
Dedica iz komsiluka.
Simpatican i vedar starac, koji je jos uvek pun zivota i humora. Baba mu je davno umrla, pa sad provodi vreme sa nemirnim unucima i uziva u njihovim nestaslucima. Ne daj boze da mu sin udari neko od unucadi pred njim, letele bi glave...
Deca iz komsiluka ga obozavaju, njemu ne smeta polupan prozor i prebacena lopta u dvoriste. Uvek je dobre volje i nista ne moze da poremeti njegov mir, jer taj je svasta doziveo i svega se naslusao. Kod njega nema vike i dreke.
Voli ga i familija, jer je spomenicar iz `41., pa moze sa svojom penzijom da malo pogura sa strane kad zaskripi. Kod njega ne moze i ne sme da zafali.
I komsije ga vole, jer kod njega se uvek moze naci dobra domaca rakija, i narezana sunkica za meze uz jedan lep i srdacan razgovor.
Kad on ode jednog dana na vecni put, nista nece biti isto u nasem komsiluku...
To je pesma koju bi trebalo pevati kesi đubreta kada se izlazi iz kuće i nonšalantno prođe pored iste, iako stoji tu danima i smrdi na leš mungosa.
Mrzi me, sutra ću.
Mesto gde ćalu uvek kupuješ pivo, a sebi nikad.
Uzrečica kojom se opisuje otvorena lepota i sve skrivene opasnosti mora. Jeste lepo, jeste mirno, svojim dubokim plavetnilom očarava i najtvrđe duše, ali kad dođu jesen pa za njom zima i kad krenu ogromni talasi, hladni vetrovi i oluje, a primorac više ne može da živi od turizma onda nije svejedno isploviti bušnom brodicom na otvoreno i loviti ribu.
Lako je nama iz unutrašnjosti da se divimo lagodnom životu pružaoca turističkih usluga kad smo tamo samo u najlepšem periodu. One crne dane ne vidimo pa nam nejasno što se ljudi žale.
- Poče i ova sezona Slobo...
- Poče Vukota...
- A što ćemo kad završi?
- A što ćemo... isto što i prošle godine. U Beograd, u dom, ja nazad na pravni, a ti na ekonomiju...
Lik bez blama i osećaja za socijalno prihvatljivo ponašanje. Svi znamo bar po jednog.
-Gde si matori?
-Evo br... Pobogu, na šta to izgledaš?
-A, ma prespavao u policijskoj stanici.
-Što burazeru?
-Pa naterali me.
-Mislim, šta si uradio da te nateraju?
-Ma, Ćomi i ja blejali juče pa nam bilo dosadno...
-E do moega!
-...pa došli na ideju da kenjamo sa mosta, da vidimo ko će da dobije bolju povratnu informaciju.
-Šta da radite? Povratnu informaciju?
-Ma da, da vidimo ko će veći spleš da napravi. Mala Mica nam bila geometar.
-Pa što bre brate to?!
-Kako što? Pa ne mogu ja odozgo da ocenim! Gledala ona kroz neki durbin sa obale.
-Ma... Dobro, i!?
-I Ćomi se iznenadio, nije znao da ima proliv. Doduše, malo više se iznenadio lik koji je u tom trenutku proterao neki čamac baš ispod njega.
-I!?
-I ništa, ja pobedio. Sad mora da viče gajbu piva. Ajd idem da se ne o'ladi.
-Ajd...
Rezime entuzijastične, uporne i tvrdoglave osobe.
Чест узрок чарки међу паровима и укућанима око тога како се цеди паста за зубе.
Зашто терати мак на конац кад је свака празна туба иста?
kad smo bili kljinci 10, 11 godina u kraju je postojao lik koji je bio 5, 6 godina stariji od nas kome skoro niko nije znao ime al svi su ga zvali Vođa, Don, Gazda, Šef itd. Mi smo bili njemu kao neki poslušni regruti. Kad smo pravili skloništa svi su se utrkivali oko toga ko će više da skupi granja, ko će da donese Vođi vodu itd. ne bi li udovoljili gazdi i napredovali na dvorišnoj hijerarhijskoj lestvici.
Kad smo išli u krađu malina, purenjaka, trešnji vođa bi nam obično davao instrukcije dok smo mi izvršasvali zadatke.Naravno nakon krađe vođa se najviše ogrebe.
Na njega smo gledali kao na gurua, kao na boga. On nas je upoznao sa tim šta je seks, i kako je to biti pijan (naravno kroz priču), a mi smo ga slepo pratili kao nekog diktatora, kao svevišnjeg mudraca.
Nakon toga kad sam ja zapravo došao u to doba, kad sam ja bio u prilici da postanem shvatio sam kolika je jajara i grebator on bio, koliko ga je zapravo boleo kurac za sve nas, i koliko je gledao samo svoj interes. I pored svega i ja sam neko vreme bio vođa.
Ispricas detetu pred spavanje neku lepu pricu, i ostavis ga da razmislja kako na kraju svima dodje kraj..
Pojava koja se javlja u vreme ispitnih rokova,zato sto bi neki studenti vise voleli da se dogodi smak sveta jer bi ih to spasilo polaganja ,mucenja i obaveznog padanja,objasnjavanja roditeljima da ih profesor mrzi i sl....
...ali ih Nostradamus,baba Vanga ,pokojna Milja Vujanovic i njima slicni uvek izjebu!
Kad vojnike koji su na redovnom odsluženju vojnog roka pustite kući za vikend, jer ih nemate čim nahraniti!
Republika Srpska, prije ukidanja vojnog roka!
Zato nam i jeste ovako, kako nam je...
Životna želja odredjenih profesora/ki izhlapljelih staraca i starica koji su izgleda promašili zanimanje(frustrirani su dobrim dijelom i zbog toga) i koji ako ih pitaš(ako smijes da im se obratis) nikad nisu vidjeli dobrog studenta. Naravno da odu u penziju ne dolazi u obzir jer nemaju kome da prepušte studente, asistent kojeg su morali prihvatiti(prijetio im dekan) je takodje njihov bivsi student koji naravno pojma nema ni o čemu a ponajmanje o datom predmetu.
To kaže očajnik kada je iscrpeo sve metode za podizanje sopstvenog raspoloženja.
Epilog bajke o princu kome je princeza rekla: “ne”.
Išao je na precanje; po čitav dan visio s rajom u kafani i počesto se napijao. Igrao je bilijara u turu pića. Kući bi bacio jaknu preko stolice, čarape negdje u ćošak sobe. Prdio je kad je htio, a ujutru se dugo i srećno drpao po mudima i guzici.
Oružje koje koristi nindža kornjača zvana Donatelo.
Kada bend na pola pesme naglo stane, krece aplauz, a bend zajebe publiku pa nastavi sa pesmom. Posle toga publika ponovo napravi aplauz, iako se kraj pesme ni ne naslucuje,aplaudiraju u smislu- momci, zavrsite tu pesmu pa aj kuci! Dobri ste vi, al pusti ove sldece, oni su pravi muzicari... Retko kad se desi, ja sam to video samo dvaput...
Каже се за особу која никад не дочека фајронт. Да ли због родитеља, превоза, сутрашњих обавеза, сморености, промене цене пиринча на вол стриту или нечег десетог, небитно. Кренуће кући пре других.
- Идеш на рођендан у суботу?
- Ахам, само не знам још како ћу се вратити. Ти?
- Зависи. Враћам се с Луком. Идемо првим јутарњим ако останемо до краја, ако не, таксијем.
- Почни ти да штекаш паре за тај такси. Лука не остаје до краја ни на свом рођендану.
Klasican zavrsetak svake bajke za decu, a i bogami i svake spanske serije.
(samo sto se u medjuvremenu u spanskoj seriji svi medjusobno pobiju)
Stanje duha kod ljudi kojima je loše, a takvih je sve više. Gledaju u one neke tamo gore, i veruju da bi ih tako stigla kosmička pravda.
Tako je lakše. Eto ga smak sveta, sve će nestati u trenutku, neće biti briga..Neće boleti.
Neću ostariti. Neću gledati drage kako umiru, neću plakati zbog njih..Svet je krenuo dodjavola, i mora se sve u jednom prasku završiti. I pravda će biti zadovoljena.
I tako vekovima. Ljudi sede, čekju, proživljavaju svoje dane kako se mora, i ne misle na svoj život, postupke, dušu i dela.
Ubedljivo najčešći naslov u istoriji srpskog novinarstva. S obzirom da PayPal dočekujemo već 5 godina krajem godine, neupućena osoba bi pomislila da se radi o drugom nazivu za Novu godinu.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.