
Starac od 99 godina, može da se kreće do parka da na'rani golubove i baci koju partiju šaha usput a da ga ledja ne zabole.Za doktora nije čuo a kamoli posetio,čak mu ni kosa nije skroz seda već proseda... Čičica kao čigra,ima jak imunitet skoro kao poslanik!
Viđeh Milojka onomad kad pođoh do pošte,još se kreće i to bez štapa,da si ga vidio kako izgleda kaz'o bi d'ima 50 godina,ma kak'i, ni toliko mu ne bi dao...
Znaš li ti Milisave da on jednu jedinu injekciju nije primio za svoga veka,doktora je video prvi put kad je Stefanović doš'o na vlas'...ma još za života tabletu nije popio.
Kao prvo da kažem, žene, ovo nije Hladni rat! Nije Berlin 1967, a vi morate govorom tela da prenesete poruku o lokaciji sovjetskih raketa, zagorelom balvanu kojem taj trzaj vašeg ramena ama baš ništa ne znači.Najdvosmislenija stvar na svetu. Ne mora sve da bude toliko diskretno. Uzmite u obzir činjenicu mi NE UMEMO da čitamo između redova. Način na koji držite piće, sklanjate pogled, naginjete tela, naglašavate pojedine reči, naše sive ćelije ne nadražuje ni malo. Zaslepljeni smo picom. Koristite ili reči, ili gestikulaciju pariskih profesionalki. U suprotnom, od koitusa ništa.
-Ej nismo se videli,kolega, još od onog kongresa. Da budem iskrena bilo mi je krivo što mi niste prišli te večeri. Slala sam vam cele noći signale.
-Koji signal , cele večeri si pričala sa onim asistentom.
-Da, ali sam kružnim pokretima pomerala članak na nozi, i na 128-om stepenu okreta bili ste vi. To je jasan znak!
-Ja mislio da imate epi napad. Ništa, aj' se jebemo.
Сваке године се највише извозе.
Kad je neko toliko tvrdoglav da mu se ne može objasniti da nije u pravu.
Ono što kažemo želeći se poistovjetit sa dotičnim.
Svi smo mi Golf II.
Najcesca recenica ucesnika kvizova koji su izgubili.
Voditeljka: I dosli smo do kraja jos jedne emisije. Nenade (pobednik), dobro ste igrali, cestitam na pobedi.
Nenad: Hvala, bilo je dobro.
Voditeljka: Milose (gubitnik), pa sta bi?
Milos: A eto, nisam se skoncetrisao...Ali vazno je da smo se igrali.
Poštovani predstavnici društva ''Ujedinjene Evrope'', ovim putem vam dostavljam kratak izveštaj o, sada već davnoj prošlosti mog naroda, iz tastature mog ''20 x pra dede'' (šta mi već dođe), starog gosp. S. Jockovića (tastatura - ah, kako egzotična reč). S obzirom da je dotični mi predak ostavio u zaveštanje prilično obiman tekst, a samo transkriptovanje iz izvesnog programa Word u Derilia me je koštalo čitavo bogatstvo, citiraću samo pojedine, za istoriju Srba značajne odlomke.
03.08.2016. U Hrvatskoj besni rat. Svi oni nesrećnici koji su po forumima i raznim Vukajlijama smarali kako će migranti sa Bliskog istoka izjesti ovu bananicu od države su se zajebali. Izjeli su naše komšije. Kao što igrači stonog tenisa prebacuju loptice sa jedne na drugu stranu, tako su i Hrvati (takođe izumro narod, prim.aut.) pokušavali nama da uvale ''obojene''. Kako ovi nisu mogli preko Mađarske, gde je obrazovana naoružana civilna vojska, okrenuli su se na zapad, Hrvatsku. Optužuju nas, ali neće daleko dogurati jer novi Jasenovac je na pomolu, a pritisak Evrope je sve žešći.
22.09.2030. Napokon neko političko dešavanje vredno pomena! Velika ''Мајка Русија'' u koju su se mnogi kleli raspala se na Istočnu i Zapadnu! Lepo je neko pametan rekao, ''Historia magistra vitae est''. Samo što moćnici nisu ništa uspeli da nauče i opet se vrti ista ploča. Haha, Moskovski zid. Bar to da doživim, nisam se ni rodio kad su rušili onaj Berlinski...
02.11.2047. Situacija se relativno stabilizovala otkako se Evrposka Unija raspala prošle godine. Sećam se kako mi je otac još pre četres' i kusur godina pričao kakve će nam sve mogućnosti pružiti ulazak u Evropu. Matori, kladim se da bi te sada izjedao blam. Ali verovatno se toga ne bi ni sećao, i bilo bi ti drago što je evropskoj bagri došao kraj. Ti i majka ste nam sve pružili i bez tih ''Evropskih'' mogućnosti, bili ste za nas Svet. Zahvalan sam vam oboma. Voli te tvoj grešni sin. Počivaj u miru.
07.05.2057. 40% svetske populacije je stradalo. Od čega, pitate se? Prehlade. Ko bi rekao da nam tako nešto može doći glave. Poslednjih desetak godina nas Srba je sve manje, otuđujemo se, milimo svud po svetu. Nije nam lepo ovde. Sada još i prehlada. I nije važno što nam je pola najmilijih poumiralo u slinama, najbitnija vest je da je Novakov unuk živ i zdrav na Devičanskim ostrvima i lep na dedu...
10.06.2057. Najnoviji ''Statističar'' pokazuje da smo mi Srbi na par koraka do istrebljenja, ako se ne računaju emigranti... ''Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju...''
12.03.2065. Baš mi poslednji Srbin koji se zove Miloš danas u parku reče da je pročitao u ''Večernjoj Politici'' kako veće i mnogoljudnije Evropske sile pretenduju da uzmu pod svoje sve nas preostale, kao da smo ugnjilo voće na pijaci... Rumune, Mađare, Dance, Poljake... Nisam verovao da će se situacija u svetu ovako brzo odvijati, još za mog života.
11.12.2073. Karta Evrope više nikada neće izgledati isto. Gledao sam kako ruše Moskovski zid i kroje granice mnogih država. Pogledao sam smrti u lice kada su mi, ovako starom i u kolicima, pretili oružjem da napustim Srbiju. Sada sam Džon Smit 1275 i živim u Ragatzu u okolini Beča (veštačka tvorevina za izbeglice iz ''Ugroženih'' tj. maloljudnih zemalja, koja treba da stvori utisak da živimo normalno). Svakim danom mi je sve lošije a medicinske sestre nas sve ređe obilaze. Delim sobu sa Poljakom i Hrvatom. Pričamo ''naš'' jezik sva trojica i lepo nam je. Znam da ovo neće dugo trajati i bojim se da se kraj bliži. Ne samo moj, već Srbije i Srpstva. Nema te sloge koja nas sada može spasiti.
31.12.2073. U zvaničnom (prazničnom) saopštenju stoji da države: Bugarska, Mađarska, Srbija, Hrvatska, Poljska, Makedonija, Danska, Rumunija, kao i nezavisne italijanske i ruske državice više ne postoje. Osećam se kao poslednji Srbin na zemlji. Preumoran sam da bih pisao. Odjavljujem se. Ostajte mi zdravo.
Smatram da će ovi memoari u određenoj meri pomoći da se neki događaji više nikada ne zaborave ma koliko se davno dogodili, i da će skinuti koprenu sa očiju mnogih.
Kao što bi moj narod rekao:
Leta gospodnjeg, 173.85.9389.
Životni moto prosečne sponzoruše. Ona neće žaliti da zapreminu svoje čke proširi zbog vožnje u skupim kolima. Pandan na poznatu izreku kuća nije tesna ako čeljad nisu besna.
Cica - Vidi ga kako je ružan onaj tamo, seljačina i prostak. Celo veče bulji u mene.
Miško - A znam onog lika. Vozi najnoviju bembaru i drži lanac restorana tu u Bg-u.
Cica - Ooozbiiljno? Pa na drugi pogled i nije tako loš, vidi se da ima dobru dušu. Jao vidi zove me za sto, pa ne pada mi na pamet da odem.
Miško - Pa praktično ti i jesi za njegovim stolom. Ovo je njego splav.
Cica - Ma nek ide život. Odoh tamo pa se vidimo sutra.
U neku ruku arhaičan izraz koji su u novije vreme zamenile fraze poput "Nije na odmet" kao i one više šaljive "Nije na izmet" verzije ove fraze.
Upotrebu nalazi kod starijeg soja stanovništva ili pak onih mlađih kojima predstavlja svojevrstan gušt korišćenje izraza koji nisu baš svima jasni i razumljivi a sve sa ciljem verbalnog ovladavanja nad sagovornikom.
Zoki: Ogi brate, a da naučim ja ovo pa ti samo da mi objasniš ako bude nešto nejasno.
Ogi: Pa...ne bi bilo zgoreg.
Zoki: Šta?
Ogi: Hoću reći, nije na izmet, ako me razumeš.
Zoki: Brate al' si se ispalio, kaže se "na odmet"! Hahahaha..
Ogi: Ah kako sam nepromišljen, 'ajde idi nauči pa dođi juče!
Zoki: Pa kako juče kad je...
Ogi : Fejspalm:
Izraz kojim pokušavamo (u većini slučajeva uspešno) da nateramo gosta da uzme ono što mu nudimo. Gost se naravno u početku nećka,ali posle ove rečenice ipak popusti.
A: Prijatelju uzmi pitu, prava domaća.
B: Neka,neka ne mogu sad.
A: Ma 'ajde nemo' te sramota, mi smo naši.
B: Pa 'ajd' da uzmem jedno parce.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
A: 'ajde prikane uzmi još jednu,lepa, domaća šljiva.
B: Ma ne mogu..
A: Ma uzmi neće ništa da ti fali još od jedne..mi smo naši.
B: I to što kažeš,'ajde naspi još jednu..
Uzrečica koja se koristi u svakodnevnom razgovoru, jer ispada da svako radi sa nekim ludacima. Međutim, ako se dođe u raspravku u lekarskim krugovima onda se čuje do neba, ali uvek se dođe do toga da je ovima sa "F" odeljenja najteže, ipak oni rade sa ludacima.
Svakodnevni rad sa psihićima, alkosima, neuspelim samoubicama, bankrotima, poludelim deflorantkinjama, narkosima izaziva jednu određenu želju za masovnu eutanaziju, jer nije lako izaći sa ludacima na kraj.
Kao što je spomenuto, ovaj izraz se često koristi i u "profanom" svetu, jer kao što je poznato preplavljeni smo ludacima. Na svakom radnom mestu, koraku oni su neizbežni.
X: Ovde imamo jedan specifičan slučaj, nasilje u kartonu piše silovao oca, opasan po okolinu. Šta mislite o ovom slučaju?
Y: Kako mislite silovao oca, šta se dogodilio?
X: Kolege, koliko ja znam on se jedan dan vratio kući sa posla i nije zatekao ženu kod kuće. Prešao je do očeve kuće koja je u istom dvorištu i zatekao oca sa ženom.
Z: I je l' napao ženu, šta je njoj uradio?
X: Ona je pobegla, mada je on nije ni dirao. Uhvatio je oca i vezao ga za krevet namazao mu dupe kremom i jebao ga. Glasno uzvikujući: ,, A, matori kako ulazi!? '' Žena je to videla i prijavila.
Z: Užas, ja ipak mislim da neću specijalizirati psihijatriju, pokušaću nešto prihvatljivije.
X: Zašto kolega, vi ste jedan od boljih?!
Z: Ne razumete vi, koliko ja vidim nije lako sa ludacima raditi.
--------------------------------------------------------------------------------------
C: Doktore imate li vremena da primite jednog mog pacijenta, specifičan slučaj?
D: Imam. Uvedite ga.
X: Dobar dan.
D: Sedite. Koliko vidim promenili ste deset lekara, ali dijagnoze nema, konkretne?
X: Da pokušao sam svuda na preporuke moje žene, ali ja i dalje mislim da mi nije ništa.
D: Mmm, da. Pa i meni delujete normalno, fizički delujete gotovo savršena. Ali sedite, žašto nećete da sednete, stojite već deset minuta.
X: Neka, lakše mi je ovako.
D: Kako, recite mi zašto nećete da sednete?
X: Doktore, u poverenju mislim da imam stakleno dupe.
--------------------------------------------------------------------------------------
X: Zdravo ljudi šta se dogodilo ovde, zašto je policija došla?
Y: Matić iz računovodstva je napravio havariju razbio je sve računare u kancelariji.
X: Ali zašto?
Y: Zato što je lud. Kucao je neka akta pao mu je sistem i kap je prelila čašu i sve je polupao. Meni je to na neki način bilo očekivano. Bolje računare nego nas.
X: Ma šta kažeš. Meni je normalno izgledao.
Y: Zato što nisi sa njim radio u kancelariji. Uvek oni izgledaju normalno pa puf, ćao. Nije lako sa ludacima raditi, moj kolega, upamtite.
Prejebeno, do jaja, potpuno suludo i neverovatno.
Kako onaj Kecman šuta, pa to nije zdravo.
Stvari koje su ostavile veće i razornije posledice od Černobila. Kako je smatrala CIA ovo je bio samo jedan od njegovih projekata za kontrolu uma, kojima je ispirao mozak i šablonizovao široke narodne mase radi lakšeg podvođenja i masovne kontrole. Istina je negde između. Mora se poći od toga da je On u to vreme smatran Bogom, da je imao jako dobre argumente ubeđivanja i da su filmovi sa ratnom tematikom morali da se prihvate kao apsolutna istina.
Jedan od razloga zašto su ovome pre svega bile podložne babe, jeste zato što su đedovi pokazali veliki nivo kolektivne svesti, te im je pucala prangija da posle celodnevnog rada na njivi gledaju Batu životinju kako tamani nacističku bagru.
:Baba gleda po hiljaditi put Otpisane, ja se udubio u čitanje knjige neke ćurke što je dobila noblicinu nagradu za književnost:
-A Prle, čuvaj leđa, pucaj Tihi, ubiće ga! Kuku meni!
-Ajde baba šupičku materinu bre hoćeš čuka da mi otkaže?!
-Nemoj da mi prebacuješ sine da vidim kraj filma.
-Nemoj baba ljubim te, istraumiraćeš se, opet ćemo na hitnu da te vozimo. Gine ti Marko Nikolić na kraju.
-Neće on poginuti, gledala sam ja njega i u Boljem životu posle. Skućio se ima troje dece.
"Imamo, imamo" je odgovor kada pozovete neku specijalizovanu prodavnicu i tražite im specifičan model nekog uređaja. Kada presečete dijagonalno ceo grad da biste kupili baš taj model baš u njihovoj prodavnici, ispostavi se da ustvari nemaju taj, ali imaju jedan veoma sličan model, koji je naravno mnogo bolji. Ukoliko izrazite nezadovoljstvo ponuđenim, uvale vam "Imali smo al je nestalo" foru - poslednji primerak modela koji ste vi tražili je u međuvremenu prodat. Pokvarenjaci računaju da je verovatnije da niste baš toliko zagrižena budala da se vratite neobavljena posla i da ćete kupiti taj usrani model koji niste ni hteli, pa makar im nikad više ne ušli u radnju.
Kao prvo, lepo im tražite da dokažu da su upravo prodali taj model. Ukoliko neće, pretite tržišnom inspekcijom, porodičnim vezama na svim nivoima vlasti, uticajnim prijateljima, ubeđivačima ili Bogom. Ukoliko utvrde da je ipak bila njihova "greška", nastavite da pretite da ćete ih ocrniti na svim specijalizovanim sajtovima, da ćete objasniti komšiluku da im kradu zajedničku struju, da imaju lepe prozore i da bi bila šteta da ih deca razbiju loptom. Kada ih porazite svojom neočekivanom zadrtošću i bezobrazlukom, poslaće nekog iz radnje da vam nađe kod njihovih specijalizovanih kolega model po koji ste i došli. Dok čekate, insistirajte na koka-koli. Mušterija je uvek u pravu.
Retorička balega iz kategorije Okrivi tehniku, koju je verovatno svako od nas barem 11586 puta servirao drugoj strani kao objašnjenje sleš opravdanje za sopstveno kašnjenje, nepojavljivanje u dogovorenom/naznačenom terminu i, uopšte, bilo koji vid vremenskog ispaljivanja iste u onim relativno ranojutarnjim časovima, u srpskom narodu tako omraženim te popularno etiketiranim #sabajle. Floskuletina naivno-optimistične spoljašnjosti, koja umnogome računa na izvestan deficit ili, čak, totalitarno odsustvo moždanih ćelija u ciljanog subjekta, koji, pak, ukoliko i sâm nije autistični australopitekus, TO svakako misli za ovog prvog. Konačno - besramnim bezobrazlukom garnirana fraza koja najviše primene (i uspomena, kacmo već kod toga) evocira iz prepodnevnih školskih smena, vikend-treninga kod Galeta u FK Bežanija (Lavovi, lavovi, najjači smo najjači!) i ispita iz Istorije Pijanizma kod onog ljigavog pedera, jeb'o te SANU u usta te jeb'o, pičko matora! 1, 2, 3, 4, 5, 6...ok sam, ok sam...
- Markoviću, je l' se sad dolazi na čas, a?!
- Izvin'te, nastavnice, nije mi zvonio alarm, xexexe...
- Sedi, jedan, xexexe!
•••
- E, šefe, izvinjavajte, nije mi zvonio alarm...
- Već peti put ovog meseca, kolega?? Hmm, interesantno...Pa, kolega, ili ćete u najskorijem mogućem roku nabaviti novi budilnik, ili ću vam ja lično omogućiti da vam svako jutro u bližoj budućnosti bude prilika da se duže ispavate, ako me razumete...
•••
28 juni 1389 god., 12:34
- Jao, jadna, hude sam ti sreće! Da se, jadna, za zelen bor 'vatim i on bi se zelen osu...
- E, devojčice? Izvini, oouvaj...Je l' ovde bitka već gotova, a?
- Jeste, plemeniti viteže. Još pre mnogo sati, plemeniti viteže...
- Ništa. Ajd' uzdrav...
- A kako se ti zoveš, gospodaru?
- Jes', pa da posle blatiš dobro ime Brankovi...Mislim - nije mi zvonio. Alarm, tojest. Ma, više ništa ne kupujem kod Arnauta, ovoga mi krsta...
- hipotetička tvrdnja gotovo nemogućeg istovremenog prekida zabavljanja od stane oba partnera u istoj milisekundi
- Paaaa, ko je koga ostavio???
- Niko nikoga, zajedno smo prekinuli!
Rečenica kojom ti sagovornik daje do znanja da možeš da mu kažeš apsolutno bilo koji detalj iz tvog života,najbolesniju pomisao ili najmračniju tajnu vezanu za tebe.Naravno, zbog svoje ogromne radoznalosti.
-....i tako, mada ne bih baš o tome da pričam.
-Ma daj,pa naši smo!Slobodno!
Stari sleng za situaciju gde je nastala opšta tišina. Muk. Kao da je neko umro pa se održava minut ćutanja. Niko nije nijednu reč rekao u nekim trenucima.
- Jao tebreks, imamo mi istoriju i srao nam nešto Dragoslav o "Atlantskoj povelji" i niko ga nije ni slušao. Čoveku dopizdilo, i odjedanput vrisne "TIŠINA". U tom trenutku svi prestaju sa pričom, ma ni muva se nije čula, a samo čuješ Gogijev glas dok je pričao sa Ognjenom: "I tad mi je Marija drkala u ve-ceu".
- Kočenje haha..
- Ma bre mi svi dobili dečiju paralizu koliko smo se iskidali od smeha. Đoletu krenula pena na usta, a Mare dobio cirozu jetre u tom trenutku. Da vi'š tek kako su posle toga bili postiđeni Marija i Gogi, bili crveni ko paprika.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.