Covek koji zna da ti opsuje majku na vise jezika.
Popušaj mlade domaćice ili, u ređim slučajevima, momka koji želi da impresionira devojku pa se možda ogrebe da naprave neko ekskluzivno jelo. Odgleda Džejmija ili Najdželu na televiziji, primeti lakoću spremanja i nadzemaljsku lepotu jela i krene u eksperiment.
Rezultat obično nema izgled onog što je na televiziji viđeno. Forenzička analiza CSI bi možda, ali ne sigurno, pokazala da su svi sastojci izvorno bili jestivi, ali rezultat predstavlja neki amalgam kakav ni hemija ni fizika ne priznaju kao moguć u okviru našeg univerzuma. Toliko neprihvatljiv da ga ni Kinezi, poznati po gastronomskim warp brzinama ne bi čak ni probali.
- Dragi, spremila sam novo jelo, gledala onog slatkog Džejmija pa i ja...
- Šta je ovo bre?
- Dekoracija ljubavi...
- Dekoracija? Šnala za kosu sa helo kiti plastičnom aplikacijom? Dušo, ja te volim najviše na svetu, ali ovo ni Kinez ne bi pojeo... oblači se!
- Zašto?
- Idemo u kafanu, sprema Bugarin škembiće prste da pojedeš...
Recenica koja se koristi da bi se doslo do zeljenog cilja, onda kada su svi izreceni aduti uzalud potroseni. Znamo da ce ova recenica upaliti kod sagovornika pa je zato i praktikujemo. Uglavnom se koristi u " roditelj - dete " kontekstu. ( i u vecini slucajeva, mada NE MORA DA ZNACI, izgovaraju je zene)
Ana: cale, daj neku kintu, trebaju mi nove cipele...
Cale: ma kakve cipele opet? Prosle nedelje sam pola plate dao za one stikle, obula si ih jednom
Ana: ali, tata! Veceras izlazim sa Majom, i ona je kupila neke super sandalice i smejace mi se ako ponovo obujem iste...
Cale: ma kakve iste, imas cipela da pola Afrike obujes, uzmi neke druge
Ana: dobro... Dzabe ja bubam za fax, dzabe izlazim petkom, a ne i subotom, dzabe pomazem ovde po kuci, kuvam komsinicama kafu,..mene ovde niko ne voli cim me i ne primecuje...
Cale: dobro! Koliko ti treba?
M: Dragisa, sine, ajde! Rucak!
D: ej, kevo, jescu napolju...
M: opet? pa za kog sam ja uvijala sarme celo prepodne? Za koga sam pravila onolike tulumbe? Dragisa, sine, pa to ti je omiljeno jelo... Mozes da pozoves i nekog druga da proba
D: daj, kevo, nisam vise u osnovnoj, idem da se nadjem s ortacima...jescu nesto
M: tako, jel? ja se ovde mucim da ti napravim 51 sarmu i tulumbe, a moram da operem ves, ispeglam onu gomilu sto stoji od prosle nedelje, oribam wc, znas kako smrdi posle tate, moram da usisam ceo stan, sredim tvoju sobu, spremim veceru za tetka Branku, dolazi veceras...a ti ne mozes da pojedes par sarmi? mene ovde izgleda niko ne ceni i ne postuje... ja sam vam samo sluzavka...mene ovde niko ne voli...
D: dobro, kevo, daj tu sarmu dok se nisam predomislio
Ultimativna potvrda. Ne prepričavam nešto iz četvrte ruke, već svedočim o nečemu čemu sam lično prisustvovao.
- Aj, od Boga ti zdravlje. I tako, ulazim ja u radionicu, kad imam šta da vidim: Zoćo i Žare, izgleda mislili niko neće ući kasno popodne pa nisu zaključali, kažem ti, Zoćo i Žare ispod stola, u 69, puše jedan drugom. Ja vido, niko mi nije pričo!
Izraz koji označava traljavo ili loše odradjen posao (mada nije vezan samo za posao),ili kao sto sam kaže, kao ni sebi, niti svom.
Mnogo je ružna brate mili. Toliko je ružna da ti Ruška Jakić deluje kao rasna lepotica. Odavno su naučnici sa univerziteta u Masačusetsu utvrdili da su muškarci vizuelna bića, pa shodno tome reagujemo na svaki lepi primerak osobe suprotnog pola koji negde zateknemo. Šta bi nas drugo i privuklo nekoj devojci, ako nije izgled. Mislim, intelekt je super stvar, ali postoji li neko ko bi bukvalno voleo da jebe u mozak? Dajte, nemojmo se tako grubo šaliti.
Sve kod muškaraca može da prođe kad su devojke u pitanju. Ako nije baš lepa u licu, mi ćemo se fokusirati na telo. Nije nam strana čak ni upotreba kese samo ako grudi, zadnjica i sve što uz to ide zadovoljavaju naše ''visoke'' kriterijume. Prosto rečeno veoma smo fleksibilni kada tražimo u pripadnicama lepšeg pola određene kvalitete, odnosno kada smo stvarno suva kurca. Međutim, postoje devojke zbog kojih postajemo krajnje kruti (ne tamo gde se računa) kada zaista nemaju ništa što bi nam odgovaralo ili kad nam jednostavno ne daju.
- Džoni hvala što si me izvukao iz gajbe, smorio sam se kod kuće za sve pare.
- Ma samo opušteno Dačo. Treba da kupim neke tike, a nije mi se dalo da sam tumaram po gradu.
- Uuuuu matori divi onu cavu što je dobra. Šta bih joj radio majko mila. E zato volim da se iscimam do grada, ima šta da se vidi.
- Hm...Dačo jes' ti ćorav?
- Jok bre, što?
- ŠTO? Ma da li me zajebavaš? Okrenuo si se za najvećim gaborom na potezu od Kalemegdana do Slavije i još pitaš što. Gledaj bre na šta liči. Ima nos ko Gonzo, a bulja joj je tolika da bi uspela da zaglavi i roto vrata. Majstore ja znam da si suva kurca već jedno pola godine od kako te je Maja ostavila, ali nemoj tako nisko da padaš. Pa za onim skotom ni ekspres lonac ne bi zviždao.
- Džoni šta joj fali? Malo ima jače noge, al' možda trenira nešto pa zato. Nije joj baš nos toliko strašan, a sise...čekaj bre pa ona je skoro ravna ko daska.
- Pa to ti kažem debilu, ništa nema. Idi bre izdrkaj kući ili plati kurvu neku, samo nemoj više da me stresiraš okretanjem na onako nešto ko Boga te molim.
Fraza koju koristi veliki broj sportista prilikom potpisivanja ugovora sa novim klubom. Oni njom žele da istaknu da nisu tu zbog para, već da im je takmičarski duh u prvom planu, da su željni dokazivanja, da im je stalo da se okite naslovom prvaka. Na nju se često nadovezuje i izjava kojom pridošlica želi da stavi do znanja navijačima da je odbio mnoge unosne ponude baš zbog poziva njihovog kluba, i da nije bilo mnogo dvoumljenja.
Konferencija za štampu u improvizovanom press centru u kafani kod Obrada:
- Ljudi doveli smo šumadijskog Mesija, ovaj mali zna znanje, može da tera balon do preksutra da se ne oznoji, dribla ko da je iz onog brazilskog Korijantesa dete mu njegovo. Mali aj i ti reci koju pa da se zdravimo
- Pre svega za mene je igranje u petoj ligi oduvek bio san, imao sam ponude iz raznih krajeva Srbije, u Banatu su me silno želeli ali se kockice nisu poklopile. Ja sam jako srećan što sam ovde, moje lične ambicije se poklapaju sa ambicijama kluba, svima nam je želja i cilj plasman u četvrtu ligu, još bi istakao...
- Sine ne tupi ugreja se pivo, živeli narode!
_______________________________________________________
-Čuj Miladine šta vele ovi iz vlade da letujemo u Srbiji.
-E vala Bogu da se i nama ambicije jednom poklope
Devojka, ili žena, koja je toliko ružna, da i kad bi hteo da je opišeš u malo lepšem svetlu, jednostavno ne možeš.
Prvi samostalni kontakt malog deteta i hemijske olovke bez roditeljskog nadgledanja.
-Vidi mama što nam se ćera štrumfnula !
- Dal si bre ti normalan Debeli ? Pa kad se tako unakazila ? Pa tebi čovek i nacrtanu ovcu da ostavi , ona bi nestala. Vodi je na pranje.
-Minut sam pogledao pregled Evrolige. Ni sam nisam siguran kako se dokopala hemijske.
Ironična rečenica koju upućujemo sagovorniku tek što je saopštio da odlazi.
Izraz je preuzet iz filma Gorana Paskaljevića ”Čuvar plaže u zimskom periodu” (1976.). Naime, to je rečenica koju Bata Živojinović izgovara Irfanu Mensuru (u filmu momak Batine ćerke), na njegovu izjavu da odlazi.
A:”Ljudi, palim gajbi. Sutra ustajem rano.”
B:”Mnogo ćeš nam nedostajati.”
Šaljiv komentar na neku situaciju, koja podseća na filmsku scenu, najčešće je reč o fajtanju ili ljubavnim momentima.
- Ma, ti ćeš da se muvaš sa mojim Milošem, kurvo jedna. :pljas:
- Aaaaa? :pljas: :pljas: Mene misliš da šamaraš. Prvo nauči da se jebeš, pa ti onda dečko neće muvati druge!
- Bolesnice jedna pogana! :pljas: :pljas: :čupajezakosu:
- Pogledaj ti ovu scenu, njih dve jadnice se fajtaju, dok Miloš vrši seksualno hodočašće sa nekom desetom.
- Ma, daj, opusti se. Fale nam kokice. Odavno dobru komediju nisam gledao. Sedi i uživaj!
- Pogledaj ti Marka. Smuvao Jovanu i celo veče se vaćare, ne ferma ortake ni pet posto. Marko, jadan ne bio, pa nije ti ovo slobodno trsište, daj, druži se malo sa nama.
- Ma, pusti ga. Fale nam još kokice, uz malo sreće imaćemo pornić uživo ovde.
Najčešći komentar svakog srbende usled loših uslova u našoj državi. U zadnje vreme svaka sitnica nam postaje lošija u odnosu na zapadnjačke, tako da nam ni guz papir ne odgovara sem ako nije uvozni.
Priča je bazirana na istinitom događaju.
Srbenda (čeka taxi 15 min i pizdi) : Eeee, mamicu mu ustašku, treba ovde korenje da pustim dok ne stigne. Da smo na Zapadu drukčiju bi on pesmu pevao.
Zapadnjak (taxi mu je stigao dve nanosekunde posle poziva) : Odbacićete me do Park Avenije, uneti mi stvari u stan, sačekati me dok se iskenjam, a onda mi obrisati anus ovim najfinijim papirom (naravno 100% celuloza).
Nekad, a i sad je muka kad ti iseku struju. To je i razumljivo.
U dvadestiprvom veku se i dalje neki mučenici muče što nemaju pristojan adsl internet ili tako neki normalniji, već su osuđeni na korišćenje Telenorovog, Vipovog ili ne daj Rade Lackoviću MTS ograničenog interneta.
Ali u zadnje vreme i oni su se popravili, daju neograničeni protok, s tim što kad potrošite paket možete da surfujete podsećajući se na 2002.u godinu, dajl ap, i vreme kada su samo normalni ljudi imali internet.
E, pošto ti mučenici retko kad imaju sve u kompu za slučaj opadanja protoka, dolazi do situacije da se u danima nebrzog neta nijedan jutub klip ne može otvoriti. pre ćeš naći Dražin grob, nego otvoriti zlatne pesme.
Tad ljudima seku pravo na naftalinske Šabanove pesme.
- Sine, daj mi pusti na jutuLbetu, "Jednu ženu s mališanom"...
- Ne može ćale, isekli nam Šabana!
- More mamu im jebem, ako u Kuli padne gol, ima da kupim sopstveni server, pa mogu tad da mi iseku onu stvar!
Suptilan način da se saopšti da se postavljeni cilj neće završiti u skorijoj budućnosti (a možda i nikada).
Novinar: -Gospodine predsedniče kad će biti završen autoput Horgoš-Požega ?
Boris Tadić: -Pa vidite gospodo,to nam sad nije u prvom planu...Važno je da mi završimo relaciju Surdulica-Prčanj a posle će sve ići kao po loju...
Privilegija oktobarske berbe, po okolnim selima. Stari srpski običaj, još sa slava i sahrana,koji je prevashodno zahtevao od domaćina, da gostu, uglavnom građaninu , prati hleba i uz leba. Kako su se vremena promenila, sad je dobar i samo leba.
-E ima Mika, neku maćado, čudo jedno, zvao nas u selo... na degustaciju vina i leba.
-Pa dobro, i da odemo, a el će da nam prati zimnicu?
Врхунац безосећајности. Душа му је хладна као лед, а срца нема. Поглед му зрачи хладнокрвношћу. Задњи пут је плакао, па, никада.
Сви знамо каква је реакција била на познато саопштење: "Умро је друг Тито." Плакало се од Вардара до Триглава. У 15:05 је завладала гробна тишина, а затим и хор јецаја. Тужна слика. Особа која је и тада остала равнодушна, која не плаче ни када сече лук, јер, боже мој, мушкарци не плачу.
1 - Е немој да ми цмиздриш овде кад почне "А сад адио", видећемо се можда некад. Немој молим те, расплакаћу се.
2 - Сти нормална? Па ја нисам плакао ни кад је Тито умро, а сад ћу због вас. Море терајте се колективно у три лепе, доста су биле и ове четири године што сам вас гледао, ако ме разумеш.
Fraza kojom opisujemo neke splačine koje su nam servirane da jedemo!
A: Jesi li bio na ručku u tazbini?
B: Ma jesam, smor živi! Te radiš li, kolika ti je plata i sve tako dva sata!
A: Pa jesu li te bar dočekali?
B: Metnuli pred mene neke spirine, to ni pas s' maslom ne bi pojeo!
A: Pa šta si ti mislio da će ti se klanjati do zemlje!
B: De, nemoj zajebavati...
On je normalan. On veruje u svoju dragu. On je svestan da to što joj prilaze ne znači da im ona daje povoda, već da jednostavno žari i pali. Ne ljubomoriše jer nema potrebe za tim. Drago mu je što i ako ga vara, nikada ništa nije sumnjao, bar ga za toliko poštuje.
Laza: Ćale, kevu non-stop odmerava komšija Mika. Stalno joj nosi kese, stalno bi da je poveze, kad se penje uz stepenice, obavezno je iza nje. Kako mi dođe da ga isprebijam, nisi svestan.
Ćale: Bože bre, Lazo, nemo' da si primitivan. Objasni ti meni, šta će mi žena koju niko ne gleda? Valjda treba da mi prija kao je smaraju debili, to znači da vredi nešto.
Patrik Zvezda. Taj Patrik. Momak koji je sinonim za glupost i debilizam. Upravo zato se odgovor "jeste, Patrik" koristi na ovu poznatu opasku, tako da sagovornik ne kapira da li je u pitanju uvreda ili iskreno poštovanje.
- Pa dobro, propala sam, šta ćeš. Hiljadu i po za grudi, nešto za zadnjicu i usne, bokovi i đene-đene, jeftino sam prošla... Al' da sam propala, propala sam!
- Opušteno, niko nije rođen kao zvezda.
- Misliš tako sjajno i visoko na nebu da ga svi znaju i dive mu se?
- Ne, kao Patrik Zvezda...
- ?
- Tako glup. Nekima je, očigledno, potrebno i da stignu dotle.
Životno dokazana činjenica, samo naizgled apsurdna. Što više želiš nekoga da ubediš da je nešto što ti se dogodilo istina, manje su šanse za to. Ljudi su skloniji da veruju u romansiranu istinu, a naročito u poluistine i laži.
Za primer može da se uzme bajati vic. Muž rešio da konačno prizna ženi da je vara. Kada je tog jutra došao kući, oko 3 ujutro, ona ga je dočekala s vrata rafalima. On duboko uzdahne i kaže:
- E, sad me dobro slušaj. Bio sam sa švalerkom. Vodio sam je prvo u pozorište, onda na večeru, pričali smo o zajedničkoj budućnosti...
- Ti sa švalerkom? Ne seri, vucibatino, opet si sa onim tvojim ispičuturama ždrao u kafani.
U istinu niko ne veruje i zato je treba uvek govoriti. Oni koji vam nisu verovali, biće razoružani vašom iskrenošću kad saznaju da ste govorili istinu, i odaće vam, bar u sebi, priznanje. Ali to je kratkog daha. Već sledeći put kad im kažete istinu, pomisliće: ‘Prošli put je rekao istinu, ali ovo! Nema šanse!’
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.