
Izraz koji neko koristi da bi se na najsuptilniji mogući način posrao po tebi i srušio ti sve nade.
Istina je, naši klubovi su dobro igrali ovog leta, ali treba biti realan i pogledati istini u oči. Činjenica je da ovo nije godina u kojoj će se naš fudbal prikazati Evropi.
Treba biti realan i shvatiti da više nemamo pravo da kažemo da je Kosovo deo Srbije.
-Treneru, bio sam dobar na treningu. Hoću li igrati utakmicu.
-Sinko, treba biti realan. Mislim da sve ovo ipak nije za tebe.
-Ne razumem vas.
-Knjigu u šake dete! Pogledaj se, ni kašiku ne mo'š podići kašiku, a orasi ti ispadaju iz ruke. Dete, sport nije za tebe...a i glup si k'o Gagić kad misli da zakucava!
Još jedna varijacija na ''bolje prvi u paklu nego drugi u raju''.
У односу на град гдје је храна из продавнице нужно зло, на селу је то апсолутни маст хев. Иако ће она сигурно задуго да чами у сијенци сланине пршута и чварака, негдје на полици испод сира и кајмака, тога у кући мора да има.
Лако је домаћину домаћина дочекати, комадина сланине, мало сланог сира да се жеља за ракијом повећа за који литар и пјесма се низ долину ори.
Није сељаку ни због њега. Љети у башту, убери што ти је под руком, пљуни, обриши мајицом и назад на пос'о. Зими за чакију па у пушницу.
Како дочекати оног из града? Оног што крај краве није прош'о.
Они ти не једу ту сељачку храну. Они се хране у продавници. Па купује оне саламе,паштет, јогурте, и све тако нешто без масти, са витаминима, све оно са рекламе. Не воле ти да једу оно што на реклами видјели нису. Ваљда је то та нека мода. Нисам паметан. Нек једу шта им воља, широко им поље.
А домаћин гладна госта из куће не пушта. Гдје ту бруку да доживи.
Домаћин човјек да госта неспреман дочека. Јок море!
Неко би гадно страдо кад би до те бруке дошло. Црно му се пише, а неко зато одговарати мора. Ваљда се зна неки ред у кући. Мајка му стара.
Кад се домаћин човјек зацрвени, то на добро изаћи не може.
:негдје у максију:
Душанка: Милутине, оћу узмем ову саламу? У кући остало још зеру, кад су ономад долазили они Маркови другари све се појело.
Милутин: Што ме то питаш несрећо једна! И немој ми ту јефтину, узми ову! Види се по њој да је квалитетна, а и цијена јој говрои да ваља.
Душанка: Их Милутине, па гдје то да ваља. Ко зна шта су све у њу стављали.
Милутин: Добро те! Шта ти знаш шта се у граду једе. Баш ова је била јуче на реклами. Ти натрапај још тих којекаквих глупости и стани у ред. Ја те чекам у кафани преко пута.
Način da pop sazna najmasnije tračeve u selu.
Opis kratke kiše veoma slabog intenziteta.
Uglavnom se koriti na selu gdje je ljeti kiša za seljaka biti ili ne biti.
-Jel' Mile. Il' mi s čini, il' je noćas neka kiša padala?
-Ma slabo je to moj Drago. Samo prašinu pokupila.
Moguce je. Al ne mora da znaci. Validni argumenti. Ali jedna lasta ne cini prolece.
-Mile?
-M?
-Znas kad Pera postar donosi paket?
-Hmm, znam.
-Pa kolko se eventualno zadrzi?
-10 minuta, ako nosi ormar.
-Pa to i ja kazem. A kod komsinice Mirke uvek po pola sata, i bez paketa.
-Hmh.
(posle krace pauze)
-Je li, Mile, da on nju ne krese?
-Moze biti.
To kaže svaka baba kada priča unucima o mladosti.
a sela su verovatno imala 10 kuća
Ovo je krajnja istina.
I time je tvoja obuka završena, moj učeniče...
Filozofija sa kojom dolaziš na gej žurku na kojoj će biti hvatanja u vozić uz "Moji su drugovi", a još nisi načisto sam sa sobom jesi li furundžija ili topdžija.
Pitanje koje savremeni roditelj postavlja svom sinu nakon njegove izjave da je našao sebi srodnu dušu.
- Draga, reče mi Dule da je našao curu...
- I, kakva je? Iz dobre porodice, vredna, lepa... ma nema veze da li je lepa, samo da je dobra i da ga voli...
- Beži bre, nisam ga dalje ni pitao, bitno mi samo da je žensko! Vide li šta kumu onaj njegov psiholog napravi juče?
Toliko se napiti da ne znaš gde je levo, uz obavezan kez od uveta do uveta.
Mrtav pijan pokušavam da nabodem bravu, i tako pola sata uz ludačko cerekanje. Cimer ustaje, otvara, i setnim glasom(morao je da ostane da uči)
- Eeeeeeeee kad te vidim tako lepog sve mi nešto toplo oko srca. Čekaj samo da položim ovu prokletinju pa ćemo biti najlepši u gradu!
Malo nogom, malo rukom, đe dovatiš.
Najčešći odgovor na pitanje A šta ako nema?
Pa ne može tek tako da nestane ono što nam je preko potrebno u tom trenutku, majku mu.
-Drži ovih sto kinti, otrči, kupi mi šest kondoma, brzo.
-A šta ako nema?
-Mora biti!
Osoba od koje se najmanje moze ocekivati da je promiskuitetna. Verovatno zbog tog nametnutog epiteta svetog lica, oni i dobijaju slobodu da se upustaju u "greh". Druga stvar je sto i potencijalni muz neke vernice nece ni predpostaviti da mu zena boravi u crkvi duze no sto je "propisano" i da pri tom posumnja da u pitanju nije samo celivanje ikona. Seoski popovi se se kroz vekove izvestili u ovoj disciplini, pa im samo zvanje svalera dodje kao srednje ime.
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Majkl Kolins je baja koji je morao da čuva spejs-šatl od vanzemaljaca dok su se Nil Armstrong i Baz Oldrin šepurili i zabadali američku zastavu po Mesecu. Zato Kolinsa više ne pominju ni nastavnici geografije dok za ovu drugu dvojicu zna svaki pristojniji vrabac. Upoređivanje sa Kolinsom govori da je dotični neupečatljiviji od driblinga Marka Pantelića i glume u seriji Ally McBeal, te da ga ne pamti ni devojka kojoj je skinuo mrak.
Nalaziš se na žurci sa ortacima sa faksa. U uglu grupa riba koje su išle u Petu gimnaziju sa tobom. "Za mnom", kažeš svom čoporu samouvereno. "Hej, gde ste, mačke? Kako je? Ovo je moja ekipa sa faksa: Šarki, Đole, Miksa i Petar." Alfa-ženka zbunjeno pita: "Izvini, a ko si ti!?"
Kaže se za osobu koja je jednom nogom u grobu. Dao popu kaparu. Što bi rekao Mirko u Maratoncima: ''Njemu se ne isplati da izlazi iz groba.''
- Druže, mnogo kašljem ovih dana. Imam temperaturu. Ne mogu da ustanem iz kreveta, znači strašno.
- Tako je i pokojni Slavko, danas mu daju 40 dana.
- More, marš, mamicu ti bezobraznu.
- Nemoj da se čudiš ako ti popovi namiguju na ulici...
- ODJEBI!
Rečenica koju izgovara komentator kada je neki tim u prilici za gol, a on se izgubio u prenosu verovatno gledajući na teletekstu druge rezultate koji utiču na njegov tiket.
...Iiiii šta će se sada biti...ništa!
Помало парадоксално, помало необично, али сасвим истинито. Сваки бенд који довољно потраје и остави довољно дубок траг свог постојања, пре или касније се затекне како свира мале гаже на концертима по којекаквим селендрама и малим градићима. Има то своје логично објашњење - кад си довољно велик и довољно јак, можеш напунити и највећу салу. Оно што не можеш јесте да вечито свираш само по највећим салама већ понекад мораш узети и слатку кинту за сат, можда два, лаганог петинга уз ритам машину и мали број фанова који стоје с пивом испред импровизованог шанка направљеног од две спојене парковске клупе.
Опет, чудно звучи, мораш бити довољно квалитетан и јак да би могао доћи до таквих малих свирки. Да те памте деценијама, да уз маторе алкосе који памте кад је Вајта певао метал стоје и млади алкоси који тек уче музичку културу прошлих времена. Мораш бити квалитетан да би свирао и у мом селу. Не може овде свака шушумига да направи бесплатан концерт.
Uzvik svakog radikala na mitingu...
Toma: Nećemo se smiriti dok ne povratimo Kosovo!
Masa: TAKO JE!!!
Toma: Ovi nevaljalci pokušavaju da nam uzmu vlast ali NEĆEMO SE SMIRITI!
Masa: TAKO JE!!!
Toma: Sinoć sam pojeo burek!
Masa: TAKO JE!!!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.