Prijava
   

Stranačke aktivnosti (opet miting)

-„Halo mali, šta radiš, dolazi na miting“.
-„Jebem, ne mog“...
-„Ne jebeš, znamo, i da jebeš, 15 minuta ti je više nego dovoljno vremena, polazi.“
-„Ali nabavio sam vam aktivista.“
- „Jesi, zato te i zovemo, obuci stranačku majicu, stranačke gaće da vire iz stranačkog šorca, stranačke štucne, još nisi ovdje?“

Došao sam na trg. Nadao sam se da će biti kakve džabice da se malo naoštrim za podržavanje , međutim recesija pogađa i džepove naših vođa, pa smo im se našli, solidarnost i socijalna pravda na djelu. Šef je držao predavanje: „Slušajte, svaki štab je dobio određeni dio trga, da tu navija, i svako u svom dijelu da podiže adrenalin narodu, na moj znak mašite zastavama, kartonima, svim ostalim, ti mali ne nadaj se da ćeš se izgubiti u gužvi.“

- „Ne bojte se šefe, ova ovca se neće izgubiti, ako me razumijete...“
-„Ne jedi govna.“
- „Moram, lakše se vare ideali, jebo mu ti ned'lju.“
-„Ne psuj ovdje, ponašaj se, šta će reći svijet, jebem li ti sunce žarko, ljudi dajte mu barjak samo nek' se zanima malo, tražio je.“

-Upozoren sam na težinu barjaka, srećom danas sam istovario dva traktora usukane bukve livadarke, i jedan pocijepao, tako da mi dođe k'o čačkalica. Dok čekamo miting, stranačke pjesmice nam se urezuju u mozak, uskoro ćemo biti uigrani k'o ansambl Kolibri. Meni kroz glavu prolazi stih : „Moje zastave, uvijek su iste boje“, zamalo da zapjevam, al' još uvijek nisam toliki licemjer, uostalom, nisam na bini.

Počinje. Našao sam mjesto pred kamerom, ima da se razmašem onim barjakom k'o pionir Titinom štafetom. Sačekao sam znak šefa za mahanje, ali nisam mogao ni kile, izgleda da me je stigao i umor, a i 6mg smijuljice je možda malko previše, leksilium izuva iz cipela. Sve je kao i na prošlom, neko predstavljanje, nekih meni nepoznatih ljudi, vidim i kod mojih političkih nemišljenika vlada isto raspoloženje. Onda su prozvali Njega, sve je skočilo, mislio sam- istrgaše čovjeka. Naš Guru, naš Ideolog, Predsjednik, Bog, je jedva došao do bine, mogće da je i on pod nekim opijatima osim vlasti.

Euforija, najvatreniji su oni koji nemaju ništa. Barjak maše sa mnom. Guru je izjavio kako je ponosan što je tu. Pritom mu zaškripi glas k'o nepodmazana vrata, mislio sam rasplakaće se. Da se on rasplakao morali bi i mi, nema brale, moraš, plači. Al' izgleda da je negdje popio malo ljuću rakiju pa još stoji u grlu. Politički govor k'o politički govor. Uradili smo ovo i ono, opleti po neprijatljima, strane investicije, pljuni one drugačijeg mišljenja, nova radna mjesta, Srbi najprviji, hoće vas unište ja ne dam... Generalno čovjek ima smisla za humor.

Kroz glavu mi je prokapala misao o tome šta misle oni na bini dok nas gledaju dole, i kako se nađemo sa njima na pola puta na izborima, jebala nas Neda Ukraden, al' od leksiliuma nisam imao dovoljno koncentracije da donesem zaključak... Na povratku kući samo me sreo samo šefov zajeban pogled.

Komentari

da ti kažem ja nešto, mnogo mi se dopada ovaj tvoj serijal, veruj mi +

heh hvala, mislio sam da me stranka zaboravila kad vidi belaja

nemoš se ti njih riješiti, rajko moj, nemaš ti tu šta...