
Iskusan način deka i baka da vrše selektivan odabir onoga što im unuci i unuke nude
- Deda, probaj ovaj dabl-babl-čuvi-čili-hed-eksploužn krompirov štapić sa ekstratima vanile
- Ne mogu sine, nemam zube
----------------------------------------
- Deda, probaj što sam zamesila kolače, sama sam ih pravila
- Bih ja, sine, ali zuba nemam
----------------------------------------
- Milena, ponudi dedu vešalicom, nemoj sve sama
- Ali mama... Deda ne može bez zuba...
- Danu, sine, daj da probam, možda i sažvaćem nekako
Klasičan odgovor koji dobiješ kada postaviš pitanje na koje nema odgovora.
Na primer,kada pitaš devojku:
-Kako je mogla da spava sa tamo nekim likom?
-Kako je mogla da zgazi godine koje ste proveli zajedno?
-Da li joj je makar malo stalo do tebe?
-Da li je on bolji od tebe?
-Kako će ona majci da pogleda u oči?
-Da li ga voli?
Velika je verovatnoća da ćeš dobiti klasičan odgovor:To se tebe ne tiče!
Efikasan način za muvanje riba, u vreme održavanja Svetskog Prvenstva u fudbalu.
Sale:”Ne znam da li ti smeta, ali ja ne pratim fudbal…”
Jovana, misli: NAJZAD JEDAN!: ”Ne smeta mi, zaista. ”
Sale:”Hoćeš da se nađemo večeras?”
Jovana:“Može oko 21h.“
Sale (grozničavo računa: Poslednja tekma počinje oko pola devet, plus oko 2 sata...):”Bolje u 23h, vidi kakve su vrućine.”
Jovana:”Važi, u 23h!”, misli: Kako je pažljiv, pa on je ostvarenje mojih snova.
Izrečen kamenim pogledom predstavlja odjeb osobama koje pretpostavljaju da i ti dijeliš istu razinu zaintesiranosti kao i oni.
- Kolega, mogli biste obraditi kratki pregled djela od Sumera preko Babilona, Asiraca, Akađana, itd... Odgovara li vam tema?
- Ne mogu sakriti svoje zadovoljstvo.
- Dragi, večeras idemo na izložbu. Bit će različiti eksponati konceptualne umjetnosti. Šta kažeš?
- Ne mogu sakriti svoje zadovoljstvo. Oće biti koji pisoar na izložbi da bar ne idem do zahoda?
- Šta kažeš da probam s drugim lubrikantom namazat tvoju kulturnu pozadinu?
- Ne mogu sakriti svoje zadovoljstvo. Prošli put nisam išla na zahod tjedan dana.
Nesavršena forma rečenice koja je sačinjena od neke, najčešće, imenice i reči "bez"... Upotrebljava se ukoliko želimo da pokažemo da smo ostali bez nečega ili da to nešto nemamo... Kao na pr.: škole bez, para bez, mozga bez, ribe bez, drugova bez, kose bez... Ova forma rečenice se koristi da objasnimo stvari sagovorniku na brz i efikasan način...
-Imaš nešto para na zajam
-Para bez, brate...
------------------------------------
-Što ti nisi u školi danas?
-Škole bez 2 dana...
------------------------------------
-Gde ti je riba, matori?
-Ribe bez, 2 dana već
Čest izgovor muških pripadnika vrste. Koristi se u raznim situacijama u zavisnosti od starosti korisnika.
1) Na fudbalskom terenu, detinjstvo:
-Brate, gde si ovo promašio? Slavko Perović bi pogodio!
-Ne mogu u ovim patikama.
2) U gradu, najčesce ispred kafane, mladost:
-Ajde ustaj majmune pijani, pogledaj se na sta licis. Je l' možeš da hodaš?
-Nema šanse! Ne mogu u ovim patikama!
U prodavnici si. Dolaziš pred kasu. Bucmasta, ali simpatična cura, plavih očiju, na kasi kuca hleb, pavlaku i čips, ti ležerno zavlačiš ruku u džep i daješ joj novčanicu od 500 din. Tada te kao grom iz vedra neba, kao kada te vrana posere posred čela dok mirno šetaš pored reke, preseče rečenica:
"Ne mogu ovo da primim! Neće je prihvatiti u banci."
Pogledaš, pa zar je moguće da zbog tog jebenog parčeta selotejpa moraš da se cimaš ponovo do kuće, da donosiš novu novčanicu, a majka već sve postavila na sto i samo se vruć lebac čeka? A ne, ne, pametniji si ti, znaš da se snađeš... Izlaziš iz radnje, okrećeš se ka obližnjoj trafici i smišljaš koje je najmanje sranje koje možeš da kupiš, a da ne bude sumnjivo zašto daješ 500 dindži. Pažljivo, pazeći da te ne vidi kroz šalter, presavijaš novčanicu tako da prokleti selotejp bude unutra, prilaziš, uzimaš neke novine koje ti prve iskaču pred oči i ne deluju previše glupave. Pokušavaš da smirš srce, fokusiraš pogled, daješ pare, grabiš kusur i brzinom munje bežiš sa mesta zločina. Kada si uveren da te niko ne juri, lagano obrišeš znoj sa čela i nastaviš dalje do debele kravetine zbog koje se supa već sigurno o'ladila, da platiš robu.
I mi muškarci konja za trku imamo. Ako njeno "dobila sam" može da zaustavi Treći svetski rat, nije ni naše "dobio sam" za bacanje, ma koliko glupo zvučalo.
- Ljubavi, hajde samo malo, mesec dana mi nisi dala, Džena Džejmison će da pomisli da sam neki perverznjak.
- Ne mogu, dobila sam.
- Opet?!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Dragi, da li bi me mazio malo, pa posle možda bude još nečega, ha ha.
- Ne mogu, dobio sam. Uvali ga Sanderlend u poslednjem minutu, odoh s ortacima da se napijem kao stoka.
Ako može seks bez emocija, mogu i emocije bez seksa. Ovo obično upotrebljavaju žene nakon seksa, kada muškarci žele samo da se okrenu na drugu stranu i zahrču iz petnih žila.
Fazon, ako si me jeb'o, sada mora i da me slušaš dok ja pričam o našoj povezanosti, o divnim i romantičnim trenucima koje provodimo zajedno, o tome kako ćemo živeti zajedno dok nas smrt ne rastavi, bla, bla, truć, truć. A znamo se tipa mesec dana.
: Hej, tiii, baš mi je bilo lepo.
: Mhm, da.
: Znaš, totalno odgovaramo jedno drugom. Nikada mi nije bilo lepše ni sa kim. Znam da izlazimo tek dve nedelje, ali mislim da sam se zaljubila, ono izistinski. Nije kao prošli put, sa Markom, on se popne na mene, bup, bup i kraj. Sa tobom osećam neku konekciju, ej, seks nam je trajao 11 minuta. Kao što Koeljo zapoveda. Hej? Slušaš li me.
: Hrk, ZzzzzZZZzzzZZz, hrk.
(udara ga jastukom po glavi)
: A, šta, gde? Evo, mazićemo se, dremnuo sam malo.
: Ništa me nisi slušao, a ja ti dušu otvorila. Da li je ono za tebe bio seks bez emocija?
: Ne, dušo, ouvaj, ne, naravno.
: E, pa, onda možeš da pričaš sa mnom o emocijama, ovaj put bez seksa.
Najbolji izgovor žena da odlože neki posao do daljnjeg. Ne zahteva nikakva dodatna objašnjenja i pravdanja.
Drugi izgovori:
- Daj 'vamo taj daljinski, da vidim kladionicu na teletekstu!
- Čekaj sad, lakiram nokte.
- Šta bre! Jel jaaa da ustajem?! Ceo dan rintam k'o konj!
- Dobro, evo...
Ovaj izgovor:
- Daj 'vamo taj daljinski, da vidim kladionicu na teletekstu!
- Ne mogu sad, izgoreće mi meso.
- A dobro... Evo ga tu je, zavuk'o se u fotelju, mamicu mu!
Sloboda često biva podcenjena i gotovo neprimetna sve dok se ne oseti gorčina ropstva, tad' sloboda dobija svoju pravu vrednost, postaje cilj. Svetlo na kraju tunela, pokretačka snaga, motiv života.
Oči zaslepljene željama nisu sposobne da vide lepotu življenja. Ostvarivanje svake želje stvara još pet novih, a onu ostvarenu baca u ćošak, s'krije je tamo negde iza srca. Tako skrivena i odbačena ona čeka. Čeka krah, čeka nesreću kako bi oživela i vratila se u punom sjaju.
"... a crnu nisi štedela ali bez nje bi bela još izbledela, bez crne bela ne bi vredela."
Poziv za pomoć pre vapaja i apela. Najava mogućnosti da posao ipak neće biti završen. Karakterističan za preopterećenog mlađeg referenta koji toliko duguje firmi ili direktoru da jednostavno ne ume da odbije ni jednu obavezu.
- Mali, jesu rešene one sardine?
- Jesu šefe..
- A plata?
- Obračunata i puštena...
- A šta je sa...
- I to sam odradio.
- E, još samo ostaje da mi pozoveš Miru sa recepcije da joj nešto izdiktiram...
- Hvala Bogu da ste se setili. Ne mogu ja baš sve sam.
Relativno popularan šablon za nenasilno odbijanje pažnje nekoga za čije bivstvo ne haješ mnogo.
Naivnu jednostranost shvatanja nenasilnosti utvrdićemo.
Kao detence, ponovo...već na tome, zahvalan sam. Mogao bih početi da nižem njeno ime niz papir, naprosto. I to je interakcija, u svojim okvirima... A pomislim tako, uz čaj, i mačku pod rukom, kako se ponešto naučiti i da. Ne ja.
Sve svoje korake - izmislio sam; mrzelo me je da učim. Iz sebe, materijalom koji sam savesno, kataloški imenovao, definišući sebe sâm, učio sam. Koračao onuda, kuda će "sutra" nicati. I evo, sutra je, ima tome već... I nedostaju mi, mom ustrojstvu sopstvenom, fale učenja tuđa. Progone me stepenici, preskočio sam ih.
Zove se tako. Tako se stalno zove, gotovo naporno postaje... Jer nastavlja. Ali menja se kontekst, naraštaj se uzbuđuje. I želim je, kao što sam da letim želeo. Pamtim, cikličnu pobudu, to nije nešto što ovekovečiš u rezimeu, to se meškolji, i guta te u naletima nesvesnog širenja sopstva. Zaista ti je potrebno da letiš. I onda moraš, nema ti druge. A žrtva je pero koje prevagne u beskorist skoka. Ona nosi lentu, po njoj se sezona zove, i možda...možda ovom svečanošću zaista i upriličimo da...da, želim; da saberem smrtnost svoju u periferno pregledan privid, da je ne puštam da sivi, osvetljena danima čoveka. Da nju držim i padnem... Neka joj je radost, ako se radost uokviriti ume.
Prema nezaobilaznoj podeli, ili si od onih koji radije adresiraju bol na sebe, ili si radiji naneti ga. Problem je međuprostor. Moram da trpim da bih brojao. Da bih osetio vreme. Tiho ubija, vreme kada ćuti. Ne znaš da si se rodio. Vilinog konjica mišlju obuhvatiti...sroditi se. Najsnažnije što možeš, o Veličanstvo Tebe. Snažno mi daj da uronim u tvoja mesa. Nejač moja integrirana sa slabinama tebe. A onda odgledajmo film, na laptopu. Pretvarajmo se da ga ja razumem dublje. Neka lađarim neopipljivošću tvojih slabosti. Tek zabave radi... Ha. Ha.
Zar ne?
Dobar bio film. Nisam sproveo ljubav nad tobom. Ne umem... Moraću se praviti da si ti kriva, uskratiti mi jedno razumevanje. I odskakutati po lokvanjima, ustanovljenim. Naći različitije udove, mirisati ih kao da sam ih takvim zamišljao. Čekati dok ne počne da boli, ponovo. Pa ako ne epifonija, zaustaviće me već starost. Želeo sam da me papir spase, a guta me, vapim za interakcijom... Za nasušnim ograničenjem, rekvizitima; za scenariom. U kakvom bi ti razumela...pa ma kako ti to odgonetala.
Neka boli, bre, ženo! Ali od tebe neka boli, iz tvog bića neka boli, ne iz sindroma. A ja ću se već sviknuti na tvoj lik; okoriću ga iscrpljivanjem, noćima ću ga piti. Dok iz pehara ne sklizne gorko tvoje jezgro. I onda ću ti se ophoditi. I do kraja te već više neću ni mrzeti, a ti ćeš u drugačije verovati...
Zato ti sada obećavam, da bismo se isprečili odustajanju od skoka - tebe sam izabrao.
Verujem ti, da ti mene ne posmatraš tako.
Algoritam upoznavanja sa drugim osobama vidno starijim od tebe koje ti nikada u životu nisi video.Uglavnom su to ljudi koji su te videli kad si se rodio i to je otprilike to.Iz nekog nepoznatog razloga imaju neverovatnu želju da te izljube za sve pare,i da se slatko ispričaju sa tobom.
(prilazi ti majka sa nepoznatom brkatom babom)
- Gde si sine,e da te upozam ovo je baka Gvozdenka,možda ti nju ne znaš (pa kako da je ne znam ona meni najbliži rod) ali ona je tebi... (sažeta priča tvog porodičnog stabla i porekla)
-Da te izljubi Gvozda pa da idemo... CMOK CMOK CMOK...e tako,nego čujem ti završavaš ovu tvoju školu,kako ti je tamo?
Moto usamljenika tokom izlaska. Svi drugari otisli s devojkama, neki locu vec odavno, a ti - sta ces?! Imas para, dobrih zenskih ni od korova... Al' ima par "upotrebljivih". I ne mogu one biti ruzne koliko ti mozes biti pijan. Koeficijent lepote raste srazmerno kolicini alkohola u krvi. Dokazano!
Odjeb kada neupućeni, da ne kažem glupi, stranci, počnu da smaraju sa pričom i pitanjima kako živimo, da li smo čuli za struju i kako kod nas ljudi po ulici trče sa kalašima.
- Kako vi u Srbija živite? Tamo stalno rat. Divljaci. Bomba padaju na sve strane? Jedete mala deca? Kako izlazite iz kuća?
- Ne znam za druge, ali ja bez tenka ne izlazim. Vi kako te?
- Žurim...
Kaže se kada je istina teška da se prevali preko usta ali zato sa samoobmanom ide lako.
- Je l' ti se buraz ikada našao u životu? Sad ste obojica zreli ljudi.
- Kako to misliš?.
- Pamtim da te lemao i ismevao.
- Ne mogu da kažem, čestitao mi je kada sam dobio sina, posle za ćerke ništa...roditeljima je čestitao svaku novu godinu ali...
-...si ih ti od svoje plate izdržavao, lečio i na kraju sahranio.
- Ne mogu da kažem, plakao je preko skajpa.
Nepobitan adut, kec iz rukava u svakoj diskusiji, njime vaseg pricljivog sagovornika ostavljate bez teksta.... Kada kazete ovu recenicu,to je isto kao da ste odigrali sah-mat u sahu...
Lik 1:-Pa znas li ti,bre,da sam ja zavrsio dva fakluteta,da sam se popeo na Mont Everest,da sam bio na veceri sa Bilom Klintonom?!?!
Lik 2:-Stoji to sve moj druze,al' ne mozes ti biti toliko pametan kol'ko ja mogu biti glup...
Misao u glavi svakog prosvetara pred početak nove školske godine.
Zvezda vodilja privatnika koji ima problema sa zakonskim pravilima o sindikalnom organizovanju.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.