
Retka utvara,poznata samo iz fosilnih ostataka,a koja se tiče praistorije Vukajlije.Niko više ne može da objasni šta je to i kako izgleda,jer su retki metuzalemi koji su za života bili te sreće da vide jednu,davno migrirali u staračke domove.Mitovi govore da ih je par viđeno u ovom veku,ali ni jedan naučno potvrđen,jer ih seljaci koji se lagano doseljavaju i na vukajliju,nemilosrdno proganjaju i ubijaju iz čiste zabave,dok na njihovo mesto dovode svoje izmutirane,domaće,černo-definicije.
U momentu teškog izbora između toga da se, na brzaka, našminkate u stilu Maje Gojković ili da izađete na ulicu bez trunke šminke na sebi - sigurnije je opredeliti se za drugu varijantu. Maltene naučno je dokazano da će vas ljudi radije gledati sa gomilom zapušenih pora i sitnih ožiljaka po faci, visećim kesama ispod očiju i podočnjacima purpurne boje nego sa ovako smelom i avangardnom šminkom.
Ukoliko ste ipak u duši avanturista željan eksperimentisanja, veoma je važno da sledite naredna upustva :
- Puder se nikako ne nanosi u jednom sloju! Puder se ne nanosi ni u dva sloja! Puder se maže tačno onoliko koliko imate vremena da se time bavite. Što duže to bolje! Tečni, u prahu, kameni, u vidu kuglica - ne morate da pravite izbor, stavljate sve po redu, kao kada pravite fil za tortu. Bitno je samo da je pet nijansi tamniji od prirodne boje vašeg tena jer tako, priznaćete, privlačite više pažnje.
Ukoliko kasnije možete da skinete taj isti puder bez trljanja lica peškirom u trajanju od najmanje pola sata (i bez građevinske dozvole) - očigledno da se niste dovoljno potrudili.
Karmin obavezno birajte u vrištećoj roze boji i mažite ga isključivo preko ivice usana. Ne malo preko, pa da ljudi pomisle da vam je slučajno zadrhtala ruka (kao Maji posle pete vodke), nego mnogo preko i okolo usana, da istaknete zube i srdačan osmeh. Što je karmin drečaviji, efekat je bolji!
Pretpostavljamo da oči ne umete da našminkate (ili da vas smara da se time bavite) ali gospođa Maja i za to ima savršeno rešenje. Izdvojite vreme da prošetate po optičarskim radnjama i počastite sebe što ružnijim modelom đozluka. Uvek ih nosite i garantujemo da niko neće obratiti pažnju da ispod njih nemate senku, ajlajner ili maskaru.
Savet za kraj: nikako ne pokušavajte da uskladite boju lica i vrata niti da nosite nekakav šal da prikrije razliku. Konstrasti su u modi ove sezone!
Kakav crni primer, vidite sliku!
Degeni.
Znači likovi koji su u stanju da progutaju fetus dok si rek'o keks, a braćala, nije da sam prob'o fetus, ali gotovo sam siguran da nema šanse da je ukusan. Posebno živ. Ovi to ne pohuju, niti peku. Jer onda gubi svojstva. Ne podmlađuje.
Kada prožderu fetus, koji nabavljaju tako što imaju neke čudne likove koji rade za njih i na neki mnogo zao i nenormalan način dolaze do istih, onda to zaliju krvlju novorođenčadi, a tu krv opet nabavljaju na neki izvitoperen i potpuno boles'an način, jer ne vidim normalan način da dođeš do krvi novorođenčeta. Nema to u Maksiju. Ni Tempu. Niti se valja na pijaci. Znači moraš nešto mnogo gnusno da odradiš da bi do toga došao. A oni to rade bez da trepnu, verujući da ih to podmlađuje. A naučno je dokazano da ništa ne podmlađuje. Ni fetus, ni krv, ni Nivea Q10, ni Garnijer, ništa. A opet ovi su mladoliki.
Naravno, deluju kao dobre komšije, ne prave buku, ne čuje se ništa sumnjivo kod njih, ćutljivi su, ne napadaju nikoga, ali malo se čudno oblače i dolaze ti neki sablasni likovi kod njih, pa se ponekad oseti čudan miris iz stana ili dođu obučeni u jedno, a izađu obučeni u nešto sasvim drugo. Mada svi tripuju da su to u pitanju pederske seanse. Sve dok policija jednom ne raskrinka to gnezdo psihopata i krene da iznosi delove tela i tegle sa tim nekim sranjima iz tog stana. Onda svi shvate koji su to jebeni bolesnikci, ali pošto to rade samo sa romskom decom, niko nije ni izvalio da se bilo šta čudno dešava sve dok im neki deo tela ne ispadne negde u pošti dok čekaju red da pošalju paket nekom svom prijatelju koji to isto radi, ali živi u zemlji sa deficitom romske dece.
Svi znamo nekog takvog lika. Dobro, možda ne baš svi, evo ja ne znam. Ali ima ih sigurno. Šetaju među nama, tihi, neprimetni i mladi. Uvek mladi.
- Batice, da vidiš šta je domaćin čovek. Znaš onaj lik sa šestog sprata, što mu dolaze drugari, oni pederi čudni, obučeni u neke mantile.
- Nemam pojma ko je taj lik.
- Ma onaj bre što svaki dan baca punu kesu đubreta, ali ne u kantu, nego sedne u auto i odveze negde.
- A onaj lik, što izgleda kao da ima dvadeset pet, a fazon pedeset ima.
- E taj, taj. Da vidiš danas izlazi sa nekoliko onih njegovih čudnih ortaka iz gajbe, a svaki po dve tegle cvekle u rukama. Nema brate, već se pripremio za zimu.
- Tako se to radi bratac, a ne mi sve u zadnji čas što radimo.
Imenom ovog korisnog sajta cesto se markira jedna svestrana osoba (bar, misli da to jeste), koja se gotovo u sve razume (naravno, vise i bolje od svih ostallih); kao i osoba koja je u stanju satima da gnjavi, trenutno nebitnim informacijama, trceci s tema na temu, presecajuci vec zahuhtalu raspravu drugih.
Ortak 1: A, bre, Livdza ponovo puk'o. 'Ce li sutnu Beniteza vise?
Ortak 2: Stvarno ne znam zasto su mu i produzivali ugovor na kraju prosle sezone...
Ortak 1: Ucaurio se tamo - ni gijom ne moz' ga najuris!
Ortak 2: Ako ga sutnu, morali bi da mu iskesiraju sve do 2014. - kao da je sljakao.
Wikipedia: E, a je l' ste znali i da pingvini mogu biti homoseksualci?
Ortak 1: Si ti lud?
Wikipedia: Ne, ne! Naucno dokazano!
Ortak 2: Kog zabole za pingvine-homice?
Wikipedia: A, paz' te ovo - vuk moze osetiti da li je zivotinja bolesna!
Ortak 2: U-jeee, koja Wikipedia!
Ortak 1: Ha'ha', Politikin zabavnik!
Wikipedia: Vukovi imaju i fotografsko pamcenje, ste znali to?
Ortak 2: Gde se gasis?!
Ortak 1: Brate, aj sorni ga, blizi si, da ucuti - ne mog' vise da ga slusam!
Naučno-fantastična horor priča, koja se prepričava medju omladincima SNS-a za noć veštica.
Priča je zasnovana na fikciji šta bi se desilo kada bi se mediji oslobodili cenzure, a botovi odbili poslušnost i zadatak da komentarima brane vodju.
Obično se priča onda kada atmosfera u toku noći veštica dostigne vrhunac i važi za jednu od najjezivijih legendi kod SNS-ovaca. Kako bi postigli pun efekat straha, oni koji reše da ispričaju tu jezivu priču se obično maskiraju u dr. Vojislava Šešelja.
Učmala floskula beskrajno dosadne poznate ličnosti koja na sve načine pokušava da se predstavi neobičnom i drugačijom-boljom od drugih. Najlakši način da nedeljom popodne zagolica maštu auditorijuma koji se već deset godina prca samo u misionarskoj pozi ili eventualno sa strane kada jedan od aktera prcačine hoće da pogleda dokumentarac o jazavcima na Diskaveriju.
E vidiš, njen život nije dosadan kao tvoj -čak ni u krevetu. Ona eksperimentiše. Sad, da li to znači da se pamprči u lotos-tantričkoj pozi u dupe ili zakupi dva pripadnika vojne hunte iz Sijera Leonea za naizmenični kunilingus dok je partner šuče palamarom po čelu i peva hitove Sinana -ne znam. Ostaće nepoznanica.
Možda je potpuna alternativka i zavisnik o adrenalinu pa u krevetu vrši naučno-laboratorijske eksperimente. Jebemliga, uloga biljaka u smanjenju toplotnog fluksa kroz zelene krovove se njojzi vazda činila zanimljivom.
Voditelj: Recite nam nešto o sebi, nešto što javnost još ne zna.
Beskrajno učmala: Pa znate, volim da eksperimentišem u krevetu.
Voditelj: Kako mislite, šta to znači? Spavate se u dupe odozdole?
Beskrajno učmala: Pa znate ja...
Voditelj: Natrapate u krevet pet mladih junoša, pa redom?
Beskrajno učmala: Pa nije ni to, nego...
Voditelj: Igrate se sumpornom kiselinom i živom?
Beskrajno učmala: Ne, ne. Taman posla, to je tako...
Voditelj: Znači samo serete! Skinete gaće jednom nedeljno, partner vas udari deset puta jajima po guzici -popuši cigar pa zaspe.
Beskrajno učmala: Jao, jeste! Jec, jec...jadna ja!
Voditelj: Jašta, nego si jadna!
Moralno Ekonomski Koordinatni Sistem (MEKS), neobično je pouzdana, primenjiva i praktična,"Dzon-Lokovska", naučno utemeljena metoda, koja nam omogućava da lako, tačno i brzo, u svakodnevnom zivotu, dođemo do spoznaje o tuđem ili vlastitom stepenu moralnih i intelektualnih kvaliteta ili pak stepenu "moralne obogaljenosti" u kontekstu osobina ličnosti čoveka i pravca određenog dominantnog filozofsko-zivotnog ljudskog stremljenja ka sreći,ljubavi,uspjehu,bogatstvu,(Modus Vivendi) ili ...zaključite sami.
Pomenuta metoda zbilja zasluzuje da bude ovde pomenuta i predstavljena. Budimo večno zahvalni beskrajnoj inteligenciji, inventivnosti, visprenosti, lucidnosti i ingenioznosti RASMC...:)
Još jedno naučno otkriće do koga su došli naučnici sa univerziteta u Masačusetsu u saradnji sa kolegama sa univerziteta Columbija. Žvakanje vam održava budnost, povećava uzbuđenje i poboljšava razmišljanje.
U tačnost toga su se uvjerili svi oni koji su zaspali sa žvakom u ustima ili oni koji (poput mene) imaju komšinicu koja žvaku ne vadi ni dok jede, a da pri tom ne zna da sabere dva broja bez digitrona. Žvakanjem je jedino dobila vilice kao u pit-bula.
- Gospođo, uzmite prasetinu, odlična je!
- Mladiću, prekinuli ste me u pola rečenice. Kakav je to način?
- Vidite... Čitao sam da žvakanje poboljšava rad mozga. S obzirom na glupost koju ste upravo odvalili, primjećujem da vam je mozak u disfunkciji i cijenim da biste trebali pojesti barem dva ovala pečenja i pet do sedam punjenih paprika kako bi ga koliko-toliko vratili u normalu. Pošto je kasno morali biste da počnete odmah. Sreća vaša pa ste na slavi, inače bi neko morao da pozove hitnu pomoć.
a.k.a. Farrokh Bulsara
Frontmen legendarne grupe Queen za koga su u majci Srbiji svi culi kada se Dragan Kojic Keba slikao za omot svog "albuma" sa laznim velikim brkovima i obucen kao Freddie iz najboljih dana. Samo jos da napomenem da Dragan Kojic Keba nije ciganin kako je to na sudu dokazano, i zahvalim Bogu sto postoji ona manjina ljudi koji su culi za Freddia i Queen.
Vecina pak nije. U tu vecinu spada i moja mama. Godina je 2009 Januar mesec na VH1 ide spot Grupe Queen a moja mama pita:
"Sine ko je ovaj sto se obukao kao Keba kad se slikao za CD"
ZIVELA SRBIJA
Po starijim ljudima i pojedinim nestručnim psiholozima glavni uzrok nasilja među današnjom decom. Neke od njihovih teorija sežu tako daleko da su u stanju optužiti izdavača određene igre za delikte koje su počinili klinci. Ustvari, to je njihovo najlakše obrazloženje za sve zločine koji se danas dešavanju među omladinom. Paradoks je to što stvari za koje se optužuju video igre (pljačke, ubistva, otmice) čine ljudi koji računar ili konzolu u životu nisu videli.
Jednostavno, psiholozima je lakše optužiti igru nego napraviti analizu društva u kojem se određeni problematični pojedinac nalazi, kao i njegove genetske predispozicije za vršenje kaznenih dela i njegovu materijalnu situaciju. Umesto toga, mnogo je lakše krivicu svaliti na određeni zabavni produkt koji je dotični igrao i uz pomoć agresivne propagande širiti pogrešnu poruku roditeljima i deci. Na taj način sebi u velikoj meri olakšavaju posao, ali i čine medveđu uslugu roditeljima koji umesto deci da izgrade životne vrednosti, jednostavno zabranjuju igranje video igara misleći da su time izgradili karakter njihovog potomka i da su ga sačuvali od svih zala koja vrebaju.
Iskreno, da li znate nekoga ko je opljačkao trafiku ili ukrao auto zato što je igrao GTA? Ili da li vam je poznata situacija u kojoj je neko ubio Arapa zato što je noćima pržio Call of Duty? Mislim da ne.
Ne kažem da nema psihopata koji su učinili strašne stvari igrajući video igre (npr. izvršio masakr u školi igrajući Counter Strike, ili prolupao cepajući danonoćno WoW). Ali iza ovakvih slučajeva uglavnom stoje veći problemi i za rešavanje istih je često potrebna dublja analiza.
Uzmite mene za primer. Dosad bih trebao biti serijski ubica i okoreli pljačkaš, ako uzmemo u obzir svo vreme koje sam proveo igrajući igre. Prema tome, ako neko ima aspiracije ka činjenju zločina, on će to i raditi, bez obzira da li igra fudbal ili Oblivion na računaru. Igre služe kao razbibriga i neće kreirati kriminalce, a još manje će imati negativne efekte na životnu filozofiju mladih. Štaviše, naučno je dokazano da igranje FPS igara poboljšava motoričke sposobnosti, a u većini slučajeva pomaže pri učenju stranih jezika, jer jelte, pošto živimo u doba globalizacije, sve je na engleskom.
Sinonim za “drugare” koji su učinili velika dela u nekim od naučno-fantastičnih priča osoba koje nam te priče serviraju. Inače, Manfredi i Džonson se pominju u ”Pingvinima sa Madagaskara”, tačnije pominje ih Major, u njegovim pričama oni su bili deo njegovog tima i ginuli su na više različitih načina. Doduše, Major ih najčešće pominje kao primer ostalima da ne čine greške koje su i oni “činili” kako ne bi, ne daj Bože, poginuli ili još gore završili u zoološkom vrtu u Jagodini, dok su ti “drugari” više plod mašte nekog patološkog lažova.
-Jel’ znaš ti onog mog drugara Jovana, koji je to car
-Podseti me…
-Bio nekad dobar fudbaler, išao je bre čak i na probu u Mančester, proveo tamo 6 meseci, družio se sa Runijem i Vidićem, kaže ne da su likovi...
-A taj Jovan, pa kako njega da se ne setim, on je beše bio sa Anđelinom Džoli i Kejt Hadson, jednu jebo a druga mu pušila?
-A ne, to je njegov burazer Toza, on je možda još i veći car. Joca je jebo Adrijanu Limu, posle kad mu dosadila upoznao je sa Jarićem.
-Nemoj da pričaš. A ono jebote, ja i ti se znamo ceo život, kako to da ih nisam nikad upoznao
-Pa oni ti stalno putuju svetom, i ja ih retko viđam...
-Da me upoznaš sa njima obavezno...
-Eeee, teško, vozili ti oni nekog Kavasaki Nindžu 450 km/h i naleti neki pijani kamiondžija, i Toza pogibe, a Joca ostade bez leve ruke, desne noge i desnog oka. Leteli su 18 milja, to je bilo negde 2004-e
-Uh, sunce ti, pa čekaj bre, kako je ovaj bio na probi u Mančesteru bez ruke i noge
-To je bilo pre toga
-Kako bre pre toga kad Vidić nije još bio u Mančesteru 2004-e, a rekao si da se družio sa njim
-A da, 2007-e je ovo bilo, ja sam nešto pomešao. Ali momci su bili carevi stvarno, šteta što tako završiše
-K’o Manfredi i Džonson jebote...
-Ko?
-Isto svetski putnici, možda ih ovi tvoji znaju, ovi su poginuli u Ekvadoru…
-Moguće, moguće, bili su oni i u Africi
-Ekvador je u Južnoj Americi, a Ekvator je zamišljena linija koja prolazi kroz Afriku.
-Pa to sam i mislio, bili su oni i tamo... A reci mi, kako su oni poginuli?
-Šetali se oni tako pored neke reke, i izlete leteće pirane... Ništa od njih nije ostalo, morali kašičicama da ih skupljaju. Možda su se i znali sa ovim tvojima.
-U jebote... Ček, ček, pa sad se sećam, pričao meni Joca da je skupljao nekog Džonsona, i to baš kašičicama, jebote, ladno su se znali, a reče on nešto i za te leteće pirane
-Ma gamad bre, hvala Bogu to kod nas nema...
Pink u kategoriji naucno-popularnih televizijskih kanala. Poslednjih godina se transformisao u pravi televizijski cirkus akrobata, bivsih robijasa, ljudi sa hendikepom, bubojeda, zmijojeda, probisveta raznih fela, cistaca kanalizacije i uzgajivaca crva, smesnih kvazi-naucnih eksperimenata, lego-kocke-naucnih teorija, (al)hemicarkih fora, paparaca zivotnih tragedija ... Discovery je izgubio trku sa NatGeo, ali je dobio trku za novcem. Nije cudno, cirkus i cirkusanti uvek pobede u trci za novcem. Jos samo da cujemo na ulicnom razglasu "Discovery Chanel jos danas u vasem gradu ... dodjite da vidite zenu sa dve glave ... coveka od 500 kila ..."
Ostaci koze, sampona, prljavstine, semenih tecnosti, komada bubasvabe koju ste zgazili preksinoc dok vam se usunjala kad ste se kupali, ostaci rucka iz serpe oprane u kadi... i sve to povezano cvrstim zamrsenim stidnim dlakama koje kao da se slepljene protezu kilometrima kroz odvodne cevi...
Dokazano je da ima magicna svojstva u odrzavanju dobre linije, jer posle pranja te mase nedefinisanih sastojaka, ne mozes u usta nista staviti makar 7 dana, a tada je vreme za novo pranje kade...
Pretpostavlja se da je zbog ovih magicnih svojstava ciscenje kade postao "zenski posao".
Futuristička naučno-popularna emisija koja je počela sa emitovanjem '85. godine prošlog veka, čije je ime bilo mač sa dve oštrice; iako je u početku zvučalo veoma fascinantno i ubrzo joj izgradilo kultnu bazu gledalaca, (uz pomoć odličnog programa), sva ta slava isparava 15 godina kasnije, kada je STVARNO posle 2000. i nepromišljenost u apelu imena na duge staze izlazi na videlo.
Inače, obično je tema bila tipa automobili budućnosti koji voze sami, robot-sluga koji razume ljudski govor i svira čembalo, avion na jogurt, kompjuteri na kojima možeš da gledaš filmove... mnoge od stvari su se zapravo obistinile, što je ovoj emisiji dalo dodatni autoritet, ali avaj...
Ogledalo je predmet koji je rizik imati. Obicno sasvim spontano uradimo ono sto svesno nikada ne bismo zeleli. Tako je sa ogledalom. Poznato je da je onaj ko ga razbije, osudjen na 7 godina nesrece. Lepljenjem istog moze da sebi poboljsa eventualno mesec, do dva. Nije dokazano, ali postoji hipoteza o tome da su mnogi lepi ljudi zbog svoje impresivne smotanosti osudjeni na nesrecu za citav zivot... Tako dolazimo do zakljucka da su srecniji oni koji ne vode toliko racuna o svom izgledu i koji su zapravo zadovoljni kada cuju da lepota nije prelazna.
Gunđaralo je vrlo, vrlo nezadovoljan lik.
Najnezadovoljniji je roditeljima, familijom, zatim komšijama, mestom življenja, državom, masonima, vanzemaljcima i svima ostalima koji nisu navedeni.
Može do u beskonačnost da priča kako je ovaj ili onaj loš, pokvaren ili kako su Amerikanci najgori na svetu ili sasvim nešto treće.
Gunđaralo nikada neće ostati bez razloga za gunđaranje, stoga mu nemojte zameriti. On samo mora na neki način da izbaci svoju negativnu energiju iz sebe. Ipak ne zadržavajte se pak ni predugo u njegovom društvu jer iako još nije naučno potvrđeno može biti da je gunđaranje zarazno.
Opasnost za sve što je žensko u njegovom, a vala i u susednim selima, udate, razvedene, mlade, ponekad matore, i žensku nejač od 16 godina pa na dalje..U glavnoj kafani se redovno prepričavaju njegova seksualna dela i nedela, koja polako prerastaju u legendu, a druge muškarce bacaju u senku. Nije dokazano, ali tvrdi se da mu je batina dugačka i preko 25 cm, može satima, u stanju je da do ludila dovede i sedam žena za redom, a bije ga glas i da je opalio i onu čuvenu glumicu iz naših tele novela. Nekada su nosili bela odela, zalizanu kosu i brčiće, a danas su to delije u najlepšoj trenerci, belim čarapama i voze ćaletovog merdžana..
Svako selo ima bar jednog.
Potvrdilo je naučno istraživanje. Koje je banalizovano i kao takvo ubačeno u gomilu ženskih časopisa i vikend dodataka visokotiražnih novina. Oni inteligentniji novinari dodaše i izmeniše par redova, tako da je savet svim pametnim konzumentima tog teksta, između upoređivanja njihovog horoskopskog znaka i znaka voljene osobe, da se okanu "boravka u prisustvu" takvih osoba. Određeni broj ljudi će to bezpogovorno učiniti, time smanjujući mogućnost usamljenima da zbace svoje socijalne inhibicije istovremeno pogoršavajući njihove psihičke probleme. Zašto? Jer je magazin video šansu za ubacivanje još jedne zanimljive vesti iz popularne nauke, bez ikakvog razmišljanja o moralnim posledicama teksta uobličenog na taj način. Goveda.
Dugo se govori o ovom fenomenu, mada niko nikada nije imao konkretan dokaz da one postoje (slično kao sa Deda Mrazom, vanzemljacima i uskršnjim zekom). Nauka pak govori drugačije, količina hidrogena kojea se upotrebljava pri farbanju tamnijih nijansi kose u plavo je toliko jaka da ostavlja veoma malo moždanih ćelija. Prirodne plavuše s druge strane su zakinute od prirode za istu količinu, tako da pametna plavuša naučno nije dokaziva. Ima dosta devojaka koje se farbaju u plavo i tvrde da su ta jedna i jedinstvena pametna plavuša. Evo razgovora čak dve koje tvrde da su pametne plavuše:
PP1: Užasno me smara rad na hirurgiji, sve te rane, gnoj i šta sve ne. Ima jednom da mi pukne film i da se prebacim na kućnu negu! Šta me briga, bolje da guram matorcima katetere u dupe nego da ovde gledam iskasapljene ljude.
PP2: Ali mico, kateter ne ide u dupe.
PP1: A gde beše ono ide? U vrat? U venu??
PP2: Ne, ne. Ide u ... onaj tebi najomiljeniji organ.
PP1: U kosu??
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.