
Ozloglašeni fudbalski sudija koji je sudio meč finala Evropskog prvenstva 1968. između Jugoslavije i Italije. Toliko pokrao tadašnju SFRJ da je tih godina najveća moguća uvreda upućena nekom bila da je Dinst. Bolje da si Titu lično u lice opsovao milosnu mamicu komunističku, u dupe. Mržnja ovdašnjih ljudi prema deliocima pravde u svim sportovima i na svim poljima datira od ove utakmice.
- Druže Generale, uz dužno poštovanje, ali pun mi vas je kurac više, i da znate da slobodno možete da se tornjate u tri pičke lepe materine, sve vam jebem po kući što vam mili !
- Desetare Milićeviću, kakav je to način ! Ja sam vaš nadređeni, i neću tolerisati takvo ponašanje !
- Marš u kurac, Dinstu jedan!
- DINST?!? 'De mi je puška, sa' ću te odrobijam mamicu ti petokolonašku !!!
Kad god neko radi neki posao, rešava neke probleme, obično to posmatračima sa strane deluje veoma prosto i svi su prilično ubedjeni da bi to oni sa velikom lakoćom odradili, naravno osim osoba koji su kroz te stvari prošli i znaju da ništa na ovom svetu nije baš lako i naivno završiti.
Kafana, razgovor dva drugara:
- Brate mili nema nam nigde Đoksa, kako mu je došao ispitni rok k'o da je u zemlju propao.
- A i on kenja kao nešto težak taj njegov faks za arhitekturu, mani me toga, šta par crta, krivih linija, malo učenja i rešene stvar.
- Eee moj Rašo, lako je tuđim kurcem gloginje mlatiti, što ti nisi seo da učiš nego mešaš malter i serendaš tu...
Drzac sisa na neodredjeno vreme.
situacija 1.
U busu ste guzva je zesca...Kocenje,lik vam se hvata za sisu u strahu da ne padne i u tom polozaju ostaje narednih minut.
situacija 2.
Napili ste se i muka vam je on je dzentlmen drzi vam kosu da je ne ispovracate i sisu da se ne surduknete u solju.
situcacija 3.
Instruktor plesa vam vec 16i put pokazuje foru iz "Prljavog plesa"ruka mili preko sise jer vazno je uskladiti pokret.
Osobina koja ce vam biti pripisana u roku od deset sekundi ako kazete ista lose o nekome ko dobro izgleda.
-- Kristijano Ronaldo pada kao upucan bez ikoga pored njega --
Dzoni: Brate mili, kakav sminker.
Ekspo: Koliko je dobar igrac, toliko je neposten.
Dzonijeva ziljava drugarica: Ma vi ste samo ljubomorni jer je on sladak.
____________________________________________________________________
Lik A: Veliki Brat je i inace dno, ali gde nadjose ovu Jelenu Zezelj.
Devojka Lika A: Da, tipicna sponzorusa, idol joj je Viktorija Bekam, neverovatno.
Ziljava picka: Ma ona je preslatka, zene je mrze zato sto je lepa a muskarci zato sto ne mogu da je imaju.
Veliki rizik za protivničke fudbalske golmane.
U bliskoj budućnosti...
- Brate mili, je l' si pratio sinoć kako je samo Real unakazio Malagu?
- Auuu, jebo im je kevu Eden Hazard, da postave znak opasnosti na njegovom dresu kad ulazi u protivnički kazneni prostor !
- Ovaj naš paćenik Jović ni kriv ni dužan postigao 5 komada, ali pod hitno da stavi Hazarda umesto Tita u dnevnu sobu, za sva vremena!
Šamarčina od koje ogluviš.
Mili Bože, čuda golemoga,
ja li grmi, ja l' se zemlja trese,
ja se bije more o mramorje,
ja se biju na Popina vile?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
ni se bije more o mramorje,
ni se biju na Popina vile;
već mi ćale lupio zagluvac.
Neizostavan pojam u kolonama ukrtenih reči.
Inače, za one koji se ne hvataju za enigmatiku, Iri je jedno od onih pet jezera u SAD-u.
- Dragi, reka na jugozapadu Konga, šest slova?
- Ajde dalje, ne'am pojma?
- Dobro. Morski greben? Ovo znam, m g.
- Piši rt, debilu.
- A, da, zbunila sam se. Izvini... A, glumica sa slike... ko je ovo, ne znam?
- Da vidim... Mira Banjac... Ja ću da se ubijem!
- Ajde, mili, ne budali. Ja znam samo ove novije, ove babe mi nisu poznate. Ae, jezero u severnoj Americi, tri slova?
- Napusti prostoriju.
Najslozniji ljudi na svetu. Neverovatno je koliko pusaci osecaju bliskost jedni prema drugima, posebno na onim mestima gde je odvojen pusaki i nepusacki deo.
"On zavrsio u zatvoru, a? Ubio coveka? A, znam ga, duvanili smo zajedno na faksu, mnogo dobar covek..."
Izadjes, u nekoj stranoj zemlji, po cici zimi, iz kafica u kome je zabranjeno pusenje, da zapalis cigaretu napolju i neverovatno koliko su ti mili i svi oni ljudi sto se skupili tu ispod krova da zapale (ja, doduse ne moram da se krijem, imam dovoljno veliki nos da mi kisa ne ugasi cigaretu, a i volim kisu), i odma' razvijete teoriju o borbi za prava pusaca. Ah, divnih li ljudi!
Cavulja koja preferira debele palamare. Nije bitna dužina, samo da je širokog obima. Što je više rašire veći joj je užitak.
- E šta misliš jel' imam ikakve šanse kod Mice makadamke?! Kontam ono, cijeli grad skoro drndao po njoj, pa što ne bi ni ja?
- Ma ne vjerujem, ona ti je cura širokih shvatanja. Ne bi te ni osjetila sa tom tvojom zmijugom.
- Šta pričaš, imam veći od tebe!
- Brate mili, jel' čuješ mene?! ŠIROKIH shvatanja! Džaba dužina, fali ti obima care.
Jedino legitimno venčanje u našem narodu. Džaba sva tolerancija, džaba sva proevropska orijentacija, džaba sva zrelost i građanska shvatanja. Ako pop nije aminovao to nije brak. Doduše, izraz nije ograničen samo na brak, veoma je primenjiv i u drugim oblastima života mada samo kao metafora jer, paradoksalno, naš čovek ne želi da ima baš previše dodirnih tačaka sa navedenim službenicima narodnim.
- Ali mili, zašto se duriš? Pa vole se deca, žive zajedno, šta ima veze što nisu na papiru venčani, samo neka su srećni. Vidi nam ga Boškić kako je veseo...
- Ženo, nije mi teško što mi sin doveo zeta. Ne bunim se previše ni što je crnac. Ne smeta mi čak ni što je druge vere, ali kakav je to brak? To što pop nije aminovao ničem ne vredi!
Stara narodna mudrost. Kada si u tuđem kraju, ponašaj se kao gost, kada si kući, radi šta ti volja. Preventivna izreka, koja mlade naraštaje, ako je shvate na vreme može spasiti bespotrebnog ušivanja glave, polomljenih udova i fraktura lobanje. Često se upotrebljava i da pokaže kako i nad popom ima pop, kako svaka tiranija ima svoj kraj i da je često brojčano preračunavanje pred šorku moguće, ako je prethodno konzumirana koja čašica.
-Oho mili, kakva je to čvoruka na glavi, ko te udesi nanu mu poljubim?
-Ne pitaj. Juče odemo u Šabac, potkresali se prethodno dobro i stanemo da jebavamo neka dva klinca ispred zgrade. Kad nismo se ni opasuljili pošteno Mila sevnu neka letva u glavu, okupilo se pola bloka, najebaše nam se nane nanine. Neki klinac od šest godina predlagao da nas bese o banderu.
-Jebiga rođeni, jače selo od svatova.
Komentar koji majke znaju da fasuju ako su sitne i niske kao patak a žensko im potomstvo gabarita kung-fu pande.
- Boktejebo Gojko, jel ono Đurina Marica?
- Jeste očiju mi, ona je.
- Pa ko su joj onda one dvije cure?
- Ćerke brate mili, porasle ama baš lijepo.
- Sunce te ne jebalo kolike su, a ona baš sitna ženica vazda bila.
- Ma pusti, ćaća im tamo od Gračaca a gle u nji' ličke noge, opanak im kao kajak.
- Evo baš gledam, i sve se pitam ko je koga tu rodio.
Ne, ne kažem, ima ljudi. Eto recimo jedan deda, znam ga, birao Arenu umesto Sportkluba al ne zbog Lige šampiona već zato što prenose domaću ligu. Čovek debil, ok. Ima ljudi ne kažem koji veruju ali ipak. Ipak. I P A K! Pa koliko puta, pa da je jebanje one razbatačene sa Studia be pa bi dosadilo: otužno brate mili: jagorčevina, riblje ulje, Kluž, karton, krompir, lokalna televizija, pilavština, razlokani putevi, Batočina kao takva.
Osam sati, kraj dnevnika, kokice, Porodično blago: jedno uobičajeno veče ali ne, ne, sportski program, inovacije u seksualnom životu sunarodnika: šta sad, jao ne futsal, jao ne Nole, jaoo ne samo to ne! Taj studio od koga drhtim, izborani Strajnić sa tikovima ne, samo to ne: i evo nas dragi gledaoci u novom pohodu naše reprezentacije, novi početak... Gost: Goran Stevanović, Goran Sultanović, Miodrag Ješić, Neško Milovanović, Neško Kejdž il tako neki drugi dobar čovek, osrednji znalac, umereni alkoholičar, zabrinuti poštovalac fudbala: Ivan Golac, zovi ga da otera sve u kurac.
Novi početak, novi tim, novi stil, nova srpska politička misao, nova Srbija, zašto braćo za ime sveta?
Podmlađivanje, Adem Ljajić, Govedarica, ružni dresovi, Đenova a a a ne mogu ne mogu ja ovo ušpricajte jednu dozu Anđusa pa da polegamo u kišno veče u pokislim krošnjama џанерика, ах Каролина ово ти је Шумадија и моје имање свиђа ли ти се Каролина хођемо ли заувек остати овде Каролина да примиш слатко православље да ми спремаш кифлице да у сену слачак нађеш Каролина ох како је лепо, лепо је ово зар не Каролина...
BOŽE PRAVDE! ААААА
I opet ste mi himnu ogadili mora da gledam sad dvaput zaredom Marš na Drinu da održim nivo patriotizma do dvaesčetvrtog pa da zaokružim Šešelja a ne Sašu Radulovića mada je on ipak nešto novo, neki novi početak.
Ne pominji novo i početak jebo te dan!
- Gost u studiju Milan Karadžić analizarećmo meč sa Estonijom iz 2007 godine: da li je Milan Martić napravio faul nad Zagrebom 1995?
- Klasično remplovanje, nemački sudija je bio prestrog, imao je pravo da ispali tri granate na Zagreb, možemo reći da smo ovde oštećeni.
- Sledeća sitauacija devedes peti minut, teren oko Srebrnice, crveni karton, nije li prestrogo?
- Slažem se. Mladić se ovde na vreme izvukao i povukao nogu dva dana ranije, nije bilo namere, ali linijski sudija je bio potplaćen i baksuz čovek uopšte a nije ni mogao to da vidi jer mu je pogled zaklanjao Zlatan Izetbegović... mada neko jeste uklizao to nije sporno i oduvao igrača van terena, ali u prošlom napadu isto tako je bio prekršaj i na našem igraču pa ništa nije suđeno, kriterijum nije bio isti...
- Da. Evo i trenutka kada Milošević izlazi sa terena vodi ga Čeda Jovanović koji uzima kapitensku traku od njega i požuruje ga... da li je njegov izlazak bio koban za nas?
- Pa dobro to je više pitanje za Gorana Stevanovića ali ja bih samo rekao da je igra sa Miloševićem na sredini ipak imala neku prepoznatljivost kao i da smo bili poznati u svetu, učestvovli smo na svim velikim takmičenjima... A i Kusturica uzeo Zlatnu palmu...
- Hvala Miodraže. Sada reklame pašteta-argeta pa prenos Srbija – Poljska, idemo u Poznanj da usmrdimo, oskrnavimo i ogadimo Poljacima Poljsku...
E ljudi, dragi gledaoci, ja ovo radim jer imam troje dece, vi slobodno prebacite kanal... Ili čitajte opis Radisavljevog nabijanja na kolac ima prijatnijih momenata...
Dakle, vidimo se u poluvremenu, da anliziramo bedu, imaćemo i nove goste: Rašu Popova, pčelara, i bivšeg ambasadora Radoja Kontića.
Kamion nastao polovinom prošlog veka u bivšoj SFRJ republici Sloveniji, tačnije Mariboru, stoga se i zove TAM Tvornica automobila Maribor.
Karakterističnog izgleda, omiljen i neprevaziđen njegovim vlasnicima (tepaju mu Tamić), kao i saobraćajnoj policiji.
Inače sam po sebi ima jednu tešku fabričku grešku. Kada mu se ručna kočnica dotegne po propisima, dolazi do paljenja gurtni, tako da svaki iole normalan vlasnik ovog oldtajmera ne doteže ručnu. E sad, ovaj problem svakako zna i najmlađi pandurčić, te je uvek povod za izdrkavanje i slanje na vanredni tehnički pregled, ukoliko ne padne neka vajda, pa makar 100 din.
Lipovačka šuma.Policijski punkt. Tamić natovaren ugljem sa Kolubare mili magistralom. Pandurčić(tek stigo iz Kamenice) istrčava na sred magistrale i maše palicom u desno.
Pandur: Dobar dan,vozačku i saobraćajnu.
Vozač: Gdje ste me sad našli ustaviti?(pruža dokumenta)
Pandur: Ajd povuci ručnu, ubaci u drugu i kreni polako.
Vozač: (vadi 200 dindži i pruža) E, momčino, popijte nešto, znam ja da je vami teško ovdje po cio dan.
Pandur:Ajd, nisi trebao, al sredi tu ručnu, ili ću sledeći put da te šaljem na Tehnički.
>Poruka iz ličnog iskustva: Nikad sa Tamićem pored punktova, jer sam daje migavac kad vidi pandure<
Živeti kod roditelja. Česta pojava kod današnje omladine, jer teško dolaze do ikakvog posla, a kamoli nekog koji im može obezbediti samostalnost.
-Sine, samo da ti najavim, još ovu godinu si na budžetu, a onda kud koji mili moji.
-Gde ću pobogu? Vi'š da nema nigde posla.
-Kako god, ja i mati više nismo u mogućnosti da te izdržavamo. Budžet se izlizao sinko moj.
-Pa šta da radim?
-Evo čitam da u Norveškoj mlate pare na naftnim platformama. To na primer dobro zvuči.
-Ne misliš da sam sa 60 godina malo mator za bušotine?
Onemoćati, biti nesposoban da završiš započeto. Truditi se iz petnih žila ali bez ikakve vajde. Jer, ma koliko se trudili da prdenjem u pištaljku proizvedete neki zvuk, pištaljka se neće oglasiti. Uostalom, pokušajte i uverite se sami.
- Mili, hajde da ovo ponovimo još jednom...
- Ne vredi, dušo, ovaj moj neće da me sluša.
- Molim te, molim te, samo još jednom. Evo, i ja ću da se potrudim oko njega, i ručicama i ustašcima...
- Ma možemo i ti i ja da se trudimo do sutra, možemo da zovemo i bageristu Džoa u pomoć, ali taj se podići neće!
- E, moj matori, vidim ja, prdnuo si ti u pištaljku!
Jednom davno najmudrijem od svih hajduka, negde izmedju prvog i drugog bokala vina, pade napamet ingeniozna ideja. Bese pozna jesen 'iljadu... i neke,u sumi je vec pocelo da biva hladno, a prosle su godine od kako se vucara po raznim vukojebinama jos od onomad kad je pobeg'o iz sela... U selu vise nije bilo zivota,Turci su cinili tezak zulum, posla nije bilo, globe su bile velike i tad je resio da uzme stvar u svoje ruke. I uzeo je (pusku) i zapalio u prvu sumu da radi ono sto najbolje zna, otima bogatima i deli sirotinji (sebi). Ni slutio nije da ce njegova akcija u buducnosti dostici Epske razmere. Dakle skupio je taj mudri hajduk sve svoje drugove kod stabla za sastanke i rekao: "Braco Novembar je mesec, ne pomaze ni rakija u zagrevanju nasih junackih tela..." Na sta se junaci slozise svi... "Braco navukli smo grdne prehlade, ide zima, najslabiji period naseg poslovanja, a i kerovi su nam za petama!" (mislio je na Turske kerove koji lako namirisu njihovu hajducku travu koja sluzi za lecenje prehlade...) "Imam resenje za sve nas, posto lisce opada sve manje ima mesta za skrivanje, moramo traziti druga resenja..." Svi su se zapitali "Gde!?" a on je rekao: "Ja imam onu Jelenu,jeste kurvestija al' posluzice da se nas sest sakrijemo kod nje i nece nas odati ako damo sve od sebe da zadovoljimo njene apetite...." U tom trenutku ostali su znali da je ovo prava odluka. Svako od njih je imao bar jednu ovakvu koju je posecivao i u zoru bezao glavom bez obzira... I slozise se s' njim. Tada mudri vodja zavrsi svoj govor: "E pa braco, sutra je Mitrov dan da ga proslavimo svi zajedno pa kud koji mili moji, pa se vidimo na prolece kad lisce ozeleni..." Neko iz gomile rece "Mozemo da se nadjemo na Djurdjev dan,to je moja krs'na slava, valja se da se zalije..." I svi se slozise i bi tako....
Neko je davno rek'o da se istorija ponavlja.... Sume su sve manje kao i plate a porezi sve veci pa je i logicno da hajduka bude vise. U korak sa vremenom i novom tehnologijom prosirili su svoje radno vreme pa sljakaju cele godine pa Mitrov dan docekaju u djakuziju ili u nekim toplijim krajevima...
Izraz koji označava da se desila nepotrebna svađa u kući.
Muž kod komšinice:
-Komšo, šta se desilo?
-Ma ja i žena smo pronašli iglu.
-A zašto?
-Pitala me gde sam ostavio račun od cipela, a ja nisam mogao da se setim.
-I jeste li našli račun? A i zbog čega joj treba?
-Nismo ga našli. Htela je da pokaže drugarici koliko košta...
-Komšiniću, sve će biti u redu. Ništa se, mili moj, ne sekiraj. Ae malo da te oraspoložim.
Izraz koji koriste sve vrste baba. Modiraćete se se svaki put kada obučete nešto što odskače iz tekuće linije modnih asesoara i autfita. Sezona leto/zima ∞. Kakvi letnji šalovi, čizmice pored gumenjaka, kakve čarape bre kad prave čarape idu do kolena, kakve trenerke sa postavom pored dugih gaća, šta ste povilenili?
Baba:Ćero, sine moj mili, dećeš bre taka?
Ćera Sin:Pa grad, ono kao...
Baba:Pa sine, ja sam obučenija kad se kupam. Duži ti nokti od aljine, ljubi te baba. Neću ja unuka ljuljati skoro...
Sin:Baba, otkud ti za kompom? Čekaš dnevnik? Ili vremensku prognozu? Hnjo, hnjo, hnjo...
Baba:Vrag utebe ušo dete. Nikako definiciju da mi odabiraju, moderatori se modiraju nešto...
Pokušaj da se smanji broj nezgoda izazvanih multitaskingom.
-Halo.
-Halo.
-Ej, mili, ti si.
-Ja sam.
-Pa gde si ti ceo dan juče?
-Ma bio sam nešto poslom, evo me, vozim a mrtav sam umoran. Nego...
-Kaži.
-Pa znaš, nije mi baš lako, al znaš i sama... Pa vozi bre pička ti materina šta se razvlačiš!
-Ko?
-Ma ne ti, idiot... nego, znaš i sama da nam nešto ne ide u poslednje vreme.
-Šta pričaš?
-Pa znaš, nije da nismo probali, al...
-Šta ti je mili?
-Pa da ti kažem odmah. Ne mogu ja više ovo. Ne ide nam više.
-O čemu pričaš?
-Pa o meni. Tebi. Ne mogu više. Guši me ova veza.
-......
-Što ćutiš?
-A zašto?
-Nemoj da plačeš, jebi ga. Ja bi rado... Jebem ti bre mater! Šta opet oćeš...
-Zašto me psuješ?
-Ma ne nenene... Ne psujem tebe. I tako, kažem ti, nisam spreman za ozbiljnu vezu, a i sama znaš, ne ide nam.
-To je zbog one kučke, znam! Sinoć si bio kod nje, priznaj! Znala sam da ima tu nešto.
-.....
-Jel da?
-Jeste. Eto, jeste. Bio sam kod nje. I znaš...
-Kretenu jedan! Kako si mogao da pričaš da me voliš!
-A jebi ga, volim te ja još.
-Nemoj.
-Dobro neću. Ali izvini još jednom, ne mogu više. A i sama znaš u sebi da nije to to.
-Jel sam ja kriva?
-Nije. Do mene je. Znaš da poslednjih par meseci...
....
-Šta poslednjih par meseci?
-.....
-Halo?
-.....
-Jel si tu?
Bilans razgovora: Jedno slomljeno srce, dve slomljene potkolenice, tri naprsla rebra, četiri šava na čelu.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.