
Igra sa fudbalskom loptom u kojoj je dozvoljeno svakom igraču da po jednom pojedinačno dotakne loptu. Gubitnik je onaj koji prvi primi 10 golova, i njega svako trti po 3 puta. Obično na gol prvi ide onaj koji najmanje ispimpuje, a to je obično onaj mršavi štreberčić koga će u svakom slučaju na kraju trtiti.
Mrga. To je onaj što pojede i popije najviše na slavi. Ili onaj koji istovari najviše uglja u smeni. Kod njega se sve vrti oko količine.
Ja sam Tribiani! Mi to radimo. Možda nismo sjajni mislioci ili vodje. Ne čitamo i ne trčimo brzo. Ali, čoveče, možemo da pojedemo!
Onaj što ga mrziš, onaj koji vidi nepostojeće ofsajde, čovek koji je video većinu tvojih tiketa i tačno zna kako da radi baš tebi o glavi.
Linijski sudija.
Književno delo koje je kod široke publike naišlo na veoma dobar prijem. Razlog zbog kojeg genijalni autori zastrane, povuku se u osamu, zamrze svet i čovečanstvo i na kraju totalno polude. Pojedini na sebe i dignu ruku..
- Nadahnut i talentovan pisac objavi delo nesvakidšnje vrednoti i kvaliteta. Procene su da će to delo ostaviti dubok trag u književnosti i jak odjek u kulturi, uticaće na svest čitalaca nširom sveta, pokrenuće lavinu pitanja i nikoga nće ostaviti ravnodušnim.
- Pokupi odlične kritike i od najprobirljivijih i najgorih kritičara, nema sumnje - bestseler u najavi. Reklamira se na bilbordima, u magazinima, po televiziji..Kao delo koje svako može da čita i razume. Štampaju se nove serije, svet samo o tome priča, izdavači pare zgrću lopatama..Pisac je srećan zbog uspeha, jer je shvaćen i jer će njegovo delo živeti još dugo nakon što njegova duša napusti svet.
- Godinu i po dana kasnije : izdavači su ga zajebali, ali to nije najgore što se moglo desiti. Knjiga je postala musthave stvar, omiljeno štivo dokonih baba sa četiri osnovne, koje su jedino razumele da je neko nekoga tu voleo;
sedamsto pedeset četiri nesrećne osobe su podlegl uticaju knjige i izvršile samoubistvo, a pravi poraz je jedna rečenica koja je poslužila kao stih u Rianinom megahitu You can take my grabulje.
- Ali vrhunac očaja i neverice je stigao kada su ziljave srednjoškolske pičke proglasile knjigu totalno ali totalno number one omiljenom, pisca proglasile za novog Koelja, a na fejsbuku otvorile 74 grupe swe mi koje je zhiwot izbichowao kao (junakinja knjige), (ime autora) tri srca, osam zvezdica mi tebe like like kisic kisic..
- Katastrofa. Knjiga je postala, od probrane literature, smrdljivo i bajato štivo koje je svako čitao, a većina nije razumela suštinu, i ostaviće utisak i pogrešna ubedjenja dok je sveta i veka..
- Jadni čovek, shvativši da je sve izgubilo lepotu i smisao, odlazi na most da sa njega načini poslednji korak u svom gorkom životu. Nije sam. To isto nameravaju da učine još dvoje mladih.
Prilazi, i gleda u dvoje sedamnaestogodišnjih klinaca kojima se oči ne vide od šiški, vezanih improvizovanom narukvicom od žileta za ruke, gde pred skok u hladnu reku, plačnim glasom čitaju pasus njegove knjige, koju je sa toliko duše stvorio..
Bes. Poslednjom snagom, i odlučnim glasom izgovara - Sklanjajte ruke od te knjige majke vam jebem, dok vas ja nisam podavio!
Pravi pogodbu samo onaj ko je zadovoljan "pogodbom".
Ti meni daš trospratnu kuću na Dedinju sa bazenom,djakuzijem, terenima za košarku i golf, i onaj tvoj porshe 911. A ja tebi garsonjeru u Malom Mokrom Lugu i mog Juga '97-mo godište, pa da pravimo pogodbu.
Još jedan u nizu srpskih naziva za spolni ud, al' isključivo onaj što se štuje kao kakav totem. Ne može svaki 'rac biti Palamar. To mora biti onaj pozamašnim gabaritima darovan, neretko u Afroamerikanca nadenut.
Etimološki je dobio naziv po poznatom NBA igraču Lamaru Odomu, igraču LA Lejkersa i LA Klipersa i počastvovanom mužu, velikim talentima obdarenom jermenskom selebriti, Kloi Kardašijan.
Znači, Palamar u gaćama predstavlja određne afinitete ka fetišima, tipa celeb, semit i drugi... Nikako ne sme biti polutka, a ni pod raznom Gale Kerber stajl!
Palamar ima onaj koji pamprči raznorazne Soraje, Severine, Dive i slične!
Najbolji način za odjebavanje nekoga. Rečenica posle koje se onaj kome je upućena oseća kao usran golub ili govno na kiši.
On - upravo se istuširao, obrijao, namirisao, počupao dlake u nosu i ušima, oprao zube čak dva puta, a sve zbog toga što je prošle noći sanjao kako se rve u želeu sa dve do tri sisate meleskinje, zbog čega je ceo dan čekao da se vrati s posla nadajući se da će uveče malo da se porve sa svojom lepšom polovinom.
Čitaj: napaljen kao mačor u februaru.
Ona - leži u njihovom krevetu čitajuci neku njemu nezanimljivu, debelu knjižurinu, čista i mirisna, premazana litrima mleka za telo, okupana galonima parfema, manikiranih noktiju, depiliranih svih mogućih kritičnih podrucja na telu, ostruganih peta i sjajne, glatke kose, ali ne zato što je sanjala bilo šta, već zato što je to za nju prirodno stanje stvari.
Čitaj: jebe joj se za bilo šta drugo.
On - stidljivo se uvlači ispod pokrivača, strpljivo leži na svojoj strani kreveta neko vreme očekujući da ona primeti talas svežine koji dopire iz njegovog pravca. Pošto se ona ne obazire, misli da mu udara čežnju.
Ona - čita knjigu, udubljena u radnju, a tu i tamo joj kroz glavu proleti po koja misao vezana za sutrašnje ustajanje u šest sati, odlazak na posao, kućne obaveze i ostala sranja koja je čekaju u toku dana.
On - počinje da se vrpolji, jer mu ništa nije jasno, i u jednom trenutku najmaznijim glasom, od kog se i sam malo uplašio i iznenadio, kaže:
- Mmmmmmm, baš mi se mazi sa tobom...
Ona - ne reaguje.
On - pomalo se zabrinuo, pita se da li je uopšte izgovorio to što je hteo, ili je samo pomislio, pa malo dubljim ali i dalje umilnim glasom kaže:
- Mačkice, baš bih te mazio...
Ona - okreće stranicu, nastavlja sa čitanjem i kao poslednjem slepcu na planeti, odgovara mu potpuno hladnokrvno:
- Čula sam te i prvi put.
On - povređen i duboko nesrećan, udavljen u talasu hladnoće koji mu je poslala kao Posejdon Odiseju, okreće se na drugu stranu, tešeći se mišlju:
- Neka, neka, tražićeš ti kurac, a ja ću da gledam fudbal!
Izuzetno pažljivo, po za sada nepoznatim standardima, birana grupa tinejdžera koja bi trebalo da predstavi kako izgleda život jednog prosečnog srpskog klinca, kao i njegovu radost kada se sretne sa dotičnim proizvodom. Međutim.
Ni traga od toga. Reklame su kopirane direkt iz Amerike, ne same lokacije, jer nisu snimane na Menhetnu ili u srcu Londona, nego su stvarno snimane kod nas, ali tu sve što je realno prestaje, a pojavljuju se čudno čupavi klinci obučeni u neke dukseve na kružiće i razne gluposti, gomila skejtera iako klinca na skejtu nisam vid’o cirka deset godina, Džastinbiberoliki klinci sa istom onom devojačkom frizurom i plačipičkastom facom, kakvi ne bi opstali ni trideset sekundi u prosečnom odeljenju sedmog razreda u našoj zemlji i na kraju je sve to začinjenom nekim malim crnčićem, koji ne vozi skejt, ali ga uvek zagrli neka klinkica koje sve, uzgred budi rečeno, izgledaju potpuno normalno, osim što ih nalaze sa nekim najnevinijim seks-ću-imati-samo-sa-drugaricom-i-to-u-četrdesetoj facama.
Naravno, ovaj tip reklama ne bi bio potpun bez nekog tehničkog dostignuća koje je trenutno u trendu i njime se slikaju, uvek perfektno, ludo, flafičasto namešteni kada onaj koji slika i deluje totalno gej, škljocne.
Smoki je smoki i ješću ga kakva god da je reklama, jer zakiva kol’ko je dobar, a vi što pravite čokoladice potrudite se da te čokoladice budu malo ukusnije i uložite kintu na tu stranu, a ne na ove baršunaste reklame o nekoj nepostojećoj generaciji Emo-gej klinaca u Srbiji jer kao i kod piva, ako vam je proizvod sranje džaba vam reklama.
Blago našminkana, odmorna klinka se kao budi u krevetu. Na zidu je par postera, Džastin Biber naravno, tu je neki maneken koji je dig’o jednu ruku, stavio je onako iza glave na teme i flešuje nadrkano svojim obrijanim pazuhom. Tu je i Nole na zidu. Urla. Opet je jeb’o Nadala.
Na stolu je lap top, fejzbuk upaljen naravno. Počinje pesma „Mladiću moj“, ali neka malo izmenjena verzija. Ona ustaje, pogleda u ekran i vidi da ima poruku od Džastinbiberolikog klinca sa slikom na kojoj namiguje. „Leti, leti leti SMOKI“. Fora slogana je kao u tome što je leto, pa kao leti i to. Pravi začuđenu facu i u tom trenutku soba se malo zamrači. Dotrčava do prozora i vidi nešto ogromno kako leti. Hvata neki tač-skrin telefon i izleće napolje gde je onaj klinac sa fejza već čeka, znajući da će da izađe i kreću da trče za neidentifikovanim letećim objektom. Pored njih proleću dva mnogo kul klinca na skejtovima, duge kose, uredno sređene kod Mikija Panjkovića i rade neke forice koje u Americi rade već u predškolskom. Trče dalje, kada se pojavljuje mali crnja, al’ ne neki onaj normalni niger crnja, već neka kokos verzija, skoro beo, vilenjačkog izgleda, obučen šljampavo. Pozdravljaju se sa njim, onako crnački sa nekim kao pokretima glupim i tu dotrčava još jedna drugarica ista kao i ova s početka, al’ ima kosu druge boje. Kreću svi zajedno da trče.
Sada tu trči pedeset nekih takvih klinaca. Prate senku i gledaju gore. Neki klnci voze rolere, jedan je na trotinetu, a tu je i onaj emo-gej klinac, slika ih sa tabletom, proleće neki klinac na skuteru, ima šal koji se viori i vozi neku klinku istu k’o one dve samo ima majicu druge neke boje. Proleću pored babe i dede koji sede na klupi i rasteruju im golubove koje su ’ranili i onda ih oni gledaju nekim prvo blago prekornim pogledom, pa se ipak nasmeju. Na mlađima svet ostaje.
Odjednom leteći objekat staje. Kamera se lagano podiže i tu shvatamo da to leti ogromna kesa smokija. Čuje se karakteristični zvuk otvaranja kesice, smoki počinje da leti na sve strane. Niotkuda se pojavljuje neki DJ koji je izgleda na leđima vukao svu tu opremu, svi počinju da igraju uz neki dens-haus u pokušaju izmešan sa „Mladiću moj“ (nije pesma o Ratku Mladiću prim.aut.), glavni akteri đuskaju do jaja, posebno crnja. Čak i baba i deda kojima su rasterali golubove igraju u stilu šezdesetih. Čuje se hrskanje smokija.
Smoki, ne da ti d’odrasteš.
Smrad tela, najčešće na znoj, ili na alkohol.
Posebno mesto među bazdovima zauzima onaj iz usta, pre svega jutarnji, ali ni onaj pušački bazd, iz pluća, nije zanemarljiv !
Četa bogova kojima je čitav život prošao u hedonizmu. Jedino što su radili je krkanje ambrozije, pijenje nektara, maltretiranje pučanstva i jebanje. Jebanje do besvesti. Jebanje sa svim i svačim: mamom, tatom, decom, sestrom, životinjama, čudovištima...Baš neki smerni bogovi.
Zevs-vrhovni bog: Najveći jebač sa Olimpa. Toliko veliki da su za njega Kazanova, Don Žuan, Vilt Čemberlen i Miloš Obrenović pičkin dim...zajedno. Imao je nesrećno detinjstvo jer mu je ćale pojeo braću i sestre. Međutim, Zevs je bio mudonja pa ga je naterao da ih ispljune. Onda je počeo da jebe redom, što boginje, što seljanke na pijaci, što Nimfe, bio je pravi trsitelj.
Posejdon-bog mora: Zevsov burazer, takođe veliki jebač. Prcao je sve redom, ali najviše je voleo Meduzu. Vlado Georgijev.
Had-bog podzemlja: Stariji brat pomenute dvojice. Teška ličnost. Mizantrop. Doktor Haus. Jebao je bratanicu Persefonu.
Afrodita-boginja lepote (inače ružna ko dupe ): Majka svih fuksi, nije je jebao samo onaj ko nije pitao. Bila je udata za ćopavog Hefesta, a najviše se švalerisala sa ratnim profiterom Aresom. Ceca nacionale.
Ares-bog rata: Jebač Afrodite i ratni profiter. Arkan, logično.
Hera-boginja braka i udatih žena: Obožavala je incest. Zevs joj je bio brat i muž. Volela je da joj sva deca budu lepa, ružnog Hefesta je bacila sa planine. Jelena Karleuša.
Apolon-bog Sunca i čega sve ne: Atletski građen jebač, voleo je samo vrhunske Nimfe. Petar i Filip Kapisoda.
Dionis-bog plodnosti: Oličenje hedonizma. Obožavao je orgije, ali izgleda i nije bio neki jebač. Nole seksoman.
U NBA ligi je ovo termin koji se koristi za prelazak igrača iz univerzitetskih klubova u one profesionalne.
U ''stvarnom životu'' ovo je prelazak sa koša gdje igra ekipa tvojih godina na onaj koš na kom objašnjava stara garda.
-Dobro si se sjetio da dođeš kući. Čitav dan si na igralištu, a popravni ti je za sedam dana.
-Pusti me kevo, draftovali su me danas.
-Aj' draftuj ti knjigu malo, da ne bi išao sa mlađim bratom u razred.
Izraz nastao sa prvom pojavom tinejdžerskih časopisa u tadašnjoj SFRJ i prvim počecima astroloških članaka u njima.
Naime mogao si da pošalješ pismo(ono sa markom,ne e-mail!) sa danom tvog rođenja i svojom slikom a njihov astrolog ti nađe odgovarajući par i stavi vam slike u te novine i iznad piše "Astro par".
Inače kod generacija kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih izraz za dva gabora koji se vode za ručice po ulici.
"Vidi brate onaj Astro par preko ulice..!"
Najmoćniji negativac iz Tolkinovih dela, Morgot je bio prvi Mračni Gospodar, nekada znan kao Melkor i koji je bio možda najmoćniji Valar (iliti bog) na celom svetu, on je postao nastran u svojoj želji za što večom moći, vrlo mračan i poveo je silne ratove da sruši ostale Valare kao i da poubija sve vilenjake. Poznatiji je kao stvaralac Barloga ( onaj fini vatreni čika iz Družine Prstena ), zmajeva, gomile monstruma (uključujući Orke) koje su kasnije terorisale Srednji Svet. Njegov najmoćniji sledbenik bio je Sauron, za koga svako zna iz serijala filmova Gospodar Prstenova...
Postoji i još heavy metal bend Morgot, al' o njima neki drugi put...
Dobar nacin da svet vidi posledice bombardovanja.
Posle Marije Serifovic i onog Konja, pokazacemo i Milana Stankovica.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.