Odalamiti nešto velikom silinom, tako da od predmeta kojim je to nešto odalamljeno nastane kalup.

Nauke, uglavnom matematika i fizika, zbog kojih se štreberi nadaju da će i oni jednog dna jebati najbolju cavu u školi ili na faksu!

Koristi se u konverzaciji u kojoj jedan od aktera iste želi ukazati drugom da je blizu doći do riješenja na postavljeni problem.
Upotreba vodi porijeklo od igre vruće-hladno.

Osoba koja uvijek nešto muti. Spreman je prodati rodjenu majku zarad par kinti. Njemu se možete obratiti za sve što vam zatreba. Od desnog krila Boinga 747 do podataka iz arhive MI5, s tim što će u cijenu obavezno biti uračunati 'troškovi transporta' iliti dio novca za koji se on ogradjuje.

Sleng za odlazak u zatvor.
Karakteristično je da se za sve sitne kriminalci (sjecikese i jajare), prilikom boravka u ćuzi, kaže da su na radu u Crnoj Gori, i to za dobru dnevnicu, 30 evra.
Varijante su moluje, postavlja parket, štemuje...

Birtija na gradskoj periferiji, eventualno u nekom od obližnjih sela. Svojevrsna lična karta ovakvog ugostiteljskog objekta su karirani stolnjaci, aluminijumske pepeljare i matora brkata konobarica u borosanama.
Šarolika struktura gostiju daje posebnu čar ovakvom mjestu. Ima tu svega, od seoskih đilkoša do poštenih zemljoradnika, zanatlija, bajatih mladoženja i običnih alkosa. Zanimljivo je da su svi do jednog uvijek spremni za dobru kafansku makljažu i što je još zanimljivije uvijek se drže zajedno, naročito ako su nasuprot njima kojekakvi gradski fićfirići koji su nekim slučajem tu zalutali i prema kojima domaćini gaje određenu dozu netrpeljivosti. Rekviziti koji se koriste u tim makljažama su sve što im dođe pod ruku, od nezaobilaznih stolica do čiviluka, a u ekstremnim slučajevima od nekud se pojave i mačete, oglodane praseće ili jagnjeće kosti i slično. Milicija vrlo rijetko posjećuje ovakva mjesta (čitaj: samo kad mora), a legenda kaže da veseli domaćini, ako već nema problema sa strane, često znaju da razbiju monotoniju bijući se međusobno, čisto da bi se nešto dešavalo.

Izraz koji koristi kuratiji pol, siguran u svoju muškost i pun samopouzdanja i odlučnosti da svoju ženu zategne i postavi stvari na svoje mjesto...
A ženi je mjesto u kuhinji! Nikako joj nije mjesto kod svoje mamice ako je već potpisala ugovor i u dobu i u zlu...

Dvojako značenje ove reči, često zbunjuje ljude.

Mjesec dana u kojem se suzdržavaš od jedenja određeni dio dana i noći, da bi ti se tijelo očistilo od nezdravi i da bi makar malo osetio kako je onima koji nemaju šta da jedu.

Flaša od pola litre napunjena rakijom.
Stari kosači su je najčešće nosili na njivu da bi se, nakon napornog mlaćenja trave, okrijepili i udahnuli snagu u sebe toliku da bi mogli da ispoštuju kamion 'oćnih seljančica.
Najveći "suparnici" kosača su drvosječe koje nose polovku sa sobom dok obaraju stabla i ispijaju rakiju u sistemu: 1 hrast - 1 polovka.

Kada društvo usled nestanka neke stvari pravi scenu tri puta goru neko što ona ustvari jeste.

Naprava veoma popularna među najmlađima. Odlikuje se karakterističnim zvukom od kojega većina normalnih ljudi u sebi ili na glas pravi spisak familije kako dotičnoj osobi koja upotrebljava ovo čudo tehnologije tako i onome ko ga je izmislio. Pored zvuka karatkteriše je i dizajn koji podsjeća na deformisane, predimenzionirane testise. Povrh svega, oni sa jednocifrenim brojem godina (osim ako nije u pitanju neki jako težak oblik poremećaja mozga) više vole da ga upotrebljavaju no leba da jedu. Klik klak je direktno odgovoran što sam prvi put u životu poželjeo da ubijem nekoga.

Dodatak, koji bi imaginarno trebao dati na značaju nečemu, što samo po sebi nije značajno.

Zagor. Stalno u modu suvog kurca. Ima neku bizu, ali mu više služi da slaže drva nego za jebanje.

Prikaze iz kutije u očima starijih generacija.

Gore od "Čuvaj se psa". Znak stroge opasnosti.

Stara koncertna izjava informatičke ajkule. Instant podizanje nivoa adrenalina kod ljaljana koji nisu došli da se naslušaju lepe muzike, nego još i poneli dve flajke vinjaua da zalome.

Ogromni sjeb koji, kao takav, moze biti samo posljedica neke nevjerovatno retardirane stvari koju smo uradili a nismo ni bili svjesni..

OVO JE KRATKA BIOGRAFIJA I OPIS GRUPE LJUDI KOJI SU NEKADA BITISALI NA PROSTORU KOJI SE ZVA' -Titograd.
Što je ovo sa današnjom đecom? Mi kad smo u njine godine bili, oćasmo se fino javit’ komšijama, profesorima i ostalima… Viđ’ nji’ danas? Sve pečatno! Ka’ da su starali… „Dobar dan“ ne umiju nazvat’ na ulaz… A mi? Ajde ja'an… Ne daj bože da nas je profesor iz Gimnazije vidio na ulicu posle dese’ sati, odma’ bi nas iz škole išćera’… Mada ni jedna kafana nije radila posle dese’ ura… Jedino ona na „autobusku“, đe se ronci kupljahu! Mada mi tamo nijesmo dosađivali. Izađemo na „štraftu“ da šetamo uveče. Gledamo đevojke i „zaustavljamo“ ih. Svačije se mjesto na „korzo“ znavalo. Svi su nas znali u grad. I dan danas znam ko se s kim zabavlja’ u to pero. Ni da’ ti ga Bog da „zaustaviš“ nečiju đevojku… Odma „na fer“. Tad nije bilo ovija, nečesovih noževa i pištolja, no kad se išlo „na fer“ skidali smo satove i prstenje da ko slučajno ne posječe nekoga… E, moja đeco, drugo je to vrijeme bilo…Kunem ti se da si moga’ na klupu zaspat’ da ti niko ništa ne učini. Eto toliko ti je sigurno vrijeme bilo. Ne daj Bože da se danas razboliš u Sloveniju… A tad? Moga’ si da se liječiš za „Dž“ đeg goj si htio u staru Jugoslaviju. Da vam ne pominjem kakve su nam plate bile. Od plate si moga’ kupit šporet i frižider i da ti pretekne da živiš ka’ grof. Oćasmo u Italiju dva puta godišnje odit’ da se oblačimo. A sa pasošem si moga’ đe goj si htio… Voljka te Italija, voljka te Rusija. Svuđe smo išli. Šćaše pokojni Ljalje po tri put godišnje ić’ u Poljsku kod jedne njegove pičke. Ovo ka’ što vi danas pijete kafu po ulici Slobode, mi smo odili u Dubrovnik. Aj ti pođi danas u Dubrovnik na kafu? Jesi li uopšte kad bio u Dubrovnik? Ma ništa vi ne znate!A da tek znate kakve su vam babe bile gospođe… Ja gledam ove današnje đevojke. To ne valja, „one rabote“. Ove vaše babe su bile žene „mimo“… „Mimo“! Kad ti velim. A ovo danas… Golog pupka i guzice, te nabada’u ovudijen… To ne valja ništa. Ima li ta mala brata, oca, majke… Da joj reknu: „Obuči se dijete, obraz ni okide!“ . Ni da’ ti ga Bog da je koja od moija drugarica izašla gole guzice na džadu. Jad bi je naša’ od braće i stričeva. Da ti ne pričam za tetovaže… To su samo gurbetke i kurve imale. A danas, medicinska sestra ima tetovažu! Zamisli to? Bruka đeco moja!Reka bi vam pokojni Goro… Eh, kakva je to „peča“ bila. Oćaše se sa desetericom pobit’ „bara-bar“. Kako je jednom u „hotel“ Crnu Goru razbuca dvojicu iz Maslina. A on, gradsko dijete… Sin prvoborca… Gospoče! Ali fitilj? Kratak… Ne mogasmo mu ništa. Viđi kako pogibe… Na najgluplji mogući način… Povuče ga ona kurva za gatnjik u aljine, teke on, brže bolje, razbuči dimije i načinje joj dijete… Posle ga je ostavila… On se propi… Uđe ljan u auto i pogibe. Što ti je sudbina? Čudo! Jedne rede, ja i on na bilijar u „Klub privrednika“, popismo po jedno po’ gajbe piva i pobismo se između sebe… Kran ne nije moga’ razdvojit kako smo se pojakali. Posle, onako pjani, kod njega doma odosmo, da popijemo po koju, te mu ona majka, fina žena, poče činjet’ dževap oko nas… Nikad nijesam vidio ljepše lencune i tavaje no u Gorovu kuću. Jedne prilike, ojdosmo ja i Dudo da pitamo ajtar za kuma Gljigovom babom… Popismo po koju, teke ti mi, ne budi lijeni i ostadosmo da je dvorimo do sa’rane… Baba bijaše stara, pa i nije bila neka žalos’. Popljanismo se ka’ guzice… Ašek se učinje tun. Kako smo mi bili jedna zdrava generacija… A viđ’ vas? Mobilni i matare… Muč’ tamo!“ Mora da vam je bilo dobro kad ste imali po dva’es godina! Priznajem! Ali ima li smisla da se pljuje po onima koji danas imaju onoliko godina koliko ste vi imali u neko srećnije vrijeme? Jesu li vas razumjeli oni što su imali po dva’es godina za vrijeme rata? Pretpostavljam da nisu! Nema veze… Možda je ovima koji sad slave punoljetstvo po parkovima, upravo tako zbog toga što ste se vi oblačili dva puta godišnje u Italiju… Može li bit’?

Naglo smršao. Skinuo ''ogromne'' kile za jako kratko vreme. Prepolovio se jednostavno.