
Kad u startu znaš šta nećeš, ali još uvek ne znaš šta hoćeš.
Koleginica: - Šta bi ti za doručak? Idem da kupim.
Ja: - Jogurt neću. Znači, kifla i nešto "suvo" ne dolazi u obzir.
Koleginica: - Pa, šta ćeš?
Ja: - Ne znam.
Koleginica: - Kad odlučiš - idi sama!
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e.
dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem..
.
.
Zenon: Des Stavro ša ima?
Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima...
Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a?
Stavros: Recimo...
Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš?
Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...)
.
.
Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana?
Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo..
Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš?
Stavros: Pa ono, umem..
Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi?
Stavros: Jašta da zviždi.
Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva!
Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..)
.
.
Pitagora: E Stale jes to ti?
Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru..
Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,...
Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora..
Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz?
Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako?
Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
Uzaludan posao, teško mučenje, skoro nemoguća misija. Džaba ti sav trud i volja, ali nikad nećeš trčati u snu. Makar bio rođen u Keniji ili Jamajci.
- Dobar dan. Kako ste?
- Evo nije loše, mladi moj komšija. Kako ti? Kako škola?
- Nikako! Kao trčanje u snu. Taman da se zaletim i krenem, počnem padati jedan po jedan ispit.
Desilo se, sta sad da radis, sta god da je, neces vratiti vreme...
A: "Kako si mogao izgubiti tiket?! Jbt, 7500 din!"
B: "A jebes ga..."
Jedna od frekventnijih rečenica u seoskoj sredini. Način da ti predoče da se nikad nećeš zaposliti. Moć predviđanja i nije tako teško posedovati.
- De si zlato tetkino! Dođi da te ljubim, pametno moje! Nek' je neko i od naših završio škole. I znaj, tvoj barjak je sada visoko...
- Hvala teto. Još samo da se zaposlim... E vidiš, ona Maca radi. Završila isto što i ja.
- A koja to?
- Ma ona što joj tata direktor...
- E dete moje, to se oodavno znalo. Ma biće posla, biće.
Devojka koja liči na blažu verziju Šar Peja. Al što kažu ortaci nećeš je ženiti tako da u kriznim situacijama ima prolaz.
- Ćao lepi, šta se radi večeras...
- Evo evo... (pokušava da se skloni)
- (Prilazi) Mogli bi do mene kasnije?
- Beži bre Akrepe vidi kakva si...
Razbucati, urnisati, razvaliti, jebati mame. Mitski nivo dominacije koji je, do dana današnjeg, uspeo da dostigne samo jedan čovek. Vojvoda. Nekanonizovani svetac za Srbe, Satana u ljudskom obličju u očima trulog Zapada. Jedan, jedini, neprikosnoveni, Dr. Vojislav Šešelj.
- I? Kako si prošao sinoć sa Milicom?
- Šta kako?! Mala pala na jedan moj suptilan pogled. Posle sam je odveo u stan..
- Edukacija delima Sartra?
- Ma kakav Sartr, to je omega level, razvalio sam je bre k'o Šešelj Haški tribunal!
- Uuu, jebote! Kladim se da neće moći da sedi sledeća tri dana!
- Haha, šta da ti kažem, dominacija a la Vojvoda stajl!
Mala igra reči koja na najbolji način opisuje seksualni život starijeg maloletnika.U tom periodu odrastanja želje i mogućnosti nisu komparativne,pa često dolazi do nesporazuma sa starijim sagovornicima.
Utero bi rado i u šupalj plot,al kad nema,moš' ga jebati.
Stric,stari jebač:-Jebeš li šta sinovac?
Tvoja malenkost:-Jebem kurac,pičke ni od korova!
Stric:-Ako,čičino samo jebi!
T M:(koga ovaj zajebava,da jebem kurac???)
kad pitamo nekog za nesto, ali bez psovke iliti fraza u fazonu, ko ce znat ako neces ti, j*bo ga mater vise
1:sto si pobjego od kuce majka mu stara
2:moro ic.
1:sto se nisi javio, majka mu stara
Mesto gde mozeš da napraviš milion saobraćajnih prekršaja i da uzivaš u tome, jer kaznu nećeš dobiti, pa taman udario komandira policijske stanice. (I to više puta, od pozadi)
Dobro, dobro - naglas, dok se pravo značenje krije u unutrašnjosti govornika. (Nije dobro, nikako! Najebo si! Ajde, sad ću da te pustim, ali sledeći put ću ti jebati mater za ovako nešto!)
A: Kevo, dobio sam keca iz matematike!
B: Pa kako to lebo te jeb!? Ja ga puštam u grad, na Novu godinu, i sve, a on tako... E dobro, dobro!
Kada saznas od drugih odelenja da se profesorka hemije razbolela i da nećes imati šesti i sedmi čas u drugoj smeni.
Na italijanskom jeziku znači: "Pošto se kurčiš, i nećeš domaću kafu, ovo ćemo ti naplatiti toliko da će ti uši otpasti"
Slično se prevode i produženi sa mlekom, i kojekakve ostale izmišljotine, koje imaju ukus sveže opranih nogu stanovnika Konga
Potencijal. Nekada sićušna, žgoljava, ravna i neprimjetna. Sada iždžiljala djevojka sa stasom i atributima da pomisliš da savršenstvo postoji. Samo. Neko će to jebati. Uskoro. Žao ti da gledaš. Znaš. Da se ta čednosti neće nanosati.
Spreman, 'oćan, napaljen, ali spletom čudnih okolnosti ostaješ bez zadovoljenja. Da ga jebeš, nećeš da jebeš!
- Kume, brate, što si mrke objesio brke?
- Ništa me ne pitaj! :pruža telefon: Čitaj poruku!
- :čita: Uuuu, bilo seksa sinoć! Ali, što si neraspoložen onda?
- Nije bilo! Kad sam dobio poruku umalo nisam pao sa kreveta. Molim je za snošaj još od srednje škole. Spremim se brzo, prsnem se zelenom Malicijom, kresnem golfa i krenem. Jeste da je daleko, ali zbog nje bih otišao i u Zimbabve! Pada neka kišurina, brisači ne mogu da stignu obrisati. Na pola puta - odron! Pokrenulo se klizište i istreslo jebenu kamenu lavinu na put. Alternativnog pravca nema. Pokušavao sam da podmitim bageristu, ali ne smije čovjek da čisti dok ne stane kiša. Čekao sam sat vremena i vratio se kući k'o popišan.
- E, baksuza!
- Jutros mi je poslala poruku. Kaže da sam kod nje završio za sva vremena. Ja hoću, konj može, ali Bog ne da...
Ne halteri, ne striptiz, ne crna čipka. Ništa od onoga na šta si verovatno drkao k'o mali na samo pominjanje ovih par reči. A i sigurno ne bi bio jedini koji je to video.
Samo za tvoje oči momenti dolaze tek u braku kad žena bude sigurna da nećeš tek tako pobeći glavom bez obzira kad vidiš neobrijane noge, vadžajnu, nepočupane obrve i slično. E to pre tebe niko nije video.
Opravdanje za to što nećeš da izadješ napolje kad te drug zove jer si očajnički naložen na CS, Wow, ili ostale igrice (naravno pričam o pojedincima).
- E aj napolje na basket.
- Ma ne mogu, moram da učim.
- A, pa oke (ma moraš kurac da učiš, jebote sve je bilo dobro dok se nije zarazio tim jebenim Wowom).
Rečenica koju sigurno nećeš čuti od keve kad se vratiš iz kladionice, nakon što prokockaš njenu lovu. Da ti se, ne daj Bože, nešto desilo - odmah bi kukala i zapevala "Jao, moj Marko, pa briga me za pare, što se ubi, crno dete..." ili nešto slično. Ali, došao si živ. Ne očekuj scenario koji je dobar po tebe.
1. Prokockaš pare i ubiješ se
(01:00 posle ponoći,zvoni telefon)... Biiiiiiip
Majka: Halo
Policajac: Gospođa Carević?
Majka: Da,recite. Ko je to?!
Policajac: Zovem iz policijske stanice da vas obavestim. Vaš sin je pronađen mrtav. Pretpostavlja se da je zbog kockarskog duga od 3000 evra skočio pod voz....Žao mi je...
Majka: Kuku,crni Marko,što se zbog para ubi,jaoj meni...Našla bih,pozajmila bih...
2. Dolaziš,prokockao si joj hiljadu dinara
Ti: E, kevo znaš onu hiljadu što si mi dala za lebac? E, prokockao sam je...izvini...ali bitno da sam ja živ i zdrav, zar ne?
Mama: Debilu jedan! Sad kad te dograbim nećeš biti ni živ ni zdrav! Jesi ti bre normalan?! ...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.