
Svima dobro poznata pripovetka o vrednom mravu koji je čitavo leto proveo u mukotrpnom radu, i cvrčku koji je za to vreme svirao i lenčario. Kada je nastupila neminovna zima, siroti cvrčak zakuca na vrata vrednog mrava da izmoli malo hrane, ali ovaj ostade gluv i slep na njegovu muku, primećujući kako je letos, dok je bilo vreme, trebalo da sakuplja letinu i uloži napor kako bi preživeo.
Ova priča je, zapravo, u najkraćim crtama načelo protestantske etike : "Vredni i trudoljubivi bivaju nagradjeni, lenji i nesposobni pate". Životna filozofija koja u najvećoj meri isključuje Hrišćanstvo jer je sama srž i osnova na kojoj ovo počiva - milosrdje. Čitav 21. i dobar deo 20. veka počivaju na ovoj tezi, zahvaljujući čemu danas imamo čovečanstvo koje je u najvećoj meri sebično, gramzivo i bezobzirno.
Epilog : zavejan snegom, cvrčak skapava kraj nekakvog kontejnera, dok mrav, s druge strane, guta bromazepane i laudanum, oblači se u ženu i gura vibrator medju guzove, pati, očajava i naposletku reže vene u toploj kadi, jer zima je duga, a život pod zemljom bez ljudskosti i zabave je, i pored sveg izobilja, nepodnošljiv.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
NIJE SMEŠNO AHAHAHAHA.