
Hardcore teretana:
Nalazi se, tj. improvizovana je, u nekoj garaži, biciklani, kotlarnici, automehaničarskoj radionici, magacinu ili atomskom skloništu. U opticaju je i naziv "čeličana" dok je njeni verni posetioci nazivaju i "bilderana". Pravi vlasnik je ili nepoznat, ili je to neko ortačko društvo/fantomski sportski klub. Ime teretane je neko paljevinsko dok je posetioci kao po pravilu zovu "Kod Kize/Peje/Radaka". Članarina se najčešće naplaćuje po sistemu "platiš jednom i dolaziš dok te opet ne pitaju za pare". Članske karte ne postoje, a učlanjenje se najčešće vrši upisivanjem imena na spisak. Jednodnevni trening uplaćujete tako što "radniku" kupite pljeskavicu (bez pavlake i majoneza, na definiciji sam). Ceo enterijer izgleda kao zatvorske teretane, što redovnim vežbačima i ne smeta toliko, obzirom da je dosta njih obišlo CZ, Zabelu, Klisu i Mitrovicu u mlađim danima. Plafon je nizak, a zidovi su požuteli od znoja i vlage. Cevi za grejanje (ako grejanja ima) vire i sa njih je oljuštena masna farba. Po zidovima ponekad vise posteri ikona iz zlatne ere bodibildinga, ali su i oni obično požuteli i smežurani. Mašine za kardio (ako ih uopšte ima) se sastoje iz jednog ili dva zalemljena "poni" bicikla, jer je to sasvim dovoljno za zagrevanje. Sprave su ručno pravljene ili kradene. Na svim spravama i klupama je oguljena postava od skaja i viri raspali ubuđali sunđer. Tegova i šipki ima više nego dovoljno i uglavnom su zarđali. Po nekim selima se još mogu naći čeličane sa tegovima od livenog betona. U svlačionicama su ormarići sa nalepnicama iz albuma "Italia `90", a nabavljeni su uglavnom na javnoj licitaciji rasprodaje inventara neke veće državne fabrike. Tuševa nema, a i ako ima, ne rade ili nema tople vode, mada to nije problem jer u ovakve teretane obično idu oni kojima je najbliža. Ponekad se na podu od muške svlačionice (još jedan paradoks, pošto u ovakvim teretanama žena uglavnom i nema) mogu naći ampule i špricevi, i blisteri od tableta sa nekim natpisima na rumunskom ili bugarskom. Ako nekog od starijih vežbača naivno upitate "A šta je to?" dobićete jedan od moguća 3 odgovora u zavisnosti od toga koliki je čoban:
1. Ma to su vitamini, za imunitet, ovo-ono
2. Mani se toga, nije to za tebe. :prekoranpogled:
3. Ako treba nеšto od toga, samo se javi, završićemo (zapisuje svoj broj mobilnog na papirić iz kladionice i daje vam)
Atmosfera u ovakvim teretanama je uglavnom radna. Par starijih redovnih vežbača su tu da zasmejavaju mlađe sa slikovitim opisima ženskih genitalija, koitusa, teških telesnih povreda i srodnih tema. Sa tog aspekta poznavanja anatomije, slučajni slušalac može na trenutak pomisliti da su dotični završili medicinu. Međutim, ako ih pitate nešto u vezi sa izvođenjem vežbi, retko će vas pravilno posavetovati.
Fensi teretana:
Najčešće ispred naziva ima prefiks "fitness klub" i neko ultra elitno ime. Vlasnik je neka veća korporacija/lanac hotela. Ponekad ovakve teretane drže ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa fitnes industrijom, ali im one služe da obrnu/operu pare. Spoljašnjost je lepo sređena, sa sve parkingom itd. Prvo što primetite kada uđete u ovakvu teretanu je uglavnom "recepcija". Na njoj radi neka splavarka utegnuta u pamučnu trenericu/helanke. Ako vam je to prvi put u dotičnom klubu, rado će vam objasniti sve pojedinosti oko učlanjenja. Ako vam je pak drugi ili treći put da kročite unutra, dotična će skočiti na vas sa pitanjem "JE L` IMAŠ ČISTE PATIKE I PEŠKIR?", spremna da vam iskopa oči ako na dato pitanje odgovorite negativno. Klubovi ovog tipa su višestruko skuplji od hardkor teretana i obično im je tarifa neko proseravanje sa sve "gold membership" karticama i "premium" uslugama tipa kozmetički tretman od morskog krastavca, depilacioni tretman koji bi uklonio dlake i sa rutave sibirske krtice u sezoni parenja i solarijum "Uglješa 3000". U delu za vežbanje je dobra klimatizacija i sa zvučnika gruvaju najnoviji house/RnB/MTV hitovi, a ponekad i domaća zabavna muzika ako "menadžer" nije tu.
Kad smo već kod dotičnog, to je uglavnom osoba koja veze sa sportom i oblikovanjem tela ima otprilike isto koliko i gazda i nju je gazda tu postavio samo zato što on putuje po NJemačkama i Austrijama, pa ne može da se brine o svemu. Uloga menadžera je uglavnom da ponavlja kao papagaj da fitness centar "ispunjava sve evropske i sveCke standarde". Vrhunac uspeha i karijere mu je da dovede neku poznatu ličnost da vežba u fitnes klub, i to stavi u neke novine tipa svet/scandal. U ovakvoj teretani se mogu naći i primerci "Lepote i Zdravlja" i sličnih shit magazina, kao i katalozi od proizvođača/distributera sportskih suplemenata (menadžer se snašao, uspeo malo da se ugradi). U odeljku za vežbanje dominiraju steperi, trake za trčanje i biciklovi. Pored već pomenutog ozvučenja, po zidovima vise LCD i plazma televizori sa kojih se emituje fashion TV ili neka druga TV stanica koja može da motiviše ziljavce na vežbanje. Sprave su uglavnom kvalitetne, ali skoro ni na jednoj nema više od 100tinak kila opterećenja. Odeljak sa slobodnim tegovima ne postoji, ili su težine mizerne. Instruktor je neki klinac sa završenim trenerskim kursom koji po ceo dan sedi, čita novine i muva splavarke sa recepcije. Međutim, njega ne treba osuđivati zbog toga. Naime, prvih nekoliko dana on se upljuvao da sastavi nekolicini klijenata detaljan plan i program ishrane i treninga, da bi mu isti ti klijenti rekli "Ma ja ću držati dijetu kao moja komšinica/mamina prijateljica Jorgovanka. Ona je to negde pročitala za tu dijetu po horoskopskim znacima. Za 5 dana se gubi 4 kile". Većinu klijentele čine ziljave pičke, ziljave debele pičke, i klinci koji se učlane u aprilu da se "srede za leto". Još jedan naziv za ovakve je "oni što ne rade noge". To su oni koji dođu da vežbaju u najnovijoj nike trenerci, šetaju 3 sata po teretani i njakaju telefon, i onda uveče kad izađu pričaju kako su se danas razvalili u teretani. U okviru teretane se često nalazi i kafić u kom članovi nakon završetka treninga mogu da popiju piće, kafu sa puno šlaga, čokolade, ruma, sladoleda i keksa, ili popuše cigaretu (2-3-4).
Zlatna sredina predstavljaju tzv. "normalne teretane", u kakve većina ljudi ide. Takva mesta imaju odlike i jedne i druge vrste.
Za primer se prošetajte svojim gradom/selom i obiđite par teretana :)
Ono što uglavnom čujemo od osoba, koje se nisu baš proslavile po svojoj inteligenciji, kad pokušaju da zvuče pametno
"Ja sam poliglota, volim životinje." (Zorica Marković)
"Ja ne volim privatno da se šminkam. Volim da odmaram mozak." (Karleuša)
"Bilo nas četvoro i ja petoro" (Džogani)
"Rodio si se u Zemunu, a pre toga?" (Ana Mihajlovski)
"Reci mi, molim te, koja je fabula radnje?" (Ivana Baltić)
"Srećom, moj je mozak genetski pozitivan, tako da je bilo potrebno da budem ono što jesam." (Viki Miljković)
"Institucija, to neko ili ima u sebi ili nema." (Keba)
"Volim filmove sa srećnim happy end-om." (Ceca)
"Da, ja sam samokritična, naročito prema sebi." (Ceca)
"Omiljen pisac mi je Tolstojevski." (Ceca)
"Nema potrebe da bilo šta komentarišem, jer ja sam intelektualac." (Petar Kapisoda)
"Zabole me, znate vec šta, da ne budem vulgaran pred kamerama, za pisanje novina!" (Dragan Stojković Piksi)
"Gorane, ti si blizu tridesete decenije!" (Sanja Marinković)
"Kako se na bosanskom kaže Ð?" (Mia Borisavljević)
"Pevacu odsad pa sve do današnjeg dana." (Maja Nikolić)
"Kad god vidim tu jadnu izgladnelu decu na televiziji, jednostavno zaplačem. Mislim, volela bih da budem tako mršava, ali bez tih silnih muva, smrti i sličnih stvari." (Maraja Keri)
"Naš napad je kao pitagorina teorema - nema odgovora!" (Šakil O'Nil)
"Bog me je ucinio ovako lepom. Da nisam lepa, bila bih učiteljica." (Linda Evanđelista)
Kao sto ste sigurno primetili,u svakom trileru,hororu i filmovima slicnog zanra,uglavnom najebu neke glupe plavuse,koje spas od ubice sa katanom od 37.59cm beze u sobe iz kojih nema izlaza trazeci spas. Kako svi koji beze od pobesnelih zombija trce ka krovu od kuce ili zgrade,a znajuci da ako stignu gore (sto se retko kad i desi) nemaju 'de dalje i da sami sebi prave zamku.
Vrana 69-i nastavak..vec poodmakla radnja u filmu,doslo vreme da se pocne sa cudnim ubistvima.
Kejt: Ooohh nee,neko je u kuci. Zvacu policiju,uzima telefon i dok joj se tresu ruke kuca broj i negde na pola puta (vristuci) baca telefon u nepoznatom pravcu bezeci ko muva bez glave. ( i sad ona razmislja,aj' da begam u WC tu me nikad nece naci,pogotovo ne iza ove zavese od kade .. )
~~~~
Krug 8-i nastavak... 3 je umrlo,jos troje ostajeee
u medjuvremenu Kendis jedna od buducih zrtava dolazi kuci,gde pronalazi razvaljena ulazna vrata,i umesto da se okrene i ode kod komsije i pozove policiju,ona ulazi unutra trazeci njenu macku Lili da zaboga vidi jel ziva...I onda kada unutra zatekne krvolocnog ubicu kako pece macku na rostilju,umesto da bezi,uzima vazu i masi ga za ovolisno (3metra) i na kraju i ona ostade zaklana.
Izraz koji koristimo kada nasi ortaci kazu ili urade nesto krajnje kretenski.
Dva ortaka stoje na ulici :
Ortak1 : Brate, razmisljam se da pridjem onoj ribi.
Ortak2 : Daj ne smaraj brate, pusti ribu, nije to sad najbitnije.
Ortak1 : Ma vazi brate, sigurno ( krece prema ribi i pocinje da je muva. Radnja se odvija savrseno po Ortaka1 a Ortak2 stoji i smoreno ceka... kada mu je dosadilo cekanje, bas na vrhuncu uspeha Ortaka1, Ortak2 progovara )
Ortak2 : E, brate, se secas kad se Sone ubio za Novu, pa kad se ispovracao, kad dos'o Stefke i pitao " Jel ima neko hleb da umacem "... znaci brate, umro sam kad je to rek'o.
( Riba se ukopava u mestu, pozdravlja sa Ortakom1, kaze mu da ce se cuti i videti i odlazi krajnje zgrozena )
Ortak2 : Konacno brate, da se i ona zenska dosada otkacila od nas... jebote, al' je bilo smor...
Ortak1 : Brate, mislim, ono, taman sam zavrsav'o pos'o, sto si tol'ki pajdoman!?!?!?
Od svih jebenih predmeta: hemija: uvek sam najgori bio i ništa i dalje ne znam ko balvan. Ama ništa, ič, ništa, sve mi se vrzma nešto Avokadov broj, Mendeljejev, uranijum al osim te šarene table na hameru drvenim bojicima našarane ništa dalje. U osnovnoj ništa, u gimnaziji ništa: sveska mi imala tri lista i sva tri išarana klejmorima i silver halebard plus tri na sporost, zalutalost i neku glupavu buntovnost: Periću ajd prošetaj malo napolje umij se razbudi se čoveče. Jedne godine čak celo polugođe nisam odgovarao, ni ništa, i tako sam i prošo ni sam ne znam kako neocenjen na kraju neka trojka niotkuda volšebna i dalje sanjam da treba da odgovaram jebenu hemiju zovem ujutru druga: dal će da pita danas on kaže some idi na biro da te ne odjave đubrad birokratska. Čak sam bio i zadnji u onoj nekoj svesci rasejane profesorke a ne prezivam se na Š. I tako šta da kažem na mesto te hemije je jedna rupa progorela od esencije neke za zimnicu na stolu u kabinetu i jebeni natrijum siv neki prašak, štangle, šta znam, bajadere, rafaelo. Prozove me na tablu ja odćutim svoje, samo čekam da prođe, u glavi svira hoću da budem lančić na tvome belom vratu i tako i sad evo oćete hemiju od tolkih predela zlatnih tolikih predmeta istorija geografija jednom ušla profesorka a ja se zadesio iza neke karte sveta i odstajao lepo tu celi čas nagađao konture afrike gledane s druge strane: muzika iz opstanka i DAKTARI DAKTARI!
Hemijski marginalac običan ishlapeli sam praškasti pandemonijum Pa, atomski bez broja, ulica Braće molekula, ulaz iz Bašte pepela u boci nekoj zaboravljenoj u vitrini poklonjenoj od Austrougarske u okviru ratne reparacije.
E da bila je i ta retorta koja priča nešto kenja sa strane u knjizi valjda i muva neku epruvetu šta znam i mislim da je bio neki još brkati sud reomir on ih kao nadgleda neki bračni savetnik upućuje ih u tajne naelektrisanja. I koj kurac ima retorta onu lušu i sad mi pade baš bi bilo lepo da kad svi povade čokanje za slavu imitirjaući Đuru Jakšića ja pred goste izvadim set retorti i sipam im šećerušu da potrujem zetove seljake i ostala govna koja moraju u 9 kući jer sutra se radi moramo da se spremamo za poso kupanjac i spavanjac radimo u svemirskoj stanici MIR ložimo im šporet ujutru kad dođu da braći Rusima bude toplo u vasioni. Jebo vas poso i hemija i hemijska tehničarka što nosi beli mantil na golo telo i ima naočare: misliš li da bi moglo biti neke burne reakcije među nama?
Možda mali i malo značajan u odnosu na sav taj svemir i neograničeni prostor, ali, ipak, pojedincu, vlasniku, jako komplikovan, a kratak. Takođe veoma težak za pravilno shvatanje i nikada, ali nikada dovoljno iskorišćen. Najlepša, a i najružnija sećanja iz minulih dana su motivi za što kvalitetniji ostatak tog malog, bedno iskorišćenog života. Kako vreme ide, tako i stepen iskorišćenosti života deluja sve manji i manji, a smrt celu tu priču završava na jedan nadasve prost način i bukvalno nas žive upozorava da ne vredi traćiti život, ali izgleda da je čovečji kukavičluk najjači jer se uporno opire svim upozorenjima.
'' Sećam se, bio je to najbezbedniji, najtopliji, najlepši deo mog života. Bar za sada. Bio sam šesti ili sedmi razred. Klinac, ali dovoljno star da razume i kvalitetno pamti. Tih par leta su bila izvanredno vedra i topla. Čini mi se da čak nije bilo ni komaraca, muva i sličnih pošasti, ili je prosto moje sećanje previše pristrasno.
Slika je samo jedno toplo letnje predvečerje, jedna porodična kuća, roštilj, lopta, mačka, porodica i bezbrižan san, ali dovoljno jaka slika da da do znanja ću tu sliku gledati samo u tom sećanju ako uspem da ga sačuvam, bar ovako pisano. Još mi i govori da sam iako ovako mlad, pregazio neke od najlepših životnih trenutaka kojih tada nisam bio svestan koliko su važni i kako sa vremenom ne smem da se razbacujem.
Ali šta ću kad sam kukavica? Kad ne smem da se potpuno oslobodim svih lanaca modernog života i izađem iz svakodnevne kolotečine i krenem tamo gde JA želim? I zašto od potencijalnih 60 kvalitetnih godina da pravim 10 jednoličnih?
Život jeste čudo. ''
Način na koji dejstvuje većina ljudi koji žive poput insekata poznatih po tome da od sveg na svetu najviše vole da ti treniraju nerve i izruguju ti se u facu. Ono što će svaki vaš trud baciti u vetar i ono što će vas ostaviti da se osećate kao poslednja budala...
Kada ti muva, nakon 2 sata maltretiranja, igranja po živcima i oduzimanja sna i pola sata vijanja iste po ormarima, prozorima, uz otkačenu zavesu i razbijenu plafonjeru, sleti na peckalicu po koju si ustao iz toplog kreveta.
----------------------------------------------------------
- Toliko ti je trebalo za jednu običnu knjižicu?! Da sam znala da ćeš se toliko zadržati, uradila bih to sve sama.
- Znaš šta, da ti ja jebem malo mater pa nek si mi sestra po sto puta! Tri dana, bre, obigravam šaltere i borim se poput Don Kihota sa raznim birokratskim aždajama, da bi mi ti na kraju to rekla. Mislim da je to krajnji bezobrazluk!
----------------------------------------------------------
- hahahhahahah
- Stvarno si kreten!
- hahahhahahahahha
- Oćeš prestati da se smeješ, konju jedan nenormalni! Ubih se živa na ovim štiklama! Već dva meseca idem na časove striptiza! Ja to sve zbog tebe radim. Da bi ti se konačno digao! A ti! Ti! TI se smeješ! Misliš da ja volim da mi perje viri iz dupeta?! Krajnji bezobrazluk!
Kažu da ni pre rata nije bio naročito veseo čovek, ali je zasigurmo po povratku sa Slavonskog ratišta nastavnik Ljubiša postao izuzetno džangrizav i ciničan.
Svaki dan posle posla je svraćao u kafanu koja se zgodno nalazila na pola puta od škole do njegove kuće. Ovu kafanu je proglasio zabranjenom zonom za sve đake i trebalo je da prođe dosta vremena posle mature da bi se neko usudio da uđe unutra.
Bio je izvanredan stručnjak i pedagog, ako izuzmemo činjenicu da je deci na času u osnovnoj školi pričom pokušavao da dočara kako je to kad ti se mozak rasprsne kad te pogodi snajper i kako je plavi sat, koji je uvek nosio na ruci, skinuo sa mrtvog Hrvata. Ove priče je neplanski pričao kad mu nadođe i nije ih ponavljao, već je, kako sam kasnije saznao od braće, svakom razredu prepričavao različite detalje. Kada bi se sve ove priče spojile, verovatno bi se dobio pravi ratni roman. Šteta što ih niko nije čuo sve.
Bio je strog. Nije tolerisao kašnjenje i bio je jedan od onih profesora kod kojih se na času nije mogla čuti ni muva. Ako si nestašan, imaš problema s autoritetom i misliš da možeš da se izvučeš nekažnjeno sa svim zlodelima, prebacili bi te kod Ljubiše u razred. Ovo je bila najgora kazna koja se primenjuje kao krajnje rešenje, kada ni jedna druga mera ne urodi plodom.
Jednom se desilo da u njegov razred prebace nekog nesrećnika koji je izluđivao ostale nastavnike a nije verovao u priče o Ljubiši. Kada je na prvom času ovaj, po običaju počeo da se glupira, dobio je takvu ćušku da mu se razbio nos kada je glavom udario o klupu. Suvišno je reći da mu nikad više nije palo na pamet da ponovi nešto slično, bar ne na Ljubišinom času. Tu je bio miran kao bubica.
Za Ljubišu niko nije bio beznadežan slučaj. Svakoga je naučio matematiku bar toliko da ga ne prevare kod vraćanja kusura i prilikom pogađanja sa majstorima.
Bio je naročito ponosan na svoju belu bradu koju je uredno održavao. Još uvek se prepričava kako je jednog dana, nakon izgubljene opklade, došao u školu obrijan. Nije bio verovao da će Miloševića skinuti s vlasti pa je ovo bio predmet klađenja.
Kasnije su mu ponudili da bude direktor škole ali je bio beskompromisan, nepotkupljiv i isuviše svojeglav, a i žute je prezirao isto koliko i Slobu, te je odbio ovu poziciju pa su demokrate dovele nekog svog manekena iz grada kojeg je Ljubiša izluđivao isto kao i prethodne direktore.
Ostali nastavnici su se uvek pitali kako je moguće da svim đacima nakon školovanja on ostavi najjači utisak i najbolje sećanje. Odgovor na ovo pitanje je sasvim jednostavan - to je nastavnik Ljubiša.
Melodija koja se svira u sumrak određene kulturne epohe.
Početkom devedesetih u Srbiji izdavaštvo je izmaklo kontroli urednika u velikim kućama. Knjige je počeo da štampa svako ko je nešto napisao, i imao para da plati štampu. Para beše na sve strane; behu malo krvave, i smrdljive na barut, ali ko sad da se zanima time. Beše to kraj onoga što su žitelji navedenih predela do tada zvali kulturom.
Tamo gde SVAKO može da štampa ono što je nadrljao, tu se kvalitet davi u žabokrečini, više mu ni nos ne viri iz nje. Jer, uvek je bilo mnogo više onih koji MISLE da umeju da pišu od onih koji to stvarno umeju.
U takvoj subtropskoj kulturnjačkoj klimi, logično su se, uz trilione komaraca i ce-ce muva, javili odgovarajući medijski trudbenici sa podrazumevajućim kulturološkim profilom, koji su SVAKU novu knjigu slavili kao nešto bajno, i SVAKU novu predstavu kao nešto još bajnije. Kriterijum je polako i neosetno prestao da postoji.
Kad na Vukajliji možeš da se proizvedeš u ktitora i time platiš da ti se ukine cenzus na broj definicija, to je siguran znak da žabokrečina nadolazi.
Pokretna wikipedia, diskutabilne autentičnosti podataka. Naziv dobio po izreci "Lupa ko Maksim po diviziji."
Njegovu sestru je jurio pijani komšija, potom udario u stub i fatalno završio.
U kasne večernje sate, komšija narkoman od njegove keve tražio malo sirćeta za dop, ona mu dala pola litra da se predozira.
Njegove komšije lupaju u lim. Odvaljuju oluke sa lokalne osnovne škole.
On zna kako je pogodjen NATO avion iz Čaira (park u Nišu) tako što je protivavionska odbrana bila sakrivena u žbunju.
Zna kolika je cena butne kosti Bronhiosaurusa na crnom tržištu.
Devojkama prilazi samo pod uglom od 30 stepeni.
Mora da ispuni dnevnu kvotu za laganje.
Svi lažu, samo on izmišlja.
Može da trči 6 sati bez prestanka.
Prica istinu kolko je i ćosav, a ćosav je samo na jagodici (Čubaka u malom).
Muva devojke lyrics-om: "Njiva, njiva je za tebe. Da ti se kičma savija za parče leba."
Životni moto: "Lažem, dakle postojim."
Ovu osobu ne šalju na detektor laži, već na električnu stolicu pošto jedino tamo instalacije mogu da izdrže.
Džukela u ovom stadijumu raspoloženja je spremna da ujede. Kod ljudske rase izraz se koristi u pozitivnom smislu.
Nekoliko ortaka sede u bašti kafića, bleje, ispijaju piva, šmekaju prolaznice i pričaju neobavezno. Jednom od njih stiže SMS, uzima mobilni, čita i kaže društvu:
- Vraćam se ubrzo, čekajte me tu.
Odlazi, a za njim komentari ostatka društva:
- Šta ovaj opet muva?
- Nemam pojma, brate, ali mislim da ide u neku štetu...znaš, ono, neka mala pobegla sa časa.
- Aaaa, to je sigurno...
Nakon više od sat vremena, ortak se vraća, sa osmehom od uva do uva, nije ni seo, a naručuje turu za sve. Naravno, slede komentari:
- Vidi, vidi, ko se to nama vratio?
- Čemu ta neopisiva sreća na tvom licu?
- Da nisi dobio na kladionici kad častiš?
- Ljudi, vidite li da se iskezio k'o kuče na budak? Takav kez samo posle dobrog seksa dolazi.
- Eto, iskusan čovek sve zna! Ma, ona Radica, konačno joj došlo iz dupeta u glavu, a znate koliko dugo je napadam. E, pa, osvojio sam joj tvrdjavu,konačno!
- Misliš, pičku?
- Kako si banalan! Dajte mu bananu!
Način definisanja ili ti što slikovitiji opis situacija, događaja i stvari korišćenjem termina iz struke. Ovaj način izražavanja je vrlo popularan među akterima komunikacije, nekada toliko da i osobe drugih struka žele da saznaju nešto o drugoj. Dva tipa ponašanja, emocija dominiraju prilikom ovakvog načina izražavanja: velika radost (prilikom prvog definisanja) ili totalna hladnokrvnost (definicija poznata od ranije). Razlozi za pojavom ovakvog načina izražavanja su razni: želja da se impresionira neka bitna osoba, radi opisa nečeg (jer ne znate adekvatnu reč iz srpskog jezika), radi kurčenja prilikom muvanja ribe/tipa, zbog toga što ste dokoni i želite da ispadnete fazondžija po svaku cenu.
Primer 1.
Subota veče, poziv za grad...
Lik 1: Brate, 'ćemo večeras format C:?
Lik 2: Ne mogu brate večeras C2H5OH, komirao sam se sinoć...
(Likovima je definicija od ranije poznata, nema izražavanja emocija)
Primer 2.
Odmeravanje ribe u izlasku...
Lik 1: Kontaš ti brate koliko je riba dobra, a kako odvratne zube ima???
Lik 2: Riba izgleda kao da je grickala zupčastu letvu kada je bila mala...
Lik 1: Hahaha, a da li si se setio zupčaste letve keve ti? Hahahaha
(Lik 1 veoma uzbuđen; Lik 2 baca hladnokrvni kul smešak)
Primer 3.
Lik muva ribu... Melje kao navijen u prazno...
Ona: Dečko, mislim da si se zapucao u beskonačnoj for petlji... Evo ti jedan brejk.
(Dečko u neverici što zbog ispale, što zbog stručnosti izražavanja prilikom ispaljivanja; Ona: samopozdanje na zavidnom nivou)
Primer 4:
Dva lika pričaju o vuji koju treba da odrade...
Lik 1: Buraz, ćemo da kupimo onaj USB?
Lik 2: Brate, znaš li koliko je sranje taj šiptarski USB, uvek imam fleševe teške...
(Situacija bez izražavanja emocija)
Definitivno nema razlike. Kad moras ići,onda moras. Oba imaju neopisivu moć da privlace ljude,iako ljudi to ne zele.
Tokom sexa. Karaš ribu,toliko si napaljen nenormalno da ne mozeš da staneš,i onda shvatiš da ti se prikenjalo. Ne mozeš da nastaviš,jer ti govno skoro izlazi,i onda kazeš ribi da moraš do klonje da bi se israo. Ona te gleda bledo jer i ona uzivala,polako se spušta na krevet i pravi smorenu facu.Tebe je blam,ali ipak odlaziš da sereš. Takodje,muvaš jednu ribu mesecima, koju inace muva ceo grad mada je ona nafurana mala i ne daje se nikome ,i ona posle svega,na kraju pristane da izadjete . Ti se lepo spremiš,spremiš kintu, cveće, kurac palac, izglancas patike, opereš zube, obriješ kitu da je ne bi bockale keDla ...
Spremiš se da je pokupiš svojim besnim kolima u 20 : 00 kod Stare Zgrade .
"19:50"-Spreman si za polazak... Polaziš ka kolima, iznenada upadaš u jarak ispred svoje kuce koji nisi primetio jer je mrak. Otvaraš oci, vidis belu svetlost, visokog bradatog tipa sa osmehom na licu. U sebi pomisliš : "Jebote,gde ja dodjoh"
Posle 9 meseci halabuke oko trudnoce neke dame iz familije, raznih dogovora oko kumstva, imena deteta, pipanja jadne trudnice za stomak (kao da taj deo tela vise nije njen, vec onako, svaciji), desi se i taj momenat: porodjaj. E sad, sam porodjaj i nije bas toliko zanimljiv, koliko dogadjaj koji sledi posle: babine. Tad se vade zadnje pare iz steka, kupuju se nekakvi dukati, babe peku pilice (?!) i ostalo. Onda svi ko mutavi blenu u bebu. Sve je to ok, raduju se ljudi novom zivotu itd.
E sad, ako ste bar jednom u zivotu videli bebu staru 2 nedelje znate o cemu pricam....To je jedno malo crvoliko stvorenjce koje vise lici na aliana nego na coveka...Mejdutim, svi se prave pametni, znaju na koga lici, znaju cime ce se baviti i znaju od koga je nasledilo karakter. Planiraju na koji ce fax ici, koliko ce devojaka imati (ako je musko) ili kakva ce zavodnica biti (ako je zensko).
~Baba No 1: Vidi ga mali, kako sutira, mora da ce biti fudbaler.
~Baba No 2: Ma sta ti je, vidi kako nas pameto gleda, sve nas razume (?!). On ce blago babi da bude doktor, ima da leci ljude...
~Deda No 1: Ih, kakva mu je pisa, sve zenske ima da ga vole....
~Deda No 2: Kako se dere, bice kao ja, ima sve da tera u kurac ko ga bude nervirao!
~Tetka No 1: Ima plave oci na tatu...
~Tetka No 2: A bradu i obraze na mamu....
~Tetka No 3: Bice vitak kao ja...
~Razuman clan porodice: Ma sta vam je ljudi, sta znate, nema ni mesec dana kako se rodio, otkud znate da ce da bude fudbaler? Mozda ga nece zanimati sport. Kakav doktor, mozda ce da vozi kamion. I to za zenske, sta ako bude gay? A? I gde vi vidite da na nekog lici? Meni lici na malog crvenog glavatog vanzemaljca....
~Svi zajedno: Neka, neka, dobices i ti dete...
~Razuman clan porodice: Ali ja ne zelim decu.
~Svi: Muk. Cuje se muva kako leti. Sledeca scena je kako ovom jednom jadniku seku muda...Malo zato sto je ispao bezobrazan, a kad nece decu, sta ce mu....
Rečenica koju izgovara tvoja "drugarica" kad posle 2 godine skupiš hrabrosti da joj priznaš da se ložiš na nju. Nije neophodno da ti je dobra drugarica.. To može biti i poznanica koja je u toj rečenici našla savršen spas. Ustvari nikad ne znači ono što bi trebalo, nego ima više značenja... Što si stariji to se manje događa...
Primer 1:
ON: Znamo se, ono, već sto godina, najbolja si mi drugarica, ali ja mislim da bi mi trebali da budemo nešto više od drugova... Sviđaš mi se...
ONA: Znaš koliko te volim, ali ne želim da uništim naše prijateljstvo...
ZNAČENJE: Ti si dobar dečko i drag si joj, ali misli da može bolje od tebe.. Moraćeš da nastaviš da je gledaš kako ide sa raznim seljacima, dok ne shvati da niko nije tako savršen za nju i da je niko ne poznaje tako dobro kao ti.. Ako ikada i shvati...
Primer 2:
ON: Za ovo kratko vreme koje se poznajemo, postali smo drugovi, ali ti se meni ipak sviđaš kao devojka, ne kao drugarica..
ONA: Sladak si ti, ali ako ovo ne uspe... Ja ne želim da uništim naše prijateljstvo...
ZNAČENJE: Nisi loš, ali nastaviće da se muva se drugim likovima, a tebi će da se žali kako su loši..
Primer 3:
ON: Marija, sviđaš mi se! Znam da ti se sviđa drugi dečko, ali mislim da sam ja pravi za tebe!
ONA: Aaaa.. Mmmm... Pa.. Da, da.. Ne želim da uništim naše prijateljstvo!
ZNAČENJE: Grob si.... Nije tvoj nivo..
Lik ili riba koji se uvek povrede ,uvek nešto im fali ili se izblamiraju pred celom školom.
1. razred osnovne-Igramo aračkinje-baračkinje, lik se zaleće ne uspeva da prodje, pada u nazad i razbija glavu,kreće krv.
4.razred osnovne škole- Idemo na ekskurziju, isti lik, muka mu je ,bljuje po sedištu i podu, bus smrdi na povraćku do kraja puta, nema boga da se izluftira, jer je gospodin jeo parizer i majonez.
6.razred osnovne škole- Veliki odmor, riba se ljulja na ljuljašci ko luda samo što ne obrne ceo krug , pada, dere bradu, dolazi hitna pomoć.
7.razred fizičko-Radimo trbušnjake,muva se ne čuje u sali,riba prdne.
1.razred gimnazije-Fizičko, razgibavamo se na početku časa, riba pada u nesvest,zovu hitnu pomoć.Šta joj je? Nije doručkovala i anemična je.
2.razred gimnazije-Počeo čas, lik kasni, ulazi, posle pet minuta cela učionica smrdi, ugazio u govno.
3.razred gimnazije-Ekskurzija Grčka, igramo odbojku na plaži, riba skače u blok, pada sjebala ligamente, drama, moraju da je nose do autobusa,šepa celu ekskurziju.
4.razred gimnazije-Zima, veliki odmor, lik izlazi iz škole, pada na led, ustaje umrljano govno sa snegom mu bleji na jakni.
4.razred-Matura, riba se otkinula još u prvih sat vremena ,bljuje u WC-u, celo veče sedi ispred sale u Hajatu, razredna bdi nad njom.
Mera neprijatnosti koja se javlja kod osobe koja je uvređena.
Lako se izaziva u svakodnevnom opšenju kada se sagovornik/ca uporedi sa nekim ili nečim što mu/joj umanjuje vrednost.
Interesantna je gradacija uvredljivosti koja se uočava pri poređenju neke osobe sa sa predstavnicima životinjskog carstva.
Evolutivno udaljenije vrste ne izazivaju jaku reakciju. Poređenje sa mikroskopskim praživotinjama kao što su amebe, bičari, paramecijumi je benigno. Ne očekujte da vas neko odalami u kafiću ako mu kažete da pije kao sunđer. Recite nafuranoj maloj da je meduza i posmatrajte kako mišić koji diže njenu obrvu kreće u laganu ali sigurnu kontrakciju a tup izraz lica pantomimom poručuje: ''Ma šta mi reče?'' Crvići, gliste i ostali sluzavi duguljasti rođaci mogu donekle da izazovu nelagodnost ukoliko su atributirani nekim pojačivačem uvrede (bedni crve, pijavice krvopijo...). Ako na basketu kažete saigraču da je spor kao puž ili da igra odbranu kao neki mekušac reakcija može biti jača, ali Andres Breivik level je i dalje daleko. Insekti su već malo gadniji. Žena bogomoljka proždire supruga nakon seksa ma kako se on pokazao; muve vole govna; komarci su dosadni, ali ako je neko etiketiran da leti kao muva bez glave to samo znači da je malo rasejan..
Idemo na kičmenjake. Ribo jedna! To znači pičko jedna. Opa, neko se već malo vređa. Žabo! Au, neko je jako ružan, to ne valja, pogotovu ako je u pitanju krastavi Kermit. Predstavnici gmizavaca su rezervisani uglavnom za tašte i jako su uvredljivi (Tašta mi je zmija otrovnica sa krokodilskom glavurdom). Prostiji sisari - krtice i glodari (pacovi kao reprezenti najvredniji pomena) su često rezervisani za najviše državne krimose i tajkune. Širu upotrebu a i jaču reakciju uvredljivsti imaju kopitari i papkari. Konj, jedna od najlepših i najelegantnijih životinja je doživela da ljudi u skupštini i na pijaci govore jedni drugima: Konju jedan! I to kao jaku uvredu. Skresati nekoj pevačici u silikon da je krava koja utiče na mlade bičarke i stvara od njih ovce je prilično uvredljivo (za obe kategorije goveda). Anatomski nam slična svinja je jako pogodna za prljavo omalovažavanje, asocira na štroku, ružnoću, debljinu, neotesanost, prostotu, smrad i šta sve ne.
I konačno primati. Majmuni, čovekoliki majmuni i sam čovek. Najveća genetska sličnost - najveće vređanje. Majmunčino! Orangutane! Gorilo! Šimpanzo! Što su nam srodniji uvredljivost doseže krajnje granice. Neandertalcu jedan! Po ovome ispada da je najveća uvreda nazvati čoveka čovekom! To i jeste slučaj ali i tu postoji pravilnost i gradacija. Debil je po koeficijentu inteligencije bliži normalnim vrednostima IQ-a od imbecila, pa je znatno frekventnija upotreba upravo reči debil kao uvrede.
Najzad, krajnja uvreda je pripisati čoveku neku osobinu koja ga odlikuje kao vrstu i koja ga izdvaja od ostalih živih bića. Recimo laganje. Reći nekom da je neiskren, da je lažov, da je prevarant, lopov, pohlepan, zao - vrh vrhova. To se ne oprašta. To je najviši stepen uvredljivosti.
U nedostatku riba,i preduge apstinencije, u jednom trenutku je moralo doći do eskalacije besa ostalih meštana sela, s obzirom da je Veliki Štrumf uvek vodio glavnu reč.
Veliki štrumf : Štrumfeta vidi što mi je Kefalo nabudžio motor, kupio sam kilo novih bobice na pijaci pola sam mu dao za ovo, jesi za jedan krug
Gurko : Idem i ja Veliki Štrumfe!!! Hoću i ja!!!
Štrumfeta : Hihihihih... pa ne znam... hihihihihi... Šta će na to reći Deka? A i nemam kacigu...
VŠ: Deka je otišao kod Bake Štrumf na jednu partiju, neće ga biti neko vreme... Nabavio sam superanatomski modelirane šlemove... Menjao sam se sa Lickom za ono pola kile što mi ostalo.
Mrgud: Mrzim matorog pedofila
Gruber: Jebaću mater tom matorom, samo da odradim leđa Ca !!!
Gurko : Grubere mogu I ja da krenem u teretanu?
Mazalo : Nabiću mu kist u dupe pa da vidim dal će da mu padne na pamet da sedne na motor
Kuckalo: Ima da mu zabijem klince pod nokte kao Malom Radojici, on će da se kurči tu pred njom
Gricko: Mljac, mljac, mljac… GRIC, GRIC!!!
Gurko: Gricko jel mogu i ja malo mljac mljac?
Kefalo : Pod svemirskom haljinom
Šarenom lopticom igram badmington
Čeličnom palicom svetlim k'o semafor
Otvorili su mi se novi horizonti… Imam nameru da stvorim novi utragenerisan svemirski modulator i da odletim na golubu, po mogućstvu belom, ne gotivim sive…
Licko: Pričam sa kućama, svađam se sa bojama
Obožavam stvari koje imaju rok trajanja …..Al su dobre bobiceeee... Lepo mi stoji ova crvena boja lica… …op op op…DO JAJA!!! Čekaj, ja nemam jaja? Nema veeezeeee, vidiiii bojeeee… Gargamele čemu ta konjska faca sa primesama ovčije tuge? Vidi mala maca, maca mac mac…
Režiser : Alooo ljudi, Štrumfovi, šta se dešava, daj da radimo posao... Animator daj još crtaj tamo neku sisatu plavušu, i sklanjajte mi Licka i Kefala iz kadra...
Ako vam se to desi, znajte da ako ste muško, sledećih par godina nosićete nadimak Pižon, a ako ste pripadnica lepšeg pola (i devojčice prdu al´ ređe) onda vam sleduje ništa manje nego Kromanjonka. I da, posle tog časa se po zbornici sigurno neće pročuti ovaj događaj, i niko od profesora neće znati za ovo. Nema teoretske šanse!
Tišina na matematici. Čuje se muva kako leti svoj usplahiren let, i već 4 minuta pokšava da izađe kroz zatvoren prozor. Tup, tup, tup. Profesotica pogledom kolje. Ustaje, kreće u svoj marš. I u trenutku. Pdddrrrrršš. Neko je opalio Pižona. Smeh u učionici. Iako bi plakali, jer prdež-suzavac tera na plač, svi se valjamo k´o da smo pre časa slušali Mrkonjićev plan za izgradnju mosta 2015.-te (koji će kao po defaultu biti izgrađen pre roka).
Profesorica merka ko je taj mangup koji se usudio da na njenom, naglašavam NJENOM cenjenom času uradi tako nešto Bogohulno. Na njeno pitanje "Ko je?", svi (bez razmišljanja) prstom uperimo u raspalog štrebera koji se pravi da ga ovaj događaj nije ni dotakao (kao, više pažnje je obratio na muvu na početku). On jebeno sklapa blago-teleći pogled tipa mawa mittza, i pokušava da obmane profesoricu, ubeđujući je da nije on. NJEGOVE plave oči i NJEGOVE petice iz NJENOG predmeta je ubeđuju da nema teoretske šanse da je njegov šupčić mogao da ispusti takav krik! Njen ubilački pogled ka ponavljaču, i svi znamo šta sledi. "Nikolaaaa marš napolje! Javi se gosn direktoru i prenesi atmosferu odavde!"
"Pa kako da je prenesem? Da mu prdem u kancelariji?"
UKOR DIREKTORA U NAJAVI
Prolaskom vremena LAN igranja i zajebancije po igraonicama, Internet je postao dostupan svima. Svaki debil je mogao da pokrene svoj server i da bude faca. I bilo je takvih debila. Umesto da se prate primeri pravih servera, da se zovu igrači iz raznih gradova, zemalja, cak i kontinenata, svi su pratili šablon. Šablon po kome se lista igraca onagričava samo na lokalne igrače. Ovaj šablon:
-Propalitet - Izbačen iz škole, pusi, pije, možda se i drogira. Igra 2 puta mesečno iz igraonice, igrica mu je zadnja rupa a svirali, ali je uglavnom najbolji igrač. Misteriozan je i zna sve o igrici.
-Klinci debili - Obično '98. godište, drugovi iz odeljenja koji ne znaju šta će sa sobom pa u grupicama od po 4/5 njih redovno terorišu ostale igrače na serveru. Ali ne mecima, već glupošću. Vade se na to što je jedan od njih adminov brat od tetke i niko im ne može ništa. Kada vide da im nema vajde od te igrice, prelaze na drugu.
-"Najveći pro" - Dok je on igrao igricu, zemljina kora se još hladila, svakoga na serveru je on dobio 1 na 1, i stalno mudruje drugima kako treba da igraju. Pored svih svojih tvrdnji, njegovo umeće je suvi prosek. Kada ga ubiju, krivi su: miš, tastatura, monitor, Telekom, saigrači, neće ga baš taj dan... ali on nikad nije kriv. Ne dao ti Bog da ga nazoveš n00bom, počeće da te teroriše psovkama, Youtube linkovima njegovih "Pro" ubistava...
-Newb - početnik je i to ne krije. Rado će se našaliti na račun svoje igre, ali ima i on svojih momenata.
-Lokalni pro - Stvarno dobar igrač. Često i admin. Skoro uvek je u zavadi sa starosedeocima servera zbog "cheata." Oprema mu je sasvim prosečna.
-"Peace and love" par - Dva lika koja su u višku slobodnog vremena počeli da igraju igraju igru totalno neobavezno. Retko se sreću odvojeno. Nikad se ne svađaju ni sa kim, samo opušteno.
-"Mnogo smo kul, nosimo Air max i šuškavac" par: Pubertetluje, najčešće '96. godište koji su utripovali da su kriminalci. Svako ko ih ubije je čiter i polomiće mu pičku samo da saznaju ko je.
-Stranac - Lik iz Španije/Rumunije/Meksika, latency mu je 689574 pa niko ne može da ga pogodi, dok mu svi jebu kevu preko četa zbog laga, on samo deli hedove.
-Čiter - Naloženi klinac koji je utripovao da je "haker" ako uključi čit i odvaljuje sve po serveru i to ne krije. Svi će mu jebati mater, samo da saznaju ko je.
-Buržuj - najskuplji Razer miš, SteelSeries podloga, Logitech sluške, Saitek tastatura, tri monitora... Na svu opremu potroši 700 evra, a kada ga odere lik koji igra mišem za laptop koristeći svesku kao podlogu, odustaje od igrice i baca sve u kurac.
-Misteriozni lik - Dolazi na server u ponoć. Napravi skor 100:0 i ode sa servera. Tako svaki dan. Prvi je na ranku. Jedan misli da je to Joca iz prve osnovne, drugi da je Vukašin iz Kragujevca...
-Pro iz susednog grada - Isti kao lokalni pro, ali je u rivalstvu sa njim. Obojica se prave da ih boli dupe ko je bolji, ali i jedan i drugi svaku noć kada svi odu na spavanje, provere rank za slučaj da je ovaj jedan napredovao bar jedno mesto u odnosu na drugog.
-Pelenaš zavodnik - koristi igru kao sredstvo za muvanje. Ne zna ništa, ćuti u spectate dok se ne pojavi neka ženka. Onda se rasprdi na sav glas.
-Žensko na serveru - Pati od nedostatka pažnje, klinka '95. koju niko neće da muva. Svetinja za mlade majmune koji bi da jebu, ali da ne izlaze iz kuće. Svi joj treaže fejs, broj telefona, svi je brane... Najčešće se ispostavi da je igrač muško koji takođe pati od nedostatka pažnje.
-Ljubavni par - Patofnjari od 9 godina koja se ponašaju kao da imaju BAR po 20 godina. Uglavnom su AFK i preko četa se svađaju, razmenjuju izlive ljubavi, seksaju se... Kada pređete u spectate, možete da gledate špansku seriju za džabe, kad već Pink paket na kablovskoj naplaćuju k'o da je od suvoga zlata...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.