
Rečenica kojom obično počinje veeeoooma dugačak govor.
Na svakih 15-ak minuta ide ,,Još nekoliko rečenica"
Glavna scena i kulminacija svakog dobrog filma. Prethodi joj poduzi govor glavnog lika autsajdera koji u par minuta monologa tera suze na ochi i menja pogled na svet svih oko njega.
Nakon sto zavrsi govor, usledi pauza od par sekundi, a onda, obicno dotadasnji glavni negativac u filmu krece sporo da tapse sam, da bi mu se i ostali stidljivo prikljucivali dok sve ne eruptira u orgazmichni kolektivni aplauz, sve sa pesmom, zvalavljenjem i gadjanjem tortama.
Spomenik izdvojenom mišljenju. Pehar za intelektualan govor.
Sazet govor organizatora pred svako skolsko takmicenje.
Direktor skole - domacina takmicenja:I vi ste svi lepa i dobra deca,znam da ste se svi temeljno pripremali,bice velika steta ko god od vas da ne prodje,svima vam zelimo srecu i sve najbolje u takmicenju......
Na svim seljackim proslavama obavezan je govor.
-Dragi gosti, fala vi sto dodjoste u ovolikom broju mom Caketu na ispracaj u vojsku...
-Alo bre, skrati malo!
-Ti Milisave nemo' mnogo da je's go**a, a vi dragi gosti izvol' te, pa prijatno. Zene da uzmu svoju decu u krila da bi imali svi da posedaju. Mole se gosti da se ne kace na konstrukciju i da ne 'vataju pevaljku sa masne ruke.
Zamena za govor onima sa nedostatkom oratorskih sposobnosti.
Zato ja volim internet, ne može niko da mi oko iskopa dok mi nešto saopštava.
Seksualni organ koji neki degenerici koriste za govor.
Kultni motivacioni film.Cela radnja I smisao filma se otkriva u poslednjem kadru,kada je Roki zagrljen sa Adrian……pobedila je ljubav.
Mada se ovo moze primeniti I na ceo serijal,u poslednjem kadru Rocky-a VI je jedna sveobuhvatna scena za sve delove i sjajan zavrsetak koji zatvara ciklus.....
jebiga odgledo sam ih svih sest za redom pa sam pod utiskom.....
Obavezan govor roditelja prije odlazka u grad, na slavu, svadbu, u prodavnicu...
Govor koji služi za vređanje komšije i "napušavanje" istog.
Govor tela koji jasno pokazuje sramežljivost, šlihtanje i totalnu pokornost sagovorniku.
- Malopre te zvao onaj Saša što te koristi da mu sečeš drva za džabe.
- Šta lupetaš, Svetlana, koga on koristi? Ja idem iz čiste rekreacije, a i drugari smo.
- Kako da ne, da te tera da mu opereš noge i popiješ vodu iz lavora, ti bi to uradio bez pogovora. Čim progovori, ti se istopiš, kreneš da se uvijaš, sam bi sebi u dupe ušao! Drugari. Posekao si mu deset hektara šume samo zato što te je jednom vozio da se javiš na biro, a ne bi ni to, da mu tog dana nisi trebao za drva.
- Kakvu bih ti sad šamarcinu zviznuo da nisam mrtav umoran! Pusti me da spavam i ako me neko traži nisam tu!
Par minuta kasnije
Ding dong
- Zdravo, Svetlana, je l' tu Zoran?
- Zdravo, Saša, Zoran nije t...
- Gde si, Sale, kućo! Upadaj! Svetlana, stavi dve kafe i donesi onaj liker što pije samo Saša kad dođe, hehe. Pa šta radiš, Sale, kako posao? :vezuje noge u mornarski čvor:
- Ma, dobro je. Nego, ako možeš da pođeš sa mnom do mene, imam dvadesetak kubika drva da izmetrim. Nema ko, danas niko neće da radi za džabe.
- Uh, :dupe mu klizi niz kauč: Saša, izvini, ali nema ni petnaest minuta kako sam došao, stv...
- Zoki?
- Svetlana, šta si se ukipila, donesi Saši liker i meni maskirno odelo, vidiš da žurimo!
Srpski vladika i patrijarh 1633-1706
Posle petnaestog dana lomatanja po gudurama i vrletima, upita neko od naroda Arsenija "Arsenije, Arsenije, a kakva je ta Vojvodina?"
Arsenije im tu održa sledeći motivacioni govor:
"Divni proplanci sa večno zelenim pašnjacima, borovi, jele, jablan i hrast gde god pogledas okom, voda čista, bistra, izvorska, a izvora na svakom koraku."
Situacija do koje često dolazi kada u društvu za bleju nema dovoljno pripadnica suprotnog pola. Iako samo ime sugeriše da je cilj učesnika u ovakvoj raspravi potraga za znanjem, to skoro po pravilu nije slučaj, jer je za to neophodno da učesnici precizno podese svoje misli na optimalnu talasnu dužinu. Ukoliko se prepiju ili prepuše, biće sposobni samo za baljezganje, a ako ne unesu dovoljno opijata cela stvar se pretvara u nametanje sopstvenog mišljenja i razmetanje stvarima koje su pročitali.
Ova druga situacija je mnogo češća, a njen ekstremni oblik poznaje se po tome što svi pričaju uglas i to svako svoju priču, a oni retki koji ćute to ne čine zato što slušaju već zato što u mislima doteruju govor koji će izneti za par minuta.
-Po Tojnbiju, svaki put kada se to desi, dolazi do stvaranja spoljašnjeg i unutrašnjeg proletarijata...
-...sasvim je jasno da Tito uopšte nije bio Južni Sloven, to se vidi po načinu na koji je umekšavao suglasnike...
-...i po pravilu, u svakoj od tih religija, bezgrešna devica donosi na svet spasitelja čovečanstva...
-...pravi Josip Broz poginuo je na Istočnom frontu...
-...Srbi su bre bili u Indiji, pa pogledaj samo nazive mesta, ime Kalkuta potiče od srpskog prezimena Kaljakuća!
-Tito je bre znao da svira klavir! Otkud bi jedan mašinbravar mogao to da zna?
-...i zbog toga u Beninu ima čak pedeset miliona stabala uljevite palme!
-...niko ga nije prepoznao kad se vratio da poseti svoj navodni rodni kraj...
-Pričajte vi šta oćete, ali Venecuelanke su najbolje ribe...
-E, odo' ja do klonje dok ne dođe opet na mene red da govorim...
Politčki govor predsedničkog kanidata na bini za vreme predizborne kampanje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.