Kafana sa tamburašima

Birtija na gradskoj periferiji, eventualno u nekom od obližnjih sela. Svojevrsna lična karta ovakvog ugostiteljskog objekta su karirani stolnjaci, aluminijumske pepeljare i matora brkata konobarica u borosanama.
Šarolika struktura gostiju daje posebnu čar ovakvom mjestu. Ima tu svega, od seoskih đilkoša do poštenih zemljoradnika, zanatlija, bajatih mladoženja i običnih alkosa. Zanimljivo je da su svi do jednog uvijek spremni za dobru kafansku makljažu i što je još zanimljivije uvijek se drže zajedno, naročito ako su nasuprot njima kojekakvi gradski fićfirići koji su nekim slučajem tu zalutali i prema kojima domaćini gaje određenu dozu netrpeljivosti. Rekviziti koji se koriste u tim makljažama su sve što im dođe pod ruku, od nezaobilaznih stolica do čiviluka, a u ekstremnim slučajevima od nekud se pojave i mačete, oglodane praseće ili jagnjeće kosti i slično. Milicija vrlo rijetko posjećuje ovakva mjesta (čitaj: samo kad mora), a legenda kaže da veseli domaćini, ako već nema problema sa strane, često znaju da razbiju monotoniju bijući se međusobno, čisto da bi se nešto dešavalo.