
To je ono što možete videti kada dobro istresete tastaturu.
Kod prosečne tastature korišćene od strane nas, mušakaraca taj sadržaj je dostojan nalaženja u sendviču crtaća "Ren i Stimpi".
Tone mrvica hleba, čipsa, smokija, spajalica, trepavica, mali deo lepljive trake,obična dlaka, stidna dlaka,još mrvica, parče šibice, po koji nokat, preparirana muva, nosni sadržaj.... i mnogo toga drugog.
Moderni akt lične kapitulacije. Zvanično se ''odričete'' borbe za celu veknu hleba,zauzvrat očekujete bar jednu krišku i uglavnom dobijete mrvicu.
Latinski: FIAT PANIS- Hleba svima !
Izraz nastao u Srbiji nakon muljanja i laži sa Fiatom u Kragujevcu.
Umesto radnih mesta, ljudi dobili kurac.
Misli se na hleb koji je kupljen već isečen i upakovan u celofan. Predstavlja podmetačinu kapitalista i globalista sa zapada sa ciljem da uruši instituciju tradicionalne srpske porodice. Kod nas se zna da je isključivo glava porodice zadužena za sečenje hleba i umeće sečenja kriški idealne debljine se prenosi sa kolena na koleno od kad je sveta. Bez toga, nestaje poštovanje i sklad u kući, porodica se raspada i zapad će onda ispuniti svoj vekovni san da nas uništi i pokatoliči. U duhu prethodnog, kupovina isečenog hleba je čin izdajništva i takve ljude treba izbaciti iz svog okruženja. SRBI, RECITE NE ISEČENOM HLEBU!!!
- Jel si čuo šta je bilo sa Jocinim sinom? Našli ga sinoć nadrogiranog i smrznutog u snegu, jedva živ ostao. Strašno.
- Ma ne čudi me ništa od njih, to je nakrivo nasađena porodica. Još onomad kad sam bio kod Joce po potpis za stranku pa kad me je ponudio viskijem, već tad sam posumnjao da nešto nije u redu sa tom kućom. Posle kad su nabavili isečen hleb u prodavnici samo zbog njega, tad mi je sve bilo kristalno jasno. Nego, gde nam je sin, junoša tatin.
- Kaže otišo da završi nešto. Dala sam mu hiljadarku, valjda mu treba za knjige.
- Ako, valjda će sledeće godine da diplomira, ipak puni 30 u junu a treba i da ga oženimo.
Menja sve postojeće izraze za veoma malo bilo čega! Gutljaj, zalogaj, dim, parče, za dlaku... I slično.
Konketno, sedeli smo u Dunavskom parku prilazi onaj gitarista (mrtav pijan ) iz Zmaj Jovine sa sedećim rečima " Ej, je 'l imate nešto? Nisam ništa dva meseca" Nije nam bilo savim jasno šta trazi, onda je spojio kažiprst i palac, stavio ih na usne i rekao " Please ako imate samo jedan prcić, daću vam 200 dinara"
Kada ćale peče roštilj, cuga pivo, povremeno ti da parče mesa, i sipa ti pivce u čašu. Slađe nego bilo šta.
Stelt tehnologijom za čulo ukusa zaštićena hrana ili piće. Potpuno bezukusno, kao parče sunđera ili kartona da žvaćete.
- Ćale, Što toliko soliš? Zar ne znaš kako je toliko soli štetno po organizam? Skače pritisak, stradaju bubrezi...
- Zato, ćero, što tvoja majka sve sprema bljutavo! Sve ove godine nikako da provalim da l' stvarno tol'ko misli na zdravlje ili se samo na to vadi jer nema pojma sa kuvanjem!
- Dobro, tata...
- Ne sekiraj se, ćero, za mene! To je fora koju sam u vojsci naučio! I tamo kakve sve splačine kuvali... Ako ga životinjski ne zasoliš, nema ukusa!
- Ali, tata...
- Ma, da ti ćale kaže... Jesam u vojsci jeo svakakva govna bljutava što onaj slinavi Ciga što se pretvarao da se plaši mraka da ga ne bi slali na stražu, pa postao kuvar spremao, ali ovo što tvoja keva zbućka je i to prevazišlo! E, kako samo moja mama kuva...
- Ijao, tata...
- Otkako sam se oženio džak soli mi nedelju dana traje! Hehehe, navikao ja na to, ne brini se ti za tvog taticu!
- Pa, ne brinem sad zbog toga, već...
- Au! Nemoj da mi kažeš da je ona sve svreme iza mene i da je čula sve što sam rekao?!
- Pa, ja mogu da ti to ne kažem, ali...
- E, jebiga... Pa, da brzinski završim ovaj divni ručak jer mi je to možda i zadnji...
Mislim da ne postoji tkanina,a pogotovo manje parce tkanine na koju se svi muskarci loze... Tanga je sinonim za zagorelog muskarca.
Jao brate jao vidi koliko njih nosi tange na ovoj Adi,jao vidi joj tangu,jao ladno ima tangice,vau bele pantalone a tangice samo sevaju...
Udarna igla marketing industrije, najniži oblik privlačenja mnogog potrošača da kupi tvoje govno koje mu treba koliko i ono koje prodaje konkurentska firma preko puta. Kupovinom ovog proizvoda činite svet boljim, spasavate pande od izumiranja, lečite decu od cerebralne paralize, pomažete žrtve poplava u Laosu ili gradite sigurnu kluću u nekom delu svoje otadžbine. Iako je procenat koji se donira apsolutno beznačajan, iako će i ta beznačajna suma na kraju završiti na nekom privatnom računu, zahvaljujući prostoj logici i jeftinoj psihologiji stvari dolaze na svoje mesto i krug biva zatvoren : market privukao kupce, frižider napunjen, a tebe ne grize savest što si u frižider spakovao pedes kila pašteta i salama, dok negde u Sudanu deca potežu nož za parče hleba. Sa druge strane, ako odbiješ da kupiš proizvod humanitarnog karaktera, loš si čovek, i jednom ćeš zbog toga trpeti večni oganj i strašne muke.
- Dobar dan gospodine, da li ste kojim slučajem pušač?
- Nisam...
- Ali čekajte sekund - naime, kupovinom ovog proizvoda (gura pred oči četiri boje danhila), a ni u kom slučaju marbora, deo vašeg novca odlazi na sanaciju paraćinske bolnice koja...
- Ma da se teraš bre u kurac, mrš sekto!
Još jedan mit kojim se odrasli služe da nateraju decu da jedu ono što baš i ne vole, u ovom slučaju koricu hleba.
- Nemoj da mi bušiš tu sredinu, jedi i koricu.
- Ne volim koricu! Tvrda je.
- Nije tvrda, ja mesila hleb. Zar ne voliš babin hleb?
- Pa volim, ali....
- Jedi koricu, kad ti kažem. Ona je zdravija i ima mnogo vitamina! Pa ćeš da porasteš i da budeš lep dečko.
Parče papira na kome potrošimo pola sata pišući šta trebamo kupiti, a skontamo da smo ga zaboravili kući kada već dodjemo u prodavnicu...
Poveća kita u opuštenom stanju. Premda nema nikakve korelativne veze između veličine stojka u erekciji i nonšalanciji, ovakvo poveće parče mlohave kobasice će sigurno privući dosta zajedljivih pogleda ispod tuša u muškoj svlačionici posle neke tekme.
- Divi ovog Robinja, brate, kolikog salamandera ima, ko ruka mog sestrića od 4 meseca. Jebote, koliki mu je kad se digne, u pičku materinu? Gle naše mučenike, skrvčili se ko piroćanski čvarci.
- Ma, nema to veze, njemu je iste dužine i kad se digne. Mada, mogli bi da mu ispucamo rebra kad izađemo napolje, mamu mu ganfursku jebem, saznaće ribe da je dokolenko, ima da gulimo kožmuru dok on bude heftao lokalne šiparice.
kad delite jedno jaje, jedno parce salame, jedan krastavac, jednu cigaru i jedno pivo, a imate para da kupite pola prodavnice
Legendarno sledovanje hleba koje se davalo srpskim vojnicima u staroj državi. Dođeš ujutro na smotru, dobiješ veknu tvrdog hleba i to ti je za ceo dan. Ako nešto bude da se prismoči, bude, ako ne - dobar je i hleb da se bar ne gladuje.
Zašto legendarno? Zato što je među narodom vladalo verovanje da se prvo sledovanje taina nikako ne sme pojesti, nego se pažljivo čuva u torbi blizu tela. Onaj ko poseduje prvi tain njega neće ni smrt ni metak. U pirotskom muzeju se čak čuva jedan od tih taina kao muzejski eksponat.
- Mico, ima li šta novo? Prekinu li post?
- Nema sestro slatka ni smokija. I vibrator mi crče pre dve nedelje. Neće me metak ko da tain nosim u torbici...
Parče koja ostane dedi u ruci posle par dana korišćenja štapa za hodanje koji je za male pare kupio kod Kineza.
Završni udarac pripadnika ciganske nacionalnosti u borbi protiv nindža-kornjača za okruglo parče gvožđa koje oni smatraju krovom nad glavom. Takozvani lovac na ge69.
- Oooo Jasmile, nova roba? Gvozdeni?
- Jeste bato!
- Koji mu je prečnik?
- Nema prećnik, ćisto gvozđe!
Duhovit odgovor na često izgovoreno, krajnje nepotrebno pitanje: "je l' jedeš?" dok držiš parče pice ili neku drugu hranu i očigledno krmljaš ko stoka.
- gde si Miki, kako je?
- evo, nije loše... puna usta, razvlači kačkavalj iz sendviča
- jedeš?
- ne, ne... Nosam ovaj sendvič okolo, malo žvaćem pa pljunem.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.