
Izraz koji može značiti dve stvari:
1. Da napolju trenutno pada kiša, ili ima izgleda da će padati.
2. Da osoba sa kojom planiraš da se vidiš frflja dok govori, tj ima izrazito tečan govor.
- Ćale, roditeljski je u sedam, nemoj da zaboraviš!
- Neću, neću. Evo krećem, daj mi samo kišobran.
- Šta će ti? Ne pada ništa napolju.
- Ne pada napolju, al' padaće unutra čim tvoja razredna progovori.
Najbolji motivacioni metod poznat čovečanstvu, od praskozorja civilizacije upotrebljavan rado i obilato. U inat konvencijama modernog društva i danas je veoma popularan po kolumbijskim plantažama, južnoafričkim rudnicima i srpskim privatnim firmama.
Opste poznat motivacioni izraz koji ima vise namena pocev od sobe koja treba da se sredi pa do frizera, a prvi put se javlja kod automehanicara.
Po uzoru na Patricka Janea iz serije Mentalist, opisuje se osoba koja dobro čita ljudski govor tijela i emocije.
Isto tako interno među ekipom za osobu koja se dugo zabulji u tebe čineći ti nelagodu.
- Još jedna tura i idemo ča.
Šta me ona budala gleda tamo?
- Ma pusti Eltona Johna da uživa, haha.
- Je li se znamo, čovik moj?
- Ne.
- Onda prekini s buljenjem, mentalist, da ti ne bih vanka pokaza govor tijela.
Uzdah koji se otelo iz usta pokojnog Slobodana Miloševića za vreme vođenja ljubavi sa soptvenim narodom. Dok je u punoj erekciji završavao penetraciju i jos neki vatreni govor, narod je oduševljeno stenjao: "Slobo mi te volimo." Sav taj prljavi govor doveo je u ekstazu predsednika republike koji je ejakulativno pustio iz sebe: "Volim i ja vas!"
Ove reči se koriste bespotrebno. Ako nešto želimo da istaknemo :
-povisimo ton
-koristimo mimiku i govor tela.
Ipak, te reči svakodnevno čujemo na kojekavim vestima od naših elitnih političara. Što im je rang viši to češće "naglašavaju". Njihov govor je toliko šupalj da ga nikakvo "naglašavanje" ne može približiti nekom smislu i suštini. Džabe im.
"Ovom prilikom ŽELIM DA NAGLASIM da smo sve bliži kandidaturi...."
"POSEBNO ŽELIM DA NAGLASIM da ćemo se odlučno suprotstaviti...."
Verovatno ga ima svako selo koje ima fudbalski klub.
Tu je da na treningu (ako su ozbiljnija ekipa, koja se bori za opstanak u Zoni) ili utakmici, nasmeje igrače, a inače, ne retko, donosi i pivo kada treba.
Sam smišlja nadimke za igrače, ne retko pijan, ne obrijan, ne očešljan, sa pivom u ruci i cigarom, dere se i tako podiže moral ekipi.
Obično nosi neku vojnu beretku, šajkaču, kačket, ili bilo šta što može da pokrije glavu.
Ide i na gostovanja i sa sobom nosi amajliju, perdu od bora koja im je uvek donosila sreću i koja im pomaže da, nekako, ne ispadnu iz lige.
Pre svakog meča ima jedan motivacioni govor, ali koji se obično svodi na to, da ako pobede imaju 2 gajbe piva.
Na utakmici u Srpskoj ligi - Zapad:
Pre prvog sudijskog zvižduka maskota se oklašava rečima, i to postaje RITUAL.
+: AJMOOO KATALONCI!!!
... (slobodnjak na 20m za ekipu Partizana Bumbarevo Brdo)
+: Ajmoooooo Zvonceeee, ajdeee Zvonce !!!
... Zvonce tik preko prečke.
+: Dobro je Zvonce, dobroo jeeeeeeee !
Zvonce odmahuje rukom ka tribinama, ali sa blagim osmehom.
_________________________________________________________
+: Ajmo Partizannn! Celo selo navija za vas! Ajdeeeee Duleeeee! Dodaj eno ti ga Zvonce, šut Zvonceee, šut! (1-0 za Partizan BB). Bravoo momci. Celo je selo crno-belo!
BRAVO ZVONCEEEE MAJSTORE!!
(Sudija svira ofsajd)
+: Pa jebem ti mamu ćelavu ja. Imaš li ti oči bre, pizda ti materina.
SUDIJAAA FAK OF!!!
Motivacioni momenat.
Još samo "to" i sva vrata će nam se širom otvoriti.
Život funkcioniše drugačije : vrata su najčešće zatvorena, za srećnike odškrinuta.
Širom ih otvaraju pare, može i nogom, "ja tebi -ti meni", politika i, u izuzetno retkim slučajevima, čista sreća.
"Čim završiš fakultet, sva vrata će ti se širom otvoriti.."
"Da, da .... samo mene čekaju."
Poltron je onaj koji napise svom shefu govor i sedi u prvom redu i najvise aplaudira, a super poltron je onaj koji svom shefu napise govor sedi u prvom redu i hvata beleske.!!!
Svi smo mi bar pedesetak puta pričali sami sa sobom pred ogledalom. Bilo da se uvežbavamo za neke stvari od kojih imamo tremu, kako da se nekome unesemo u facu i ubijemo boga u njima ili smo jednostavno otišli sa glavom pa malo pričamo sami sa sobom.
U drugom slučaju je pored monologa više izražen i govor tela. (govor ruku i nogu).
- "Ćao Ivana, da li bi htela da izađemo na kafu ovih da..." Aaaaaaaa, jebotee. Pa ja zamucam sam pred sobom a kamoli pred njom. "Ćao Ivana, šta radiš?" NE, NE I NE. Pa šta cura radi... Stoji i gleda koji sam ja idiot, a ja je još i pitam. Okej. "Ivana, pitao sam se da li bi htjela da izađemo vani ovih dana baš je lepo vreme? Može ako si slobodna sutra u pet?" E tako. Ma zajebi ti ovo. Uživo ću se sasrati kao pičkica.
---
Scena iz američkih filmova.
- "MENI SE OBRAĆAŠ, A? JE LI IDIOTE? Dođi sad ovamo da ti jebem mamu." A jesam uvežbao ovaj verbalni deo sad samo da se naučim tući i prebiću ga kao mačku.
Žargonski govor, žargon.
pele-cipele
zurka-frizura
tene-patike
Emisija u kome prosečni američki srednjoškolac očekuje brzu popravku svog života, i lični preporod u popularnog, mršavog, situiranog, ljubavno ispunjenog, talentovanog člana američkog društva i to za samo dve nedelje.
Obično to nesrećno dete, kome je holesterol iz McDonaldsa zakrečio sve bitnije moždane arterije, i koje je ogrezlo u svoju (ispod)prosečnost misli da je zaista moguće izvršiti u tako kratkom vremenskom periodu, što se sasvim uklapa u geslo američke kulture: ''Sve, ODMAH!!!, a da ne mrdnem dupetom''.
Dolaze im kojekakvi treneri, hrabre ih, muče ih, menjaju im navike, pa ih još malo muče. Obično se oko polovine emisije javi revolt zamorčeta, izbija svađa i na kraju pada mirenje, sa sve grljenjem, i grcavim plakanjem.
Za sam finiš: Dete koje je ostalo isto, ali je malo bolje istimareno i našminkano, i koje će se vratiti na staro čim se ugase kamere, drži motivacioni govor namenjen gledaocima, a zatim zvizne u najbližu poslastičarnicu.
''Ćao, ja sam Erik, imam 120 kilograma, gej sam samo to niko ne zna i želim da budem baletan.''
''Zdravo, ja sam Šantal, prava sam mamina maza i želim da budem bokser(ka)''
''Hi, ja sam Jasmin, niko me ne primećuje, a hoću da budem Kraljica Mature i Stivenova (najpopularniji dečko u školi) devojka''
''Ćao ja sam Andre, daltonista sam, kažu da nemam ukusa, ali ja želim da budem modni kreator''
Izraz koji se koristi da opiše susret sa osobom koja ne samo da smara, već ima i tečan govor u rangu sa monsunima u jugoistočnoj Aziji. Gradacijski jači od ko preživi, pričaće, a slabiji od ko preživi, skvičaće.
- Ćale, pre nego što kreneš na roditeljski da ti kažem koju. Slušaj me sad dobro, ovo što ti pričam može da te spase ćelavosti za koju godinu. Znaš da sedim u prvoj klupi? Ne, nije magareća, to je klupa za ždrakanje dekoltea mladim nastavnicima. Pusti to, nego gledaj šta ti pričam. Razredna ima 5 i kusur banki, i ima običaj da, kako da ti kažem... pa frflja brate! Znači glavu dole, gledaj u jaja, neka sva voda ode u potiljak. Šta god da kaže o meni, ni makac! Pa ko preživi, plivaće.
Govor političara na mitingu i oduševljenje prisutnih.
Nekada iskrenost, danas "govor mržnje".
More, jebite se!
Vreme za koje ti radnik u Meku izrecituje govor dobrodoslice, donese porudzbinu, ponudi krofnu, i pita gde ces jesti.
Dobardanizvolite, kojisokpijete, malusrednjuveliku, dalibisteuztomozdakrofnu, zaovdeilizaponeti, hvaladodjitenamopet.
Pogled Voje Kostunice pred televizijski govor!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.