
Prelomni trenutak, izazvan od strane jačeg u intelektualnom ili fizičkom smislu. U Srpskoj verziji, začinjen nama urodjenim inatom, može biti koban po budući život uvredjenog ili povredjenog adolescenta, pa čak i po njegovu bližu okolinu.
RistaGlista99: - ...taaako, još samo da sačekam sat vremena da prodje, pa ako ovo nije za naslovnu, ja ne znam šta je onda!
Nakon sat vemena.
"Strana je uklonjena ili nikada nije ni postojala
Vrati se na naslovnu stranicu sajta."
RistaGlista99: - ŠKK???!!! Pa, ne mogu da poverujem!!! Opet mi obrisali poster??!!!
U naletu besa piše definiciju:
" ADMINI I KTITORI, osvetiću vam se sa kamatom! Samo zbog vas upisaću informatiku, postaću haker i jednog dana srušiću vam vaš jebeni sajt! Napraviću virus koji jede postere i nazvaću ga "Grof"! Za 'leba nećete imati, mamicu vam pekarsku!"
Petnaest godina kasnije.
Profesor: - Kolega, deset godina ste već ovde i samo pet položenih ispita. Zar ne mislite da ovaj fakultet baš i nije po vašoj meri?
RistaGlista99: - (sa uzdahom) Mislim da ste u pravu profesore, da sam poslušao strica (vlasnika pekare), do sad bih imao bar osam godina radnog staža.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Kmeee, zašto si me udarioooo?!
- Zato što sam jači.
- Kmee, kmeeee, videćeš ti kad moj mladji brat malo poraste, zajedno ćemo trenirati boks, jednog dana ćeš i ti plakati, kmeek!
Rokeri s Moravu su možda i najbolje odradili ovu temu sa njihovim urnebesnim "Radio Moravski plićak"-om, pa tu nema mnogo toga da se dodaje.
Ovi pozdravi su bili ranije ogledalo srpske ludosti, pameti, duhovitosti, gluposti, kurčenja, lečenja kompleksa, smaranja bližnjeg svog, odnosno zdravlja nacije uopšte, jer su jelte bili najdostupniji vid javnog iskazivanja bilo čijeg mišljenja.
Danas, ovu ulogu preuzima jeftin i lako dostupan internet, pa je zato apsolutno nejasno koja je uloga pozdrava.
Ipak, zaključak je sledeći: Internet se ne koristi svagda...pa tako neko ne može čuti bilo čije mišljenje bilo kad.
Zato, dok se i dalje: vozi po autoputevima i putevima; okopava bašta; cepaju drva; čami po zatvorima; ne radi na poslu; mesi hleb i slično, pozdravi na folk radio-stanicama će imati svrhu prenosa bilo čijeg mišljenja pekarima, taksistima, službenicima, putnicima, zatvorenicima, fizičkim radnicima i poljoprivrednicima.(*)
Plus što je i dalje prisutna slaba internet pokrivenost i slaba pokrivenost najmodernijim telefonima i drugim gedžetima.
Iz (*) sledi da su i pozdravi postali jači i prodorniji nego u vreme Rokera s Moravu, pa pored čestitanja praznika i rođenja deteta i sl (1), koji se i dan-danas drže, svoje mesto su našli i ovakvi pozdravi (2):
(1): a - Svome malome unuku Radoju, čestitamo prvi rođendan, koji se slavi u najbolju kafanu u grad "Terzijanu", nek nam živuje i čuva ono naše ogromno imanje, to mu želi baba Višnja, a pozdravu se pridružuju teta Ljilja, njojna ćerka Dunja i moj muž, a Radojetov deda Ananas koji radi u Ciriha.
b - Sami sebima čestitamo uvođenje telefona, 45-678 broj, samo se ne javljamo u prvo vreme jer smo zauzeti poslom u gigantu Krušik, a ne ko što neki mislu da se ne javljamo iz nedostatak znanja rukovanja s istim. Milan i Mašinka Đunić iz Prekulovo.
(2): a - Trećoj smeni pekare "Otrov" želimo srećan rad. Mire, Pera, Žile, Žvaka, Sisa i Odgoj, i nek Mica malo odmori, duša naša, pesmom: "Recite mu da ga volim"!
b - Drž se Kizo, brate, izdrži, svi smo uz tebe, Coa, Bora, Aksentije, Bunar, Mala, Kurva i Doktor Nauke, kao i ceo kraj...pesmom: "Izađi na pet minuta"!
c - Pozdrav za veselu ekipu koja sadi krompir i kopa jarak od teča Ace i gluvog Inoćentija Prepodobnog, pesmom: "Kec, kec, keceljica"! Držte se Aco, Mićo, Pero, Kazane, Šomi i Pajglo. Slađana čeka.
d - Za mog dragog Mikija koji trenutno vozi šleper od Preševa do Horgoša, njegova ljuba najvernija Danijela šalje pozdrav pesmom: "Obraše se vinogradi!"
Rode se normalni ali se zaklone od života i umru blesavi.
Mama mu je nosila ranac do škole, tata od škole do kuće. Bio je u raju od malih nogu jer mu je brat olakšao odrastanje u surovom prigradskom naselju. Nikada nije saznao kako je kada ti stariji otmu novu novcatu moltenku i još ti ne daju ni da igraš, kada ti nadenu ružan nadimak i blamiraju pred devojčicama…..
Završio je isti faks kao i brat, doduše to je trajalo troduplo duže. Bilo mu je čudno što ga roditelji tapšu po ramenu svaki put kada obnovi upis godine. Bratovljevo “soljenje pameti” je bilo jedina cena koju je plaćao večitom studiranju.
Devojke ga nikako nisu htele. Ruku na srce, nije ni on njih.
Kladionica je bila centar njegovog univerzuma. Tamo je upoznao Milicu, lokalnu devojčicu i jedno bezazleno veče se produžilo u pijanu noć i mnogo meseci kasnije je njoj donelo mnogo besanih noći.
Venčanje je bilo skromno ali je rođenje kuronje proslavljeno kako dolikuje. Svi su nešto dobili: unuče ili bratanca. Jedino on nije shvatio da je “dobio” porodicu. I kako bi? Za njega je putanja od mezimčeta do muža i roditelja bila nepremostiva.
Utoliko mu je bilo lakše da na proslavu prvog sinovljevog rođendana vozi svoje roditelje do Velike Plane. Milica je vrlo brzo skontala da život u velikom gradu nije bajka koju je sanjala i vratila se “kod roditelja”. Iz početka je mislila da je privremeno, ali nekoliko godina kasnije je ta “privremenost” postala način života.
Diplomirao je taman pred sinovljevu malu maturu. Tako je od obične, postao školovana budala koja je nepismena za život.
Protok vremena je prihvatao jedino kroz smenu liga, prvenstava, olimpijada, otvaranje i otvaranje lokalnih kladionica, spadanje sa konja na najeftinija piva, švercovan duvan i sumnjive brlje ispod tezge.
Život mu je konačno okrenuo leđa kada su mu se roditelji razboleli. Nije mu smetalo da svaki put cima sina da ih vozi do bolnice. Šta će kad mora?! Nema auto. Na brata je odavno prestao da se oslanja jer se mučki odselio u Kanadu.
U četrdesetim je počeo da poboljeva. Tada se prisetio Milice. Ta žena se vremenom neobjašnjivo prozlila jer ga je blokirala. Sin nije. Iz početka je “znao za red” ali ga je na kraju mučki smestio u starački dom.
Dreždi na terasi po ceo dan, puši i bleji u soliter preko puta. Tamo se dešavaju neki životi. Svima se nešto desilo osim njemu. Kad mu pljuga dogori do usana ili dok mu se menjaju pelene, njemu bljesne da je ceo život izvozao bez ijedne generalne. Jetra mu otkazuje, šećer ga izjeda, šlog ga je prikovao za invalidska kolica…
Konačno shvata da je kasno za generalnu. Ignorisao je sve znakove upozorenja i uporno je vozio slepom ulicom. Brzine nije menjao, šoferku nije nikada oprao, u retrovizor nije nijednom pogledao. ..
Rikverc je bio njegov način života. Kako bi bilo da pun gas?
Nisam vidio nešto mnogo tekstova posvećenih slavama, krmokolju, rakijskom kotlu I drugim našim svetkovinama, pa sam odlučio da vam pišem. Elem, radi se o tome da je moja porodica počela ove godine da slavi slavu , nakon prekida od nekih 50-ak godina. Nismo slavili dok je deda bio živ, jer je on bio zakleti komunista. Da ironija bude veća, pošto smo mi skorojevići, poslije rata, kad je pravoslavlje ušlo u modu, dedi su došla čak tri popa da pjevaju na sahrani. I sad se sjećam kako su se zgledali među sobom, sve se bojali da će Vojin ustati iz groba, pa ih okupiti k’o ondak kad su dolazili svetiti vodicu. A sad, rješili smo I mi da počnemo slaviti.
Pošto mati nije vična kuhinji, sve smo nabavili iz pekare, uostalom 21. je vijek, ko će se pržiti oko šporeta. Ne znamo mi ni obreda, ali doći će pop pa pokazati, a ima I stari prika on to isto zna. Poč’o narod dolaziti , sve to izgleda dobro još uvijek…
Posjelo se malo, popila se ona dočekuša, stig'o I pop, čekamo 7 sati pa da počnemo.
Došlo I tih 7 časova. Veli pop, prvo slavu da očitam, ja ,pa onda ti mali, tj. ja, očitaj Vjerovanje I Očenaš, onda rakija I pajajnje.
-“Jel’ jasan protokol ?”
“Jeste”- odgovorišmo složno.
Odjednom neko upita popa čim maže kosu kad mu je tako sjajna , ovaj odgovori:”Ničim”
A moj mlađi brat, poluglasno :”Kurcem te spičim”. Počeli se mi keseriti, veli pop “Angeli s tobom, dijete…”
-“Jeb’mu ned’lju pope, dijete je, neće više.”- veli ćaća. Nastavišmo mi…
Veli pop:”’Aj mali okadi.”
A ja nikud pristao nisam, ne znam ni kako se kadi , a mati već gura paljak sa pepelom I tamjanom u ruku. Počo ja vintati paljkom, k’o konj u gumnu, veli prika: “U lijevu ruku dijete, desnom se krstiš jeb’la te ned’lja, nepismena, pa kad se prekrstiš, oko svijeće tri puta, pa onda nas okadi.” Sve ja to nekako uradim, al’ kad sam trebao druge kaditi, tu se opet zajebem. Uzmem onaj jebeni paljak pa od jednog do drugog nosim I desnom rukom nanosim dim na njih da se kade. Umrli mi ljudi od smijeha, vele : ”Nemoj se džaba truditi, sami ćemo mi naćerati dim na nas, pa se okaditi.”
Očita pop slavu, šta će, čoek zna, sve zapjeva, k'o Vitni Hjuston Kevinu Kostneru u Tjelohranitelju. Došao red na mene, Očenaš sam nekako I smlatio, al’ ono Vjerovanje me pošteno sjebalo, taman kad sam došao do onog dijela đe se Isus ovaplotio od Marije Djeve, počnem se smijati k’o da mi je 5 godina, I zapnem. Šta’ š kad nema refrena k’o u slavi “Vo slavu I čest” pa nemaš đe odmoriti. Odape mi pop I ja nastavim I dovršim. Krenule I rakije, kod nas idu tri repice, proseravanje, ali ne znam što… Mada, kažu, ima sela gdje broj zdravica uveliko prevazilazi broj gostiju, jer se nazdravlja I snajki što je kru umjesila, kravi koja je otelila vočića, I tako čega se ko sjeti, pa pola gostiju I ne dočeka sarmu a već ih iznesu…
U međuvremenu, stari se našo pajati, pa kad ga je glas poč’o izdavati, ubacio u sporohodnu , nikad kraja. Pa onda rezanje slavskog kolača u pravom hrišćanskom duhu, tu ćaća nazdravi rječima :”Što u desnici ruci – Dušmanu povuci.”
E, tu je pop već popizdio, vidim krvave mu skočile, jedva je doček’o da se obred završi pa da ide. Stignem ga na vratima da se izvinem, velim:“ Jebi mu sunce pope, izvini, prva nam je slava, pa ne znamo joj ništa, praštaj.“
Veli on:“ Znam da niste do sad slavili, imate tri zagrijancije, a poslije nema zajebavanja.“
Dalje na slavi sve se zna, supa, sarma, red rakije, red mesa, red pive, sve uz potresanje basom...“
U svakom kraju postoji po nekoliko njih. Ali uprkos istim interesovanjima, GPS babe nisu poznate po dobrim međusobnim odnosima. One su maheri u snalaženju po gradu na kratkim relacijama. Specijalizovane su za iste trake: do Doma zdravlja ili pijace. Niko ne zna sve moguće putiće, prečice, i načine izbegavanja gužve u jutarnjim časovima kao sto to znaju GPS babe. One su bolje i od GPS uređaja jer se nikada ne kvare, i u trci sa vremenom uvek su one pobednici. Ne daj Bože da vam se desi da stanete na put nekoj od njih na semaforu (čekajuči da se uključi zeleno za pešake) ili u gradskom autobusu (čekajuči da autobus prvo stane pa da tek onda izađete), jer se od količine hejta koje će osuti po vama otarasiti sporije nego vudu magije. One su najbolji vozači, a da nikada nisu sele za volan. One to mogu i sa suvozačkog mesta.
Ali mogu GPS babe biti i od koristi. Ukoliko kasnite na posao, a idete u pravcu pijace, budite velikodušni prema komšinici, povezite je kada vam je već usput. Skratiće vam put za 10-20 min, garantovano*.
*sitnim slovima: U garanciju nisu uključeni očuvanje psihičke stabilnosti i sluha na desno uho.
Autobus. Krcat još od prve stanice. Krenuli penzioneri prvim jutarnjim. Kako se priblizava stanici pred pijacom, neprobojna masa se polako formira pred vratima. U trenucima kada se autobus polako počinje zaustavljati na stanici i vozač pritiska dugme za otvaranje vrata, baba ustaje sa svog, životom čuvanog mesta, i sa sve torbom na točkiće se svojom neslućenom snagom, koja je iz njenog isušenog organizma izbila kao adrenalin kada je shvatila da postoji mogućnost da ne izađe prva iz autobusa, probija kroz masu i izlazi iz autobusa. I dok se vrata autobusa iza nje još uvek otvaraju, ona kao pobednik nastavlja da razgrće masu, ali sada na ulici, pred pijacom jer mora što pre stići do tezge sa krompirima da vidi dal i danas ima dobrog krompira, koji naravno ne zeli da kupi.
____________________________________________________________________
(Savesni komšija rešio da pomogne starijoj komšinici, i odveze je na pijacu, da se ne gura u autobusu)
-Stoj, tu desno, desno!
-Ali pijaca je pravo..
- Ne znaš ti, pravo svi idu tamo je guzva, ovamo je brže.
*posle 10 minuta*
- E, komšija, doviđenja. A, ides li i sutra u ovom smeru u pola7?
- (Cuvši: E, komšija, hvala. Prijatno vam želim.) Nema na čemu, hvala, takođe.
Simbol svake skepse starijih i suvišne brige za svojim mladim naraštajem.
Mnogi takve rigidne stavove dovode u vezu sa dedama i- pre svih- babama, međutim njihovo poimanje omladine nije odmaklo mnogo dalje od ideje da "idu tri mladića i puše istu cigaretu", a što se tiče rođene unučadi, u njihovim očima oni ni sa dvadeset neće preći petu.
Zapravo, sve skepse, neobjašnjiva paničenja i brige uglavnom potiču od roditelja, kao lično odgovornih za izvođenjem mladunčadi na životni put. Oni su smislili i "kafiće gde sipaju drogu u piće" i "dovođenje nove snajke svake nedelje". To je verovatno zato što se iz mladosti uglavnom sećaju raznih seksualnih, alko, narko i drugih revolucija, kao i šta su sve one donele, pa su spremni da štite mladunčad od onoga čemu je sama njihova generacija doprinela.
Uostalom, razni istorijski pobornici ljudskih sloboda su listom svoju decu vaspitavali jako rigidno i patrijarhalno.
Noć, 2 ujutru, čuje se tiho otvaranje i zatvaranje vrata. Roditelji leže u krevetu i slušaju
Otac: Evo ga! Idem da mu se naj** svega živog i neživog!
Majka: Polako, Simo. On je mlad, mora malo da se iživi... Jedino ako nije išao u one kafiće gde sipaju drogu u piće
(čuje se razgovor sa nepoznatom ženskom osobom)
Otac: Šta!? Opet je doveo novu žensku!
(Oboje skaču iz kreveta, u predsoblju zatiču i babu koja se probudila)
Baba (umilni glas Eve Ras): Da li je došao bakin sin?
Otac: Došao je, tašto, doveo nam je novu snajku!
Baba: Jaoj, blago baki! Kakvu snajku? Meni reče da mu je to drugarica...
Otac: Idem po pušku!
Baba: Zete, pa nemoj. Hoće deca da se igraju malo...
Otac (gleda gde je sakrio pušku): Tašto, kada ćete shvatiti da on ima 22 godine i da sada ima drugačiju igračku...
(Sin izlazi iz svoje sobe, nosi posteljinu i jastuk)
Otac: Magarčino! Gde si krenuo? Ko ti je ona tamo, nova snajka?
Sin: U dnevnu sobu, ćale, da prespavam... Kakva nova snajka, matori, drugarica. Iz Galenike je, nije imala noćni prevoz, pa je pozvao da prespava.
Baba: Eto, vidiš, zete. Deca se malo igrala...
Otac (sebi u bradu): E, barem da si našao nešto da jebeš...
Majka: SIMO! Vuci se u krevet!
1. Izražavanje zadovoljstva zbog nekog dogadjaja;
2. odričan odgovor;
3. zapovest;
4. ako.
- Oooo, pa koga to moje oči u kafani vide?! Okle ti, pobratime?
- Odjebao sam juče onu moju kravu.
- Definitivno?
- Definitivno.
- I neka si vala! Nismo mogli da te navatamo dok si bio sa njom, ko da si Higzov bozon. Aaaaa, pa to mora da se zalije! Mala!
---------------------------------------------------
- Kume, 'oćemo još po jednu?
- Neka kume, drugi dan. Moram sad kući, ubiće me Slavka.
---------------------------------------------------
-Neka mi se javi Ćosić pod hitno!
---------------------------------------------------
- Pa kako, majku mu?
- Ma ne pitaj ništa... krenuo do pekare, skrenem na semaforu, kad iz sporedne ulice, kao grom iz vedra neba, izleti, niko drugi do Radiša Urošević i pravo kod mene na suvozačevo.
- Jel vikao oslep'o sam?
- Neka, neka, samo ti zezaj. Doći će i mojih 5 minuta za zajebavanje.
Nešto što se ne viđa baš svaki minut. Nešto što nije potpuno očekivano ali je za svaku pohvalu. Uglavnom nema relevantnu ulogu i pojavljuje se iz vedra neba.
Jednom rečju: kurcu ne služi ali je nekako opet lepo za videti, jebem li ga.
-I kakav dribling Saše Ilića sada po levoj strani!
-Slažem se kolega u potpunosti, sjajan potez prekaljenog veznjaka, iako, čini mi se, upravo primamo peti gol od Ferencvaroša... Da, definitivno je Šandor Sekereš stavio tačku na još jedan pokušaj Partizana da se domogne Evrope, ali, eto, lepo je za videti da Ilić nastavlja da širi muda po terenu nakon što je drmnuo vinjau tokom pauze kod gola.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Džajić: Zaista je lepo videti da vlada toliko interesovanje za večiti derbi mlađih kategorija. Pozdravljam ovom prilikom oba gledaoca koja su došla da bodre svoje pulene i buduće asove, potencijalne Falkaoe, Ronaldove, Karlose i mnoge druge...
Sigurno je da im podrška mnogo znači.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Baš je lepo za videti da se dvoje mladih tako vole.
-Ne znaš ti ništa, tetka, on je s njom samo zbog pičke!
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Vidi što Stojan otvara novi lokal na kraju Altine, sve u fulu.
-AaA, baš lepo za videti, ali odma da ti kažem da će taj kurca videti kad ovaj nepismeni narod poznaje samo relaciju Sunce(cigare i hleb)-Balkan bet-Matijević(meso)-kuća- Trafika(cigare)- kuća.
Psihičko stanje u kom si spreman da komšiji iščupaš Eustahijevu tubu, onom iz amfiteatra pružiš pesničko veče, ili pak da sestrinom dečku objasniš neke stvari, varira od stepena uznemirenosti, kontrole besa i kvaliteta kupusa iz lokalnog fast fuda.
Postoji ih više, razlikuju se po nivou agresivnosti, verbalnog i fizičkog nasilja, ispoljenog na objektu-izazivaču.
Blaga nervoza. Dotiče me, ali ok. Ne uzbuđujem se. Mrki pogled i po koje jebanje majke. Začinjeno finom doskočicom, naučeno ispred diskonta.
Neki od razloga: sporo otvaranje Vukajlije, Kaizenovo prčkanje oko sajta, toplo pivo i pesma Željka Mitrovića na tvu.
Željko Obradović nervoza. Pored jebanja majke, uključen je i spolni odnos sa bližom i daljom familijom. Crveni obrazi kao kod mongolske čobanice i nekontrolisano mlataranje rukama, poput paraplegičara posle litar-dva domaće.
Neki od razloga: Ponovna smrt Dijega u tevenoveli, Kosta Perović sa loptom, Kosta Perović gubi loptu, reklama za Rama margarin i sve reklame za praškove.
Batica Mirković nervoza. Prelazak sa reči na dela. Prilika da ona dva časa karatea iz detinjstva postanu korisni.
Neki od razloga: Kad ti na prelu neko uzme rebarca, kad ti kreten prolije piva, Raća Petrović, kad te komšija probudi u nedelju ujutru da ti kaže da je slučajno srušio zid i da mesto kujne imaš bazen, kad čuješ FT1P.
Navijač fudbalske reprezentacije Srbije nervoza. Ponovno oživljavanje Huna i Varvara. Lomi, gazi, pali, jebi i porodicu i familiju, komšije, sve što miče i Bugare. Nema dalje. Totalno pucanje filma. Pohod na sve što se mrda sa krvavim pogledom i napumpanim adrenalinom.
Neki od razloga: Nema više piva u frižideru, Fudbaleri Srbije, napadači fudbalske reprezentacije Srbije, sudija, mrki pogled prema tvojoj sestri, taština višenedeljna poseta, Nadalove gaće, Kosta Perović šutira, isečen net, Srećni život kad stignu dolari.
Testovi opšte kulture, izdržljivosti, snage, snalažljivosti, pokornosti i glavni test: test kulinarstva. Crni dani za svaku snaju. Dobra ili loša svekrva ona to radi za dobro snaje. Loša svekrva se vodi pretnjom "bolje bi ti bilo, da ja ne bih reagovala".
Test kulture: Obraćanje s poštovanjem, veličanje njene ličnosti i njena dela (hrane koju skuva), poštovanje kuće (sve što se desi u kući, ostaje u kući između četiri zida) - e kevo ajd ne seri, nisi mi ni do kolena, bolje kuva moja mama = Majka, super izgledaš a sarma ti je Bogovska.
Test izdržljivosti: Koliko snajini živci mogu da izdrže njene kritike i pridike bez da joj odgovori. - prolazi samo kod ćutljive snaje, snaja koja ima jezik ne izdrži 5 minuta a da se ne požali majci, drugarici ili celom selu.
Test snage: Svakodnevni poslovi po kući, otvaranje tegle zubima. - uglavnom sve snaje prođu taj test, neke koriste zube u druge svrhe.
Test snalažljivosti: Kada namerno (neke idu i do ekstrema) počne da se trese dok drži utičnicu blizu utikača da vidi kako će snaja da reaguje. - neke snaje izađu iz sobe kao da se ništa nije desilo.
Test pokornosti: Pranje nogu, čišćenje patika svakog člana porodice, slušanje naređenja. - svi tipovi snaje peru svoje noge, čiste svoju obuću, na jedno uvo uđe na drugo izađe.
Test kulinarstva: Njena omiljena jela, omiljena jela njenog sina, česti saveti šta treba da se i kako da se radi, peršun se stavlja u ručak ne mota se u rizlu - odkud znam šta voliš tek sam treći dan u kući, za tvog sina ti kuvaj, ja ću sebi da ispržim jaja, ti ćeš da mi kažeš da l' se mota ili ne mota.
Ultimativni izraz afirmacije na rendom primamljivu priču sagovornika od prekoputa. Retoričko pitanje kojim subjekat izražava personalno oduševljenje kakvom informacijom od potencijalne mu koristi. Nešto tipa "Je l' ima neke drugarice/mlađu švecu?" ali u sveobuhvatnijem kontekstu. Aminovanje sa duhom.
U (ne)svakodnevnom govoru se može čuti i verzija "Gde da potpišem?" ali u značajno manjem procentu od ove iz naslova. Sumnja se da to navodno ima nekakve veze sa dizanjem kredita. Bilo kako bilo, oba izraza se mogu koristiti i u ironičnom smislu, no tada treba ipak paziti da druga strana nema veću mišićnu masu od vas. Za moždanu je nebitno. Ugodan dan želim.
- Uuu, brate, izvali oglas što sam dobio na mejlu..."Traži se mladić od 18 do 35 godina za snimanje porno-filma u Beogradu i okolini. Plata evropska, devojke iz Rusije. Prednost depiliranim kandidatima."
- Gde da stanem u red, jebote?!
- Ma, daj, šta se ložiš, to mora da je neka šiptarska akcija za nabavku svežih organa...A i nisi depiliran.
- Kako znaš?!
- Videla te Jelena na bazenu kad si se presvlačio, pa mi rekla...
- Jelena? Kako je ona mogla da me vidi kad je zapalila u Australiju pre tri god...Au, mamu ti jebem pedersku!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- I? Kako ti je na novom poslu, tebra?
- Pa, nije loše. Dođem tamo oko 8, obučem radnu uniformu, malo pobrišem okolo i čekam da dođe mušterija. Ako stigne neka isporuka - a dnevno ih ima, pa bar 3 - izađem napolje i pomognem da se to odnese u magacin. Oko 13 otrčim do pekare duzmem nešto da pojedem, vratim se, slažem malo kartone sa jajima, dodam ako nešto zafali po rafovima i tako to. Šef mi je kul lik, pa mi dâ da povremeno ispušim koju cigaru i opikam tetris. E, a najjača stvar, brate, je da ako ostane hleba i kifli od tog dana JA mogu da ih pokupim i odnesem gajbi!
- U, baš ti je do jaja pos'o, brate...Nego, gde da stanem u red za njega?
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Imamo: plavuše, crnke, riđe, mršave, debele, niske, visoke, patuljaste, sisate, guzate, obrijane, dlakave, dominantne, poslušne, Azijatkinje, Brazilke, Nemice, Šveđanke, Ruskinje, Ukrajnike, Indijke...
- Gde da potipišem, xexe...
- Molim, gospodine?
- Rek'o, "daćete mi jednu Moldavku". Najjeftiniju. Šta ću, tako sam navikao...
ono što komšiluk neprestano posuđuje, karika koja nedostaje u escajgu.
zvrrrrr zvrrrrrrrr zvrrrrrrrrr
čuje se zvuk prišunjavanja vratima i promena statusa na špijunka-booku.
- komšija, o komšija! znam da si tu! otvori komšija!
zvuk aritmije i gamizanje hladnog znoja za vrat probijaju muklu tišinu.
zvrrrrr zvrrrrrrrrr zvrrrrrrrr
- kada dunem i vatru sunem, srušiću ti kuću!
u ramu tubularnog vida kroz vrata kezi se vučji gladan osmeh, ljubičasto-jodne desni gladnog komšije...
- znam da ste kod kuće! poslednji znak aktivnosti bilo je podizanje roletni pre cirka pola sata, hajde nemoj da provaljujem!!!
zvuk otključavanja.
- šta je sad? nemam više čime ni da jedem ni ušta da kuvam!
- pa, mislim da ne govoriš celu istinu!
dvoboj očima, 'lomljenje' nevidljivih ruku u vazduhu kao napetost oblaka elektriciteta...
- mislim da IPAK imaš nešto što bih mogao da pozajmim od tebe i nikada ne vratim.
- šta, prvorođenče?!?
- sve u svoje vreme, ali sada mi je preko potrebno nešto bez čega nikako ne mogu da doručkujem... postament za polutvrdo kuvana jaja, da i pripadajuću kašičicu za lupkanje i otvaranje...
odlazak u pustu kuhinju...
- evo, i to je to nadam se?
- mi komšije moramo da se pomažemo, svratiću popodne da premotam video kasetu.
- ali niko više ne koristi kasete, nemam ni video, bacio sam ga...
- nema veze, doćiću treninga radi, ti možeš da premotavaš ručno dok ti ja popisujem stvari po kući, prijateljstvo se održava redovnim treningom! vidimo se, komšija.
Jutro je. Svježi beogradski vazduh (ahahahahaha, kao da nešto takvo postoji) ulazi kroz prozor našeg junaka koji mirno spava nakon još jednog veselog druženja sa publikom koje je uključivalo razne alkoholne derivate, kao i punomasne đakonije. Vesele ptičice sletješe na poluotvoren prozor njegove sobe i krenuše da zapjevaju da bi probudile junaka. Međutim, hitrim pokretima ih preteče udarna bušilica marke Hilti, koja je veselo poskakivala po vrelom beogradskom asfaltu. Prenu se naš junak iz sna veseloga sa golfom punim manekenki (90-60-90 sve do jedne), i bi mu žao što radovi na putu baš tog jutra svratiše pod njegov pendžer. Ljutito drmnuvši prozor, otvori ga još malo te reče sebi u bradu koju psovku, i pomisli čak i da pljune dole, zamišljajući kako tekućina nalazi svoj cilj u vidu ćelave glave radnika građevinskog preduzeća i pogađa ga tačno u centar, ali brzo odustade od takve pomisli.
Upalivši svjetlo u kupatilu, i ušavši pred ogledalo, naš junak se pogleda, te posegnu rukom za četkicom za zube. Kako je posegao, tako se i zaustavio i svoj zabezeknuti pogled vratio tačno na ogledalo. Postade mu pogled još zabezeknutiji kad vidje da mu je njegova divna kovrdžava griva - ravna. Ravna jebote. Od toga mu ispadoše i naočare na pod, te Rambo izgubi već drugi trejdmark od jutros. Potrča on do frizera, ali shvati da mu je frizer na drugom kraju grada, te se maši za džepove i iskamči iz njih teškom mukom tačno 149 dinara i kovanicu od 10 para iz sedamdes' treće. Ugleda autobus koji ide do frizera, autobus stade, otvoriše se vrata, pogleda vozač Ramba i Rambo shvati užasnu istinu. Niko ga ne prepoznaje. Vozač ga čak i naruži što je imao dinar manje za kartu, ali se sažali i pusti ga, jer je na alkohol bazdio najstrašnije.
Prolomi se nakon pola sata zvonki glas Rambov viknuvši "MAJSTORE, SREDNJA", na šta majstor stade i značajno ga pogleda. Rambo sleže ramenima, vozač poče da klima glavom u negativno, odahnu malo i pritisnu prekidač za otvaranje vrata. Izašavši napolje, mladi junak ugleda frizerski salon. Nakon što uđe, zasjede na stolicu jer nikoga nije bilo. Njegov frizer uđe par trenutaka kasnije i ne poznade ga. Uplaši se Rambo, pa trk u Crnu Goru, kod jedne babe u Vasojevićima. Kad dođe tamo, a ono trošna kuća a stara baka gleda. Postavi se on ispred nje. Pogleda ga baka kroz krmeljive oči pa otvori usta da izusti nešto, a zadah joj se provuče između zuba i izleti napolje umalo ne ubivši Ramba. Reče mu baka da zna šta je i šta treba da radi. Odvede ga ona u tor s ovcama, a ono ovce kovrdžave da ih kovrdžaviji' nema. Upita Rambo odakle take kovrdže baba, a ona mu reče da je do jednog izvora. I pokaza mu baka đe da ide do izvora.
Kad dođe do izvora, gleda on u njega i ne vjeruje koliko je voda čista. Uze on rukama da se umije i kosu opere i umi se od vode i kosu opra al izvor ostade čist k'o suza. U to ugrija sunce i Rambu se opet ukovrdža kosa, a Rambo sav srećan krenu nazad u BG. U to ga vidje i baka i prepozna ga sade isprve i reče mu da dobro čini i dobru muziku da stvara.
- Jebote, nikad više pijanke. Nikad.
Batica za vino. Ekspert osetljivog nepca i istančanih kognitivnih čula, koji vam sa argumentacijom jednog akademika u bilo koje doba dana ili noći može reći koje to vino idealno paše uz vaše "Šatobrijan" palačinke s nutelom ili San Pjera šurenog u mleku primorske koze. Jer on je SOMALIJER, taj neverovatni pušač kurca kada je napitak Bogova u pitanju!
Elem - ako do sada još niste bili u prilici da upoznate ili, barem, da čujete za nekog ko se bavi ovom plemenitom profesijom, to možda ima veze sa tim što u Srbiji "Opšta teorija Gastronomije" i dalje čeka svoje jubilarno prvo izdanje...a i šta-koji-kurac-kurac-od-ovce zanimanja su zasad i dalje rezervisana za apsolvente Megableje (ovom prilikom srdačan pozdrav svim svršenim geopolitičarima-PR botaničarima). Pa, ipak somalijeri postoje i kao i kod svakog drugog izmišljenog zvanja sektaški mistifikuju svoju ulogu u društvu i životu uopšte.
Somalijerstvo se, za početak, uči na tečaju, tipa, k'o ikebana, tekvondo ili švecki i nema nikakve veze sa enologijom (nauka o vinu; prim.prev.). Nema nikakve veze ni sa kelnerskom profesijom jerbo narečena zahteva ozbiljnu šljaku, spretnost i par giga memorija. Pa, ščim onda ima veze, jebeno? Odgovor se nalazi negde između latentnog alkoholizma i drkanja malog, u dlake obraslog kurca, s akcentom na ovom potonjem. Onda, ustvari, i ne čudi podatak da je savremeno somalijerstvo kao takvo nastalo u govnarskoj Francuskoj a kao još jedna "catégorie ziljavique" koju su glaski petlovi servirali ostatku planete.
Probam i preporučujem vina, msm, gle'te kurca...
- Dobrodošli, gospodo, dobrodošli, izvolite pogledati naš meni za danas. Današnja preporuka šefa kuhinje je jarebica u sosu od višanja sa prilogom od slatkog krompira i kruške i San Pjer šuren u mleku pr...
- E, burazeru, ae zajebi te priče i donesi nam 4 bifteka - Peco, si ti 'teo krvav, beše? - 4 šopske, 4 ljute, daj nam neki 'leba uz to a pre svega toga - 4 viskija, mlooogo smo naporno sastančili danas, zaslužili smo, bre, majkumu, hahaha...
- Hmm, ovaj, dobro, u redu...A da li bi gospoda dok čekaju na svoje meso možda želela da se posavetuju sa našim somalijerom u vezi vina koje će piti uz obed?
- E i 4 piva da dođu posle tih viskija, ščuo! A tog tvog malog iz Somalije mo'š slobodno da nam pošalješ zastal, Peca nikad do sad nije vid'o crnca pa bi 'teo da se slika s njim, 'el tako Pekili, hahahaha?
------------------------------------------------------------
- Dobro veče, ja sam Danijel i ja ću biti vaš somalijer večeras. Da li za početak mogu da vam preporučim jedno izvrsno aperitivno vino sa juga Francuske, note pačulija i limete u bukeu će bez sumnje izvrsno uticati na otvaranje vašeg apetita, hehe?
- A odakle sa juga Francuske?
- Pa, ovaj, sa juga, baš onako južno, hehe...
- Mislite "južno" kao pridev od imenice "jug" ili "južno" kao "Provansa" ili "Berdezalp"?
- Hehe, :glp:, pa ovo drugo, razume se...
- Pretpostavljam da je neki portogizer u pitanju?
- MA, KO TEBE GRIZE, BUDALO, JEDVA SAM I OVO NABIFLAO NAPAMET, JOŠ MI SAMO FALI DA IM I IMENA ZNAM?!?!
Kada je Kasandra, glavni lik istoimene telenovele, greškom optužena za ubistvo, građanska inicijativa iz mesta Kučevo u Srbiji je poslala pismo venecuelanskoj vladi i bivšem predsedniku Srbije, Slobodanu Miloševiću, u kojem su tvrdili i zahtevali: „Mi znamo da je Kasandra nevina - oslobodite je optužbe!“
Ovakvom akcijom grupe Kučevaca, kojima u ovim vremenima ne manjka preko potreban smisao za šalu, grad na Peku se malo trgao iz obične kolotečine u kojoj je već godinama. Mladi ljudi nisu izgubili duh, a Kučevo otkriva svoju dušu.
U ime Inicijativnog odbora za zaštitu Kasandre, okupljenima su pročitani zahtevi ovog skupa, koji su uz burno odobravanje prisutnih prihvaćeni.
Nadležnim institucijama:
-Da se Kasandra momentalno pusti iz zatvora;
-Da se Kasandri obezbedi azil u Kučevu;
-Da u Kučevu jedna ulica dobije ime "Kasandrina ulica";
-Da Kasandra bude proglašena za počasnog građanina Kučeva i da se u Kučevu obezbedi adekvatna parcela za postavljanje cirkuske šatre.
Parlamentu Venecuele:
-Da parlament Venecuele izmeni Ustav, kako bi se Kasandri omogućilo pošteno suđenje u SRJ;
-Pod hitno, oduzeti pravno punomoćje nesposobnom advokatu Kasandre, Manrikeu;
-Da se omogući otvaranje konzulata Venecuele u Kučevu.
Međunarodnim institucijama:
-Zahtev Vatikanu, da povodom inicijative bratskih pravoslavaca iz Kučeva Kasandru proglasi sveticom, katoličkom naravno;
-Zahtev Haškom tribunalu da na optuženičku klupu izvede Rosauru i Herminiju za počinjena zlodela genocida protiv Kasandre i njenih vernih gledalaca;
-Kao dokazni materijal poslaće se video kaseta serije gde se jasno vidi ko je pravi ubica mladoga Ignjacija.
Ekonomske prirode:
-Radi upliva stranog kapitala da se Randuu omogući kupovina 49 odsto deonica rudnika zlata "Blagojev Kamen", kao i da mu se hotel "Rudnik" da na dalje upravljanje, kao osvedočenom hotelijeru, što se iz priloženih dokaza u vidu serije može videti;
-"Galija 2" će za sve vreme boravka Kasandre u Kučevu besplatno deliti svakom posetiocu po dva pića po želji.
Posebni zahtevi:
-Da se dan, 21. jun, proglasi za Dan zaštite Kasandre i svih njenih ljubitelja, kao i da se toga dana na bilo kom kanalu RTS-a non-stop emituju epizode ove serije;
-Da se ovaj skup proglasi osnivačkom skupštinom svetskog udruženja za zaštitu Kasandre.
Bez Kasandre i Ljovisne srpski narod će da svisne!
Kad apsolutno nemaš nikakve volje ni za šta. Nadrkan, sjeban, smoren, uopšte ti se ni ne živi. Samo si raspoložen da nekome jebeš mater bez ikakvog razloga, a kada je sa razlogom onda ćeš pokupiti ili block ili ban zavisi gde si. Ili plesku.
- Šta je ovo koji kurac. A i ova televizija više koji kurac u pičku materinu. VUČIĆ, PAROVI, VUČIĆ, PINKOVE ZVEZDE, PINKOVE ZVEZDE, PINKOVI KURCI, AKAPULKO ŠOR, MILIONITI CIKLUS SLAGALICE, NEKO AMERIČKO SRANJE. Ode malo na vukajliju da vidim kako su mi defke prošle. Nikako. O jebem li vam majku jedna ostade živa u minusu, a druga na dženazu. Bolje da su obe. Jebem ti i vukajliju i život i sve!
Ulazi na čet u čekaonicu u kojoj nikad nikog nema.
JNRJINRIJ-HBUHJ-sgs-ag-AAAAAA-JEBEM TI SVE-ag<adcdfxhsxtd-sgwa5w36est-setdgw3q31-4rzhrfcvh.-,-,ljuherdz-q32-omezmkotem53ofmsixmg-wt-ez-nr-ad.
BAN
O jebem li ti majku ne mogu ni iskaliti bes da me ne banuje jebem ti i internet i vukajliju i sve ti jebem u pičku. Odo da se okupam nisam sto godina. A kurac ću nema vode. Ne mogu ni jesti kad nema hleba a vani ovo usrano vreme ko će izlaziti sad do pekare da kupim bagavi hleb star pola godine. Sere mi se više od hamburgera, mekdonaldsa usranog, pica, kurca. Sad mi se ni ne jede nešto. Ni ne spava mi se, ni ne uči, ni ne izlazi, ni ništa. Ode sad na fejz malo da prozivam nafurane klinke. Anejbl tu konekt šupičku materinu šta me jebeš sad i ti JEBENI SIVI DINOSAURUS mi govori da se ne mogu priključiti na internet pa šta ti znaš o internetu govno praistorijsko zakržljalo jebem ti mater ja.
- Nemanja hoćeš igrati sa mnom jamba?
- Aj' može.
Grupa srpsko-hrvatskih i hrvatsko-srpskih pevača koji se okreću kako vetar duva. U stanju su da se dobro pokenjaju a onda sve to pojedu pod izgovorom ''šta je bilo-bilo je, nemamo se potrebe više mrzeti''. Kada finansijska kriza dotera dupe do duvara brzo se zaboravljaju priče o Nama, Njima i veri otaca.
- I evo, večeras u emisiji Amidžija Ognjenovića, posle 20 godina u Srbiji Dragoje Oliverović!
Publika u delirijumu: JEEEEEEEEEEEEEEE!
- Dobro veče Srbijo, sve vas puno volim(dabogda pocrkali svi do jednog, jebo me menadžer i kad me natera da kažem ovo, jebaće mi mater kad se vratim)!
- Sedi Dragoje. Da krenemo sa pitanjima? Kako to da si se rešio da održiš koncerte u Srbiji kada si pre 2 meseca izjavio da to ne bi uradio ni za milijardu evra a vidimo da si pristao da održiš koncert za 5000evra?
- Kako da ti kažem, dragi moj Amidžije, sazreo sam u međuvremenu i shvatio sam da ova izolacija ne vodi nikuda i unatoć tome neko mora napraviti prvi korak(imate sreće što sam švorc, kurac bi vam pevao).
- Interesantno,ali zar ti nisi pozivao na linč Srba u Hrvatskoj i svečano otvaranje logora u Jasenovcu. Evo samo neke od naziva tvojih pesama: ''Bežte psine preko Drine'', ''Oj Srbine tursko kopile'' , ''Pun Jasenovac đaka niotkuda vrata'' itd. Mislite li da će srpski narod preći preko toga?
- Samo bih napomenuo da je tu prozivku započeo Mali Veliki Nindža svojom pesmom ''Mati će Hrvata u ćevap poznati'' a ja sam samo pijevao i bodrio svoj narod u trenutku srpskočetničkokomunističkoljotićevskonedićecskenacionalističkovelikosrpske agresije na Lijepu Moju Malu Krsnu,mesto koje je stradalo i gde sam ja rođen.Ali to je sve prošlost i ja vam opr..Opr!Opraštam i kuću u Dubrovniku(Srbosjekoviću jebaću ti mater što me na ovo natera)a mi moramo gledati naprijed(majku vam jebem kamo sreće da proradi Jasenovac, sreća moja što ste glupi ko kurčevi pa ne znate ni šta je juče bilo). Volim te Srbijo! Srpkinje najlepše devojke!(šalje poljupce prema publici)
Prčni grč. Grč koji uhvati prilikom vođenja ljubavi, od milošte nazvanog- prčenje. Mnogi neupućeni ljudi smatraju da je grč prilikom plivanja najgori od svih, da ne kažem Kralj grčeva, jer jednostavno ne žele da pričaju po svojim prčevima. Razmislite, kod ovog grča samo možete da se udavite i svi lepo pričaju o vama, a kod drugog, zažalite što se niste udavili.
Brate, znači, izvedem ti ja onu malu Silvanu iz kraja, onu bre što ima balone ko za otvaranje Maksija, dobro 'ajde jes malo tamnija, ali ono, sedam godina sreće...e pa vidiš brate...meni se sedam godina ne-sreće, niti želim u stvari ikad više da je sretnem.
Znači odavno ona meni Šiljo, što si sladak ovo ono, ja preksinoć uzmem ćaletov auto i pravac Vrištalište, kod jezera. Tamo već četiri automobila, princip svako jebe što je pov'o, jebi i ne trubi. Krenemo i mi...sine što ima sisku...meni zastava podignuta, sve kako treba...u jednom momentu, sineeee, tako me probode bol u desnoj nozi, ono uhvati me najstrašniji prč. Ne mogu da ustanem kako treba, udario glavom u krov, gaće zakačile za menjač počnem da se derem najstrašnije.
Ona počne da viče: Jao, šta ti je, je l' ti dobro? Jao!
Meni u glavi: blam brate blam, počnem da se derem: Ćuti bre, ćuti!
Ona vrišti i dalje, sine, ja se mislim: Pa pička ti materina, malopre ni glasa da pustiš sad se dereš ko gladno tele.
Počnem i ja da vrištim najstrašnije, jedva nekako uspem da izađem iz jebenih kola, kad tamo, došao lik iz susednih kola, go golcat: Brate je l' ti dobro...šta ti radi ova jebote?!
-Ma brate, stegla mi se noga, prč, ovaj grč
On mi stavi ruku na rame: polako brate, samo polako, probaj da ispružiš nogu na suprotnu stranu. Ispravljam ja nogu, kad pogledam, njemu kita još uvek stoji, on me zagrlio, meni poludignut, ove dve ribe vire kroz prozore, a vire i svi ostali iz svojih kola.
Pomislim: Jebem ti Silvana mater i kad si prvi put sisom zanjihala i tek čujem:
- Šiljo brate, jes' to ti... A ono brate lajavi Kiza doveo neku koleginicu sa posla...značiiii ne smem da prođem kroz kraj...sigurno zna i kasirka u Maksiju. Jebem ti Silvana mater...
Obavezan sastavni i formalni deo svakog dužeg razgovora sa našim starijima. Naime, nema te teme, aktivnosti i dešavanja, koja su u naše današnje vreme ravna svim onim događajima koji su se odigrali u prethodnim vremenima. Nebitno da li su naši stariji bili direktni ili indirektni učesnici, sve ono što se pre dešavalo je mnogo teže, opasnije i za današnje generacije prilično nedostižno. Treba se složiti u nekim aspektima, tipa, nije život isti onda i sada, da je tehnika mnogo stvari odradila za nas, ali problem je konstantno omalovažavanje mlađih naraštaja i nepoverenje koje se odaje pri svakoj aktivnosti omladine a koje se tako redovno ispoljava kroz tu rečenicu "eeeee moja deco....". I šta god znali, koliko god u životu prošli, nikada nećemo biti dovoljno dobri, baš iz razloga što nismo živeli njihov život, mada trebali bi da se zapitaju nekada, da li su i oni naš život proživeli i da li možda treba malo više razumevanja da se pokaže, ne stalno, makar ponekad...
- Jaooooo deda, pada sneg napolju! Jeeeeee idemo na sankanje i grudvanje!
- To sneg, ha pa ne zasmejavajte me, eeee deco moja u moje vreme kad padne sneg, a mi na selu bez puteva i mašina za čišćenje, do struka napada, ne možeš po pet dana iz kuće da mrdneš! Ovo danas neki prdavac od snega, sutra ga već neće biti!
- Daj matori ne davi decu, nego skidaj sanke sa tavana i maži slaninom da mogu klinci da idu da se igraju...
-----------------------------------------------------------
- Marko, sunce mamino, aj skoči do pekare kupi hleb jedan da imamo svežeg 'leba za ručak...
- Kod Sime pekara?
- Da tamo dušo...
- Ni slučajno tamo da si otišao, mašinama leb mese, ko zna šta sve stavljaju u njega! Eeee deco moja, kakav je nekad pre 'lebac bio, pa pojedeš komad 'leba ko da si batak ćureći ceo smazao, a ne ovo danas, samo hemija i naduvano, ni za svinje ne valja...
- Ništa deda, sutra ti praviš leb pa ceš nam pokazati...
- Nego šta, kad ga rukama umesiš pa osoliš dobro, kakav kurac Sima pekar, ima odma da zatvori pekaru svoju, kad samo omiriše ovo...
- Dobro deda čuli smo, aj ti sad lepo Mare samo kupi hleb da ne ostanemo gladni od ovih dedinih priča....
-----------------------------------------------------
- Bill diži dupe idemo da kupimo pečurke u šumi!
- Ne mogu deda, prehlađen sam, baš mi je loše a i kucam neki kompjuterski program, sada treba baš da ga završim, velike nade polažem u njega!
- Vidi ga, mala kijavica i odma ko mlitavko neki se ponaša, diži se bre!!! A i to tvoje čudo od plastike što kuckaš na njemu, ko da će ti to doneti nešto u životu!!! Eeee dete moje u tvojim godinama ja sam uveliko već zidao i radio s svojim starcem, da znaš samo šta smo mi sve uradili, ne bi verovao! Počinjem da sumnjam da nisi od naših Gejtsova!!! Nikad od tebe neće biti ništa!
Ono što mi svako jutro podigne pritisak bolje od kafe, koka-kole, guarane i kokaina, zajedno, i svako jutro me dovede u predinfarktno stanje. Jeb'o je onaj koji je izmislio.
Jogurt ( 0,5% mlečne masti, litarsko pakovanje ):
Ispod poklopca ljubičaste boje se nalazi, za ostatak flaše, zaliven poklopac od meke plastike. Za taj poklopac, u dužini njegovog prečnika, nalazi se zalivena tanka tračica od istog materijala, koja služi odvajanju poklopca od ostatka flaše. Njenim povlačenjem bi poklopac trebalo da se odvoji od flaše, čime se pristupa njenoj sadržini tj. jogurtu. Međutim, taj poklopac je tako zaliven, a traka tako tanka, da pri pokušaju otvaranja ona obavezno puca, a sa njom pucaju i živci osobe koja otvara flašu. Sledeće što preostaje je uzimanje kuhinjske nožekanje i zabadanje njenog vrha u neotvoren poklopac, ili nabijanje palca jedne od ruku u isti, pri čemu obavezno dolazi do prskanja sadržaja ambalaže po celoj kuhinji, koje je praćeno izgovaranjem najstrašnijih psovki koje čoveku u tom trenutku padaju na pamet.
Druga varijanta je da se u frižideru već nalazi flaša jogurta koja je do pola puna. Pošto je stajala neko vreme, došlo je do obrazovanja taloga i isplivavanja surutke na površinu. Da vam se ne bi dogodilo da pijete samo surutku, vi ćete, kao svako razumno biće, pre upotrebe promućkati sadržaj ambalaže. Tu na scenu stupa ljubičasti zatvarač koji je napravljen tako da između njega i flaše uvek ima "lufta", koliko god da ja dobro zatvoren. Tada pri pokušaju mućkanja jogurta dolazi do rasipanja njegove sadržine po celoj kuhinji, koje je ponovo praćeno repertoarom teških psovki.
Zbog ne prijanjanja ljubičastog poklopca za flašu, neka vam je Bog u pomoći ako nemate mesta u vratima frižidera, a u njega vraćate načetu flašu. Pri sledećem otvaranju istog, videćete baricu jogurta, ili razliven jogurt po svemu ostalom što se u frižideru nalazi, što opet zavisi od toga na koju ste rešetku odložili flašu. Naravno i u ovom slučaju, vaše otkriće će biti praćeno gomilom pogrdnih reči i izraza upućenih dobrim ljudima u kompaniji "IMLEK".
Mleko ( 0,5% mlečne masti, litarsko pakovanje):
U ovom slučaju patent za otvaranje je nešto drugačiji i sastoji se od plastičnog poklopca bele boje na preklapanje ispod kog se nalazi alu-traka, čiji je jedan komad slobodan radi otvaranja. Kada se podigne poklopac, prostim povlačenjem, alu-traka bi trebalo da se skine, čime se omogućuje pristup mleku. Al' ne lezi vraže, deo aluminijuma koji je ostavljen zbog povlačenja obavezno pukne, tako da se ponovo mora potražiti pomoć kuhinjskog noža, ili nekog od prstiju ruke. Neretko se dešava da plastični poklopac nije dobro zalepljen pa otpadne. Ako ipak uspete da otvorite pakovanje, problem nastaje i pri sipanju mleka u čašu, jer kroz otvor takvog oblika mleko prska i poliva na sve strane, što vodi do dobro poznatog psovanja i proklinjanja sebe što voliš mleko, a i "IMLEKA" što ne patentira neku normalniju ambalažu.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.