
Ime svakog seoskog deteta, bez obzira na pol. Ljudi koji koriste to univerzalno ime radi stvaranja trauma deci su uglavnom besposleni lokalni pijanci. Vrhunac pristojnosti im je kada decu ženskog pola oslovljavaju sa Mica.
-Mićo, aj skokni časom do dućana, kupi čiki pivo.
Uvek je on taj koji ispred tebe čeka u redu. Naravno, on će naručiti 15 pljeskavica za ortake sa građevine i u svaku staviti različite priloge. To se naravno dešava leti, kad te sunce bije direktno u glavu a prinuđen si da stojiš u neposrednoj blizini njegovih mokrih pazuha jer te brkata baba iza tebe, sa kesama punim voća i povrća sa pijace, nemilosrdno gura u njegova već potpuno mokra leđa. Dok on uzme svojih 15 pljeskavica, tebi je već preseo život a u nozdrvama ti se nastanio smrad sa njegovih pazuha. Muka ti je, odlaziš iz reda i prepuštaš brkatoj, oznojenoj babi da kupi svojoj deci i unucima pljeskavice. Već počinješ da žališ onoga ko je stao iza babe...
Najviši stadijum senilnosti. Neko kome je memorija toliko slaba da počinje da zaboravlja ljude oko sebe, najčešće poznanike koje vidi u prolazu na svakih nekoliko dana. Zaboravnost koja često dolazi uz slab vid, sluh, i sve što starost nosi. Godine, jebiga.
Bakuta: Gojko sine, de mi siđi kupi blic ženu, ljubi te baba.
Mirjana: Baba ej, ja sam žensko, Mirjana!
B: Ne, ne, kakva kurčina, šta pričaš? Kažem kupi mi blic ženu, e ludog li deteta!
...
Sanja: Ko ti je ova?
M: Ma pusti, senilna bakica, svaki put se iznova predstavljam kad je vidim.
Rečenica koju ponosno izgovori student nakon što nabavi knjigu koja mu treba za ispit.
I onda ode da kupi pivo.
Disk na kom se nalazi najčešće film, disk manje je upotrebljiv od jučerašnjih novina, s obzirom da novinama makar možeš da obrišeš dupe. Ti diskovi su davno bili u prodaji, al jebiga niko nije hteo da ih kupi, pa makar da ga daju narodu da se zaglupljuje, a možda će i povećati tiraž novina. Film je toliko kvalitetan da ga ne zovu džaba niskobudžetno holivudsko sranje sa glumcima koji su dosad dobijali priliku jedino u pilot epizodama. Takođe, na njemu može da se nađe i muzika, nešto tipa ’’GRANDOVI HITOVI ZA LETO 2004.’’ ili album ’’Zdravko Čolić-Divlja Ruško’’, čiji je kvalitet proporcionalan kvalitetu pomenutih filmova.
Krajnje ironičan način da sagovorniku stavite do znanja da od njegovog plana neće biti ništa.
(Ćale zamoli sina da mu ovaj kupi pivo... Pogledajmo dalji tok priče u dve verzije)
I
Odbija da mu kupi pivo :
Otac : " 'alo, mali, aj skokni do Miće i kupi mi jedno 'ladno i tebi šta 'oćeš. "
Sin : "Važi, ćale, važi... "
II
Ipak kupuje pivo :
Otac : "Kakvo si mi bre ovo pivo kupio?! Pa jesam reko 'ladno! Je li bre, je l' ti na ušima sediš? "
Sin : "Nisi mi rek'o da mora 'ladno..."
Otac : "Kao da se ja ne sećam šta sam ti rek'o... ! Ma znaš šta, kad ti dođem tamo, ima da ti sve koske polomim, jesi čuo? "
Sin : "Važi, važi... "
Jedna jako strana rec, iako je povremeno izgovaramo. Zato je i zasluzila da bude definisana kao sleng. Koristimo je tako olako, a toliko van znacenja, jer biti spontan znaci biti ono sto jesi, raditi onako kao sto osecas, prici obicno-neobicnoj devojci na ulici i reci joj da je najlepse sto si danas video, makar ishod bio upucavanje u koleno, opsovati bez izvinjenja, dodirnuti bez pitanja, ziveti bez grca.
"Pozovi je na pice. Ako pristane, moras lepo da se sredis za taj trenutak, kupi neku lepu garderobu, icicu ja sa tobom, znam sta se sad nosi, kupi joj cvece, malo skreci pogled dok pricas sa njom, nemoj stalno da je gledas u oci. Nemoj da pricas one tvoje sale, imas proste sale nekako! Al' budi spontan!"
Onaj ko je usavršio veoma delikatnu tehniku pogađanja šta je u Kinder jajetu. Postojale su dve vrste igračaka koje su se mogle naći u ovoj poslastici: keramička i neka plastična na sklapanje. Svi su želeli keramičku jer je lepša, kvalitetnija i može da traje godinama za razliku od ove druge koja se lako polomi, a njeni delovi su se lako gubili. Takođe, keramičke su izlazile u serijama, tako da je cilj bio sakupiti sve igračke neke kolekcije kupovanjem kinder jaja ili menjanjem sa drugom decom. Dok je prosečno dete moralo da kupi 10 jaja kako bi izvuklo jednu keramičku igračku, Kinder majstor je osluškivanjem kuckanja unutar jajeta uspevao da skoro svaki put izabere pravo jaje.
Nepravda je... Kad su sve tvoje pesme njene
Nepravda je... Kad tvoj najbolji drug ozeni tvoju bivsu devojku
Nepravda je... Kad ucinicinis za nekog sve, a ne cujes ni hvala
Nepravda je... Kad baba ispred tebe kupi poslednji primerak sporta
Nepravda je... Kad shvatis da samo nepravdom pobedjujes
Nepravda je... Kad moras da ostavis sve ono sto volis da bi negde daleko saznao da ne mozes bez ove zemlje
Nepravda je... sto uvek losi pobedjuju
Nepravda je... Sto kad gledas u zvezde ne vidis ni jednu tvoju
Nepravda je... Sto loši momci svetom vladaju
Nepravda je... Sto uvek sila pobedjuje
Nepravda je... Sto su vetrenjce nepremostive
Nepravda je... Sto uvek volis pogresne
Nepravda je... Kad shvatis da si ti nepravedan....
Izraz koji veoma, ali veoma, često koristim u zadnje vreme.
Nemoguće emisije su učinile da zaboravim na TV prijemnik i daljinac, i svu svoju potrebu za informisanjem i novim saznanjima usmerim na internet i ono malo kvalitetne štampe što je ostalo.
Najnemogućije od nemogućih emisija su tzv. REALITY emisije, a koren tog zla se nalazi u produkcijskoj kući EMOTION.
Da li je zaista moguće da ljude interesuje to kako neko provodi vreme zaključan mesec dana u nekoj kući... Kako neko može da gleda zakazivanje venčanja i kupovinu prstenja po 1000-ti put...? Zar je stvarno toliko interesantno kako će se jedna žena snaći u jednoj, a druga u drugoj kući...? Kako neko može da se loži na nameštene odgovore u najretardiranijem "kvizu"... to nije kviz, to je nagradna igra. Kviz je merilo znanja, a ne "iskrenost" u tome koliko puta si upražnjavao vibrator u anus...
Ključ je zapravo u tome...
Prostakluk i nekultura su srž uspeha gledanosti tih "šou" emisija.
Da li bi raji bila interesantna epizoda "Svadbe 48 sati", ukoliko bi bračni par bilo dvoje kulturnih i obrazovanih intelektualaca...? Ne naravno... TV-u su potrebni brđani zbog održavanja gledanosti... i te epizode i najbolje prolaze.
Dobrodošli u američki sistem zaglupljivanja naroda...
Ne želim da budem deo toga... zato ovde visim non-stop...
je jedina vrsta pripremanja hrane koju muskarci iz Šumadije poznaju, a izgleda ovako:
-Žena ode do prodavnice i kupi sve što je potrebno,
-Žena napravi salatu, povrće i desert...
-Žena pripremi meso za roštilj, poređa ga na tacnu i odnese do roštilja, gde muskarac čeka i pije pivo,
-Muškarac poređa meso po roštilju
-Žena postavlja sto i trči do muskarca da mu kaže, da meso gori i da ga treba skidati
-Mukarac skida meso s roštilja i dodaje ženi da ga nosi
-Tokom jela, svi hvale muža kako je dobro ispekao roštilj i govore ženi kako je srećica s takvim mužem
-Žena nakon jela posprema sto i pere sudove
-Muškarac pita ženu da li je zadovoljna što je imala "slobodno
veče" i kad ga ona pogleda prekorno ispod oka, on gunđa sebi u bradu, kako žene nikad nisu zadovoljne.
Primeri???
- Idite u Šumadiju!
Trenutno prilično zastupljena u gradskom prevozu grada Beograda. Zastupljena je u vidu florescentno žutih prsluka koje nose službenici GSP-a čiji je zadatak da provere da li svi putnici u datom vozilu imaju otkucane karte ili ispravne legitimacije. Uzrok gorušice stotina ljudi dnevno i razlog zašto pola autobusa izađe napolje kada vidi bljesak žutila na stanici u koju njihov autobus ulazi. Mržnja običnog čoveka, kome ne pada na pamet da kupi kartu kako bi se vozio u vozilima gradskog prevoza, prema dotičnim individuama se ne može opisati. Takođe razlog tolikog broja ljudi koji hodaju jednu do dve stanice svaki dan. Doduše, barem neka vrsta fizičke aktivnosti u njihovom danu.
Mladić 1:"Jao brate, evo ih žutaći!"
Mladić 2: "A u pičku materinu, pa zakasnićemo na čas zbog govana...jebale ih karte i jebao ih GSP!"
Mladić 1:"Ajde izlazi, nemam tri soma da dam za kaznu"
to je ono kad shvatis da je na doceku kosarkasa bilo par hiljada ljudi a da je farmu ispratilo celih 3 miliona....
kupi mi majko top!
On jebe! Nekrunisani kralj među svim orbitima, Bog svih žvaka!
Kakve dinje, kakvi eukaliptusi, kakve pičke materine!
Njegovo božanstvo je toliko moćno da ga čak ni stručni naziv (spearmint), koji se žargonski lagano može umiksovati u nekakvu sprdnju, nije uspeo ukaljati i osporiti titulu.
Zovu se još i "Švalerske žvake", što će reći da su mu na dobijanju ove titule doprineli švaleri, kojima je ovaj orbit obavezan rekvizit.
-Brate, daj orbit, imam sudar sa jednom cavom kasnije!?
-Kupi jednom, nije 100 evra! Evo ti, iako mi je ovo poslednji orbit!
-Hvala ti care, ovo ti pamtim! Opa mačko, svetlozeleni, to kralju! To je orbit, onaj švalerski, večeras imam sreće!
Skiptar vladavine nad kraljevstvom dnevne sobe. Vlasniku daje kolosalne moći izbora programa, diktiranja atmosfere u kući i odmah ga stavlja na pijedestal zapovesti.
Kod sina je daljinski.
-Mama: Ajde dušo mamina prebaci mami Leu Kiš pa će mama da ti napravi palačinke večeras.
Kreće da prebaci ali stiže bolja ponuda.
-Tata: Ma daj sine da gledamo fudbal pa će ćale da ti da kola večeras.
Sin kreće da prebaci kada se ubacuje baba.
-Daj zlato babino seriju pa će baba da ti da neke pare.
Taman da krene Kasandra kad utrčava deda.
-Daj oko dedino skupštinu da vidimo kako će Velja da im pokaže.
-A šta dobijem za to?
-Ma tebi će deda da kupi stan.
U roku od pola nanosekunde počinje skupština a daljinskom se vade baterije.
-Deda car si. Ćale uzeo sam kola odo napolje, baba uz'o sam ti pare iz tašne, vraćam se oko 11, kevo da me čekaju palačinke...
E sad da je sestra ušla sa predlogom upoznavanja sa nekom njenom drugaricom, bila bi mrtva trka...
Ništa ne može biti toliko zbunjujuće kao čitanje cene koju jednostavno ne možeš da platiš
ne zato što je cena visoka nego zato što zahteva plaćanje skoro nepostojećim kovanicam te iste kovanice toliko su retka da u većini slučaja ni na kasi nemaju da vam vrate drugu polovinu dinara koju vam duguju i svi mislite šta je to pola dinara e pa razmislite kroz veći super market dnevno procirkuliše i do 10 000 ljudiu proseu neka polovina kupi robu koja iziskuje pola dinara u svojoj ceni to su 2 500 din što je dve ipo zidarske dnevnice pa se razmisli sledeći put kad im ostaviš svoje teško zarađene pare.
1. Balističari
Budže puške,duge cevi, teleskopski nišani,taktički prsluci i oprema ruskih specijalaca, drži predavanja o zrnu, kalibrima i putanji metka-svake godine polagao fiziku.
2. Kinolozi
Ima 12 kera, ukršta 4 rase u jednom,dopinguje kuče kamagrom i spidom, voli da ga gleda kako tera i divi se, slabo puca, šutira pse lutalice na ulici i truje komšijsku paščad jer mu laje.
3. Džipadžije
Diže klirens za pola metra čim kupi auto,kači rasvetu, ćunac umesto auspuha, vitlo, kavez i rol barove,zna tačne fabričke specifikacije UAZ-a, Nive i Samuraja, ima 18 kaznenih poena.
4. Kuvari
Loži kotlić,kuva,reže slaninu i kobaju,brine o redovnom unosu holesterola, za 28 godina braka ženi jednom obario viršle i dvaput ispržio jaja.
Svima dobro poznata pripovetka o vrednom mravu koji je čitavo leto proveo u mukotrpnom radu, i cvrčku koji je za to vreme svirao i lenčario. Kada je nastupila neminovna zima, siroti cvrčak zakuca na vrata vrednog mrava da izmoli malo hrane, ali ovaj ostade gluv i slep na njegovu muku, primećujući kako je letos, dok je bilo vreme, trebalo da sakuplja letinu i uloži napor kako bi preživeo.
Ova priča je, zapravo, u najkraćim crtama načelo protestantske etike : "Vredni i trudoljubivi bivaju nagradjeni, lenji i nesposobni pate". Životna filozofija koja u najvećoj meri isključuje Hrišćanstvo jer je sama srž i osnova na kojoj ovo počiva - milosrdje. Čitav 21. i dobar deo 20. veka počivaju na ovoj tezi, zahvaljujući čemu danas imamo čovečanstvo koje je u najvećoj meri sebično, gramzivo i bezobzirno.
Epilog : zavejan snegom, cvrčak skapava kraj nekakvog kontejnera, dok mrav, s druge strane, guta bromazepane i laudanum, oblači se u ženu i gura vibrator medju guzove, pati, očajava i naposletku reže vene u toploj kadi, jer zima je duga, a život pod zemljom bez ljudskosti i zabave je, i pored sveg izobilja, nepodnošljiv.
Čovek koji nikada nije ni kriv, ni dužan. On samo pokušava da razvadi "ni krive, ni dužne". Pa i po cenu da popije po nosu. Opet. Ne voli agresiju. Jebemliga, takav je. Povučen. Nije on loš. Daleko od toga. Skoro pa bez mane. Zato ga svi i mrze. Zato nema devojku. Još od mature kada je bio sa uroljanom Slavicom koja je od njega mislila da je Cane iz III-2.
On nikada neće razbiti flašu u kafani. Ni čašu. On kupi pseća govna po parku. On reciklira. Nikada neće ni reč dobaciti razuzdanoj konobarici koja je sela na više kurčeva nego Keba u tolk šou emisija. On gnev kanališe. On stvarno želi "mir u svetu".
Lik1 - ...Hoćeš da ja tebi zalepim jednu vaspitnu, pa da vidiš ko zabada dok si u wc-u?
Vatrogasac - Miki, smiri se, koji ti je...
Lik2 - Imao si 170, sada 110! Da kojim slučajem ja ne lažem možda?
Lik1 - Ako kažem da lažeš, 'oćeš možda da me biješ a?
Vatrogasac - E ajde ljudi koji vam je? Zašto pijete kad' cete tako da se ponašate!
Lik2 - Šta i da 'oću? Da nećeš ti tako kenjkav da se... Nemoj da mi se unosiš u lice da ne bi...
Vatrogasac - Stanite bre ljudi, igramo pikado! Zar da zbog ove igrice bacite na stranu jedno predivno prijateljstvo koje sutra može da kulminira i kumstvom? Zašto da ne? Evo vidite mene kako...
Lik1 - Šupičku mater'nu više vatrogasac! Jesi gej jebote?! Pusti nas da se pobijemo k'o ljudi!
Lik2 - Jebomater stvarno! Sad si me smorio, nije mi ni do tuče više! Uvek ti moraš da zasereš! 'Oćeš opet da popiješ po nosu, k'o letos kad si razvađ'o Nenu i Micu dok su bile u klinču na bazenu. A taman joj spao brus...
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.