
Velibor Miljković, zvani Boro Grbavi.
Pevač kojem nijedna Tv stanica nije bila previše lokalna ili suviše udaljena, da Tony ne bi zaseo u njihov talk show, na nedeljnoj bazi. Za razliku od ostalih muzičara koje niko ne sluša npr. Dejan Cukić, D'n'D, Delča, (sa skelkovima i bez njih, on je u škripcu), crvenorežimske Maja Nikolić i Ceca Slavković i sl, Tony je svestan brojnosti svoje publike, i ne održava koncerte već više od 10 godina (je prošlo, a on nju i dalje voli), jer bi imao opasan problem da proda sve karte, čak i za koncert u telefonskoj govornici. Poslednji put je pevao sa ozvučenjem na nekom mostu 1999.
Hvali se činjenicom da je pevao pre 100.000 duša. Ali u pitanju je bio Titov rođendan
-Fudbalski klub kako sam naslov kaže iz pitomog vojvođanskog mesta Kule. Do danas nije tačno utvrđeno koja je svrha ovog kluba u našem prvenstvu, osim što ljubitelji fudbala iz drugih gradova uzimaju ovaj klub kao razlog što njihov ne igra 1. ligu.
-Večiti rival Partizana u milenijumskoj borbi za titulu, Crvena Zvezda, redovno krivi ovaj klub i njegovog poglavicu Nikolu Džombu da nameštaju prvenstvo Partizanu, i ako za to ne postoje opipljivi dokazi, mada postoje pojedine finansijske malverzacije između FK H. i Partizana, mada ni to nije do detalja rasvetljeno.
-Klub kome bilo koj drugi klub dođe u posetu ima više navijača od njih samih.
Penzioner #1 kaže penzioneru #2:
"J***m ti ligu kad Kula i Javor igraju I ligu, a naša Sloboda** III. Ajde Vladice idi po još jedno pivo na recku".
**Nasumice izabran klub.
Fraza koja se koristi za oronule alkoholičare, koji nisu popili nešto bezalkoholno još od maminog mlijeka, kada bi, slučajno ili bez svijesti, popili nešto na šta njihov istrošeni organizam nije navikao (bezalkoholno naravno), naročito jetra. Velikomučenica, nemilosrdno izmrcvaljena od alkohola koji ju cijeli život malo po malo izjedao (nešto slično Prometejevim mukama), našla bi se nesvakidašnjoj situaciji. Već spremna da će je napasti novi molekuli tiranina alkohola, s upitnikom iznad glave posmatrala bi kako se ništa ne dešava oko nje. Prvi put poslije mnogo vremena ostala bi pošteđena, barem na kratko.
Lokacija: Jetra alkosa
Stanje: Alarmantno
- Druže pukovniče!!! Javili ovi iz Mozga da nam se približava novi nalet neidentificirane sile, kažu da polako približava čašu prema usnoj šupljini!!! Šta da radimo!?!?
- E jebo mu pas mater da mu jebo više, pa razorio nas je neki dan sa onim terminatorima iz Vodke, pa dokle više!!! Idi prestroji svu našu snagu, odmah!!
- Druže pukovniče ostalo nam je svega dve 'iljade crvenih krvnih zrnaca, bijelih oko 500, vitamina ce skoro i da nema, bojim se da nemamo šanse ovaj put!
- Sad sam zvao Gušteraču i Srce potvrdili su da će poslati pojačanje. Idi prestroji ovo naše bijede na istok-jugoistok dok ne stigne pojačanje!
...
- Druže pukovniče, jedinice su na svojim pozicijama! Stigli su i momci iz Gušterače, njih sam postavio na sjeverno krilo!!
- Odlično momče, odlično! Upravo su potvrdili i ovi iz Debelog crijeva da će pomoći, možda sad i imamo neke šanse, znaš i sam koliko su to prljavi momci! Njih ćemo staviti na prvu liniju odbrane.
:trrrrnnnrnrnrnnrnn:
- Molim?!?! Pa kud brže majku mu?!!?
Već su stigli do želudca, napad se očekuje za nekih pola sata! Jesu stigle one pičke iz Debelog?!
- Evo upravo javili da stižu!!
- 'Ajmo svi na svoja mjesta!! Nek' nam je dragi Bog na pomoći!!!
Polako je počelo odbrojavanje do sudnjeg trenutka, minut traje cijelu vječnost, osjeća se napetost u vazduhu, može se nožem rezati.
Napokon je stigao taj dugoiščekivani trenutak, puške su već odavno na gotovs, vojnici su spremni kao zapete puške.
- Eno ih iza brda!!! Dolaze za minut!!! Spremite se!!!
...
- Juuuuuurrriiiišššš!!
- ŠKK!!?!?!??!
- ŠKK?!?!??
Na njihovo veliko iznenađenje, ta neidentificirana sila su bili djeca, žene i starci, o nekakvoj vojnoj sili nije bilo ni riječi!
- Pa dobro majku mu!!!?! Jel' ovo neka šala?!? Gdje su terminatori?!!? Šta se dešava koji kurac?!?!
- Druže pukovniče, upravo su javili iz Mozga da nije riječ o nikakvoj velesili, već da su doputovale neke izbjeglice iz nekakve Vode, gdje god to bilo i šta god to značilo!
- Hmmm Vode?!!? Nikad čuo! Da nisu nekakvi špijuni, pa da nas zakolju na spavanju?!? Idi ti to provjeri!
- Druže pukovniče!!! Nećete vjerovati!! Stvarno su izbjeglice, ovdje su samo u prolazu, idu do Bešike!
- E nek' idu u kurac ovi iz Mozga!!! Koliko su frke digli oko jebenih izbjeglica!?!
- I da! Rekli su nam da javimo onima iz Bešike da se ne tripaju, da su to obične izbjeglice u prolazu...
- Nemoj im javljati ništa!!! Nek' se i oni malo ukenjaju!!! Pička li im materina svima!!!
Ili prenizak ili previsok IQ za humor kojim se mi, obični smrtnici zabavljamo u časovima dokolice i odmora. To su osobe kod kojih je bolje da mu odma' opštiš s pola familije, nego da napraviš šalu na njihov račun. Ili je neće shvatiti ili će je protumačiti najbukvalnije moguće. Ne može da se nasmije na običnu bezveznu šalu nego shvati pogrešno ili traži dublji smisao u istoj. Ponekad, kad pričaš sa ovakvima, shvatiš većinu ljudi koji skoknu do Dunava sa Brankovog ili Petrovaradinskog mosta, te ti se javi želja da i ti isto to uradiš.
Radovan:... I Mujo onda kaže "Dao sam joj kapi za oči"
Svi urlaju od smeha
Jelenko: (mrtav ladan) Pa dobro, ne vidi žena, šta drugo da joj da?
Radovan: Brate, jes' ti skon'to da je ovo vic?
Jelenko: Ma jesam, ali ga ne shvatam. Žena nije vidjela penis dugo vremena, a muž je vjerovatno ne može seksualno zadov... AAA! Sad shvatam, ona htjela od apotekara da traži seksualne usluge, je l' to bio fazon?
Radovan: Brate, ti si stvarno operisan od humora. Idi igraj se sa svojim psiholozima i mrljama.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- A majka mi je to isplela kad sam bio mali.
- I ti i dalje nosiš taj šal koji označava pripadnost paradi, je l'?
- JESI TI TO MENI NEŠTO ZAMAJKU REKO?
- Jok brate, sugerišem da si peder. Kolko si ti operisan od humora, ne vjerujem.
Stanica koja se čuje samo u vašem gradu i eventualno u nekim selima susedne opštine. Vlasnik stanice je "lokalni mafijaš", koji sedi u kafani, a sa radija se čuju pozdravi za njega i njegovu ekipu, uz obavezno čestitanje trenutne radnje tipa "srećno ispijanje piva" ili "srećno krpljenje gume" da bi vaskolika javnost imala uvid u njihov ludi provod. Voditelji su ujedno i di džejevi i urednici programa i spremačice, ali samo jednu od ovih aktivnosti obavljaju kako treba. Vrhunac svoje kreativnosti dostižu u autorskim emisijama tipa "hit dana", gde se slušaoci javljaju da pozdrave rodbinu, daju glas Mitru, Šabanu ili Šaku i naravno požele muzičku želju.
-Može li muzička želja?
-Izvolite.
-Ako može NEŠTA po vašem izboru.
Elem, kao što je veliki Karl Line uradio klasifikaciju živih bića tako je naš seljak,u naletu inspiracije, uradio klasifikaciju životinjskog fecesa. Pošto domaće životinje variraju u svojoj anatomiji, fiziologiji i prehrambenim navikama tako varira i njihov izmet kojeg proizvode u velikim količinama. Primarni faktori klasifikacije su oblik, miris, okus, količina i agregatno stanje fekalnih masa. Kao i u svima granama seljačke nauke, ne postoji koncenzus o nazivima tako da nazivi mogu da variraju od regije do regije, od sela do sela. Međutim, sve životinjski nus produkti se mogu podjeliti u tri velike grupe.
Balega
Produkt krupnih preživara kao što je govedo. Karakteristike balege su opor miris (naročito kad je vruće) i velika masa. Uglavnom je u čvrstom agregatnom stanju mada može biti i u tečnom. Balega u tečnom agregatnom stanju je znak da govedo jede previše zelene trave.
Brabonjci
Produkt sitnih preživara kao što su koza i ovca. Ima oblik malih kuglica. Slabo se primjenjuje u poljoprivredi međutim može da predstavlja opasnonst ako se na livadi igra fudbal. Brabonjak je vrlo sklizak a zbog svoje male zapremine vrlo lako se sakrije u travi tako da to može da dovede do toga da se igrač oklizne i složi kao metar drva. Naravno, pad je obavezno praćen spominjanjem religijskih i političkih figura u negativnom kontekstu.
Fuškija
Izmet od konja. Zašto se izmet konja zove fuškija a ne balega ja ne znam. Uglavnom, za transport fuškije ti treba oružani list jer kad se osuši možeš čovjeka da ubiješ sa njim. Fuškija je najčešći oblik izmeta kojeg vide stanovnici gradova jer vrlo često seljaci siđu u grad sa konjem i konjskim kolima. Konj se tada pristojno isfuškija (stručni naziv za defekaciju) nasred ceste a automobili to onda propisno razmažu po cijeloj varoši.
Oblik drzavne vlasti koji se oslanja uveliko na Serijatsko pravo, tj Kur'an. Mnoge su zemlje i dan danas podredjene serijatskom pravu (Iran, Malezija, Egipat, LIbija, Saudijska Arabija, Sudan...) uz male razlike u strogoci primjene takvih pravnih normi.
Po strogoci se sa Serijatskim pravom mogu porediti i kineski ili sjevernokorejski pravni sistem, iako vlasti tih zemalja nemaju nikakvu vezu sa muslimancima
~U Maleziji zabranili koncert Black eyed peas~a, zato sto je njihov sponzor Ginis pivo.
~U Kini strijeljali 34~ro zbog posjedovanja ukupno oko 41 grama marihuane.
Razlog zbog koga se ljudi večito bude na plaži kad najslađe zaspe ispod suncobrana. Nekad probudi njihov miris, a najčešće drekenjanje matore crnogorke koja ih prodaje. Dotična se kreće cik-cak kroz narod kojeg fala Bogu ima k'o žutih mravi pa često nekome na nešto nagazi jer ne vidi kud ide od cegera u ruci. Ako se neko zainteresuje za njene proizvode, a uvek ima takvih, uglavnom se otkane kad čuje cenu koja je u najboljem slučaju 1 evro za palačinku/purenjak. Sa sobom nosi i priloge koji se pet puta ukvare dok ona na najvećem suncu prođe plažu uzduž i popreko.
-Palačinke sa džemom i euro-kremom, vrlo povoljno!
Palačinke sa džemom i euro-kremom, vrlo povoljno!
-Izvinite, pošto vam je jedna?
-Euro i 50 centi, gospodine.
-U redu, hvala.
O.o
-Kuvani kukuruz, kupite kuvani kukuruz!
-Mama, mama, je l' možeš da mi kupiš jedan?
-Čekaj, dete, da vidim prvo pošto je?
Izvinite, koliko košta jedan?
-Euro i 50 centi, gospođo.
-U redu hvala vam.
Kupiće ti mama sine posle dva sladoleda.
Zvono mobilnog telefona. Početak panike za naše matorce koji su još uvek uglavnom nenaviknuti na tekovine tehnologije i tu kreće nekoliko sekundi ozbiljne smetenosti sve dok ne uspeju da ga prvo nađu, a onda pogode zelenu slušalicu za javljanje. Sve to naravno sa facom izbezumljenom kao da je đavo našao njihov broj i zove ih da potvrde rezervaciju.
Nakon toga tek počinje šou. Povišen ton, maltene dranje, šetanje levo-desno po celoj kući, zasedanje na raznim mestima, ustajanje, utišavanje okoline besnim pogledima, čak i ako ljudi okolo šapuću. Haos.
- Dejane, ajde mi otkucaj poruku jednu samo. Kum mi čestitao Božić pa da mu odgovorim.
- Au bre, stalno me smaraš, nauči više.
- A saću baš sa šezdeset godina da učim. Otkucaj. Je l' ti treba broj?
- Ne treba, odgovoriću samo na njegovu.
- Evo ta, ta. Sa tom lepom pesmicom i pahuljama, ta.
- Šta da napišem?
- Pa napiši….
RUŽICE, RUŽO, RUŠKA, ZRELA SI K’O KRUŠKA, SVE ZBOG……
- Ko je sada to?
- Nemam pojma neko te zove.
- Pa javi se.
- Šta imam ja da se javljam, tebe zove neko.
- A ko me zove?
- Ma nemam pojma, evo ti telefon.
- Ko li je, majku mu?
- Pa šta čkiljiš u njega, javi se više, neće zvoniti do naksutra.
- ALOOO! EEEEEE MAROOOO! PA EVO SEDIM SA SINOM….
- Jednom ću ti otvoriti ulazna vrata tako, ima do Zemuna da stigneš.
a) Prostor rezervisan za specijalne goste u zadnjem delu pandurskog kombija, marice.
b) Mesto za transport običnog neprijavljenog šljakera u kombiju firme, gde je isti mučeni Rumun smešten zajedno sa kazahstanskim pasuljem, kutijama tunjevine, Ariel+Lenor paketima, i nalogom za isporuku robe trgovinskoj radnji "Slavica i deca" u Zaklopači.
Kao i svuda u skaldišno-špedicionom poslu na osnovu čmarolizačkih mogućnosti manuelaca, uspostavlja se njihov status, a zajedno sa njim i mesto na kojem će sedeti prilikom razvoza. Preciznije, ko oglodje više tarzančića musavoj, gorštačkoj šoferčini, vozi se na mestu suvozača, dok obični smrtnici gule u mraku majmunare zajedno sa robom, zarobljeni k'o grešnik u čistilištu.
A: De ode Djomla? Bio tu do pre pola sata.
B: Ma ro'ko flaše o ovaj grafit, što je uradio onoj maloj droplji Danici. Naišla interventna, nalupal mu šamare i strpali ga u majmunaru.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Feršo: Momci, vozimo robu za Mini-maxi u Rednekcima. Filipe ti sedi sa mnom, Duca i ovaj mali panker u majmunaru. Bacite cigare, polazimo.
Seljački izraz za turbofolk.
Prvobitno se koristio za pop (i ponekad kao sve što ne sadrži folk u nazivu), međutim usljed čestog spominjanja turbofolka u negativnom kontekstu, značenje se promijenilo. Danas "zabavnjake" možete vidjeti kako se pridružuju raznim FB grupama sa nazivima poput "Smrt turbofolku", "Svi mi koji neslušamo narodnjake" ("neslušamo" sam namjerno napisao sastavljeno ;)) i slično, ne shvatajući da je upravo to njihov omiljeni žanr.
Ova zabuna je izazvala da se na tapeti nađu malo ipak kulturniji narodnjaci (prvi mi na pamet pada Halid Bešlić), dok turbofolkeri slušaju svoju "muziku" pod krinkom zabavnjaka.
*X sluša Tomu Zdravkovića u blizini turbofolkera*
Turbofolker: Ooooooojjj, ko one seljakluke sluša...?
*kasnije*
Tip: Kakvu ti muziku slušaš?
Turbofolker: Najviše zabavnu. Ma slušam ja sve, samo mi nemoj narodnjaka.
Tip: A koga najviše voliš?
Turbofolker: Paaa Dadu, Šaku, Seku, Cecu, Daru...
Afrička zemlja koju pored nerešenih pitanja mira, gladi, siromaštva i ostalih društveno - geografskih pošasti, najviše tišti opšta nezainteresovanost i neznanje srpskog naroda u vezi sa njihovim položajem, kulturom, istorijom i trenutnim uredjenjem. Jedini narod u kom više od 80% ljudi tačno i u svakom trenutku zna gde se nalazi Srbija kad je bombarduju, njen glavni grad, činjenicu da Nikola Tesla ipak nije Čeh i ko trenutno igra za KK Cedevitu. Nikada nisu učestvovali u progonima i pogromima Srba, nikada saveznik zemalja koje su bile okrenute protiv nas, nikada ni jedan incident Srbi nisu doživeli na odmorima ili radu na teritoriji države Čad. Veći su od Srbije, imaju više stanovnika, goru diktaturu, siromašniji su, a ekonomija im je u tako žalosnom stanju da ne proizvode čak ni juga. Čak su na nacionalnom nivou podeljeniji.
- Zamisli jebote, ova Amerika nas tlači i direktno i indirektno a ne znaju ni da smo u Evropi, stoka! A ceo nas narod njihov mrzi!
' Eee, što Čad nema more...
Nam pokazuju koliko je vazno da tokom "onih" dana devojka nosi taj i taj ulozak,jer joj se moze dogoditi prilikom povratka sa jahanja pokvari auto i ona zalegne ispod njega,pa da se ona slikovito prikazana plava tecnost izlije,ta ista reklama pokazuje kako njihov ulozak moze da upije minimum 10 litara,ili ti 2dl vise nego suparnicki ulozak ... naravno,ulosci su najbitnija stvar na svetu,pa je portebno reklamirati ih 89754 puta dnevno,jer ne daj Boze,ne smemo ni da pomislimo sta bi se dogodilo da taj i taj ulozak ne postoji. . .
jbt,staraaasno
Kompanija Philip Morris je još jednom pokazala da je filantrop i da misli na sve svoje potrošače. Njihov proizvod dečiji Marlboro je posebno kreiran za potrebe osnovaca i srednjoškolaca. Sadrži 10 cigareta, koliko je neophodno prosečnom đaku:
- Krene u školu kupi jednu paklu, usput ispuši jednu
- Stigo je u školu, mora da se pripremi za nastavu, zapali drugu
- Prvi mali odmor - 1 pljuga
- Veliki odmor - 2 pljuge
- Mali odmor - 1 pljuga
- Drugi mali odmor - 1 pljuga
- Još jedan mali odmor - 1 pljuga
- Gotovi svi časovi, na stanici dok čeka bus ispuši jednu
- Završava se avantura sa GSP-om, pali poslednju da se smiri
50 metara pre kuće baca praznu paklicu da ga keva ne provali
Misli vrlo privatno 'obrazovanih' političara (većina ih je diplomirala na privatnom fakultetu, pod privatnim fakultetom smatram njihov sopstveni), gledano sa strane nas običnih građana, veoma su konfuzne.
Rečenični sklop ponekad izgleda tako budibogsnama da nam je potreban tumač.
Uprkos svemu - ne skidaju se sa medija! TV, novine, radio, internet - sve! I na bilbordima su.
Ima ona stara na koju su mnogi zaboravili: mudri ćute dok budale zbore.
U današnje doba sve popularnija 'mudri ćute jer su budale, ovi što govore oni se i bogate' govori o unosnosti politike kao biznisa.
I sve dok mi mudri ćutimo slušaćemo sa medija: "ULAZIMO U DOBA PROSPERITETA A I NAPREDAK NAM SE SMIJEŠI; NAŠ RAD JE TRANSPARENTAN, JAVAN, SVIMA STAVLJEN NA UVID I PRE SVEGA JASAN" i mnogo još sličnih 'izjava iz malog mozga'.
Vrijeme li je da mi mudri zagalamimo, makar nas prozvali i budalama?
Vrijeme je.
Ja ću prvi.
Nekim ženama su bitnije materijalne stvari od nematerijalnih. To je činjenica protiv koje se već godinama bori čovečanstvo pokušavajući da shvati razloge i da ih opravda. Ne mora to da bude tuđi novac, može da bude i njihov, ali bitno da je novac.
Naravno, žene koje mnogo rade na svojoj karijeri i na sebi, nemaju vremena za ljubav, emocije, brak, decu. Ali opet, ne žele da ostare same, bez mogućnosti da forsiraju svoje mladunce na red, rad i disciplinu.
Elem, zato je sve češća pojava deteta na eks. Da li veštačkom oplodnjom, ili pažljivim biranjem osobe koja će joj podariti dete, nebitno je.
Una: Dragi, imam jednu radosnu vest za tebe!
Negovan: Jao, one fensi cipelice što sam video pre neki dan su na sniženju, reci mi da je to.
Una: Ne, želim da mi napraviš dete. Eto, da ne odugovlačim.
Negovan: Unice, dušo, da rezimiramo, ti znaš da sam ja... Ovaj, da navijam za drugi tim?
Una: Ne seri, bleso, nije vreme za šalu. Naravno da znam, i mislim da bi naše dete bilo idealno.
Negovan: Jao, zamisli malog Aciku u roze benkici za crvenim cipelicama.
Una: Ne, ne može tako, miran. Ja ću da vodim računa o njemu. Ti si samo donator.
Negovan: Pu, vi žene karijeristi. Nemate razumevanja za ljudska osećanja. Kakvo je to muško dete bez roze benkice?
Pesma koja je dala legitimitet svim klosarima danasnjice, uglavnom mladim osobama, da zive zivot poroka, alkohola, kocke i nemilih incidenata koje kasnije neretko zavrse u cituljama. Jer veze nemaju sta znaci rec boem ali je neumorno narucuju po kafanama uz obaveznu digresiju pevacu da naglasi da je SAMO ZA...PERU...MITU...ZIKU... i time daju do znanja okolini da, jebiga, to je njihov stil zivota-biti boem i oni jednostavno moraju da ispune misiju poslednjeg boema jer..ko ce ako ne on? A kad ga vise ne bude(suza u oku obavezna, cmok u celo pevacu) svi ce shvatiti ko je on zapravo bio. Poslednji boem!
Ja volim zivot, kafane i zene, poslednji boem tako zovu mene,za mojim stolom peva se i pije uz lepe zene nikad tuzno nije.
Jednoga dana zalice mnogi sto me vise nema
ostace pesma i uspomena na poslednjeg boemaaaa
Muzička grupa sa prostora Šapca, koja je uspešno spojila etno, rok, pank, metal i elektronsku muziku, i tako stvorila jedinstveni muzički pravac. Retka grupa, možda i jedina, koja je kombinovala harmoniku u kompozicijama gde preovladjuje metal, i uz sve to ubacila etno vokale. Nastala je '92. i prvi album je nosio ime Ad Hoc Klića, izdat '94 godine kada su i pobedili na gitarijadi. '98 izlazi njihov drugi album, Vaspostavljanje, koji je dobio dobre kritike. Nakon objave ovog albuma, basista odlazi u Ameriku i bend prestaje da postoji. Nažalost, zbog okolnosti koje su vladale u tadašnjoj zemlji, bend nikada nije doživeo popularnost kakvu zaslužuje. Najpoznatije pesme su im Jarmush Jim rap, Serbs, Bora Bora, rakija giba..
Fraza koju najčešće koristi žena kad 'oće suptilno da ti kaže da si najeb'o, ako me razumeš.
Svaka muška jedinka bi se ponadala unošenju novina u njihov seksualni život, tipa, računaš da će dovesti njenu jebozovnu švecu, pa vam predložiti neke bahanalije, poznate samo tvom mozgu. Za razliku od ovog faktora, koji bi svakako osvežio vaš brak, ona misli kako bi bilo idealno da pozove svoju mamu na jedno deset dana kod vas u goste, jebem li je usta baš.
-Uf, ne mogu više... mislim da polako upadamo u neku monotoniju. Kapiraš, nisi mi dokurčila, već ono, svaki dan nam isti, 'bešmumater... Mislim, lepo nam je i to. Ali, seks nam se sveo na jednostavnost. Jebote, daj malo da osvežimo... seti se kad smo se tek smuvali. Nemo' sve da ti crtam, jebiga.
-U pravu si! Zvaću mamu sutra ujutru da dođe kod nas. Taman će ona da unese malo svežine... jebaće te u mozak svaki dan.
-Odo' u kaluđere, ovoga mi krsta!
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.