Idealna životna filozofija. Ukoliko ima neko ko bi mogao biti kriv i u potpunosti je otvoren za svaljivanje krivice, onda ti nisi kriv. Ako nisi kriv, onda nemaš razloga da se sikiraš. Ako nema sikiracije nema stresa. Ako nema stresa, onda nema ni nesanice. Ako nema nesanice, onda ti je bioritam usklađen. Usklađen bioritam = zdrav život.
A ako tvoje dijete izraste u narkomana, samo okrivi društvo koje je vršilo pritisak na tvoje jadno dijete i problem riješen.
I onda ne moraš da ideš na jogu.
Kada pobesneli Hrvati odluče da izbace iz svog jezika sve engleske reči koje su se odomaćile u srpskom jeziku*, a ubace "svoje", sveže i COOL engleske reči**, onda mašina za pravljenje kokica postaje ni manje ni više nego spravljač popkorna.
* aerodrom postaje zračna luka, firma postaje tvrtka itd.
-
** prijatelj postaje frend, izraz "jebem'u mater" postaje "džizus krajst" (nisam izmislio, to je zapravo izgovoreno u nekoj njihovoj seriji)
Ako nije tvoja, onda je matora smaracica koja trci za busom noseci ceger, a onda trazi da joj ustupis mesto.
Baba: Sinko, ustani da sednem.
Decko: Sto?
Baba: Pa bole me noge, krsta...
Decko: pa, baba, jesi li ti kad si bila mlada ustajala drugima?
Baba: Naravno da jesam.
Decko: Pa ko ti onda kriv sto te bole noge.
Najkontrovezniji "fudbalski" komentator na ovim prostorima. Jedini ciji su transferi sa televizije na televiziju vise uzburkivali javnost od samih igrackih transfera. Karakteristican nacin komentarisanja utakmica tipa: "Stadion prima 60000, a u pocetku je primao 40000 ljudi ciji je arhitekta bio iz jednog malog mesta, ciji je cale svaki dan pesacio 20 kilometara do posla, elem... cale je imao komsinicu koja nije bila bas u najboljim odnosima sa gazdom gde je zivela kao podstanar", nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Isproziva celu familiju igraca, drustvo igraca ispred zgrade, trenera, sudiju, pomocnog sudiju, vodonose, decake koji skupljaju lopte... Mnogi osporavaju njegov rad, ali jedno je sigurno, boljeg nemamo. Za razliku od drugih komentatora kojima bi i sah bio problem da prenose, on svaku utakmicu pocinje sa dovoljnom dozom histerije i entuzijazma kao da se neko rastaje sa zivotom i povecava dozu adrenalina, nama, gledaocima kraj malih ekrana i omogucava nam da se koliko-toliko bolje uzivimo u susret.
-Kaka je fantastican fudbaler, ali njegova majka je izjavila da joj se ne svidja njegova frizura i da misli da bi mu bilo lepse kad bi se osisao.
-Vidite kako Drogba duva u svoje kopacke, zapravo, on ima poseban ritual ciscenja, najpre ih opere vodom, a onda stavlja francuski dnevni list iznutra, jednom prilkom mu je stavljena engleska novina sto ga je veoma naljutilo.
-Vidite ove kostobrane sto nosi golman, ah ne vidite ih, ispricacu vam posle nesto u vezi njih...
-dakle, to ce biti zuti karton, a zanimljivo je da je otac Jankulovskog Makedonac, koji je sedamdesetih godina otisao u Cehoslovacku, gde se ozenio Cehinjom i prvom sinu dao ime Dragan, a drugom je hteo da da ime Marko, ali mu se supruga pobunila i dala mu ime Marek
-Liverpuldjani (stanovnici Liverpula)
-Toliko mnogo iznenadjenja na sampionatu, da bi bilo veliko iznenadjenje da ne bude nikakvih iznenadjenja.
-Cini mi se, ali mislim da sam u pravu, da je Kupe bio kod frizera, ali ne samo zbog sisanja
-Ako budete culi da sudija svira pistaljkom u ritmu, to je zato sto je on direktor muzicke skole...
Sintagma zbog koje vučemo traume iz detinjstva, jer, sigurno smo se svi našli x puta u situaciji dok su nas babe i tetke vukle po komšiluku, kad su nas roditelji ostavljali kod njih na čuvanje. Prisustvujući tako kafenisanju i trač partijama usled nedostatka kiseonika od dima cigareta počinjali smo da kunjamo i da ne obraćamo više pažnju na visoko intelektualni razgovor koji se vodio oko nas. Odjednom, prenuo bi nas iz očaja hrapavi glas nn komšinice:
- Da izvine ovo dete,
usled čega bi smo mi podigli glavu i načuljili uši jer se počelo ticati nas. I onda bi usledila životna lekcija, koja će činiti osovinu našeg budućeg svakodnevnog rečnika:
- Jebem joj mater, kurvetina štrokava....
I tako su naši nesuđeni staratelji, misleći da su nas ovom bajalicom sačuvali od štetnog uticaja pogrdnih reči, u stvari zarezali neizbrisiv trag u našim još neformiranim glavicama.
Al' eto, šta nam fali, živi smo, zdravi smo, što ono kažu, da izvine ovo dete, mož' nam se pri'vate svi za kurac!!
Odgovornost počinje onda kada vam roditelji obese ključ stana o vrat i daju vam brata mlađeg dve godine, da ga vi čuvate. Oni rade i nema drugog rešenja.
A nikog nije briga što vi sami imate...šest godina.
To ti je kad odeš kod nekog u goste, doneseš čokoladu, sok, bilo šta, a onda taj neko to sve otvori i servira, a ti pojedeš sve to što si donio "na poklon".
Pesma o istoimenom gradu koju peva rodjena Zitoradjanka, srpska majka Svetlana Ceca Raznatovic. Kao sto se pesme "Is this love" i "Love hurts" uvek se stavljaju na kompilacije "Rock Ballads", "Metal Ballads", "Best Power Ballads" i slicno, tako se i kompozicija "Beograd" stavlja u kompilacije "Vesele devedesete".
Naravno i za ovu pesmu postoji poseban ritual koji se mora sagledati i postovati tokom slusanja.
Primer 1:
Diskoteka BUS. 1996 g. 1h 16 min posle ponoci.
Sve ribe uz ovu pesmu OBAVEZNO igraju i glasno pevaju, pomno i pazljivo prekrivajuci prelepi, slavujski glas Svetlane Raznatovic, poznatije kao Ceca.
Uz strofu "Ovooo seeeeecanjeeee, rusii meeeeni sveee"... obicno se ribe hvataju za gornji deo grudnog kosa, ili za srce pokusavajuci da docaraju tu tragicnu atmosferu koju prezivljava glavna junakinja u pesmi. Sto se tice dela "Mooj Beoooograde, zagrli meeee..." - tu je vec potrebno rasiriti ruke i usmeriti ih ka nebu.
Dok ide ova pesma, ribe igraju dok tipovi pomno prate njihove pokrete i nemo klimaju glavom. Oni se oglasavaju samo na pocetku tokom jedne strofe.
"Znam za jedno ime, al` ga ne spominjem (i onda svi prisutni u glas) EE-E-EEE!"
Primer 2.
Ukoliko se nalazite u automobilu i slusate ovu pesmu, obavezno je otvoriti sve prozore na Vasim kolima i podeliti lepotu i tragediju, neizvesnost i agoniju ove prelepe kompozicije.
Matematika je vrlo prosta i moze se objasniti samo jednom recenicom!
Ljudi su poceli da broje ovce, a onda su se stvari zakomplikovale ...
Izjava izrečena u nedostatku kvalitetnog komentara, obično onda kada ste zatečeni lošom vešću, te u tom trenutku nemate pametnu repliku, a poželjno je nekako odreagovati.
- I kako živiš sa Turetom? Mislim, kakav ti je socijalni život, kako reaguju ljudi?
- Sine, šta da ti kažem, u kurcu sam. Ne mogu da smuvam ribu, ne mogu da ostvarim normalan kontakt jer šta god da... BABA MI JE GURNULA PRST U BULJU!! Eto, o tome ti pričam...
- Au brate. Nemam lepe reči. A koliko vidim, ni ti.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Ščuo za malu Miru? Rokn'o je Đole pajdoman, fasovala sidu.
- E jebi ga, nemam lepe reči. A bila je kvalitetna drolja.
Žvake u obliku cigareta kojima mnoge generacije Srba mogu zahvaliti na karijesu. Ukus im se osećao samo par minuta, a onda su se pretvarale u gumu koja se posle par sati bukvalno raspadala u ustima. Zato smo ih konzumirali u neverovatnom broju, a šećer je odrađivao svoje.
Golman je klinac koji najlošije igra fudbal pa ga strpaju da brani. Onda se proslavi iz inata i postane Bartez, Čeh ili tako neki. Po difoltu, fali mu neki šraf, ali ih kasnije dobije u kolenu ili kuku. Da bi bio golman, moraš da budeš pogrešno sastavljen.
Borota. Čovek odbrani penal i uhvati loptu. Pri tom mu upadne kačket u gol. On sve zajedno sa loptom udje u gol da uzme kačket, a menadžer dobije srčku.
Sprava pomocu koje je moguće utvrditi da li je lik na Da Vinčijevoj slici muško ili žensko. Služi za ljuštenje krompira. Ako lik na slici njime oguli krompir onda je žensko, ako otvori pivo onda je muško.
Interesantan, poluozbiljan izgovor za napuštanje dosadnog društva. Ipak, začuđujuće veliki broj ljudi ga ne shvati kao sprdnju, nego sasvim ozbiljno.
- Ljudi idem ja kući.
- Gde ćeš, tek je deset sati?
- Ma idem da spavam. Treba ujutro rano da ustanem, da doručkujem.
- E jebiga. Ajd vidimo se onda, laku noć.
Kada se udružimo majstor i ja, pa onda tako, sjedinjenih snaga, napravimo sranje kakvo pojedinačno nikako ne bi mogli!
Izraz koji se koristi za aktivnost kada svrsis devojci po celu i onda obrises i onda opet svrsis i tako nekoliko puta..
Lik 1: Au brate, znas sta sam juce devojci radio
lik 2 : Sta brate..?
lik 1 : radio sam joj pisi brisi ~
lik 2: sta ti je to ?
lik 1: pa svrsio sam joj po celu, pa onda obrisao pa sam joj opet svrsio i tako jedno pet-sest puta.
lik 2: penal matori..
Čest izraz za nekog ko ne ceni tuđ novac, ali zato kada treba svoj dinar da da onda je to katastrofalno teško da uradi. To su uglavnom ljudi koji nikad nisu radili, i onda su se jednog dana zaposlili i shvatili šta znači zarađivati sebe za život, daleko bilo da su morali od svoje plate da nešto doniraju za kućni budžet. E onda vrednost njihovog dinara premašuje vrednost kuće s placom.
Ekipa koja se manje više svaki dan okuplja i bleji, jede, pije iznajmljuje Sony playstation svako daje koliko ima, a to je uglavnom manje više jednak iznos. I sve je bilo kul dok ortak koga je keva finansirala nije našo posao. E onda je on krenuo da ustaje ujutru, da ide na poso, tamo radi i provodi vreme, keva u međuvremenu prestala da mu daje novac, veli ima svoj posao... i onda kada bi se isti otvorio za 100 dinara, svima bi preselo koliki je on dobrotvor, da dok ga ne bi kao ktitora hrama Svetog Save upisali u knjigu utisaka, ne bi se smirio.
Razlog za čekanje satima u čekaonicama po Domovima zdravlja.
-Sestro čekam već tri sata ovde u čekaonici!
-Ne brini deko,vreme leči sve.
-E onda u redu.
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Анастас Петровић
1900-1998
прошао сито и решето
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.