Moraš biti napaćen da ne voliš nešto što je prirodno, što je ugodno za oko, uho, jezik (seoski specijaliteti - ponašanje i običaji, i jela, naravno)... Sve dok on, urbani gende, uživa da liže štapiće u nekim KUW restorančićima i jede fornete, umjesto da oliže ruke u kajmaku, nema od njega čo'jka. Po ovim principima se japija nahodi, prost čo'ek, što bi se reklo.
Operisan je od bilo kojeg oblika profinjenog ponašanja po bontonu, ali je zato jedan od onih koji će ti uvijek uskočiti kada ti je najpotrebnije, staviće ruku u vatru ako treba i neće se ni sekunde omišljati, za razliku od evropejca sa počupanim obrvama i hlačama spuštenim ispod tura koji samo prati kada će izaći najnovija verzija Ajfona kako bi mogao da se hvali svojim bledunjavim ortacima koji rade pod DOS-om.
Japija je inače rezani drveni materijal, tj. građa, dok preneseno na ljudski karakter predstavlja sirovinu, od brda odvaljenog čovjeka koji voli dobro pojesti i popiti, suknuti koju kap bašice, te se sa svojom nabudženom mašinom provozati kroz kasabu, sa sve spuštenim lijevim laktom do poda i glasno pojačanim kasetašem sa duplom glavom na kojem odzvanjaju zvijezde Renome produkcije.
Neracionalan strah za koji znamo da je neosnovan ali i dalje ne možemo da se oslobodimo neprijatnog osjećaja koji se u određenim situacijama javlja.
Paranoik si:
* Kada web kameru okrećeš ka zidu ili plafonu, za svaki slučaj.
* Kada dok se u kasne sate sam vraćaš kući na svaki šum (ne daj Bože prolazak auta) ubrzavaš korak jer eto kruže priče o kidnaperima koji će da te ubace u crni kombi i probudićeš se na granici sa Bugarskom bez bubrega.
* Kada si sam kod kuće i nakon gledanja horor filma sjedeš leđima okrenut zidu sa nekim oštrim predmetom u ruci i skoro da ne dišeš da bi mogao da reaguješ na svaki pokret.
* Kada medama iskopaš oči jer misliš da bi to mogle biti kamere.
* Kada svaki put kad pereš zube prije nego što pogledaš u ogledalo pogledaš iza leđa, jer ti je to nekako sigurnije nego da vidiš nešto pored svog odraza.
Standard, školski primer.
Ljigavost-muzika iz Ranjenog Orla
Vrhunski jebač sa najvećim polnim organom-uvek onaj o kome se radi
Rakija-moja
Dobra kafa-komšiničina
Naj planina za Lalu-Fruška Gora sa sve Iriškim Vencem
Kreten kompozitor-Marija, Braja, Gaja, Raja i Vlaja (da, i Joksa)
Najtolerantnija žena-moja, pred društvom u kafani
Najnebeskiji narod-Cigani ili Srbi, zavisi ko trenutno leti u nebo
Naj serator- Djule Van Gog kad se šlihta publici (mi vas volimo i ovde smo zbog vas,...., bla, bla truć, truć, ser, ser,....)
Оно што моментално добијем кад у сред епизоде Саут Парка пусте рекламу за кола. А ако пробам да је прескочим, само буде још горе - пусти се испочетка.
Ко је гледао online, знаће о чему причам.
Telefon (!) koji definitivno nije za nase trziste, prije svega - stvari koji podrzava (da bi bile realizovale u ovoj zemlji) iziskuju mnogo dodatnih troskova (sto je direktna posledica nerazvijenosti nekih oblasti).
A i ako bi krenuli od pretpostavke(!) da smo tehnoloski napredni da uspesno realizujemo sve sto telefon pruza - to bi bilo neizvodivo jer bi se tada ogranicili na mentalne sposobnosti (ogranicenost?!) samog vlasnika.
- glasovna kontola - koliko osoba poznajete da poseduju iPhone te da znaju engleski!?
- slanje e-mail.a - vecina vlasnika ni ne znaju sta je to e-mail
- pristup mrezama za pregled video sadrzaja - ima li to smisla kad placate oko 2000 din za 1GB prometa, a to bi bilo nekih 30-ak videa pristojne kvalitete, te taj 1GB mozete potrositi za 1-2h.
- iTunes - omogucuje kupovinu(!) muzike, filmova,...; te njihovo preuzimanje sa Interneta (jedan film bi vas izasao nesto manje od 1000 dinara za Internet promet + cena filma)
- Safari web preglednik - jednom poznaniku sam objasnjavao oko pola sata da je to isto kao Internet Explorer
- Maps+Compas - omogucuje ti da saznas gde se nalazis, kod nas to funkcionise tako sto te locira u krugu od nekoliko kilometara, korisno, nema sta
Ne postojiš decxko. Količina obraćanja pažnje na tebe ekvivalentna je Kokanovim problemima sa zatvorom (čo`ek reklamira probavitu, ima doživotne zalihe). Inače čovek kome nije jednom dovoljno reći čibe, već mu to na razne načine moraš dočaravati. Svaki manevar njegovog mozga iritira okolinu, ko da ga je Bulajić pravio. Ni dan danas nikom nije jasno kako žena može da mu da pičku.
- Mico, ae dođi do mene da jedemo kokice.
- Čibe bre, jebo te pas u prkno!
Osoba koja priziva kišu. Bezosećajni sadistički troldžija il' pak samo đubre od čo'eka koji je u stanju da čak i najgori mogući problem učini za nijanusu gorim i time fiduje svoju napaćenu dušu. Nepopravljivi paćenik kome ništa ne može pomoći da bude bolji- to je jednostavno tip osobe koji se hrani tuđom patnjom. Nije da nije pokušavao, jeste, al ne ide. Ne može takva osoba da se promeni to je ukorenjeno duboko u genetski kod i nema dalje. Čak je pokušao i legendarnu Budinu metodi presabiranja pod drvetom, takođe se neslavno završilo a dotična vrba je od tad dobila novi nik ''žalosna''.
-Opa Marija furaš Kolinu? Hehe.
-Budalo! Bolesna sam! Zar ne vidiš?! Imam jako retku vrstu leukemije od koje mi polako odumiru svi organi ali sam sad prešna na vegansku ishranu i uzimam homeopatsku terapiju. Već vidim rezulteta, svakog dana mi je bolje.
-Ma bolje kurac! Bolesna si ko konj! Tako moj komšija bio i krene mu na bolje, primi se čovek, sreća, sreća, rados' fazon evo ga sad na lešću ima gajbu sa pogledom na tvoju budućnos'. Ako me razumeš. hehe.
Kao što je već opšte poznato, svi adolescenti (mada ima i starijih) u Americi su ni krivi ni dužni ubačeni u neki od stereotipa (ima toga i na brdovitom Balkanu, ali ne u toj meri), a broj tih stereotipsnosti vrtoglavo raste, (goth, emo, punk, screamo, nerd, chav... & geek)
Kako prepoznati Geek-a? Pa umesto normalnih slova koristi brojeve, živi (ne u svom, već u cyber) virtuelnom svetu, zaluđen je svim online igricama (mada ima i onih koji igraju pasijans pred spavanje (!)..). Devojke muvaju preko neta, imaju ih toliko da mogu kuću njima da ograde, ali one nikada nisu videle tog geek-a uživo, niti su videle njegovu pravu fotku, jer bi potom imale noćne more.
pr1m3r?
Dedina rakija iz posebnog bureta. Uglavnom, deda je nju pekao one godine kad si se ti rodio. Namenjena je za onaj dan kad te bude ispraćao u vojsku, ali pošto dušmani ukidoše vojni rok ( usta ih bolela, po dedinom) on je rešio da je načne, a tebi da koji litar da počastiš društvo. Od mirna čo'eka pravi gorštaka koji zna sve pesme od Tome Zdravkovića, preko Crvene Jabuke, sve do Jandrinog Jata. Spaja nespojivo, ortaka koji radi na pumpi i drugaricu sa faksa koja čisti u junu, dva ortaka koji se posvađaše na maturskoj ekskurziji i ne govoriše 3 godine, zbog one čije ime ne pominjemo pred bilo kime od njih dvojice. Ja je zovem vrlo jednostavno, Kurva.
... evo završi se i to čudo, prođe vreme ludo, imam sada sa njom i mir i sreću...
-Maćoriiii, jeb'o Sašu, daj udri nešto naše, ono, Žare i Goci, Manijake sa Manjače i to..
-Bratić, zar ti beše ne slušaš Astrixa, Gms i one tvoje tuc-tuc rekreativce?
-Ma, kakav Astrix, jeb'o te on u oči zrikave... od kad otvorih onu flašu na kojoj ti piše "Dedino! Ćale ne pipaj, sip'o sam otrov", ja se konvertovah u ljutog Grmečliju.
-Paz' sad...
... Ja popio jesammmmmm, al' nisam budala, aj' ti meni reciiiiii, bi li se udalaaaaaaaaaa, šišaj braleeeee...
Šoferska fora kojom se kazuje da ne postoji mašina kojom dotični ne ume upravljati i za koju nema položeno.
- Da čujemo za koju vrstu vozila ste obučeni.
- Imam sve dozvole od A do E. Takodje imam posebne dozvole za upravljanje ICB'om, bagerom guseničarom, labudicom i trenutno se obučavam na još jednoj mašini koja fali mom arsenalu.
- Auuu majstore. De mi recite koja je to mašina koja vam fali ?
- Avion s'prikolicom.
Stara bosanska riječ.
Nešto što vas muči u dubini duše, stiska, kida, reži.
A ne znate šta je pravi razlog.
Apsolutna praznina u vama, stanje kada ne razmišljate, nemate emocija, ravnodušni ste.
Zarobljene misli koje ne mislite, negativni osjećaji koje ne osjećate, ljubav koju ne poimate.
"Čo'ek ti je, Senada, teški hajvan. I ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže."
Upotrebljava se kada hoćete da na fin i kulturan način date nekom do znanja da je šupak.
Ministar X, resor za regionalni razvoj u poseti selu Y.
Ministar X(drži govor): Naša vlada je uložila pare u to i to, izgradili smo taj i taj put, telekomunikacionu i kanalizacionu infrastrukturu, bla, bla, bla, truć, truć.
Siroti meštanin, Gedža: Gospon ministre, mogli bi da ni date pare da u našoj zadruzi napravimo deci pozorište.
Ministar X: Zašto bismo mi ulagali u pozorište? Šta će vama to? Zar vam nije dosta kanalizacija? Odakle vama glumci, vi samo krave i svinje imate, ta vi ste zadnja rupa na svirali.
Gedža: Jesmo gospon ministre, a vi ste zadnja rupa na meni.
Drugarski savet nemaču pojma da se mane aktivnosti koju obavlja kvalitetno poput marmuna, kontraritmično i u duhu narodne ''nećeš se ti najesti leba''... đebilu!
Pritom, da ne bude brutalno i ljakse stajl, eto i osvrta na ono u čemu je navodno dobar, makar to bilo značaja reda veličine od jednog lanjskog snega ili na nivou potrebnog znanja kol'ko za kuvanje šrafova.
- Vidiš, ovde sam malo rasplinula kompoziciju, ciljano da prikažem malog pojedinca u tako velikom, stranom i nepoznatom svetu... a prejakim bojama i kontrastom sam predstavila dualističnu prirodu tog istog čoveka. Drugi deo je ova crvena tačka koja predstavlja...
- Znam, znam... već sam negde čitao o simbolici tačke.
- I kako ti se čini?
- Paaaaaaa... nije loše, ali drži se ti bolje selfija.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Sifredi producirao u Mađarskoj i ti bila na kastu? Jao srećnice!
- Da, ali nisam prošla. Debil je! Znaš, ja se svojski trudila... a lik mi ladno na kraju kaže: Drži se ti mala klasike, nisi baš za ovo...
Game over. Ende. Finito. Što si živeo, živeo si. Ako si započeo sa “alkoholom za život posle”, to znači da se desilo nešto užasno što ne može da se izleči. Osim alkoholom, naravno. Loše vesti poput te da ti je devojka trudna, da si dobio otkaz, da te žena tera iz kuće i slično, mogu da se zaborave jedino ako svako veče odlaziš u lokalnu kafanu da piješ najjeftiniju brlju koju imaju u ponudi. Mada, ova terapija se najćešče započinje nakon konzumiranja pilula za nedelju posle , usled pozitivnog baby testa. Iako ove osobe imaju kraći život od drugih, ipak imaju dvostruku perspektivu.
Što manje vaši matorci znaju da ga koriste to bolje po vas.
Randy Marsh: "We must learn the ways of the internet, and thus we should allow only 2 times online for porn...a day,...max"
Magična rečenica upućena nekome ko baš sada hoće sa vama da chatuje na fejsu msnu ili nečem sličnom, a vi imate pametnija posla
Najjednostavniji način da ga otkačite, ne započnete istorijsko prepiranje, a opet ostanete online i radite ostale zavisničke stvari..
Bolje rešenje od prošlog gde ste morali:
1. objašnjavate se po inboxu zašto stoji da niste tu, a ovamo spamujete tuđe profile
2. taktički kulirate upornog koji vam non-stop iskače sa novim porukama..
3. teškog srca odete s neta
Rečenica se još pojavljuje i u oblicima: Zapucava mi/ti se net/fejs/inbox.
Zajednicki naziv za sve online RPG igrice. Bolje je ne pocinjati, jer ovaj tip igrica unistava mlade ljude, zatvara ih u kuce, izoluje od ljudi, druzenja, sporta, prouzrokuje atrofiju misica i izaziva premestanje zivota u virtualni svet. Ove igrice deluju kao droga, i kada jednom probate, treba vam jos i jos, a jako je tesko skinuti se. Ovu vrstu narkomana mozete prepoznati po bledom licu, podocnjacima o koje se saplicu, izgubljenom pogledu i besmislenoj prici o quest-ovima, item-ima, spell-ovima, staff-ovima. elf-ovima i ostalim elementima epske fantastike. Postoje cak i klinike za odvikavanje.
- Brate, nabavio sam exc Kundun staff +7...
- Nije to nista, ja sam nabavio exc Dark side helm i gloves +12, lck, dsr, ddr...
- Wow, koliko si ih platio?
- Ma neki lik mi ih prodao za 10 bless-ova i 5 soul-ova...
- E super, sad te nece ubijati tako lako u Blood Castle-u i Devil square-u!
Komšija Mile, bivša super-teška kategorija, sa izrazito kratkim fitiljem.
- Ne gledaj mu pudlicu tako napadno, budalo. To je Mile, fejs-mejker. Otkad ga je Tajson dvaput bac'o na pod, nije u vinklu. Aj' ovuda, da ga zaobiđemo.
Fraza kojom se pravi osvrt na ponovni bljesak već zaboravljenog asa.
- Pa gde si ti juče?
- Jbg komšo, izvini! Znaš da istu slavu slavimo... zasedeše se ovi moji gosti. Nego da mi izgruvamo sutra nešto?
- Dogovoreno. Kako bi kod tebe?
- Kul. Zaličismo ga, kompletno... a tečo Sreta na momente rašrafljivao... mislim ono, kulturica samo...
- Znam Sretu... Eeee kakav je to lik bio svojevremeno.
- I danas ko u najboljim danima, pazi... Sabio gajbicu Zaječarskog, još i kolače uspeo da zakači... animirao onda goste konstantnom spikom, pa se onda tetka nešto žacala... Al' kad sam se jutros čuo s njom ona bila srećna... jebem li ga, ko zna šta se desilo s njim? Izgleda da ga ''komprosta'' i dalje radi...
Lepe a same? Granično sa naučnom fantastikom.
Dele se na tri vrste:
Lepa a sama i normalna, ta njena samoća traje 0,000001 sekundu.
Psihički preteška osoba (ova vremenom postaje i fizički ružna)
U treću grupu spadaju uobraŽENKE, a one se dele na tri podvrste:
1. Aseksualna
2. Frigidna, večna odlikašica i tatina ćerka
3. Ona koja čeka pravog
Sad kad dežurni šiljokitaši na online ženske krenu da mi daju minuse.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.