
Ustaljen završetak govora većine direktora prilikom palamuđenja o boljem sutra, koje nikako da stigne, stavljanje tačke na i.
-Moramo koncepciju naše firme zasnivati na izvozu, bez obzira na krizu, jer interes naše firme je iznad svega...bla,bla,bla... Eto gospodo, ja sam svoje rek'o.
-Jesi kurac, ja sam ti govor napisao.
End ov diskašn srbskog jezika agrarnog narečja.
- Ajmo malo do kuruza, da mi džaraš pičku!
- Oću ja, al' mora ići i Mile da slika telefonom, kako kurcem lomim kuruznik dok ti mećem kuburu u futrolu.
- Neću da se slikam!
- Ja sam svoje reko! Oćeš oćeš, nećeš nećeš.
Komentatorsko opravdanje za lošu borbu izazivača, obično primenjivo u boksu, ali ne beži ni od ostalih tzv plemenitih veština.
Standard iskusnog borca je da odredi svoju idealnu težinsku kategoriju, mlati sve redom u njoj i nikad se ne opušta. Održava telesnu težinu na sto grama manje od maksimuma i time sebe stavlja u sam vrh.
Na žalost, svakom se ponekad desi da mu procena omaši, popije jedan šejk od sveže šnicle previše ili mu baš tog dana kamen začepi bubreg pa vaga pokaže sto grama na pogrešnu stranu. Nabode ga u težinsku kategoriju kojoj ne pripada, među one koji postupaju slično njemu, ali imaju desetak kila mišićne mase više od njega.
- Gde ode Bata?
- Kući, žena mu dala izlaz do deset pa žuri da se vrati.
- U jebote! Nije valjda da se plaši žene?
- Plašio bi se i ti da si se oženio van svoje kategorije. Bata perolaka, a žena mu superteška, kad su pravili drugo dete htela žensko pa ona bila odozgo, slomila mu obe ključne kosti.
Rečenica kojom napominješ da žene nisu samo seksualni objekti i ućutkuješ sve šovinističke svinje!
Lik1: Brate, jesi gledao onaj novi pornić sa onom plavom, sisatom?
Lik2: Kojom? Dženom?
Lik1: Ma jok ,bre, ona ruskinjaa... Potraži na Brazzersu. Znači, neviđena riba, prirodna!
Lik2: Kako da je nađem sad? Žene se ne sastoje samo iz sisa i dupeta. Znaš, ona ima svoje ime!
Rečenica koju izgovaraju skupo plaćeni psiholozi u Americi.
Pacijent leži na čuvenom kauču i priča o svojim problemima dok psiholog drži svoju kožnu svesku (u kojoj se zapravo nalazi 5000 tabela sudokua) i pomno prati, zapisuje i analizira šta pacijent govori.
Pacijent: ................. i onda je ona došla u moju kancelariju i zatekla me kako ližem tastaturu. Nisam znao kako da joj objasnim da me neverovatno privlači slovo Y. Ko zna šta je pomislila.
(Nakon sat vremena)
Pacijent: I onda je ona............i onda sam ja......... I sad ne znam šta da radim. (Upitan pogled prema psihologu koji neumorno klima glavom dok se nervira što ponovo nije oborio svoj rekord od 32 rešene tabele)
Psiholog udahne i dubokim, mudrim glasom prozbori: Poslušaj svoje srce.
Generacijski jaz u nastanku. Starijim generacijama ovo je bilo svetinja, nešto poput tagovanja na zidu fejzbuka (xexe fejžbuka, kapiraš žbuka - zid, ekekeke), pa kad čuješ da te po nekome pozdravio neko koga dugo nisi ni čuo ni vidio, ili neko ko ti je srcu posebno drag, smili ti se i bude ti toplo u prsima. Mlađim generacijama ovo je samo jedan veoma čudan običaj na koji ne znaju kako da odgovore i samo klimnu glavom, a pozdrav nikako ne prenesu.
- Baba, vidio sam se neki dan sa rođakom iz Mijatovića. Rekla njegova baba da te pozdravim.
- Ko, Dragica? A joooj, e pa nisam je čula ni vid'la od onomad otkako je bila daća pokojnom Niki Kureševiću. Kako li je ona? Šta radi?
.
.
.
----------------------------------------------
- Fala čika Zoki, što ste mi pozajmili merdevine, ne znam ni sam koga bih više pitao.
- Ma ništa mali. Samo kad završiš, ostavi ih kod garaže. I pozdravi svoje.
- Hvala, i ja vama!
Izraz se odnosi na sve one koji su lenji i kojima je sve teško. Ti ljudi žive na principu "od kreveta do fotelje i nazad".
-Znaš li onog Miloša, pa on ništa ne radi, evo juče je ceo dan prespavao.
-Ma znam ga, taj težu stvar od svoje patke nije podigo.
Ono što voditelj/ka govori takmičaru koji je izgubio u nekom kvizu. Time ga još više ponizi, i obično nakon ove voditeljeve konstatacije, gubitnik pocrveni, sagne glavu i promrmlja nešto nerazumljivo.
Slagalica
Iiiii..na kraju da pogledamo rezultate, Miladin je osvojio 172 boda, dok je Tihomir osvojio 14 poena. Miladine, čestitam, naš sponzor, kompanija 'Zlvzbzlb' vam poklanja korisnu knjigu pod nazivom 'Zlzvbzb zlb'. Tihomire (sažaljivi pogled), i vama čestitam, trema je učinila svoje...
Tihomir: Hm...da...(U sebi: more da se gonite i ti i Milka Canić i svi u pičku materinu, koja trema, a ženi ću da jebem majku što me prijavi za ovo sranje)
Šaljiva doskočica u pojedinim socijalnim krugovima u kojima je vrhunac večeri opuštanje sa ženom, lavorom i prljavim gaćama u jednom ćošku, smederevcem u drugom i dotrajalim EI Niš proizvodom u trokrilnom regalu sa sve poslužavnikom za slavu, slikom sveca i pljoskom, dok na ekranu podrhtava slika Đure Palice i Kursadžija.
Ne zna se ko je došao na fantastičnu ideju da na ovaj način zajebe sagovornika, ali moramo se pomiriti sa činjenicom da je tako neko zaista rođen u ovoj zemlji seljaka. Možda je taj nezlonamerni lik želeo da bude ironičan, da podsmeva sposobnost čoveka da se pretvori u majmuna, ali je neko trebalo da mu kaže da naš narod takve stvari ne kapira kako valja, već ih uzima kao modus-vivendi.
Slika i prilika nedostatka duha, preteranog samopouzdanja u ključeve od mečke na stolu i opasnog pogleda. Fraza za muvanje konobarica kod "Masnog vepra" i udavača sa tri srednje. Nije bilo vremena za stepenovanje.
(negde u nedođiji Srbije)
Besni: Au jebem ti 'lebac što sam iščašio tetanus.
- Mislim da si mislio na tetivu.
Besni: Ti dečko nisi svestan svoje nesvesti?
- :zblanut pogled:
Tri-srednje-iz-petog-pokušaja: HAAAAHAHAHAHAHAHA, kakva fora! Uh, nasmeja me crni Dule. Evo suze mi pođoše. :šmrc u praška:
Fraza koja se koristi kada želimo da pokažemo da smo tolerantni i da ustvari cenimo tuđa mišljenja, dok indirektno uživamo u žvakanju sagovornikovog mozga koji pritom, nije u pravu.
- Hehe, mislim da ovi Stounsi stvarno mnogo ne valjaju, kol'ko godina imaju, tipa dvesta a ljudi ih i dalje slušaju, 'oćemo mi u Evroopu ili ne, mora da se gura napred! Stoja rulz.
- Pazi, ovaj, svako ima svoje mišljenje, ali čini mi se da ću da produžim da pričam sa Baba Serom, prošli put smo diskutovali o Šešelju pa me zainteresovala.
Razvoj raznoraznih sloboda i demokratije nas je doveo do toga da svi imaju pravo glasa. Kao, svi smo jednaki, vredni, lepi i pametni. I onda, odjednom, svi imaju jebeno pravo na mišljenje. "Karleuša je emancipovana; narod voli Farmu, sta hoces; Vidojković je najbolji pisac; I. Deretić je eminentni istoricar; Bajić je car i cela Srbija priča kao da je rasla uz Moravu, pa makar bila i u Kragujevcu; to sto je 35 stepeni u avgustu, a -10 u januaru je zbog Haarpa; Ceca peva narodnu muziku; Vučić bog i dug mu pola metra; svi u novinama su novinari; Soraja riba; svi stranci u Srbiji su špijuni, Kemtrejls je stvaran, ali smišljeno zaobilazi, recimo, američkog ambasadora ovde i njegovu familiju..."
I na kraju "Imam pravo na svoje mišljenje."
Imas. Na sopstveno mišljenje koje je logičan rezultat kritičkog posmatranja dostupnih činjenica i njihovog analiziranja i daljeg informisanja o istima. Nemaš pravo na zatucane, pristrasne, politički, lopovski i religijski motivisane bljuvotine, posebno ako utiču na zivot drugih. Ako slučajno iznosiš takva mišljenja, ti si prosto uzurpator jetre koja bi nekome više koristila.
Дефиниција за Mizantrophy
Primjedba karakteristicna za okamenjeno srce cinika ili luckastog entuzijastu.
A:Jesam li ja pola ruke ostavio na ratistu,da bi ti mogao u slobodi da se drogiras,sunce ti kalaisano?!
B:SPUSTI TAJ PISTOLJ...NEMOJ...Neka ga,neka se malo izduva...Sve ce to da dodje ns svoje!
Kada usled gužve, random devojka bude prinuđena da svoje grudi prisloni na šipku, baš tamo gde se držite.
- Mare, silazimo sada, stigli smo.
- Jok, idem ja još jednu.
Čovek koji može sve da obeća.
-Halo, obećali Ste mi da ćete mi vratiti pare ukoliko mi se ne svidi vaš dildo...
-Jesam.
-I rekli Ste da Ste gazda svoje reči.
-Jesam. Ja sam rekao, a sad poričem, u tome je suština gazdinstva. Neću vam vratiti pare.
-Ali rekli Ste da hoćete.
-Gospođo, niste razumeli šta sam prethodno rekao? Usput, taj dildo nije dildo, nego kondom navučen na krastavac. A sad me izvinite u Rumuniji sam, roming i to, trošite telefon...
Izraz kojim opravdavate svoju zaboravnost i hranite svoju narcisoidnost.
Devojka se 3. put upoznaje sa likom koji joj vec deluje poznato, ali ne moze da se seti ni imena, ni prezimena, ni gde su se upoznali, ma nicega...
"Dragana."
"Miodrag. Znamo se."
"Ma, mislim, ti mene znas sigurno, ali ono...ni Madona ne poznaje sve svoje obozavaoce."
Kritika upućena osobi koja se ponaša neprimereno svojim godinama.
- Mico, al si se ti utegla, našminkala. Suknja iznad kolena, dekolte, ne ide bre.
- A što, baš mi lepo stoji, vidi.
- Što? Zato što imaš decu, unučiće.
- Imam, ali muža nemam!
- Pedeset pet godina ej, treba da se stidiš te svoje sede glave!
- Koje bre sede. To ti je draga moja crvena, svetlo mahagoni. A, mogla bi i ti malo da se središ, ostalo mi pola tube ako hoćeš.
Trenutak u kome je došlo do tačke pucanja da je muž ustao i počeo da posprema po kući kad već lenja žena nema vremena od silnog lickanja, šminkanja i tračarenja telefonom po ceo dan.
- Jao, divna moja, ovaj moj ustao, ostavio utakmicu i počeo da posprema po kući. Kako je diiivan.
- To je on, draga moja, uzeo stvar u svoje ruke kad već ti ne radiš ništa po kući. Dokurčilo mu, puk'o mu film. Razumeš?
Muž: Milena! Kada završim pospremanje, hoću da mi skuvaš gulaš i napraviš salatu od raznog povrća! Jasno?!
- Hajde, poslušaj ga kad te tako lepo moli ili hoćeš ja da dođem i preuzmem sve tvoje obaveze koje zapostavljaš.
- Ti si stvarno bezobrazna.
Poslednje upozorenje pre nego što finansijski obračun postane fizički.
"Halo, Petroviću... Pa oca ti jebem očinjeg, ne mogu da te dobijem tri da... Ne seri! Slušaj, dokle ćeš ti mene više da zajebavaš!? Kako šta hoću!? HOĆU SVOJE PARE!!! Dve i po godine su prošle od posla, ti si lepo obrnuo lovu na njemu, meni ni dinara nisi dao, a sve sam ti završio! Ne zanima me, slušaj, ako sutra... Šta ide ti slava, slava ti je za tri nedelje, konjino, da bi li konjino, a i ne zanima me što ti je slava, posao je posao! Deca mi buđav lebac jedu... Ma šta da te razumem... Razumeo sam ja tebe dovoljno, lopužo i prevarante! Neću da spustim ton imaš rok do... Ma šta mene zabole kurac što je dinar opet pao, mi imamo u ugovoru tačno precizirano koliko treba da mi prebaciš sa uračunatom kamatom... Ne, nema "hajde videću da možda ako bude", SU-TRA! Da... Ma nemoj me na sentimentalnost, već si mi pričao da ti je godišnjica kako ti je umro deda, ali to je bilo pre tri meseca, a i reč je o sedmoj godišnjici, ne o jubileju... Šta kako mi nije grehota... Ne, nije mi žao, čovek je imao 93 godine, sve svoje je pozavršavao, Sveti Petar mu je učinio uslugu što ga je najzad pozvao... Slušaj, sutra ako ne legnu pare, dolazim i donosim pištolj! Doviđenja!"
Jasan znak da te sagovornik ne sluša. Količina njegove zainteresovanosti za temu razgovora se mjeri stepenima kurčevog bola. Tvoja priča mu je upravo napravila promaju među ušima, što je rezultiralo velikom količinom bola u istim.
- Sad mi počeo i ispitni,a ona bla bla bla bla, truć, bla truć, rok grok spavala grok truć jebanje bla njiiiiiiha bla bla grok truć večera grok grok grok truć truć....
- Ja, ja jes' tako.
- Pa jel' da sam u pravu? I onda ona bla bla bla bla grok grok kva kva ko ko ko rekla stara poslati hrane u petak, truć bla bla bla zev bla bla i rukomet bla bla Šešelj njiiiiiiiiha prrrrrrrrr dvije kokoške bla bla bla truć i onda kaže nikom nijeee žaooo kao meeeeeni, što mi dragu sada druuuuuuuuugi ženiiiiii. Alkohol bla bla bla bla truć žurka bla bla bla grok slatka Maja sa farmaceutskog će biti tamo, bla bla bla haaaaaaaaaa grok bla truć. Truć.
- Pa ono jes' sve to ima svoje. Nego kad hrana stiže i šta reče za Maju?
Izduvao si ga. Kapak, ni reči više. Čekaš presudu ili rešenje, u zavisnosti od aktivnosti koje si obavljao, a koje su te po principu uzroka i posledice, a naknadno i građansko-pravne ili krivično-pravne odgovornosti, dovele u nadležnost "suda" koji raspravlja o tvojoj subjektivnoj ili objektivnoj krivici. Da li?
- Aman čoveče, po deseti put ti ponavljam. Nisam ja prešao četiri vozila u koloni preko pune linije. To je bio neko drugi.
- Ma nemoj? A koga sam ja onda jurio skoro pet kilometara posle? Video sam te, signalizirao da staneš kod punkta i kad nisi hteo da se zaustaviš, seo sam na motor i dao se u poteru. A ti mislio da možeš da pobegneš pa dao gas.
- Ajde dokaži. Šta ti tu meni ti video? Ko tebi to da poveruje?
- Ne maši mi rukama. Čija je još opel vectra 89-to prošla ovuda a da joj lotre i dve kante jupola štrče iz gepeka?
- Ma šta smiri se! Samo mene zaustavljate. Ti na magistralnom, a onaj debeli skot kod pumpe. Taman ja iz dvorišta on meni lizalo. Dokle više? Ja plaćam porez, ja te ranim. Sjaši više kume!
- Ne znam ja ko tebe po gradu zaustavlja. Evo, pisaću najmanju moguću kaznu.
- Kurac moj ćeš da pišeš! Kurac moj na čvorove. Evo ima mali. Jel tako sine da smo iz Zavidovića došli?
- Kako ti kažeš ćale.
- Jebaću ti ... jel čuješ ti? Šta pišeš to?
- Kaznu.
- Što to sad?
- Ti si svoje rekao, sad ja svoje da kažem tj. napišem.
- Odkud ti znaš da sam ja bio? Jel imaš snimak? Kako si tablice mogao da vidiš od onolike kolone?
- Znači bio si ti!
- Znači, nemaš tablice? E onda puši kurac!
- E, gde ćeš? Vraćaj se vamo.
- Odo da okrečim kuću što sam počeo, a ti se jebi. Jebo te Milo Dodik i ko te postavi na ovaj put!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.