
-„Halo mali, šta radiš, dolazi na miting“.
-„Jebem, ne mog“...
-„Ne jebeš, znamo, i da jebeš, 15 minuta ti je više nego dovoljno vremena, polazi.“
-„Ali nabavio sam vam aktivista.“
- „Jesi, zato te i zovemo, obuci stranačku majicu, stranačke gaće da vire iz stranačkog šorca, stranačke štucne, još nisi ovdje?“
Došao sam na trg. Nadao sam se da će biti kakve džabice da se malo naoštrim za podržavanje , međutim recesija pogađa i džepove naših vođa, pa smo im se našli, solidarnost i socijalna pravda na djelu. Šef je držao predavanje: „Slušajte, svaki štab je dobio određeni dio trga, da tu navija, i svako u svom dijelu da podiže adrenalin narodu, na moj znak mašite zastavama, kartonima, svim ostalim, ti mali ne nadaj se da ćeš se izgubiti u gužvi.“
- „Ne bojte se šefe, ova ovca se neće izgubiti, ako me razumijete...“
-„Ne jedi govna.“
- „Moram, lakše se vare ideali, jebo mu ti ned'lju.“
-„Ne psuj ovdje, ponašaj se, šta će reći svijet, jebem li ti sunce žarko, ljudi dajte mu barjak samo nek' se zanima malo, tražio je.“
-Upozoren sam na težinu barjaka, srećom danas sam istovario dva traktora usukane bukve livadarke, i jedan pocijepao, tako da mi dođe k'o čačkalica. Dok čekamo miting, stranačke pjesmice nam se urezuju u mozak, uskoro ćemo biti uigrani k'o ansambl Kolibri. Meni kroz glavu prolazi stih : „Moje zastave, uvijek su iste boje“, zamalo da zapjevam, al' još uvijek nisam toliki licemjer, uostalom, nisam na bini.
Počinje. Našao sam mjesto pred kamerom, ima da se razmašem onim barjakom k'o pionir Titinom štafetom. Sačekao sam znak šefa za mahanje, ali nisam mogao ni kile, izgleda da me je stigao i umor, a i 6mg smijuljice je možda malko previše, leksilium izuva iz cipela. Sve je kao i na prošlom, neko predstavljanje, nekih meni nepoznatih ljudi, vidim i kod mojih političkih nemišljenika vlada isto raspoloženje. Onda su prozvali Njega, sve je skočilo, mislio sam- istrgaše čovjeka. Naš Guru, naš Ideolog, Predsjednik, Bog, je jedva došao do bine, mogće da je i on pod nekim opijatima osim vlasti.
Euforija, najvatreniji su oni koji nemaju ništa. Barjak maše sa mnom. Guru je izjavio kako je ponosan što je tu. Pritom mu zaškripi glas k'o nepodmazana vrata, mislio sam rasplakaće se. Da se on rasplakao morali bi i mi, nema brale, moraš, plači. Al' izgleda da je negdje popio malo ljuću rakiju pa još stoji u grlu. Politički govor k'o politički govor. Uradili smo ovo i ono, opleti po neprijatljima, strane investicije, pljuni one drugačijeg mišljenja, nova radna mjesta, Srbi najprviji, hoće vas unište ja ne dam... Generalno čovjek ima smisla za humor.
Kroz glavu mi je prokapala misao o tome šta misle oni na bini dok nas gledaju dole, i kako se nađemo sa njima na pola puta na izborima, jebala nas Neda Ukraden, al' od leksiliuma nisam imao dovoljno koncentracije da donesem zaključak... Na povratku kući samo me sreo samo šefov zajeban pogled.
Razlog zbog kojeg je svaki političar govno od čoveka.
Negde na nekom mitingu političar drži govor:
- Mi ćemo... zajedno sa našim prijateljima iz međunarodne zajednice.. u cilju boljeg života građana... povećanja standarda... nastaviti borbu... svim sredstvima... borbu... intenzivno... hrabro... kao do sada... bez uzmicanja... bez straha... pred izazovima koji nas čekaju... uz vašu pomoć... na krilima ispunjenih obećanja... u ovom velikom trenutku... ne smemo propustiti priliku...
- Čuješ ovoga, što jede govna. Ne zna da je čovek onakav kakvu hranu jede.
Ne verujem da uopšte neko i zna kako to izgleda, ali verujem da je to u stvari ogromna manipulacija građana, i pretpostavljam da to izgleda kao i u primeru (možda malo preterano, ali verujem da nisam daleko od istine).
(Državna televizija, jedini kanal)
06-07........Veličanje komunizma i predsednika
07-10........Vesti iz zemlje i pljuvanje kapitalizma
10-12........Nacionalni Dnevnik I
12-14........Govor predsednika
14-16........Ratni film (severnokorejske produkcije)
16-17........Vesti
17-19........Snimak govora predsednika iz 2001.
19-21........Nacionalni Dnevnik II
21-23........Snimak fudbalske utakmice (severnokorejska liga)
23-24........Pregled ovonedeljnih vesti i dešavanja
24-06........Odjavljivanje, intermeco
Ono sto kazes nekome ko insistira na svojoj baron patispanj prici,bez namere da menja temu dok ne izazove zeljenu reakciju odusevljenja.
A-Juce sam dao 4 gola,od toga jedan kroz noge,jedan i sa pola terena,pokidao sam...
B-A,kul,kul...bas sugavo vreme danas...
A-Onako...i brate,ovom jednom bilo krivo,faulirao me,ja mu jebo mater posle utakmice,isevao sam ga ko vola,a znas kako me gleda njegova riba,uf...
B-
A-Au,al si me iskulirao sad.Hvala ti na minutu cutanja za moj govor.
B-Pa kad smaras,brate,sta hoces da ti kazem bravo,hoces da ti trazim autogram,aplauz mozda?
Šok-faktor začin pridodat na uobičajena (ne)dela. Možeš ti obožavati isti pol, zlatne tuševe, satanističke rituale, polivati se benzinom sa upaljačem u drugoj ruci, ali ako to nisi radio "na sred Terazija", nego negde u širem centru grada, ili u provinciji, onda je to sasvim normalno i beznačajno, baš kao da si sve navedeno počinio u svoja četiri zida.
- Gosn doktor ministre, bila je rano jutros saobraćajna nesreća, neko je pregazio Audijem pet maloletnika i pobegao sa lica mesta.
- Pa dobro, standardica. Regularni uviđaj, pa ako ga nađete, nađete. Ukoliko narednih dana ne dođu porodice da protestuju, onda cimanja bez.
- Ali to se dogodilo na sred Terazija!
- Ouuuvaaauuu! Alarmirajte sve medije, sazovite mi konferenciju za štampu, iscimaj onog malog što mi je pisao doktorat da mi sastavi govor, pošaljite snimke sa svih kamera u CIA, FBI, FSB, Interpol, Mosad i Emaj Siks! POZIVAJU SE SVE KARTE!
--------------------------------------------------
- Srce, baš te želim, sadodmasad, a daleko smo od kuće.
- I ja tebe. Eh, zašto više nema onih kabina za fotografisanje nigde?
- Ima jedna u blizini, ali meni već ulazak u njih deluje upadljivije od seksa na ulici, a znaš da ne sme niko da nas vidi.
- Ma kad ulaziš, još i vidiš gleda li neko, problem je publika koja čeka kada skloniš zavesicu.
- Zaboravi, kontam da je manje upadljivo da to uradimo na sred Terazija.
To je u stvari sponzoruša in the makeing. Pošto prema njoj majka priroda nije bila baš najdarežljivija (liči na obrijanu mutiranu kozu koja se propela na dve noge, ima lice kao konj koji pokušava da dohvati jabuku kroz žičanu ogradu itd, itd...) ona je u potrazi za nekim ko će joj obezbediti novac za estetske operacije koje život (na visokoj nozi) znače.
ALI, pošto fizičke atribute za kvalifikacije u prvi eliminacioni krug do najtežeg tajkuna još uvek nema, ona će krenuti po neselektivnom sistemu daj šta daš ka prvom batici koji će joj omogućiti kupovinu PRVOG ORIGINALNOG PARFEMA koji je faza bez povratka.
Nemojte pogrešno da je shvatite, ili potcenite.
Ona nije naročito pametna, ali za stvari koje je zanimaju je pravi maher.
Ona će znati kako da se dodvori i umili izabraniku svog poriva.
Uže specijalnosti su joj zabadanje noža u leđa kvazi-drugaricama/konkurenciji, mazan govor, erotično zabacivanje kose, prekrštanje nogu i bezočno laganje.
Iz nje izvire iskonska, neutaživa glad.
Ova sasvim prosečna devojka je rešila da se popne uz lestvicu sponzorstva sa onakvom odlučnošću kakvu retko koji čovek poseduje, i najverovatnije će uspeti u tome.
Pretpostavljam da samo ona sama zna koliko je prilikom tog procesa njena duša propatila, i koliko je morala nisko da spusti lestvicu svog ponosa i izbriša liniju između sebe i najobičnije životinje. (Bez uvrede životinjama, jer ona sver radi po sopstvenom izboru.)
Neću nikoga da prozivam.Njihovi demoni su im dovoljni.
Preporučujem knjižicu 'Grabljivica' kao lektiru na zadatu temu.
Ekonomsko-pedagoško-mitološki fenomen čiji je idejni tvorac Mića Jovanović. Koncept je razvijen na bazi modela organizacije Rudarsko-topioničarskog basena u Boru i usko je povezan sa izborom za Miss Timočke Krajine, Donje Ćuštice i ostalih vukohebina.
Mića Jovanović drži svečani govor povodom podele indeksa brucošima:
"Vidite, ja sam sa namerom odabrao da se ovaj naš Fakultet baš nađe usred šume, ovde na Kraljevici. Zašto? Pa pogledajte, klupice, trava, šumica... sve to doprinosi tome da se kolege i koleginice druže nakon predavanja... Takođe čast mi je da vam saopštim da planiram da na Kraljevici uzrokujem ekološku katastrofu, izgradnjom novih 2000 mkv prostora, što će podrazumevati seču ovih stoletnih borova, ali sve zarad napretka"...
Istina, verovali ili ne...
Postoji teorija kako sve oči vremenom postanu takve. I ona da su urokljive oči simbol ljudi - reptila sa druge planete. Špijuni, jelte.
Ali, većina penzosa iz gradskog imaju natprirodnu moć suptilnog izvlačenja životne energije iz tebe. Ako ne uspeju, krenu sa bacanjem kletve jer im nisi pružio očekivano zadovoljstvo. Stiven King je napisao popularni roman po uzoru na srpske urokljivce - "to". Menjaju oblik, ali suština je ista - hrane se tvojim osećanjima.
(Penzioneri, shvatili smo šta radite).
Ulaziš u bus. Već pri ulasku te hvata osećaj neprijatnosti i panike. Okrećeš se oko sebe i shvataš da si bio u pravu - neko te posmatra. Penzioneri. Ponovo gledaju urokljivo povremeno škripeći pri pokretima. Pažljivo se okrećeš diskretno vezivajući čvor na gaćama. Kapljice znoja kvase ti lice i vrat. Pljuješ triput i pomeraš se s mesta na mesto kao retardiran. Promrmljaš "oče naš" na srpskom, anglosaksonskom i nemačkom ( za šta u trenutku misliš da je ipak nacistički govor sa jutjuba). Za svaki slučaj, kažeš sebi.
Probrani, reprezentativni primjerak.
Đekna, epizoda Govor parafraziram
Joksim: -Sjećaš se kad sam četres prve ja pobio četeres biranije Njemaca, a ti nijednog...
Radosav (za sebe): -Kako li ih samo probra, da mi je znat.
--------------------------------------------------
- Ne znam, žiriro sam Peru, sad mu plaćam rate, ne javlja se na telefon.
- Sad ću ga ja zvat. Mene se mora javiti.
- "Birani korisnik je trenutno isključio telefon..."
- Pu! E, ako vam je Pero birani korisnik, zatvorićete firmu brzije dana.
Spartanac.
Bez smaranja o njihovom detinjstvu ili teškom školovanju kako bi postali "The Spartans ", i tu pod školovanje mislim na sto jedan način kako ubiti persijanca, a ne Sistem protoka fluida .
Druga stvar u vezi sa njima je njihov govor. Učeni su da svaki problem, i uopšte sve što hoće da kažu, kažu jasno ,kratko i jednostavno , nisu pravili od miša slona.
Dok se sada ljudi kriju iza fraza i tuđih govora, tad je svako govorio šta je mislio (šta god da je mislio homo sapiens iz VII veka pre nove ere) .
Tu je i ona stara proverena da su decu sa hendikepom bacali sa litice.
Nije ni čudo onda što je na vrhuncu moći bilo 12 000 hiljada spartanaca koji su vladali sa 500 00 robova.
Pitate se zašto su propali, propali su zato što je neka budala rekla aj da radimo nešto drugo osima rata, aj da pevamo, filozofiramo i pišemo romantičnu poeziju u stihu. I onda je više ljudi odlazilo u filozofe umesto u vojnike i njihova vojna sila se raspala, tad su ih i osvojili (pravi primer bi bio, bilo je više menadžera upravnog odbora nego poštenih radnika i tad su otišli pod stečaj) .
Jelena Karleuša, Boki 13, Soraja,Džastin Biber,tatini sinovi,mamini sinovi ............
Primera je mnogo.
Na imaginarnoj stazi ukrštenih potencijala i ambicija doći blizu postavljenih granica. U očima posmatrača uspeti, nadjebati prosek i vidljive norme. Zaslužiti naklon. A subjektivno opet samo saznati da ne postoji statični tron, provalija na kraju ravne ploče, već samo nova i nova sizifovanja. :Nije greška, igrica se ipak ne može preći, nema kraja!:
- Bogami, naš kolega Marko baš daleko dogurao, postao ugledni hirurg, zamenik direktora, uskoro će i...
- Šta kurac dogurao, da l' je nekad k'o čovek popio pivo s ortacima, sve neka žurba, obaveze, jebem ti ja takve uspehe!
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Gledaj nas gde smo u odnosu na vas, a vi stalno kukate... Dokle ste bre vi dogurali i opet se samo nešto žacate?!
- Ma čoveče, ti izgleda ne kapiraš... akcije mi padaju!
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Samo treba da slušaš mene i daleko ćeš dogurati!
- Ne mogu ti reći koliko sam srećan što imam tako pametnog drugara.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Oćeš da idemo na predavanje Nika, evo sad prvi put dolazi u Nišu.
- Koji Nik? Sloter?
- Ne lupaj! Vujičić, znaš onaj lik, motivacioni govornik, čovek našeg porekla. Rođen sa hendikepom, ali pokazao kako borbom i upornošću može daleko da se dogura.
- Jao, da. Znaš, sad kad razmislim, celog života sam maštao da odem na neko takvo predavanje.
- E pa super onda, srediću nam karte preko cimerke...
- Važi, a ja ću da ponesem inhalatore u slučaju da se zacenimo od smeha...
- Debilu!
Upotrebljava se kada hoćete da na fin i kulturan način date nekom do znanja da je šupak.
Ministar X, resor za regionalni razvoj u poseti selu Y.
Ministar X(drži govor): Naša vlada je uložila pare u to i to, izgradili smo taj i taj put, telekomunikacionu i kanalizacionu infrastrukturu, bla, bla, bla, truć, truć.
Siroti meštanin, Gedža: Gospon ministre, mogli bi da ni date pare da u našoj zadruzi napravimo deci pozorište.
Ministar X: Zašto bismo mi ulagali u pozorište? Šta će vama to? Zar vam nije dosta kanalizacija? Odakle vama glumci, vi samo krave i svinje imate, ta vi ste zadnja rupa na svirali.
Gedža: Jesmo gospon ministre, a vi ste zadnja rupa na meni.
U poslednje vreme čovek bez škole, bez znanja iz struke, bez ičega osim jake rodbinske ili partijske veze. Čast izuzecima
Istinit primer:
Direktor jednog javnog preduzeća u jednom gradu ulazi u kafanu. Debeli konobar ga pozdravlja:
- Ooo, 'de si, školski!
- Izvini, otkad smo ti i ja školski?
- Pa ni ti ni ja nismo ništa završili. Mislim, od škole...
Isti grad, isti direktor, drži govor na sednici gradske skupštine.
- ... i dakle, to je taj projekat koji sam ja lično intrigirao...
Kolega pored ga gura laktom i šapuće:
- Inicirao...
Direktor poluglasno, ali ipak blizu mikrofona, odgovara:
- ... ma, to ti je isti kurac!
Naprava koju je konstruisao lično i personalno Mladen Obradović, vođa paranormalne organizacije Obraz, čija je primarna funkcija, kako sam naziv kaže, identifikovanje pripadnika homoseksualne orijentacije, putem dešifrovanja sitnih psihofizičkih odlika ili literalnih sklonosti subjekta.
Ideja je nastala u pauzi odbrane Kosova od napada Kozojebaca, kada je Mladen primetio da Vilenjaci počinju zbog straha od njegove organizacije, sve češće da izbegavaju otvoreno prikazivanje svojih sklonosti (nošenje ženske obuće, ciklama majica, šatiranje, pidžama parti tuče jastucima, lizanje sladoleda na specifičan Severina način, odlazak kod Azdejkovića da slušaju ploče, grupno praćenje svetskog prvenstva u umetničkom klizanju i mnogi drugi jasni znaci prelaska na tamnu stranu), te prikrivaju svoje sklonosti ubacivanjem suptilnih naznaka u govor i pisanje, koje samo pripadnici iste vrste mogu da razaznaju.
Shvativši potrebu za aparatom koji će razotkriti ovakve šifrovane poruke LGBT populacije, Mladen je uposlio neke od najvećih umova Obraza i tako je nastala ova naprava, koja će podosta olakšati život svakome ko želi da se zaštiti od pogubnog uticaja "onih čije ime ne spominjemo, a vole da im se umoči u rupu koja je predviđena samo za izlaz", te je tako još jednom uspeo da ostavi čistim obraz našeg malog, ali pravoslavljem vrlo obdarenog naroda.
Mladen Obradović: Da li je Peder-Detektor spreman?
Obrazov naučnik: Jeste o veliki vođo. Samo je još ostalo da Vukašin dođe iz Maksija sa baterijama i test može da počne.
Mladen Obradović: Odlično, ali kako ćemo ga testirati? Ovde smo svi čisti. Detektor svakako neće raditi.
Obrazov naučnik: Znate kako o veliki vođo, u svakom žitu ima kukolja, a znate kako oni umeju biti prepredeni. Možda i nađemo izdajicu u svojim redovima.
Mladen Obradović: U pravu si. Evo stiže Vukašin sa baterijama. Daj ovamo baterije Vukašine, sine junački, da oprobamo napravu.
Vukašin: Izvoli vođo.
Mladen Obradović: Ubacujem baterije. Aparat se puni. Pali se. Evo ga pišti. Sad ne pišti. Sada opet pišti. Naučniče, zašto se ovo događa?
Obrazov naučnik: hmmmmm....veoma čudno, sada ne pišti opet. Uperite u Vukašina.
Mladen Obradović: Aha, opet pišti. Pišti kada se uperi u Vukašina.
Vukašin: Što u mene kada se uperi? To je neka greška.
Obrazov naučnik: Aparat ne laže Vukašine. Ti si izgleda da prostiš, peder Vukašine. Zadržite malo aparat na Vukašinu, da vidimo na displeju zbog čega ga aparat apostrofira kao pedera.
Robotizovani glas Peder-Detektora: DETEKTOVAN SI! TI SI PEDER!
Mladen Obradović: Evo izlazi na displeju poruka. Aha! Vukašine da li je istina da ne jedeš čisti, srbski, pravoslavni euro-krem, nego da si se podao Đavolu zapada i jedeš Nutelu?
Vukašin: Pa dobro vođo, ubacim ponekad nutelu u palačinku.....ali ne uvek....jedem i cipiripija i fineti....
Obrazov naučnik: Stvar je poprilično jasna. Vukašin jede nutelu jer nema beli deo euro-krema, samo crni. Vukašin voli crnce.
Vukašin: Nije istina to...samo euro-krem jedem....ne volim crnce...Bogsvama ljudi...
Obrazov naučnik: Neutrališite ga brzo, Vukašin je peder!
Mladen Obradović: Ne znam kako, šta da stisnem?
Obrazov naučnik: Ovo dugme sa slikom munje, spržite ga!
ZAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAP
Mladen Obradović: Dobro je, spalili smo Vukašina. Ko bi reko da je bio peder, polivali smo ga svetom vodicom i nije prokrvario, a vidi sada ovo.
Obrazov naučnik: Izgleda da su našli neku odbranu od svete vodice, ali peder-detektor ne mogu da prevare.
Mladen Obradović: Na kome bi sledećem mogli da ga proverimo?
Obrazov naučnik: Pa eto, uperite u sebe, čisto da vidite efekat kada neko nije, da prostite, peder.
Mladen Obradović: Ma nemoj, ajde u tebe prvo.
Obrazov naučnik: Nema potrebe, pa ja sam ga konstruisao......nemojte u mene......
PIIIP PIIIIP PIIIIIP PIIIIP PIIIIP
Robotizovani glas Peder-Detektora: DETEKTOVAN SI! TI SI PEDER!
ZAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAP!
Mladen Obradović: Sunce li ti jebem pedersko, voliš čoko-moko a? I tebe smo sredili. Halo, Srboljubka. Zovite mi ovamo nekoga za koga ste apsolutno sigurni da nije peder, neka dođe ovamo i odnese peder-detektor ili možda je najbolje vi to da uradite. Siguran sam samo za Vas da niste peder u ovoj organizaciji.
Јављати се негде где си непожељан и непозван. Мешати се у туђе проблеме и петљати се у туђа посла.
-Де си комшо, како жена, како деца?
-Добро су.
-Је л' код вас све у реду?
-Све...
-Кад ћемо ону ракицу да печемо?
-Кад буде било време.
-Ух, што смо лаконски настројени?
-Нисмо, односно, нисам.
-А што нешто не виђам вашу жену?
-Зато што ме оставила, к'о најгору папучу овде. Заливао сам цвеће, прао веш, износио га на терасу, кувао увек ручак, и то да заслужим. Ајд' сад вади нос из ове баште, пусти ме да залијем њене омиљене руже!
-Није ни чудо, сад ћу целом селу да испричам!
Paranoik. Može bit' al' ne mora da znači. Može biti i jako nesiguran. Ili cak uplašen. Lik koji je jako nervozan, ali ne nervozan u fazonu da samo čeka nekog da ga prebije, već jednostavno nervozan. Pokreti su mu kao kod okorelog džankija. Pogled nekako izgubljen, a govor nerazumljiv. Nije kriv. Mukica. Možda nosi neke traume iz detinjstva. A možda je samo retardiran.
Deluje čudno?
Čuj čudno. . .
Deluje kao da ga je ispljuvala neka plavičasta masa, magma. Kao da su na njemu neko vreme izvršavana razna ispitivanja, te su mu izumrele moždane ćelije. Ne znaš dal' pre da mu se smeješ ili da ga žališ. Lik čija je izgubljenost na neki surovi način zabavna. Svi ga vole. Ribe kažu: "Kako je sladak kad onako zamaše ručicama"
Njega niko ne dira, neka ga, sam je u svom svetu. Nešto poput onog seronje iz Šejtanovog ratnika koga svi miniraju. Samo što je ovaj slučaj nekako andjeoski. To je dobar lik. Ne želi on nikome zlo. Neki kažu da donosi sreću. A hejteri kažu: "Da, ali losu" :ironičan smeh:
Čekaj, sad to što se razlikuje od ostalih znači da nije čovek? Postavi se ti na njegovo mesto. Pa on nikad neće jebati. Dovoljna muka, sama po sebi. Njega vidiš kada ga najmanje očekuješ i na mestima gde nisi ni sanjao da može doći. U svakom gradu, naselju, varošici. Na njega uvek naletiš i uvek te obuzmu iste misli.
Recenica kojom se najavljuje hrpa psovki i ruznih reci.Izgovara se u prisustvu dece i starih osoba.Uglavnom,oni koji trebaju da 'proste,znaju vise psovki,nego sto si ti cuo u zivotu.
Slava.Svi sede i rucaju,jedino Mile drzi neki svoj govor.
Mile:Idem ti ja tako neki dan Knez Mihajlovom,kad prodje neki tip pored mene i zakaci me ramenom onako....ja se okrenem i kazem mu,da prostite:Mamu li ti jebem u picku s ledja,konjino jedna,ajde opet to uradi ako smes,serem ti se u usta!Odma je pobego....
Sin domacina koji sedi pored njega:Ma ko ga jebe.....nemoj da se ustrucavas pred nama da psujes,jel tako cale?
Domacin:Pa 'fala kurcu da je tako!
Rucak se nastavlja.....
Populacija: Zajedno sa Rusima - 300,000,000
Starost naroda: Iz vremena ameba
Poznati Srbi: Azis, Marino Bogdan, Bog, Milka Canić, Slobodan Milošević, Ceca, Ruška Jakić, Paris Hilton, Vesna Vukelić - Vendi i mnogi drugi...
Srbi su stanovnici Srbije ali dosta ih ima i u Holandiji, najviše su koncentrisani u gradu Hagu. Laici ih često mešaju sa Velikim Srbima, stanovnicima Velike Srbije. Brojno stanje Srba nije poznato, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je u pitanju ceo, pozitivan broj.
Sudeći po fosilnim ostacima pronađenim u blizini staračkih domova i groblja, kao i po signalima koje emituju crne rupe i kvazari, Srbi postoje od početka vremena i prostora, mada se sumnja da su postojali ranije, a neki idu toliko daleko da tvrde kako su Srbi stvorili vreme, baš zato što ga nisu imali dovoljno. Tačnije, uopšte.
Ukoliko se zanemari širenje i skupljanje Srbije, Srbi su oduvek bili tu gde se trenutno nalaze (u velikom sranju).
Jezik se u Srbiji uglavnom koristi pri ishrani, a za govor samo u posebnim prilikama. Dva osnovna jezika u upotrebi su nemušti i visokorodni srpski jezik. Visokorodnim srpskim jezikom govore malobrojni, a kao lingvistička zanimljivost se izdvaja to što postoji obilje dijalekata - seoski, gradski, gradsko-seoski, banjski, poslovni, svetovni, svešteni, fenserski, pozerski i sl.
Srbi postoje u svim veličinama, oblicima, bojama i ukusima (poslednja tvrdnja je dokazana tokom ranih '90ih godina 20. veka, na slučajno odabranom uzorku penzionera iz reda za hleb i mleko).
Najčešće stanište je kamen, odnosno, prostor pod njim (ponekad se naziva i rupom). Stanovnici Srbije retko izlaze iz svojih staništa na površinu, obično u vreme izbora i dočekivanja, religijsko-propovednih ceremonija, kada se podkamenjarskom stanovništvu ukazuju visoko evoluirani primerci.
U srpsku kulturu spada - Fljožljnj.
Što bi rekli - činjenica. A činjenica je da će te Bosanac jebat'. U Bosni je to fakat.
Gde si, care? Kako si, nisam te dugo videla?
- Evo, mala, opuštencija! Mindže, bleja, čeif, ludn'ca! Kako si ti?
Ono... po difoltu sam sjebana, ali ima i nekih ono kao dobrih momanata.
- E, jadna, kakav ti je to govor! Nemaš svog jezika!
'Ajde, bre, ljakse, ti ni svoj jezik ne znaš, a to je fakat! Je l' ti se tako sviđa, eto ti naša reč - fakat?!
- Fakat, a?!
Da!
- Fakat je da te 'oću fakat, šta kažeš, a?!
Kakav si primitivac, ja se samo šalim!
- E, gotovo je sad. How do you like them apples?
Likovi koji su rođeni na jugu Srbije, koji su ceo život do svoje osamnaeste npr. govorili kao što im i porodica, i drugari i komšije govore, a onda ih životni put nanese u druge krajeve gde se srpskim zbori, ali malo drugačije.
Razlikuju se od beogradskih bandera po tome što pri povratku, dužem ili kraćem, ne poprimaju drukčiji akcenat i gramatičke oblike, kao b.b. već pričaju zavičajno, ali se usput žale što ih je kleta sudbina zajebala da se rode u takvom okruženju, i što jadni moraju da se stide svog govora.
Kad bolje razmislim gori su od b.b. i od pokondirenih gramatičara iz drugih krajeva Srbije.
Jedne od češćih izjava:
- Ja kad odem gore, ja deset dana ne pričam, samo ćutim, dok se ne naviknem na govor.
- Ovaj naš dijalekt je toliko seljački, da jadni ljudi koji se trude da ispravno pričaju, naprave najgoru mešavinu i ispravnog i našeg pričanja da to ne može da se sluša. Zato ja ćutim.
- U našoj zemlji je najveći problem što imamo toliko dijalekata.
- Ti si akademski građanin, pričaj sa mnom ispravno, ko ja.
--------------------------------------------
Ako se kojim slučajevima nađem sa takvima u istoj situaciji, postajem još gori "seljak" nego što umem, a oni nek se pitaju kako mogu toliko puta da izgovorim "azdisaja" i "kompir" u svakoj rečenici.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.