
Žena koja radi u prodavnici igračaka.
- Strajo, koga više voliš, mamu ili tatu?
- Tatu! On mi je kupio dva velika kamiona i avion, a mama samo patike za obdanište.
Gde je jednom puklo, više neće biti kao pre. Nikada. Džabe trud, džabe pokušaji da se zaborave događaji koji su doveli toga, džabe pokušaji da se prljav veš gurne pod tepih, džabe izveštačen osmeh komšijama, džabe svakodnevna opijanja. Sranje se desilo, i to se ne može zaboraviti.
- Tata, ne mogu ja nju oženiti, ipak se jebala sa petoricom odjednom, ne mogu.
- Razumem te, sinko, tamo gde je nit jednom pukla čvor ostaje zauvek, naćiće tebi tajo drugu.
Koka-kola, Marlboro, Suzuki. Mesto na koje izlaze mladi i mlade. Zbog ovih drugih nataloži se tu i štogod matorih. Kič i šundčina-tako kažu. Sad, pošto sam poslednji put izašao u lokal koji nema karirane stoljnjake na stolovima i ima pisoar, kad je Mijatović pogodio prečku. Reko' sebi, izadji-šta te košta. To da itekako košta sam kasnije shvatio.
Ulazimo, pretresli nas. Dobro, to je lepo. Sigurnost je važna. Skoro gole žene igraju na šanku, to im je pos'o. Ove kojima to nije posao su samo za nijansu manje gole i ne igraju na šanku. I to je lepo-šta fali golim ženama? Uštekasmo nekako mesto za šankom. Gužva-puca! Gledam cene, skupo-ali ko ga jebe. Nismo ni mi golje. Samo prošle nedelje sam lično izvršio utovar-istovar preko dve tone cevi i rebrastih radijatora. Ima se.
Muziku znam, šuče svaki dan iz radija u kamionu, majstor voli kad zavija. Ovde peva neka Selma, dobra jebemlije. Utom, puče flaša-puče pička-stade Selma. Tuča. Dođoše oni što su nas pretresali i izbaciše ih sve đumle napolje. Nastavi Selma. To je isto lepo. Marva je napolju. Uguraše nam se neke klinke u punkt, nema veze, klinke su-ne smetaju.
-Ćao, ja sam Anđehlija.
-Pa gde si Anđehlija, oči mamine. Ja sam Frenki, celivam te.
-Znam, tvoj ćele mi predaje engleski.
-Blago ćaletu! Nego, ti često izlaziš ovde?
-Ma jok, ovo je tarzanija klub, a to je tako...
-Aha...pase, kapiram. Nego, hoćeš da popijemo nešto?
-Može. Ja ću moja-pička-dosta-košta koktel i Bejlis.
-Hoćeš i pojesti nešto?
-Molim?!
-Ništa, ništa. Evo stiže.
Deset minuta uboge priče i pokušavanja ostvarenja kontakta između palamara i guzice.
-Što ti je drug tako tih? Upoznaj nas.
-Zove se Zapata, ali ima ženu. Kaže "nije kurcu verovati".
-Aha..
-Slušaj Anđehlija, hoćeš da odemo posle kod mene?
-Joj, pa što?
-Pa da pravimo šnenokle i 'ranimo ribice. Ne! Nego da te, da se tako vulgarno izrazim, spavam u dupe odozgore.
-Joj, pa ne znam bili tela.
-Nemoj tu da mi se snebivaš k'o Azijatkinja, nego kaži.
-Pa videću...
-Dobro, vidi-pa mi javi...
-Šta dahćeš u njih? To su no-no igračice! :čuka Zapatu po glavi:
-Znam. Nego, pokid'o bi ih k'o Pahomije osmogodišnjaka. Šta kaže mala, 'oće biti jebačine?
-Kaže, biće. Dobro de to, nego da te pitam. Kako ti se sviđa Tarzanija klub?
-Brate Frenki, slušaj ovako!
Endemska vrsta po gimnazijama.Završila ETF davno,davno pa u njoj još žive ideali i prvobitni polet informacione revolucije.Iz tog razloga ona ne može da shvati zašto učenicima puca kurac za Paskal i Delfi a pogotovu za Ofis paket.Njeno bubanje za ispite krajem osamdesetih rezultiralo je drastičnom seksualnom apstinencijom koju rado nadoknađuje jebanjem učenika u mozak.
-Gvozdenoviću reci ti nama u čemu je razlika izmedju Integer i Real u Pascal-u?
-Mogu da dobijem jedan pa da igram ICY TOWER?
Govori se za obdarenog tinejdžera.
Taj je kurat na strica, tek mu je petnaest, a već mu je osamnaest.
Odličan način da se rugamu ortaku svaštojebu. Treba imati neko početno znanje da u paštetu ide najgore meso, otpad klasičan. Mada, u većini slučajeva njega te priče ne dotiču, nije mu bitno da li je glava dotične vajana za reklamu mesnog nareska, služi se parolom da mu je Džordanu svuda bolje nego u gaćama. A i kako da se ne podsmevaš čoveku koji kad su žene u pitanju ima kriterijum da ima dve noge i da ne sere po dvorištu.
- U što sam sobalio sinoć žensku jednu, Ljudmila se zove.
- To ona iz blokova?
- Jeste, pratio sam je kući, tu živi. Znaš je?
- Znam je, bario je Sima mesar ranije...
- Sunce ti, koja otimačina oko devojke. Prelepa je.
- Ne zbog toga somino, kapirao sam da će Sima da je melje u paštetu, koliko je ružna samo za to i može da posluži.
- Jedi govna, ljubomoran si.
Izraz koji koristimo za sprdnju s likom koji je najzad nesto smuvao.
Transkript razgovora dva ortaka
Ortak 1: Jao, brate, kakvu sam ribu smuv'o sinoc!
Ortak 2: Uuuu, ta mora da il' je slepa pa te ne vidi takvog, il' je gluva pa ne cuje sta odvaljujes...
Ortak 1: Znas sta? ♀$:c╦■∙$$%&/Z()=O?=)()//%&/$%#"$
Filozofija prosečnog srpskog proletera, u vezi sa proporcijom između primanja i obavljenog posla.
Nazovite me bezosećajnim, ali stvarno ne mogu da razumem da je neko zaposlen više od 10 godina u preduzeću, koje ne isplaćuje platu, da za to vreme ništa ne radi, a izađe na ulicu da se “bori” za svoja prava.
Odgovor svim ziljavim pičkama na večitu nedoumicu zašto im se dečko, za koga su posle dan i po poznanstva uvidele da je ‘onaj pravi’ i da sa njim žele sviti toplo porodično gnezdo, ne javlja već 3 dana.
Glavni razlog po majci zašto ne možeš da izlemaš burazera kada se ponaša kao kreten. On mu dođe nešto kao zaštićeni svedok. Sa druge strane, preporučljivo je sve ostale prevaspitavati kada se ponašaju.
-Mama! Drug mi upao u sobu i svu odeću razbacao po sobi i sakrio one jedine pantalone koje nisu izgrizene od kera! Mogu da ga ubijem?
-More, gde je, da ga naučim pameti, kako ga majka tako tupavog rodi, neka se stidi! Dvadeset godina ima, a kao da ima pet. Mora se naučiti pameti to derište!
-E, super, to je bio brat u stvari.
-Pa dobro, ipak nemoj biti tako stroga, on ti je rod narođeniji... Još je mali...
Jedino realno objašnjenje fenomena da je Rumunija jedina zemlja iz okruženja sa kojom nikada nismo ratovali.
Rezon prosečnog srpskog navijača pri svakodnevnim košarkačkim problemima. Naime, u situaciji kada se lomi rezultat, a srca preskaču (naročito ženska srca, jer od ishoda meča umnogome zavisi da li će biti izlemane ili samo poslate po pivo), postavlja se pitanje svih pitanja: "Ko će preuzeti odgovornost."
I onda kreće polemika, nagađanje. Te ovaj je mutav, ovaj smotan, ovaj je dobar ali je prošli put promašio i tako u krug. Sve dok se ne dođe do igrača na poziciji crnca. Ko je zapravo on? Lik koji je za Srbiju prvi put čuo tek kada ga je jedne subote u 5 ujutru menadžer pijanog našao kako povraća na sred jedne od ulica Pensilvanije i slavodobitno izjavio: "Mali, ideš kod Titovog blizanca, Srbija posinak. Znači novo ime ti je Trevor MekRodžers Milan Parker jebmliga Džonson, i studirao si kao na razvojnom koledžu u Juti, ali sjebala te tetiva da odeš u NBA, jesi shvatio?" Na šta je crnja odgovorio: "Da fak, jea faking serbian bičiz, Tito friking rašn bastard, oh jea madafakaz."
Znači on je tu kilometrima udaljen od navijačkih vibracija i ritma krvotoka koji staje u trenucima poraza. Jednostavno, lik igra za pare i jebe mu se kako će i šta će biti. A upravo ta doza rastrećenosti može biti ključan faktor pri podeli odgovornosti u trenucima kada se vaga pitanje pobednika.
Napeta završnica.
Paja: Auu još 35 sekundi, samo ne loptu ovom mutavom, samo ne njemu molim te!
Pajina žena: U sebi: Nemoj Bože mutavom loptu udaram 20 očenaša večeras!
Pajin ortak Gile: Dajte loptu crncu, njega bole kurac, rasterećen je, utrpava ga sto posto!!
Paja: Crncu daj, crncu daj!!
Daju loptu crncu on maša tablu pri polaganju.
Paja: ...
Gile: ...Pa dobro... makar je on sto posto dao sve od sebe, mislim njega bole uvo, nema tremu nikakvu niti pritisak. Ako ga on nije dao ovi naši invalidi još manje ne bi.
Pajina žena: ... o o o.. oćete... ko..kko kkokica?
Paja: U redu je, idi po pivo. Crnac je to, ako on ne može, znači da ne može. Častan poraz.
Gile: Častan, ajd sad da se odvalimo ko majmuni i da igramo soni?
Paja: Jašta!
Poučna izjava upućena neodlučnim i jako probirljivim osobama, ismejavajući njihovu težnju da u svakom trenutku nešto odugovlače, dodatno analiziraju i merkaju, traže dlaku u jajetu...
Primer 1
#1: "Matori, kako ćeš zaboraviti da turiš ovo pivo u jebeni frižider? K'o da prekuvani urin pijemo?"
#2: "Jebeš ga, brate! Zaboravio sam. Kad dovršimo ovu turu, sledeća će već biti 'ladnija."
#1: "Ma šta dovršimo! Kako možeš to tako vrelo piti? Da li si normalan?"
#2: "Znaš kako kažu, koja je njega željna, dovoljno joj je i pet centi. Aj živ'li!"
Primer 2
Roštiljanje na obližnjem brdu...
#1: "Ej, momak, izvini! Vidim da si krenuo sa flašama po vodu. Možeš li meni i mojoj drugarici objasniti gde se nalazi izvor?"
#2: "Naravno... Ako će mi ti i(li) tvoja drugarica dopustiti da malo uđem u vaše tajne odaje, da malo i ja omrstim brk."
#1: "Kakav prostak. Da to nije malo preskupa cena? A?"
#2: "Ma niste vi žedne."
Svetovna verzija duhovne izreke Vladike Nikolaja: "Kakve su ti misli, takav ti je život." Pošto je ovo popovo poštapalica od koje se leba neš najest i možeš da ostaneš samo gola sirotilja koju svako gazi, moralo je ljudstvo da iznedri novu, poboljšaniju verziju izreke, približniju kaci govana pod Božijim poljskim veceom na čijim naslagama se čovečanstvo đubreći razvijalo. Jel tako. Jebem ti pleme i životu. Znači materijalno, kaka kurac duhovnost, materijalno bre, to je ono što mećeš usta a nije politički ili lokalni organ. A kud ćeš bolju referentnu tačku kao pokazatelj materijalnog stanja pojedinca od rezervoara na njegovim kolima. Naravno ovde se misli na opšte stanje goriva u rezervoaru, tipa kad posle mesec dana podvučeš crtu pa izvučeš neki prosek.
1. Zapravo nemaš rezervoar, pa skazaljka nema šta ni da pokaže -eeee sirotiljo!!
2. Imaš rezervoar, znači imaš i krša nekog, al skazaljka pokazuje rezervu -sirotiljo uboga!
3. Imaš rezervoar, imaš i solidna kola, tipa golf dvojka, rezervoar do pola pun -na pravom si putu
4. Imaš golfa dvicu, pun lož ulja bajo -domaćin (već se podrazumeva da u kući ima sve, što se kaže i leba i uz leba)
5. Poseduješ reno lagunu, do pola pun -mašala (već možeš da razmišljaš o ženidbi)
6. Ponosni si vlasnik škode superb dve iljade deveto, prosečno natankane do vrha -čestitamo, obrnuo si materijalnu igricu zvanu realni život (podrazumeva se da već možeš dideš u Parove, na iganuruaciju precedniku i Đoši na saranu u prve redove, ti si moćan čovek, jebi mi svastiku da se orodimo ●●broj u pvt poyy●●)
Već su sve dobro definisali. Nama ostalo da pišemo gluposti.
A još je zauzeto:
1. ribe ako ste muško,
2. muškarci ako ste žensko,
4. dobra škola,
5. faks,
6. posao,
I šta da radite nego da blejite na Vuki? A sve već zauzeto.
Kadra je rec zbog koje mnoge devojcice budu uskracene za trenutak savrsenstva na relaciji mama - cerka..I dok su ostale devojcice sa mamama spremale rucak,nekima to nije bilo dozvoljeno..
U kuhinji mama sprema rucak..
Cerka: Maamaa,a daj mi da oljustim krompir,ili sargarepicu..evo jel mogu ja da ocistim pirinac..?
Mama: Mooore,cerko idi bolje se igraj sa lutkama,nego sa krompirom i sargarepom!..Jer kada budes kadra u svet ces da bezis..!!!
U ostatku sveta, dodjes, čestitas rodjendan, veridbu, svadbu, odeš za sto i krkaš. Ali mi ne bi bili MI da ne ubacimo i naš tripl poljubac za vreme čestitanja prigode. Istovremeno čestitanje i ljubljenje stvara jedinstven zvučni fenomen.
Slava: Kume, srećna MVA- SLA-MVA- VA -MVA!
Svadba: Mladenci, nek' je sa MVA-SRE-MVA-ĆOM-MVA!
Ispraćaj: Kurtoooo...Aj sad je kratak vojni rok, ima da brojimo MVA-SI-MVA-TNO- MVA dok trepneš!
Česta pojava kod muških jedinki gde se svakog jutra pitate da li se ispišati k'o čovek, ili ga izdrkati k'o majmun.
Često mi se desi da se probudim sa kamenom erekcijom. Možda je to zbog snova, možda zbog manjka seksa, možda zbog moje ultrapotentnosti ili možda samo zbog toga što mi se dig'o.
Keva me još od malih nogu učila da tempiram kada ću ići wc, tj. da naviknem organizam da idem da kenjam i šoram ujutru, u to doba pred školu, tako da me ne hvata "frkica" na času. Ja evo, već treću deceniju svog života kenjam čim se probudim, osim ako ne zaboravim, a volim da šoram i kenjam u isto vreme, ništa slađe.
Problem često nastaje kada se probudim sa jebenom bejzbolkom u gaćama. (onom šuntavom, što se prodaje po ekskurzijama na Kopaoniku i Zlatiboru, ima ispisano jebeno ime mesta, tipa čajetina, i predstavlja svojevrstan suvenir, pravi komad drveta koji je simbol čitave kulture toga mesta, jebena bejzbolka)
Ustanem sedem na šolju, čekam da se iskenjam dok ne znam šta da radim spreda. Dal' da piškim ili da se igram. Najčešće bih ga tako slatko izdrkao, jer je jebeno tvrd stamen i u najboljem izdanju, ali mi se u isto vreme i mnogo piški.
Onda probam da zavučem u šolju, ali teško ide (tu ide tehnika dijagonalnog šoranja u sam vrh šolje, ima negde neka definicija o tome), onda ga izvadim pa krenem da drkam, ali jebeno mi se pripiša.
Tu nastaje najgora dilema koja me skoro svakog jutra muči. Ako se ispišam, drkanje posle toga mi neće biti toliko zabavno, a i odužiće se, a ako ga izdrkam (ako uspem, a da urin pod pritiskom ne pređe u kontraofanzivu), neću moći da se ispišam odmah posle toga, zbog nesavršenosti muškarca kao jedinke. A mnogo volim da se ispišam ujutru, onako, junački.
Sve bi to možda bilo mnogo lakše da nemam tu naviku da se iskenjam svakog jutra, a pošto sam brzi kenjač onda sam već do sada obavio taj posao, ako ne ceo, a onda barem do pola, a guza musava.
Najčešće se ispišam, pošto ipak više volim da se olakšam, a onda ako imam vremena i ne moram nigde da idem, vratim se posle 10-15 min pa odradim i to drugo.
Ne znam za vas, ali ja tako.
Sve u svemu, žene su blažene, one nikada nisu u dilemi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.