
Čovek koji uporno odbija da izađe iz vašeg života.Koliko god da ste neprijatni, drski i bezobrazni prema njemu ,uporno se vraća kao pikavac u šolji koji neće da ode,koliko god puta vi pustite vodu.
Teorija koja se prenosi s generacije na generaciju ETFovaca, i koja se iznova dokazuje:
Ko u prvom semestru ode u KST na kafu, okida bar jednu godinu!
-Brate, za 15min krecu vezbe iz matematike. Ajde posrci vise taj nes pa da palimo...
-Polako, jos nije ni 10, moram da se razbudim, a i vidis da su one slatke arhitektonke tek stigle...idi ti, ja cu posle...
Recenica koja se upucuje na selu,komsiji koji se pali i pokazuje svoj novi traktor koji je pre neki dan kupio,a vozi ga po betoniranom ili asfaltiranom putu umesto da ode na njivu.
Onaj, koji ljubazno, na solidnom engleskom, objasni turisti gde je Kalemegdan, pa ovaj ode i da konobaru neki evro, konobar posle kupi paradajz od tvoje keve, a keva tebi patike. Nepatriota u'vati pa umlati turistu.
Vreme između pola 6 i pola 7 ujutro (zavisi ko kad ustaje),kad je kita najtvrđa pre pišanja.Pa je radni čovek u nedoumici dali da kresne ženu ili ode do kupatila da piša i spremi se za nove radne pobede.
Probudi me jedno jutro vršnjak.Osetim po nogama ladno i nos mi curi.Kurac mi se digo ko ruska revolucija,povuko ćebe na gore,noge gole ostale.Sinoć sam jeo jagnjtine,od toga se diže,zato sam se i prehladio.
Pogledam u stranu žena još spava.Privija se uz mene,i njoj 'ladno i sa nje je ćebe svuko kol'ko mi se digo.Ona se meškolji,traži kurca sabajle,a ja spremnan.Reko da joj zadenem,pa šta Bog da.
Ja:-Ej,jel spavaš?
Žena:-mmmmmmmm
Ja:Ajde daj samo malo....
Žena:-Kolko sati ima?
Ja:Oko pola 6,ajd pomeri samo malo gaćice na stranu na brzinu ću...
Žena:-Šta bre na brzinu?
Ja:-Daj mi malo da te kresnem.Ne predomišljaj se,upišaću se i zakasniti na posao,ako budeš oklevala.
Žena:-Daj čoveče,pusti me da spavam.Sinoć sam došla iz druge.Večeras ćemo kad dođem s posla.
Ja:-Daj bre,ko će čekati do večeras.Sad mi se digo,bre ko nikad!
Žena:-Ne mogu,bre umorna sam.
Ja:-Al,sad mi je jutarnji špic,vidi al se naoštrio.Kako ti nije žao bre,pih kakva si!
Žena:-Idi pišaj proće te.Pusti me da spavam i ne lupaj vratima kad kreneš na posao,da ne probudiš decu.
Mast hev oprema uličnih prodavaca cigara, deviza i ostalih visokoakciznih đakonija koje se, gle čuda, mogu naći na ulici po puno povoljnijim cijenama nego u prodavnicama. Osnovna karakteristka ovih prsluka je veliki broj džepova, džepića, poddžepova - voliš sa dugmetom, voliš sa patentom ili bez ičega. U te džepove možeš da sakriješ pare, nakit, ulaznice, cigare, igle, bijelo, zeleno, osušeno, ključ od garaže u kojoj kriješ cigare na crno. Nekim čudom, kod poštenog svijeta možeš ih naći u pecaroša.
- Tata, tata, jel imaš pet maraka?
- Imam. Eno ti uzmi u šestom džepu s lijeve strane u podstavi.
- Ali ovdje ima samo 300 evra.
- Rek'o sam šestom, a ne petom idiote.
Kad dobiješ na kladži neku siću, tipa soma dinara i to se raščuje u najbližem krugu tvojih prijatelja, koji se naravno vode sistemom "da častiš" i tako ti na to čašćavanje ode sva kinta.
Odgovor na pitanje kad je neko otišao u inostranstvo jer ovde nema leba.
Jer čovek kad god ode odavde neće da pogreši, znači ne može biti ni prerano ni prekasno.
- Jeli kad je ono Miki otišao u Švabiju?
- Otišo na vreme!
Na čemu ceo normalan svet svira? Klavir, gitara, harfa, triangl, oboa i drugi krasni instrumenti. A kod nas? Šta se kod nas svira? Naravno, životinjski instrumenti. Nategni ovčju kožu, štap u dupe i tudurudu - gajde. Ili divne srpske gusle. Nategni konjski rep prek drveta i udri cepat štapom po tome i urlat nešto o kralju Petru, slobi i ostalima.. I to je instrument? :D Mi ništa od životinja ne bacamo; papke i ostatke u paču, mast u čvarke, creva i ostale gadosti u paštetu, pa zašto onda ne bi i instrument napravili. :)
Hleba i igara. Radiš ko konj, žena uzme sve pare za mladi lukac i krompir, plata ode detetu za pelene a ti stalno na rezervi teraš. Pa dobro majku mu i ja sam čovek, živa duša.
- Ženo kaži dragička, dobio sam povišicu hehe
- Bravo ljubavi, znala sam da vrediš, daj vamo da prebrojim
- Prebroj slobodno, skoro dve 'iljade, taman da kupim malo sebi gaća i čarapa... Ne mogu više ovako sav sam se ojeo...
- Možda ipak sledećeg meseca ljubavi, zašto si tako sebičan samo sebe gledaš. Pogledaj mene na šta ličim, hoću da se sredim malo, ima znaš sad ova nova frizerka u komšiluku, znaš kakve frizure pravi, znači senzacija. Samo da vidiš. Pa to ja zbog tebe hoću da ti budem lepa. Zaslužio si lepu ženu kad toliko radiš, vredna moja muškarčina, vidi samo te ručerde... Da a ta frizura, kosa izgleda kao na onim reklamama znaš ono, gledali smo na televiziji kad prolazi ona plavuša gradom pa se svi okreću za njom... proleću brza kola, pa staju vraćaju se da vide. Pa onaj odsjaj što baca, pa zaslepljuje... Znači devojka radi ekstra...
- Ženo, muda mi kroz gaće propadaju.
Izraz koji koristimo kada hoćemo da uzmemo "malo" soka ili vode od druga ili drugarice pored sebe. Guc u stvari znači gutljaj, ali taj gutljaj često ode na pola flaše.
(Vraća se drug iz prodavnice i kupio je sok)
E, brate daj mi guc, žedan sam.
- Evo ti, ali pazi šta si rekao, samo jedan guc!
Jedan od mast-hevova direktno preporučen od naših majki, za sezonu 'ne daj bože', leto-zima.
Iako, je normalno da stalno nosiš čiste gaće, tj, da održavaš higijenu, to tvojoj staroj neće uopšte smetati da ti održi slovo jedno desetak puta pre nego što kreneš negde vani.
Jer šta ako ti se desi nešto na koncertu ili na sajmu knjiga, pa te odvedu u bolnicu hitno, pa te tamo razgolište? A tebi žute gaće - obruka kuću!!!
-OK mama, odo' ja...
-Jesi jeo? Imaš u friž...
-Jeo sam. Aj zdr...
-Čekaj, jesi se tuširao od jutros?
-Ma koje 'jutros', sad je 5 sati, još nije svanulo, idemo po badnjak!
-Kuku, pa kako ćeš tako štrokav?!
-Aman bre ženo, nisam štrokav, a i ko će tamo da me gleda?
-Kako 'ko'?! Ajd barem obuci čiste gaće i majicu, neću da ti se nešto desi, pa da me obrukaš tamo na urgentnom! Znaš kako je bilo sa Lenkinim malim, pa ga sad svi zovu 'Žuto napred, braon pozadi'.
-Vala, argument ti je na mestu...
Fudbalski termin, označava blago šutiranje lopte po zemlji, najčešće u punom trku, kako bi ona dobila dodatno ubrzanje. S obzirom na umešnost naših rasnih golgetera, lopta najčešće ode u pičku materinu, ili u ruke golmana.
Komentator: Sjajan kontranapad, Šćepakadabra vuče po sredini igrališta, daje for lopti ali prejako, Bajko prilazi da uhvati loptu... Šta je ovo? Bajku lopta prolazi kroz noge, i dokotrljala se do mreže, mislio sam da je bio jak for ali je ipak bio kvalitetan šut našeg Šćepakadabre, majstor ostaje majstor...
Fascinantna pojava. Apsolutni mast hev svih avanturističkih, Indijana Džons filmova. Odlikuje ih čest govor u aoristu, što je i normalno za taj vremenski period, ispremetan red riječi i, vrlo često, višeznačnost. U filmovima za cilj imaju da proizvedu strepnju i uzbuđenje kod gledalaca, dok istorijski gledano, nema apsolutno nikakvog objašnjenja zašto njihovi tvorci nisu pisali kako Bog zapovijeda, nego su se kurčili pišući zagonetke.
- Ej, brate, vidi šta sam našao dok sam kopao bunar!
- Opa, šta ti je to?
- Nemam pojma, neka kamena pločica...
- Šta to piše na njoj?
- Ček' da vidim... "Oni koji oružje nosahu, ovuda prođoše, barjakom vijoreći i put Kosova odoše, ljeta Gospodnjeg, 1389."
- U jebote, nosi to u muzej, možda uzmeš neku kintu...
- Zajebi, valjaće mi da zapušim onu rupu kod dimnjaka što mi prokišnjava kroz nju...
- Koja si ti sirovina...
Kad popiješ kod ortaka isto koliko je i on popio, pa kad kreneš kući, uđeš mu u ostavu, a on te zaključa. I dok ti tražiš svetlo misleći da si u hodniku, on ode na spavanje pravo u kuhinju.
- Uf, aj' ustaj sa tih kutija i furaj. Leđa me otkidaju. Celu noć me žuljala jebena džezva u sudoperi.
- Uf, a mene ovaj ajvar prokleti. Nerešeno, brate, aj' vidimo se.
Sjajan psihološki potez naše vlade da uništi i ono malo naših preduzeća koja šljakaju na ler. Idejni otac ove kampanje odlično poznaje psihu našeg čoveka i koliko daleko je on spreman da ode u inaćenju.
- Dete, šta je ovo bre na supu, piše 'kupujmo domaće'? No čije ću, neću tursko sigurno!
- To je akcija naše vlade čiji je cilj ekonomsko osvešćenje naših građana i stimulacija naše privrede kupovinom isključivo domaćih proizvoda.
- Ma beži bre tu supu u pizdu materinu od mene! Dosta je ovaj narod mazao mašću dupe debeloj guski! Vlada Srbije, a? Majke im ga nabijem da im ja plaćam ručkovi i njima i njinim jagnjećim brigadirima! E pa namerno neću da kupim otac i jebo! Hrvatsku supu mi daj!
Nesreća koja može da zadesi dete kada na par dana ode majka koja je glavni kuvar u porodici i prepusti spremanje hrane ocu koji je do tada uglavnom ulazio u kuhinju da bi iz frižidera uzeo pivo.
Šta je ovo?
Kajgana, zar ne vidiš?!
A ovo?
Tost, al malo zagoreo!
I to da jedemo?
Hajde ne zajebavaj! Od kad nismo ovako jeli nas dvojica, muškarci!
Kad student prepiše na ispitu, pa presrećan ode kući, a onda ga pozovu na uvid, provale i obore. Možda je zeznuo glavnog dežurnog, al ga je linijski dočekao.
- Šta je, što si sjeban?
- Ma pao sam računovodstvo.
- Zar ti to nisi položio?
- Poništili mi zbog ofsajda.
- Uvid, a?
- Uvid.
Prosečan tavan svakog srpskog domaćinstva. Vodeći se po sistemu, ''nema ništa da se baca, zatrebaće kad muda dođu na šiljak'', velika većina stvari koje su ''odslužile svoje'' završe u nekoj prašnjavoj škrinji unutar četiri zida tamne i trošne prostorije. Tamo čekaju naredne generacije, ako ništa drugo bar da ih podsete kako se nekada živelo kad su se ajvar i mast mazali na 'leba za užinu, i nije se gledalo dal' neko fura nike patike ili najnoviji ajfon.
-Ćale brate divi šta sam naš'o gore na tavanu, taman za makljažu, ima da leti krv na sve strane.
-Vraćaj kurblu od FAP-a na mesto da ne bi tebi letela glava! On će meni..., ono jest' da sam ga prodao pre 15 godina, al' neka je zlu ne trebala, ako ništa bar kad dočekam unuke da imam čime da se hvalim, to je bre dragulj nacionalne istorije! Al' kako je krenulo pre će opet nastati Dušanovo carstvo nego što ćeš ti nešto da potrefiš.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.