
Kažemo za onog koji je uzeo veliku količinu hrane jer mu je ta hrana izgledala sjajno. I onda pojede samo pola od onoga što je stavio.
Sinonimi:
- Gladne oči
- Oči veće od guzice
Lik1: Vidi šta sve ovde ima (počinje da trpa sve u tanjir).
----posle 10 minuta----
Lik1: E, ja ne mogu više. (odguruje polu-pun tanjir)
Lik2: Šta je bilo? Oči veće od stomaka, a?
Savijuci na krajevima papira. Ponekad označavaju napredak pri čitanju, a ponekad nemarno rukovanje. Najčešće su bezazleno oštećenje, dovoljno je samo papir ispraviti i on će vremenom izgubiti svoje uši. Jedino ako je duže stajao savijen, tada će ostati linija koja podsjeća, kao i ožiljak na koži.
Ali, u svijetu vrijednih papira, teška, čak i neizlječiva bolest.
- Jesam li ti fino rekao da mi paziš knjigu? Ovakvu mi je vraćaš? Pa jesi li ti učio iz nje ili ti je služila kao podmetač za krevet?
- 'Ajde što si zagrajao, dobra je knjiga samo je malo dobila uši na krajevima. Nego, daj mi one tvoje Alan Fordove, da imam čime da se zanimam preko raspusta?
- Ne dam. Ni dvije nacrtane ovce ti ne bih dao da čuvaš a ne prve brojeve Alan Forda. Idi u biblioteku pa njima lupaj šklempe.
Manje je poznato da je ovaj izraz nastao u vojsci. Naime, vojnici su imali pantalone koje su sa strane imale višak materijala tzv. ''uši'' i kada bi im se pantalone na turu potpuno pohabale, sekli su i zašivali ''uši'' kako im tur ne bi više zjapio.
Danas se koristi u kontekstu kada na svoju ruku nešto radimo, jer smo u datoj, neželjenoj, situaciji na to prinuđeni, nadajući se da će ishod ići u našu korist.
Uši koje se zacrvene kad se čovjek stidi .
Pitomi beli zečevi imaju crvene oči.
Izraz se koristi za pijanog ili naduvanog lika kome su krvave oči.
(Vidi sliku!!!)
Zavrnuti krajevi svesaka (knjiga), kako ih roditelji i nastavnici (profesori) nazivaju: "krmeće uši", su neizostavna stvar kod svih učenika/studenata u njihovom školovanju.
Jedna od najjacih replika iz filma "Kad porastem bicu kengur", scena u bioskopu kada Marija Karan prsne suzavac u oci pokvarenog biletara. Cesto se moze cuti u svakodnevnim dijalozima.
(Dva lika izlaze iz zgrade posle noci provedene uz PES, zaslepljuje ih Sunce):
Lik 1: IJAO OCI! JEBEMMM TI! OCI, NE VIDIM NISTA,OCIIII!
Lik 2: Id' u 3 lepe, 'si ti normalan?
Lik 1: Kako bre ne znas, pa to je fora iz...
Lik 2: Ma znam odakle je fora budalo, nego 'oladi me zivog!
Pitanje koje sledi nakon podprckivanja tipa "ljubi te brat u prjav vrat". Postavlja se samo u slučaju krajnje nužde(naravno, ovo važi isključivo za picajzle koje obraćaju pažnju i na najmanje detalje i ne mogu da ih prećute), onda kada ni potezanje razgovora o lošem kvalitetu štapića za uši uvezenih iz Moldavije, koje ste baš juče kupili ne pomaže sagovorniku da skapira da sve vreme aludirate na debeo sloj voska koji je nataložio u ušima i na to da mu unutrašnjost ušne školjke liči na uneređaj tuka tj. divljih ćurki.
-Baš mi je Milanče juče pričao kako mu je bilo za vreme one upale uha, nije mogao da dođe sebi. Ni lekovi mu nisu pomagali, sve dok mu neka baba nije zalila uho sokom od čuvrakuće.
-Aha. pa jebiga, gadno je to. Nego, jesi li gledao juče Inter i Mil...
-A u fabrici sam našao neku kolomast. Umazao sam ruke da te bog sačuva, ono je strašno, jedva sam ih oprao!
-Hehe. Dobar je Pato bio, a nije ni onaj...
-Brate, moram da primetim da uši nisi prao od Božića. Mislim, nemoj da se ljutiš, ali jesu li ti to tuke srale u uši?
Najčešći razlog prejedanja i duge i mučne stomakobolje. Gladne oči javljaju se u trenucima kada dobre hrane ima u izobilju, ali mesta u stomaku premalo. Misao vodilja u pretrpavanju stomaka je uvek ista - sutra ovog neće biti, bolje sad da navalim koliko mogu.
(Drugi dan slave. Strpalo se u stomak sve što se može. Ostala je samo tuga u srcu i traktorisanje želuca koji skviči kao porno glumica u sceni 3 na 1)
Žena: Šta je, ne možeš više?
Muž: Ne mogu, vidi kako mi se naduo stomak, pun sam! Ali šta ću, oči su mi gladne! (pogled na sto prepun ukusne hrane) Čovek je proklet! (uzima dva masna komada pečenja i stavlja na oči) Na, je'te oči gladne!
to je ono kad zelite da 'odmorite' oci na minut,dva
aaaaauuh(zevanje)...aaa glupe reklame...a nema veze,samo cu malo odmoriti oci na koji minut,taman kad prodje...*sledece jutro,5h* u jbm ti,opet sam prespavo seriju...
Događaj koji svi mi želimo da izbegnemo jer posledice padanja mraka na oči mogu biti katastrofalne.
Do padanja mraka na oči obično dolazi posle dužeg ili kraćeg nerviranja od strane neke osobe koju ne možemo eskivirati ( šef, roditelji i slično).
Mada, mogu se dogoditi i raznorazne smešne situacije.
Istinit događaj.
U jednom malom moravskom selu učitelj drži nastavu, a jedan učenik četvrtog razreda ga uporno nervira jer je nemiran na času i ometa nastavu. Učitelj ga je upozoravao više puta i svaki put je bivao sve nervozniji kada god bi video da njegova upozorenja uopšte ne vrede.
Na kraju živaca njemu pada mrak na oči, gubi kontrolu, prilazi učeniku i viče na sav glas: " Smiri se ili ću da te udarim tako jako da će ti i unučići biti šašavi."
Učenik se na trenutak smirio, pogledao svog pobesnelog učitelja i zatražio od njega dozvolu da nešto pita.
Učitelj mu je dozvolio, a učenik ga je upitao sledeće: " A ko je udario vašeg dedu?"
Merilo neurednosti u detinjstvu i prvim razredima osnovne škole. Naime, učitelji pretežno starije generacije su imali običaj da tvrde da kako se đak odnosi prema svesci može da daje detaljan odraz njegovog karaktera. Uši na svesci (delimično presavijeni ćoškovi stranica sveske) koje se najlakše hvataju, bilo nepažnjom pri zatvaranju sveske, ili pri čestom iščitavanju zbog okretanja stranica, su najčešće uzimane kao merilo neurednosti, pored sopstvenih beleški i interpretacija, dok se s druge strane krasopis u kome se od slova do slova ponavlja i u različitim bojama podvlači ono što je školski autoritet diktirao uzima kao odlična i poželjna osobina.
Učitelj: Perice, ti si mi nešto mnogo nemiran na času. Pređi u drugu klupu i sedi pored Milice. Ona je dobar đak, to će pomoći da se smiriš malo.
.
.
.
Perica: Hoćeš da mi se potpišeš u svesku? Pravim leksikon. Na.
Milica: AAAAA!!! IMA UŠI NA SVESCI!!! EVO OSEĆAM KAKO DOBIJAM KOLERU!!! UMRI STOKO!!!
Onomatopeja zatucavanja sitnog deteta bukvarom.
Kako peku oci moje kad se u njih sliva sampon roze boje!
Leleeeeee......A kad sam mala bila pa mama uzme da mi pere kosu, i onda mi stavi sampon na kosu,a ja mrdnem napred glavu, a ono sve u oci....Ihhhhhh, posle mi oci budu k'o da sam smrkala limuntus!
Film "Davitelj protiv davitelja", scena kada majka kupa Peru Mitica, pa mu sve samponiranim, penusavim pukama prelazi preko lica, a on kaze: "Mama, samo nemoj po ocima, nemoj po ocima!"
Evolucioni tjuning ljudskog tela.
- Mama, mama, deca mi se smeju što imam pileće grudi i kažu mi da sam klempav.
- Boli te kurac sine, ti si aerodinamičniji od njih, a samim tim dok bežiš od robota ljudoždera otpor vazduha je manji i ti si brži, dok ti uši ne dozvoljavaju da se odlepiš od zemlje i postaneš lak plen pterosaurusima... Neka se gone oni u pičku materinu, ti si mamino savršenstvo.
Dosta toga se promijenilo. Znam da je to po milijunti put ispričana priča, ali je tako. Svako razdoblje ima svoje specifičnosti, ali neke elementarne stvari su ostale nepromijenjene. Tako je bar trebalo biti.
Uslijed modernizacije tehnologije, došlo je do modernizacije ljudi. Paradoksalno, ljudi ne da nisu napredovali, nego su izgubili i osnove.
Sjećam se kako smo kao djeca po cijele dane igrali. Igrali smo samo da ostanemo duže na terenu. Svađe su bile konstantne, ali se nije pridavalo puno značaja. Sve bi si rekli u lice, bez uvijanja. Ako bi se i potukli, nakon toga bi bili još i bolji prijatelji. Nije se nikad tuklo do kraja na podu.
Traume su bile mnogobrojne, kvartovi opasni, teško se živjelo, ali se nije osjećalo jer nam je život bio igra.
Danas, igrališta su vrhunski opremljena, a djece nigdje. Svi biraju svoju zabavu, ni filmovi se skupa ne gledaju. Svi se razonode individualno. Sve što ne zadovolji u potpunosti očekivanja, smatra se izgubljenim potrošenim vremenom.
Bolje se živi, a ponašamo se kao ništa ne valja ako nemamo sad i odmah. Ljudi se ne gledaju dok pričaju, draža im je virtualna stvarnost gdje su svi kraljice i kraljevi. Živimo u vremenima gdje se internetski nasilnici smatraju problemom. Mi smo imali prave nasilnike i nije se pričalo o tome ako baš nije bilo kritično.
- Imaš li mi šta reći u lice?
- ( pognuta glava) Ne, zašto?
- Frajer si preko wapa u grupi. Gledaj me u oči i ponovi. Neću te ni tući niti ću otvoriti usta.
- (pognuta glava, muči)
- Radia san s ljudima s PTSP-om sam, radia na intenzivnoj, nesreće na poslu, ima prometne, i svaki put sam gleda smrti u oči, a ti ne možeš gledati čovjeka u oči, sramotno jedna. Budeš li pizdia ponovo u grupi, nabit ću ti taj mobitel u grlo.
Kad se dobije ovo prvo, dobije se i ovo u zagradi-izlete oči ko čamovi čvorovi. Nema realno značenje, inače bi parada ponosa bila parada buljavih. Pošto to ipak nije slučaj a toga su žive svedokinje i pripadnice lepšeg pola porno industrije, praktikantkinje DP-a, izraz "ti nabijem k.... u dupe da ti izlete oči ko čamovi čvorovi ima više figurativno preteće značenje o potencijalnim posledicama gneva onoga koji iskazuje tu pretnju.
-Daj bre ne seri, nego daj još dve cigle, vratiću ti....jebem li ga kad.
-Ti nabijem ja k.... da ti izlete oči ko čamovi čvorovi! Mrš bre, mrš!
Kažemo osobi koja se žešće zablenula u nešto, oči su joj se zalepile za to.
Kada se sagnemo i zarotiramo glavu za 90˚ da bi pili vodu sa cesme , a ta voda se iz nasih usta slije u usi.
Imaginarni indikator nervoze najvišeg stepena, usijanja. :Nevidljiva ali znaš da je tu. Kenjara, krvave oči, škrgutanje zubima, pena, crvenilo... Aha, evo je stvarno, čuje se, kako samo šišti!: Alarm, crvena lampica za ustopirati se, prestati sa podjebavanjem ili sličnim tretiranjem i ako već nije kasno izbeći ''neprijatnosti'', jer u suprotnom zasigurno sledi pucanje filma sa nezgodnim sumračnim ili šoknim stanjem.
S: Mama, tata, moram da vam priznam nešto, trudna sam.
keva: Stvarno. Jao sreća mamina! Da i ja dočekam unuče.
ćale: E pa neka je sa srećom sine, pet godina se vučete i ništa... al' konačno svadba i u moje dvorište.
S: Ali tata... nije to Vladino dete... mi smo raskinuli.
ćale: Šta? (para na uši, paraliza...)
S: Planiram da abortiram.
keva: Jao crna Slavice, puče bruka... Čije je?
S: ... komšija Samir.
ćale: Sssa sa Ciganinom... Aaaa... (pade čovek)
...
keva: Vadi mu jezik, brzo!
:tinuninu... tinuninu...:
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.