
Zanimljiv pokazatelj da je novac uložen u najobičnije skraćenice na ponudi za aranžmane u agencijama ponekad usko povezan sa seksualnim dobrima tokom predstojećih 13 dana, tj. 9 noćenja.
Hotelski smeštaj:
PP - polupansion - Letuješ sa (verovatnoća 99%) dugogodišnjom izabranicom koja ti daje samo u pičku, uz sporadični bloudžab, ali ne i normalno, tj. u zadnji ulaz, kako kalup zapoveda.
AI - All Inclusive - Otvorio si se, batice, čak i prilagodio termin tako da izabranica sigurno ne bude u onim danima, a čak i da bude tih tehničkih problema, ona se ne libi za drilovanje u sve tri lokacije. Pritom imate i sve druge usluge besplatno, pa će pasti i neko igranje uloga. Možda ti se posreći i neki trisam dok iz zezanja pustite da vas navata spremačica.
NA - najam apartmana - Siroma, šta da ti kažem. Išao si pred kraj sezone kad je najjeftinije, a baš tada riba treba da ti dobije. Seksa nema, a ni dobrog raspoloženja da ti popuši. Osolićeš dupe, libo te rac.
ND - noćenje sa doručkom - Iskeširao si doručak, bravo. Namirenog stomaka ideš na plažu, a vala i kurca. Sve isto kao i za najam apartmana, ali uz jutarnje pušenje u znak pažnje.
PA - pun pansion - Isto kao i all inclusive, ali uz nešto ređe praktikovanje in d pedu i bez nekih nepredviđenih egzibicija. Ali tu su sva tri obroka, nema greške. Bude li nešto van uplaćenog, platićeš na recepciji, ili primljenom šamarčinom.
UAL - Ultra All Inclusive - Široko! Hardkor, anal, bloudžab, trisam, forsam, facial, spremačica, recepcionarka, domar, piš... dobro, neke stvari treba da ostanu i u četiri zida.
Apartmanski smeštaj:
A2 - apartman za dvoje - Fino, prostrano, samo što moraš da kuvaš ponekad, ali ako si pametan iskoristićeš i dodatnu prostoriju, pa odabrati smeštaj sa kuhinjom koja ima dovoljno veliki pult kako ti riba ne bi udarala ritmično glavom u zid i uznemiravala penzionere iz Lidsa u smeštaju do vašeg.
A3 - apartman za troje - Povela je švecu, jebi ga. Povela je kevu, jebi ga. Poveo si kevu, jebi ga. Poveo si ortaka, jebi ga. Povela je drugaricu, jebi je.
A4 - apartman za četvoro - Odlasci na plažu u smenama, ne mora da bude loše. Manje ćeš pocrneti, ali dovoljno jebati.
S2/3/4 - studio za dvoje/troje/četvoro - Isto kao za apartman, ali skučeniji prostor. Bez akrobacija, osim ako si midžet.
NPR - nisko prizemlje - Seks u podrumu. Raj za sado-mazo ljubitelje.
PR - prizemlje - Skroz okej, posebno ako ti ne smeta da vidiš ujutru sasušenu spermu sa spoljne strane prozora.
VPR - visoko prizemlje - Vrh za egzibicioniste. Taman toliko visoko da te svi vide, a da ti to ni najmanje ne smeta.
+1 - pomoćni ležaj - Imaš decu, brt. Suv kurac, evenutalno neki seks pod tušem kad uspavate dete, pod uslovom da nije umorna.
Brojevi čije ti značenje nikad nije bilo jasno, ali ni njihovo postojanje jer njima ne možeš da izraziš količinu alkohola koju si popio, veličinu sise, kolko ti auto ima kubika, niti koliko kila pudera je stavila neka nafurana klinka. To su oni brojevi čije misteriozno značenje znaju samo učenici matematičke gimnazije, i poneki iz pete i devete, studenti ETF-a, MATF-a i sličnih fakulteta.
Obični ljudi koriste ga u situacijama kada spominju brojeve koje je teško zamisliti ili koji su nebitni.
Posle sexa sa devojkom koja studira teorijsku matematiku, eksperimentalnu fiziku ili molekularnu biologiju, koja ima 24 godine i upravo je sa tobom izgubila nevinost:
-Jao bilo je predivno! Ti si mi prvi! A koliko si ih ti imao pre mene?
-Pa, to ti je kompleksan broj.
-Aha.(pauza) A koji kompleksan?
-Pa, onaj najkompleksniji. Znam ja da si ti pametna devojka i da razumeš...
-A koji broj bi rekao onim devojkama sto nisu pametne?
-Ne brini se, ja sam samo sa pametnim devojkama bio... Nikad ne bih mogao da budem sa nekom koja nema tri čuke u glavi.
-Jao, znala sam ja da si ti onaj Pravi!
Trač partija tri drugarice nakon uspešnog vikenda:
A: Kako bilo sinoc sa Pavlom, pričaj?
B: Ne možeš da zamisliš, lik ima 22cm!
A: Nije to ništa, moj bivši, Joca, ima 26cm..
C: Šta?
B: Šta se čudiš Marija?
A: Ma pusti ti nju, za nju su to kompleksni brojevi, nego pričaj ti meni kako...
Izraz kojim se okolini daje na znanje da nam je dosta svega što su nam priredili i da je onaj koji to izgovori rešen da okonča svoj život. Krajnja namera da se u tome uspe, ne pružajući sebi mogućnost da se predomisli time što se ovako doda teret pri skoku u duboku vodu.
U teoriji, naravno. U praksi, samo dramatičan način verbalnog protesta, više namenjen publici koja se tu skupila i slučajnim prolaznicima nego izvoru stresa i savesti kod istoga.
Izraz u upotrebi na jugu, u mestima koja su uz neku veću reku ili jezero, logično.
- Jao, jadna ja, gde nađo’ za tebe takvoga da pođem?
- Što, šta ti fali?
- Ništa, imam i viška! Pijanduru, lenčugu nesposobnu, raspikuću, švalerčinu... Lele, bolje za golu žicu od dalekovoda da sam se u’vatila nego za tebe!
- Ženo, ne dramoseraj da se čudi komšiluk. Evo, već se okupili, zevaju k’o u bioskop.
- Ako, neka gledaju i vide šta mi radiš, nek’ se zna kako si me uništio, život mi upropasti! Propado' ovde, gde mi godine prođoše? Samo mi ostalo da uzmem jedan poveći kamen i s' konopče ga vežem oko gušu i da ripam u 'ladnu Moravu i tako se spasem!
- E, da znaš! Ček' malo, sam' da trknem u podrum, tamo ostao vodenični kamen od mog pokojnog deda Milojka mlinara. Dobar za to, težak, a ima i rupa u sredini, taman da lepo privežeš konopče kroz nju, da slučajno ne popusti. A imam i fino konopče viška, ostalo od Džekija kad onomad omastio točkove komšija Radovanovom traktoru. Sa' ti ja sve to lepo donesem da se ti ne mučiš... Tako. 'Oćeš i kolima da te odbacim do Moravu, tamo 'de onaj duboki vir?
- (duža pauza u potpunoj tišini) A to bi ti 'teo, a? E, sad neću!
Veoma česta pojava devedesetih godina prošlog veka, naročito na televiziji "Pink"... Zanimljiv je način na koji su proricale sudbinu i davale odgovor na teška životna pitanja... A sve to s namerom da vas sto duže zadrže jer što je duži razgovor njihova zarada je veća, a vaše šanse za šlog kada dodje telefonski račun se povećavaju za nekih 90 procenata...
-Halo dobro veče! Izvolite...
-Dobro veče! Hteo bih da vas pitam kakvi će biti moji odnosi sa susedima za nekih desetak godina...
-Veoma zanimljivo pitanje... Zamolila bih vas da pogledate kroz prozor i kažete mi šta vidite...
-Ali ja sam trenutno u hodniku nema nikakvog prozora...
-Da ali ste imali nameru da telefon prebacite u sobu sa prozorom... Molim vas idite do tog prozora i kažite mi šta vidite...
-(ŠKK!!!) Dobro... Odmah se vraćam... (posle desetak sekundi) Vidim samo livadu...
-(kratka pauza dok pokušava da smisli neku urnebesnu pricu) E to je zanimljivo... Uskoro će jedan gasterbajter kupiti taj plac i tu sagraditi ogromnu kucu... E sa tim čovekom imaćete velikih problema...
-Jao!!! Pa šta onda da radim...
-Slušajte me pažljivo... Te gaće koje sada nosite na sebi... Vezaćete u 18 čvorova, onda ćete dok držite te gaće, naravno u rukama, trčati po kući, proći sve sobe, a onda ćete izaći na tu livadu i te gaće ćete zakopati baš na sredini livade... ali baš na sredini... ne bude li na sredini i na dubini od 78 cm ceo plan propada... Nadam se da ste me razumeli...
-Jesam... Hvala Vam na pomoći! Divni ste! Hvala jos jednom!
-Hvala i Vama! Doviđenja!
-Doviđenja!
Faza kroz koju mora da prođe svaki umetnik koji iole pretenduje da ostane zapamćen po svom delu. Inače, karakter + kriza srednjih godina + pare, i umetnik počne da živi ko normalan svet... U stvari pogledaj primer.
-Bože gospode, ima li te?
-Šta oćeš?
-A? Javio si mi se! Gde si svih ovih godina?
-Aj ne kenjaj, nego pričaj šta oćeš brzo, žurim se, imam neka posla na Balkanu sa Alahom.
-Dobro, dobro... Bože, muči me nešto. Osećam se prazno, bezidejno. Šta god da uradim imam osećaja da se ponavljam. Svaki dan je jebeno isti, ne pomaže ni droga, ni lekovi, ništa.
-Da, slušam. Šta očekuješ od mene?
-Treba mi pomoć! Želim da večito budem dobar. Ne želim da se pretvorim u... Ne želim.
-U Bajagu? Dobricu Ćosića?
-Ne, bože ne! Ne izgovaraj ta imena.
-Dobro, vidim da ti je potrebno neko rešenje. Šta bi ti?
-Želim da napravim novi zvuk! Nešto novo, što niko nikada u istoriji muzike nije uradio! Nešto toliko spektakularno, fenomenalno, harmonijski savršeno, a opet sa puno slobode ritma ali neregularnosti.
-Stani stani! Daj zajebi ta proseravanja sa novim zvukom, to ne funkcioniše, samo nerviraš ljude.
-Ali bože ja moram! Ja želim! To je moja dužnost!
-Au dosadan si.
-Ja samo želim da zadužim čovečanstvo, da o meni deca uče u školama, da...
-Dobro, ajde kad si zapeo, pomoći ću ti da ti pomogneš čovečanstvu.
-Novi zvuk?
-Da, novi zvuk. Samo jedna stvar. Za to će ti biti potreban novi, božanski instrument. Jel želiš da ga probaš?
-Da Bože, da!!!!
-Evo.
(Dramska pauza dok razgleda instrument)
-Ali bože, ovo je Remington sačmara.
-Upravo.
Možda jedna od najčešćih(ako ne i najčešća) rečenica svakog TV šoua sa eliminacijom. Rečenica koja podiže tenziju, razbija dosadu, a za cilj ima da odvuče naivnog gledaoca ispred malog ekrana. Posle ove rečenice idu OBAVEZNO reklame, a gledalac ne bi li propustio odluku pobednika mora da odgleda reklamu o nekom totalno ne interesantnom i beskorisnom uredjaju...
Hells Kitchen 2010 US,CA
Gordon Remzi:Ovo će biti teška odluka...Oboje ste sjajni kuvari, ali pobednik može biti jedan...
Reklame
Gledalac:Sad su pustili reklame,jebem im mamu!
Gordon Remzi:Dakle,kao što rekoh pobednik može biti samo jedan.-dramska pauza od 20 sekundiPobednik Hells Kitchen 2010 US,CA je...
Reklame
Gledalac:ŠKK?Opet da čekam 15min??-Ali da nebi šta propustio čeka da prođu reklame
::Inserti rada oba takmičara tokom sezone::
Gordon Remzi:Pobednik je
Reklame
Gledalac(Već prekipeo od frustracije):Kakve reklame??Jebem vam mamu pa 30 minuta reklama u sat vremena?Pa u kojoj državi ja živim?Joj, majko!
Gordon Remzi:Pobednik je Kristina!!!
Kristina silazi i pozdravlja se sa svima itd.
::Kratak intervju Gordona Remzija i objašnjenje zašto je nju izabrao::
Gordon Remzi:Pa vidite Kristina se od samog početka izdvajala iz grupe i naporno radila...-I sad nabroji nizove kvaliteta koje Kristina ima a gubitnica ne
Gledalac:Ček, ček, ček!? To je bila teška odluka? Kažeš da je ova triput bolja? Kakva ste vi banda propagandska! Samo su vam pare u glavi!::Obraća se televizoru::Pa znaš kad ću da kupim Dorme? Znaš kad? Nikad! I još ću reći komšijama da ne kupe govna propagandksa!
Leže da spava
Korupcija u kojoj ne treba imati sumnju da se ikad dogodila, obično plasirana od strane državnih službenika, koji vas uvjeravaju da korupcija ne postoji. Naime ako se pobunite protiv represije države, rezultat može biti da propadnete u zemlju kao da nikad niste postojali ili da dignete revoluciju u kojoj će te biti poznati po tome da ste digli svoj glas protiv državnih službenika kojima jasno stavite do znanja da ne želite više takvo stanje.
Srednji vijek. Negdje u Evropi
-Šalteruša 1: Jebo majku kada li će oni ETF-ovci da sastave te računare pa da ne moramo ovaj solitare da igramo ručno, a u pičku materinu nije još renesansa bila ne da papa ništa bez svog blagoslova.
-Šalteruša 2: Upravu si. Šta je šta ti hoćeš, vidiš da je pauza do pola 2, stani tu u red.
-Seljak: Pa ja žurim na devetnesku polazi u pola 2 sa stanice, molim vas de mi napišite te oproštajnice to vam je sekunda posla, ako mi sad to ne napišete gorit ću u paklu.
Martin Luter: Mogli ste evo mi se nećemo buniti ako ga pustite, žuri čovjek, tek sljedeću zapregu ima u osam naveče.
Šalteruša2: Kako vas nije sram da me pomičete sa pauze, kako je ovaj narod bezobrazan, spasimo ga pakla, a još hoće to preko reda, ne može to tako. O pa gdje si ti Mikelanđelo, šta je opet si bludničio u kući izlazečeg sunca, sad ćemo mi to tebi nabrzinu poništit pa možeš čiste duše pred Boga.
Mikelanđelo: To mala, evo ponesi onom svom Leonardu malo domaće rakije, dobro će mu doći za unutrašnje obloge.
Martin Luter: Ne može više ovo ovako, stojimo tu u redu sat vremena, i onda dođe ovaj jebač i očisti se preko reda, e neće moći više kolega, što ste zajebavali narod zajebavali se, nećete vi više prodavati oproštajnice, protestiram.
Šalteruša:Prvo mi nismo nikakve kolege, drugo to ti je bogohuljenje, evo ti cjenovnik vidiš da piše 1200 novih dinara. Pripremi pare da te nebi tužila papi.
Martin: Šupičku materinu i na kurac te nabijem, dižem revoluciju viva la revuolution viva Fidel.
Pa ovaj izraz je totalno ludilo. Poziv na kafu u velikom broju slučajeva podrazumeva trač partiju, doduše ne obavezno, dešava se da ljudi odu na kafu i da se stvarno ispričaju, jer se dugo nisu videli. Al ono što jeste defintivno je da poziv na kafu ne podrazumeva obavezno i ispijanje iste. Kad se jednom dogovorite da idete na kafu, ne morate je više uopšte pomenuti tog dana. Tako možete piti sok, vodu, rakiju, pivo... Na kafu čak pozivaju i ljudi koji uopšte i ne piju kafu!!! Ne sviđa im se ili je uopšte nisu ni probali.
Lično iskustvo. Poslednji put kad sam išao na kafu popio sam pivo, u stvari 2 piva )), kafu niko nije ni pominjao.
Telefonski razogvor 2 drugarice. Subota, podne. Ova prva se budi mrtva komirana, jer se, bože moj, jutros vratila iz grada. Zove svoj najboljnu drugaricu, vernog prijatelja.
Komirana: Ej Maco, evo ja se sad probudih...
Maca (nije sinoć išla u grad, nije joj ćale dao kintu): Ej ćao,pa čekam da ustaneš. Sva sam k’o na trncima. Pričaj, kako je bilo!! Jel bio Aca?
Komirana: Ej extraaaa, znaš kako je extra bilo. Evo samo da se spremim, pa idemo na kafu. Jao, svašta imam da ti pričam! Šta smo radili... haos!
Maca: Uf, extra, jedva čekam. Požuri!
Ova jedna bila na moru, vratila se, pa se javlja ovoj drugoj da ugovore referisanje.
Prva: Kako bilo na moru?
Druga: Ej super.... Samo da ti kažem...uff... znaš kako Cica i Juca imaju celulita kad se skinu, jao užas jedan...
Prva: Stvarno, ma znala sam ja...
Druga: A Daca svako jutro mora..., ma ajmo na kafu pa cu sve potanko da ti prepričam.
Ponedeljak jutro. Fax. Prvo predavanje od 8 do 8:45 se upravo završilo. Pauza. Junaci u amfiteatru svi odsutno pilje u sveske i pod.
Tek će glas razuma: Ajmo da automata na kafu.
Ostali: Ajmo.
E sad stvarno idu na kafu da bi popili kafu. ’ ebiga treba im, organizam traži. Inače, pada glava sa ramena, oči se zatvaraju, disanje se usporava... sistem break down... )))
Najbolja stvar koja postoji na ovome svetu koja nam i uz neku glupu utakmicu ili glup sport ulepsa vece.
1. I zavrsen je jos jedan pokretni praznik fudbalskih slika.
2. Cudan nacin dodavanja - jako i nikome !
3. Najdoski je odlicno skocio ali nazalost samo preko precke.
4. Zadovoljio je trenera i zato sada igra.
5. Dok je lopta u vazduhu da vam saopstim spisak timova.
6. Kakav udarac, pocepao je vazduh na vodonik i kiseonik.
7. Krilo nikad ne pada daleko od beka. (Norwich City - Bayer.)
8. Prepun stadion partizana, 50.000 ljudi. Zamislite, 100.000 dlanova!
9. (Hokej) Okrenuo ga je na kocki leda koja bi stala u casu viskija.
10. Brazilska odbrana - planinski venci Siera Madre!
11. Koncert zvizduka za igrace, cisto da se malo muzicki obrazuju!
12. Lopta je proletela paralelno sa ibarskom magistralom!
13. To je bila veca opasnost za avione tipa Avaks nego po gol Pandurovica.
14. Dragan Ciric, igrac duge kose ali velikih mogucnosti!
15. (lopta se natakla na siljak na ogradi i pukla) I lopta je sada pukla kao staklena kugla od porcelana.
16. Navijaci ne prestaju da navijaju iako pada kisa
17. Statistika je kao bikini: otkriva sve, a ne pokazuje nista
18. (Prica o Maradoni, o karijeri, titulama itd) A onda je kudravi gaucos krenuo krivudavim putem kokainskih noci!
19. Zavrsen je jos jedan derbi vecitih rivala, fudbalska predstava van granica prostora i vremena!
20. Ni lose vreme, ni svi minusi gospodina celzijusa nisu mogli da pokvare ovu fudbalksku predstavu!
21. (Zvezda-Napredak,'94.) Posle cetvrtog pogotka crveno-belih iluzije Krusevljana su se pretvorile u rusevine Kartagine!
22. Albert Nadj- perpetum mobile prve vrste partizana!
23. Zbog ovakvih udaraca R.Karlosa osnovace se drustvo za zastitu lopte!
24. Sjajno se ubacuje u fazu odbrane!
25. U Cikagu se igra kriminalni fudbal zato ima puno policajaca oko stadiona!
26. Borusija iz Minhena!!!
27. Bilo je tu kontakta i ful kontakta
28. Strogi sudija iz Danske, postuje fudbalska pravila kao deset bozjih zapovesti!
29. Ljubomir Vorkapic je jak, robustan igrac, kao da se ispod tog dresa krije buldozer!
30. (SP. Korea i Japan) ... je toliko brz da mu konstantno preti opasnost od radara, i kazne zbog prekoracenja brzine!
31. Nema više Lorana Blana da poljubi Barteza po njegovoj božanskoj ćeli. Sada ga ljubi Linda Evanđelista.
32. Stadion se zove "Soldžer fild" iliti – američki stadion JNA
33. Stoičkov je fudbalski genije i ništa više! (sledi dramska pauza od nekoliko desetina sekundi) A kada je neko fudbalski genije, onda je sve!
34. Da,da... dodji 'vamo bato, to se ne sme. Zuta karta!
35. I odlicna intervencija Ljukovcana. Da vidimo zasto se sada Nemci raduju, pa da, to je gol!?
36. Polster, Polster, grhmhm, grhmrhm. (posle dvadesetak sekundi:) I da vidimo zasto su se igraci Kelna kao po komandi povukli na svoju polovinu, da, to je gol, 1:0.
37. Dobro vam vece dragi gledaoci, javljamo se iz Londona sa stadiona Park princeva.
38. (Prenos engleskog prvenstva)"Mekmanamanaman." (McManaman)
39.osigurali prolaz... (pauza 10 sekundi) ...oprostite dragi gledaoci, Kamerun nije u istoj grupi sa Svajcarskom...
40. Na stadionu se okupilo oko 30 hiljada dinara.
41. I to je lagana lopta za golmana Stojanovica... (posle minut:) Ne, izgleda da je ipak bio pogodak. (C. Zvezda u kupu UEFA)
42. (Utakmica reprezentacije) U pocasnoj lozi su i mnogi ugledni gosti i drzavnici na celu sa Drazom Mihajlovicem! (umesto Markovicem)
43. (C.Zvezda-Partizan) Evo izlaze Partizanovi igraci... a evo i nasih.
44. (Jugoslavija - Ceska, 1997) Aut za Holandiju.
-Alo.
-Slušaj mali, to što se ne javljaš na mobilni, ne znači da te mi ne možemo dobiti, na finksnom nemaš listu poziva pa da vidiš broj. Dolazi u stranačke prostorije da pokupiš materijal pa da pičiš to dijeliti.
Sletio sam niz grad k'o vila Raviola kad da ide na vještačku oplodnju. Ušao sam u magacin i začudio se, pa onoliki magacin nema ni Mišković, znači za ovo služi Zakon o javnim nabavkama.
-Koliko ima kuća u tvom naselju?
-Nešto oko 300.
-Lažeš, ima 439. Sad ćeš za kaznu dobiti i drugo naselje da podijeliš materijal. Uprti ta tri paketa i nosi, gore će te čekati aktivistI i objasniće ti šta i kako.
Dok sam iznio te pakete do kuće više sam ličio na Kvazimoda, nego na aktivistu, doduše Kvazimodo je u malo boljem položaju od mene. Dočekale su me sledeće riječi:“ Dragi aktivisti, sad cemo ovo podijeliti, ti tj. ja ćeš ići posljednji, vidiš da si mamuran k'o čep, ako te budu gledali pašćemo gore nego Šekijevi radilkali i SPO zajedno. Ako negdje ponude rakijom, slobodno uzmite,ili kavu, sok, nebitno. Ti, tj. ja nemoj da bi okusio rakije, čuo sam da si napravio belaj za one plakate, izazvao si masovnu tuču , sad ćemo dobiti kaznu. Budite uljudni, sa osmjehom, kulturno. Ti, tj. ja ako vidiš da neko priča, odmakni se i uzdrži se od komentara, ti nisi sposoban za normalnu komunikaciju. 'Ajmo sad.“
Obazro sam se da vidim, ima li kakva dobra aktivistkinja,i razočarao se. Sunce ti jebem, pa ove grobove ne treba pustati iz kuće ni jednom u četiri godine, da ne plaše svijet, dobro mi uzmemo i glas na izborima, s obzirom da one idu dijeliti materijal. Nema veze, idem. Primjetio sam rezličite slučajeve dočeka. Uglavnom ljudi normalno uzmu letak, saslušaju, i zatvore vrata uz pogled „dabogda vam noge potpadale dokle čarape navukli“, ima i ljubaznih ponude kavom, rakijom koja je meni zabranjena... Samo, zamalo ne izginušmo kad smo došli mojoj kući, nije me did prepoznao sačekao iza ćoška, pa ošin'o glavnog,veli : „Jebem li vam majku onu komunističku, sad dođite, ima da vas pobijem k'o zečad!- Stani dide boktejebo, to sam ja, udri njega! Izvini sine, nisam te prpoznao, crvena ti maja, a ja poletio ko bak, ne daj se!“.
Nakon nekoliko kuća ponudiše rakijom, veli šef: „Samo,njemu ne daj!“, svi naviše i porumeniše ko rakovi na žaru kaže glavni:“Baba, sve te jeblo, šta je ovo?“- Ne , znam sine, od te je moj Simo umro ima 23 godine, otad joj niko nije ni prišo, kontam da trujem miševe , al' 'aj kad ste naišli.“
Potom neki did upita hoce li biti para, a meni se ote: „Dide, dogodine da nosiš materijal pa će te stranka nagraditi“. Šef kad me nije ubio.
Dan je prolazio soprije nego lijevi bek FK Crvena zemlja iz Nove Vesi.
Ostalo je još par kuća. Prilazimo kući manite Stoje, pozvala nas je unutra ,neće na dobro izaći. Glavni je izdao komandu: „Ajte vi obiđite još ovih nekoliko, a ti tj.ja ostani sa mnom, ti ćeš naći rakije, a priroda te obdarila talentom za pravljenje konja od sebe a samim tim i od nas, tako da...“
Ušli smo ko Stoje, ponudila je kavom i rakijom, ja sam odbio, ne zovu je džabe „manita“, šef uze kavu. Popili smo, progovorili po koju, Stoja je ljubazna. Izašli smo nakon par minuta, samo glavni nije uredan, probi ga onaj samrtni, graorasti znoj. Veli: „Mali, ja moram u klozet“.Vrati se, a Stoja zaključa, i kroz skičavi osmjeh: „Sjećaš li se one vreće brašna što si mi obećao,na prošlim izborima? Da ti jebem majku, sad sam ti narendala sapuna u kavu, da se dobro isereš, da na idućim budeš bolji čovjek“. Uteče šef za žbun. Ja za njim. Kad sam vidio, potekoše mi suze od smijeha, a njemu od muke jer, u nedostatku krupnijeg lisja na žbunu, mora nasmijanom facom predsjednika stranke brisati svooj uveliko razglavljeni čmar.-„ E moj šefe, nemoj plakati, ne bi te on drugačije ni poljubio u guzicu.“
Poslije par obavljenih sranja rekao nam je: „Kući, pauza sat vremena, da jedete, i da se obučete u stranačke boje, pa na miting. A ti tj. ja, ti ćeš mi platiti za ovo. Upamtićeš početak kampanje.“
Redovni odgovor sa kojim se studirajuće biće susreće na srpskim više- i visoko-školskim institucijama kad god se požali na nešto, počev od bahatosti u studentskoj službi, pa zaključno sa ponašanjem dekana. Bio student u pravu, ili ne, varijacije na ovu rečenicu su neminovne.
Student: Dakle, molim Vas, ta žena iz studentske službe mi je u sred radnog vremena, u pet do dvanaest, dakle kad nije pauza, zalupila vrata i sada moram da izlazim na ispit u septembru!
Prodekan: Dobro, kolega, što ste vi morali da čekate baš to vreme da prijavite ispit? Zašto uvek u pet do dvanaest...
Student: Zato što sam od devet do tada imao predavanja i vežbe. Ja insistiram da prijavim ispit!
Prodekan: Pa meni je jako žao, ali jednostavno...
Student: Znate šta, ako se ovo ne reši, ja ću se žaliti rektoratu na javašluk u studentskoj službi, ali ću pozvati i Vas na odgovornost! Dosta je meni bilo za ove četiri godine da stalno nešto ili nekoga moram da čekam! A imam i svedoke, da znate!
Prodekan: Kolega! To su ozbiljne optužbe, da li ste svesni konsekvenci!?
*
Student: Dakle, hvala vam što ste sazvali ovu sednicu studentskog parlamenta i što je dekan prisutan. Dakle, na osnovu zakona o dostupnosti informacija, dobio sam neoborive dokaze da su gospodin dekan i prodekan za nastavu na ime krečenja fakulteta dobili sredstva u visini od 2 miliona dinara. Tender za izvođača radova nije raspisan, fakultet nije okrečen. Ukratko: novac je proneveren. Ja ću podneti krivičnu prijavu...
Dekan: Kolega! Pobogu! To su veoma ozbiljne optužbe, da li ste svesni konsekvenci!?
Prostorija u katoličkoj crkvi u koju baš svaka krštena budala može uđi, i moliti za oprost grehova.
B1: Oče, griješila sam.
S: Ispovijedi se kćeri.
B1: Danas dok sam čistila police, naišla sam na jevanđelje, i slučajno na prvi pogled pročitala jebanđelje, šta da radim?!
S: Očitaj 2,5 oče našeta!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
S:Ispovijedi se dijete moje.
B2:Danas dok sam prolazio autom kroz grad, pregazio sam ciganče koje je htjelo da mi opere šajbu.
S(mumljajući):I treba, stoka mi uprlja novog audija juče, uh...
B2:Molim oče?
S:Kažem očitaj 10 oče našeta i sve je u redu!
B2:Oče, kaže se oče naša.
S:Jes' ti doš'o tu da me učiš gramatiku, il' da moliš za oprost grijehova?! Ajd' izlazi dok se gospod nije predomislio!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
S:Ispovijedi se kćeri:
B3:Oče mislim da me muž vara, znate on radi u onoj crkvi dvije ulice odavde, i...
S:Ne varam te Marija, nemam nikad' vremena ni novine na miru da pročitam, a kamoli da te varam.
B3:Iju, pa zar ti ne radiš u onoj crkvi dvije ulice odavde?!
S:Ne znaš ni gdje radim, a znaš da te varam... Ajd' izlazi vani postaće ljudima sumnjivo šta radimo ovoliko!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
B4:Oče griješila sam.
S:Jao, ne vi opet... Da pogodim - opet ste varali muža.
B4:Jeste, kako ste znali?!
S:Ma gospod mi evo sad' reče... Zar se nismo dogovorili prošli 6 puta da više nećete?!
B4:Pa jeste, znate...
S:Ajd' izmolite 20 oče našeta, i nemojte više činiti preljube!
B4:Pa znate, nemam baš vremena za svih 20, a i prva strofa mi nešto ne ide, je l' ima nekih popusta kod boga ove sedmice?
S:Nema, ajde izlazite napolje i molite se!
S:Ne možeš ti s' ovim preljubnicima, k'o da u Turskoj sapunici radim, a ne u crkvi...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
B5:Oče, griješio sam.
S:I ja sam, jebi ga, šta ćeš, ajd' sad' izlazi napolje, PAUZA 15 MINUTA!
Važna studentska informacija za test koji sleduje. No, ovde je interesantno testirati samo pitanja zatvorenog tipa nasuprot pitanju nešto slobodnijeg mladića i kakvu prolaznost oni imaju na testu.
Pitanja zatvorenog tipa
20h Nalaženje.
- Ćao, izvini što kasnim, morala sam da osušim kosu.
- Ok. Hoćeš li da prošetamo?
- Ja bih pre sela u neki kafić.
- Gde bi volela?
- Svejedno.
5 minuta pauze
- Pa reci slobodno gde bi volela da idemo.
- Rekla sam ti da je svejedno.
- Dobro, idemo u onaj kafić dole.
Dolazak u kafić i smeštanje.
- Izvolite.
- Ako može jedan hladni mućeni Nes sa manje mleka i čašu vode.
- Vi gospodine?
- Čaj.
Konobar odlazi.
5 minuta pauze, neprijatna tišina.
- I, kako ti je na faksu, nisam te pitao?
- Nisi me pitao.
- Kako nisam, sad sam te pitao.
- Šalila sam se.
- Aha. Dobro.
5 minuta pauze.
- Meni je dobro na faksu. Jel imaš neki kolokvijum?
- Da, kakvo ti je to pitanje, svi imaju kolokvijume...?
- Da, svi imaju kolokvijume, to si u pravu.
Dolazi piće.
- Izvolite.
Dvoglasno hvala.
Konobar odlazi.
Pauza pet minuta.
- Kako ti je mama?
Devojka se okreće na drugu stranu.
- Molim vas, jel može račun?
Pitanja otvorenog tipa
22:30 šmekersko vreme za nalaženje.
- Ćao, izvini što kasnim, morala sam da osušim kosu.
- Čekaj, sređivala si se zbog mene?
Devojci izmamljen osmeh.
- Ajde, vodim te na jedno mesto, dopašće ti se.
Dolazak na odredište.
- Izvini, a šta je ovo?
- Tu ja živim.
- A šta ćemo ovde samo da te pitam?
- Šta, neš se jebeš?
Za razliku od nalepnice "beba u autu" koja učesnicima u saobraćaju stavlja na znanje da opreznije voze, beba u autobusu u kojem se vi vozite jeste znak od boga koji vam kaže "grešio si, pička ti materina, sad ćeš da ispaštaš i to debelo". Oznaka da ste najebali na više nivoa, da ćete biti arčeni trofaznim vibratorom u mali mozak tokom vožnje, i da budete ljubazni sa brkatom babom koja sedi kraj vas u busu jer ćete vrlo uskoro verovatno tražiti od nje pešest bensendina. Vozikanje u autobusu gde se nalazi beba deluje vrlo stimulativno, na više nivoa: sociološkom (razmišljate da li je vredno imati porodicu, kad će najmlađi član biti toliki antihrist), psihološkom (pitate se kako je moguće reći za tako kmezavo stvorenje da je slatko, i da li ste vi jedini nenormalan kretenčina koji malog seratora mrzi iz dna duše), religioznom (komunikacija sa bogom da vas uzme sebi i prekrati vam muke).
11.00 h: Žis autobus, polazna stanica Novi Sad, krajnja Gradiška, brakati preldžija šofer, standardna konfiguracija od desetak studenata, dve feMserke koje sede skupa i ne jebu živu silu, par debelih baba sa dvajest kesa i sendvičima od ribe. I na kraju, ponosan bračni bar sa četveromesečnim sinom.
11.03 h: Beba: "Kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. Kmeeeeeeeeeeeee... Rrrrrrrrr. Kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee". Putnici sede mirno, komentari tipa vidi kako je sladak, koliko ima meseci, je l' redovno sere kad se naruča.
11.42 h: Beba: "Kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. Kmeeeeeeeeeeeee... Rrrrrrrrr. Kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. Hik. Hik. Kmeeeeeeee." Mater mu vadi sisurdu da nahrani bebu. Studenti šacuju sisu. Babe žderu neki čips. Fenserke i dalje ne jebu živu silu.
12.39 h: Beba: "Kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. Kmeeeeeeeeeeeee... Rrrrrrrrr. Kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. Hik. Hik." :usr'o se. Ponosni roditelji skidaju pelenu. Studenti se čude kako je neko toliko mali može toliko da iskenja. U međuvremenu svi umiru, lagano od radijacije. Carinici se dvoume da li da vrate autobus sa granice, biohazadska opasnost je velika. Eskaliraće sukob, pa će se Tadić morati izvinjavati BiH zvaničnicima. Ipak puštaju bus. Fenserke i pored zvukova najnovije pesme Goge Sekulić "Biznismenu, arči mi rč za 'iljadu evra" koji dopire sa njihovih roze mobilnih telefona, u znak protesta napućuju usne i nalakiranim kanžama od 6.3 cm zapušavaju noseve. Babe jedu neki mladi luk.
14.00 h: Pauza na Lončarima. Vozač i kondukter leče živce uz par rakijica. Šmekaju Slađu, garu konobaricu od dobrih tridesetpet banki. Studenti gledaju u sise mlade mame. Iz autobusa izlazi zeleni dim što je bebac ispodrigiv'o i isprdio. Štene koje je slučajno prošlo kraj busa ostalo brez dlake.
14.20 h: Put se nastavlja... Neka im je Sveti Vasilije na pomoći. Gradiška je daleko....
Urlik napola nervoznog čoveka kada mu se bes dopuni do maksimuma i još preljeva .
Jutro
- zatrpana kola snegom, zaleđena stakla i brave, neraščišćena ulica...(mala pauza sa sranjima : put do posla je bio totalni rileks)....parkiranje na divljem (čitaj usranom i razrovanom parkingu jer radim u drugoj zoni) je svojevrsna avantura jer je nas troje pikiralo na jedino upražnjeno mesto. Tu mi se sreća osmehnula jer sam jedina imala zimske gume. Ono dvoje nestadoše u mećavi.
Kasnim, ali ni to nije strašno jer sam među prvih 50 koji su zakasnili svega 15-tak minuta.
Zagušljivo...otvaram prozor i lomim ručku !!!
O da l’ je moguće...aaaaaa!! Pa ja sada ne mogu da zatvorim prozor. Ni da ga nečim zaglavim jer tajfun bije frontalno na moju stranu....
Prepodne
- ....nije baš tako strašno, ima leka : držim vrelu šolju čaja ledenim prstima i radim u jakni. Da stavim i kapu na glavu?!
Nakon sat vremena me bole leđa jer se svi vetrovi sustiču oko moje slabine i grbine. Razmišljam o zimskim gaćama koje nisu uludo popularne međ’ starijima. Ma šta umišljam, pa ja imam 50 godina i vreme mi je!
Proveravam da l’ sam jedina nesrećnica koja će danas da radi pored otvorenog prozora?! Majstor kaže da ima još sličnih kvarova i doći će u toku prepodneva stići do mene...
Klima radi punom parom i kobajagi greje.
Očekujem da se do kraja radnog vremena podigne i laminat jer se stvorila barica od navejanog snega.
Konačno dolazi majstor.
Oboljenje koje se lako dobija ako ste duži vremenski period izloženi jebanju u zdrav mozak.Leči se teško,jer je potrebna apstinencija od umojebačkih priča,a ako ne planirate lečenje na pustom ostrvu,to je neizvodljivo.Trajni imunitet na ovu bolest imaju osobe kod kojih su moždane funkcije slabo razvijene.
Osoba X,inače savršenog zdravstvenog stanja vozi se u krcatom busu ka susednom gradu.Vožnja traje cirka 4 sata.Iza nje podmuklom igrom slučaja sedaju osobe Y i Z,koje su od rodjenja imune na gore pomenutu boljku.Započinju razgovor:
Y(muški rod):Kakva danas gužvetina(mala pauza),u busu sve teletina,jesam pesnik a?
Z(ženski rod):Ha,ha,ha,ha(histeričan smeh)Baš duhovito.Ja volim da se razgovaram sa duhoviti ljudi.A u ovom busu ko što ti rekao sve neke face ispijene,telad prava.Ha,ha,ha
Y:Pogledaj tamo u drugi red,onoga sa naočarima na glavu.Piše Versaći,a ja znam to sa pijace,ne vredi više od 200 dinara,imao sam ja originalne Versaćijeve,200 evra bre,sada imam ove pogledaj D&G...
kreće dva sata razgovora o markama naočara,o tome kako Y ima dobar audi koji je dao bratu,pa sada mora štrokavim busom,o nekvalitetu torbe i cipela dve kokoške u trećem redu,et cetera et cetera.Osobi X uveliko odumiru sive ćelije,zamišlja kako jednom rukom drži mikser i muti sadržaj svoga mozga,a drugom pridržava oko koje od siline udara iskače iz duplje.
Razgovor Y i Z dobija novu dimenziju:
Z:Imaš nešto muzike u telefon?
Y:Imam,kako da nemam.Evo sve pesme Djanija,od Ere Ojdanića poslednji album i ...
Z:Joj,što volim Djanija,ajde pusti..Ideš u arenu na koncert JK?
Y pušta neke fekalije od pesama i nastavlja razgovor sa Z o JK,novim pesmama na estradi,kolektivno pljuju Metalicu kada momku iza njih zazvoni telefon melodijom Paranoid od Black sabbath-a,et cetera, et cetara.Osoba X dobija želju da motornom testerom prereže glave Y i Z,ali nema motorku.
4 sata kasnije:
Bus konačno stiže.Y i Z razmenjuju brojeve telefona,a X daje poslednje atome snage i beži što dalje od ovakvih izvora radijacije.Ali džabe,sifilis mozga je već uzeo maha.
Roditeljski sleng u upotrebi pri komunikaciji sa svojim potomstvom. U suštini, eufemizam za “Jesi li najzad završio sa sranjem ili da očekujem još govana?”
- Mama, tata, ocu nosicu. Kakam.
- ‘Ajde, sine
(kraća pauza)
- Je l’ gotovo, sine?
- Nie! Jos kakam!
………………………..
- Dobar dan, mama. Dobar dan, tata.
- Opa, otkud ti? Iznenada upadaš, nenajavljen, a ispitni rok u toku. I još si mi nešto mnogo fin…
- E, pričaćemo, nego, matori, skokni napolje, čeka taksista da mu platim, a ja nemam, pa reguliši to.
- Odakle ti taksijem?
- Od studenjaka. I istovari stvari kad si već tamo.
- Au, imam osećaj da ću da te odrobijam… ‘Ajde.
- Šta je bilo? Zašto nisi na fakultetu?
- Znate kako, prvo sam imao neku frku sa ovima u domu, kao bile stalno žurke, galama, ne mogu ovi drugi od mene da uče ni spavaju, jebem li ga otkud im to, pa rešili da me izbace. Onda lepo odem ja na ispit kod onoga što me mrzi. Jes’ da nisam učio, ali obori me na pravdi Boga! I još mi nešto soli pamet! Lepo ga ja prvo ispičkaram, on se ražesti i ja to lepo premlatim na sred amfiteatra. Pa me i sa faksa izbacili, ali prvo popričao sa murijom.
- E, nadam se da te bar oni izbubecali!
- E, nisu, bila ista ona dvojica k’o prošli put, fini momci. E, doći će ovde, pa u vezi tog prošlog puta, da znate da je bilo zbog posedovanja, da se ne iznenadite ako pomenu.
- Je l’ gotovo, sine?
- Šta to? A, da! Javiće vam se i moja devojka, izgleda će da budete baba i deda, verovatno će i ona da navrati ovde, možda je njeni izbacili iz kuće i… Ćale, šta će ti ta sekira, pa još pre mesec dana si sredio drva?
Zaključak Jugoslava Ćosića, pri kraju njegovih emisija Poligraf i Intervju sa Jugoslavom Ćosićem. Jugoslav se u ime gledalaca zahvaljuje sagovorniku, što je u duhu emisije voditelju dozvolio da sam odgovori na svoja pitanja, pri čemu je na molbu voditelja gost pokušao da bude što kraći jer mu je vreme u emisiji isteklo pre nego što je i počelo da teče.
(Jugoslav Ćosić pozdravlja gledaoce i predstavlja gosta praveći ozbiljno-otužnu facu)
- Evo, na početku gospodine, da vam postavim pitanje, da-li-ste-Vi (4 reči koje izgovara ko jednu) taj koji ste, slučajno ili namerno, neću ulaziti sada u to (maše glavom praveći položene osmice), jer nemamo vremena, dakle da li Vi gospodine niste pustili vodu, posle vršenja velike nužde u wc-u naše kuće, neposredno pre početka ove emisije?
- Molim?!? O čem...
- Gospodine da li volite brzu hranu? Ja ovde imam eksluzivne slike
Vašeg fecesa iz wc šolje koje su kasnije snimljene nečijim fotoaparatom, kolege sa radija. Evo pogledajte, da li ovo radite i kući gospodine?
- Vi ste potpuno pogr...
- Ipak činjenica je gospodine (pauza, blago klima glavom, gleda ga
ozbiljno-otužnim pogledom), da ste vi poslednji boravili u wc-u naše kuće, i to što ste uradili, složićete se... šalje vrlo lošu poruku gledaocima koji gledaju ovu emisiju. Oćete njima reći, molim vas, ko vam je rekao da možete da ući u službeni wc Verana Matića, i oprostite na izrazu (žmirka i skuplja usta), iskenjati se tamo kao volina,... ako nije tajna?
- Čiji?! Jel vi to mene zajeb...
- Gospodine znate li koliko je to smrdelo, verovatno ne s obzirom da ste odmah pobegli sa mesta zločina? Dobro nećemo više o tome... Moje sledeće pitanje je...da li ste posle toga, oprali ruke, gospodine,...da li ste oprali 2. puta? Molim vas samo kratko...
- Aaaaa bre?!
- Gospodine postoji svedok koji je bio u kabini do vaše koji nam je rekao da iako vas nije video, čuo je da je voda curela, najduže 5 sekundi, dakle prali ste ruke samo samo jednom, zar ne?
- Pa vi zaista niste normal... Poslednji put da sam došo ovde...
- (okreće se gledaocima) Vratićamo se razgovoru za koji minut posle reklama.
(završavaju se reklame od 10 minuta)
- Vraćamo se razgovoru sa našim gostom... nemamo puno vremena, pa ću vas zamoliti da budete kratki... dakle niste mi odgovorili na pitanje gospodine...
- Jel si ti bre normalan Jugoslave?! Pa na koje od pitanja da ti odgovorim??? Ne znam stvarno koji kurac uopšte i da pokušavam! Jel vi želite moj odgovor ili priznanje koje će vas zadovoljiti? Šta?! Da sam se ja usrao u vašem klozetu, nisam pustio vodu i oprao ruke? Jel to oćet...?!
- Vreme nam je isteklo! Hvala vam što ste našli vremena da govorite za gledaoce televizije B92 (okreće se gledaocima sa istom ozbiljno-otužnom facom). Dragi gledaoci, gost televizije B92 bio je serator koji nije pustio vodu i oprao ruke posle kenjanja u našoj kući i ja se sad neću rukovati s njim. O ovome će biti reči i u najnovijim vestima koje slede...
Prokletstvo roditelja radoznale dece
Sin: Mama, mama, nešto me zanima, kako radio radi!
Mama: Pa lepo, sine, uključiš ga, pa radi...
Sin: Dobro, a kako mi čujemo čiku kao da je tu pored, a ne vidimo ga...
Mama: Dobro pitanje, sine, on sedi u studiju, govori u mikrofon, a mi ga čujemo ovde?Sin: A zašto?
Mama: Pa sine, kako bih ti rekla, postoji jedna nevidljiva sila, zove se radio-talasi, oni ih emituju iz studija, pa se prostiru svuda okolo i radio ih hvata, pa mi čujemo šta čika govori.
Sin: A zašto se prostiru?
Mama: Joj, sine... pa znaš kad smo prošle subote bili na Avali! E, bili smo i na tornju! Na tornju se nalazi predajnik, koji pušta sve te radio-talase, pa ih svi u Beogradu čuju.
Sin: A, dobro...
(kratka pauza)
Sin: A zašto čujemo različite radio-stanice?
Mama: Heh... Vidiš sine, svi ti talasi imaju nešto što se zove frekvencija, ili učestanost talasa. To ti je broj tih radio talasa u nekom vremenu.
Sin: A kako to izgleda?
Mama: Bio si na moru? I znaš kako kada je mali vetar bude tek poneki talas, a kada je vetar talasi ni ne prestaju. E, tako je i sa ovim, neke stanice koriste te frekvencije sa manje talasa, a neke sa više... Sine, nemoj više ništa da me pitaš, ni mama, ni većina odraslih ljudi to ne zna.
Sin: A zašto?
Mama: Zato što sam ja pogrešila
Sin: Šta si pogrešila?
Mama: Što sam se udala za čoveka koji je doktorirao na ETF-u sa 23 godine, a ne za Mitu mesara. I sada bi ti sa tatom učio kako da upokojiš krmaču, a ne bi meni dosađivao.
Najveći košmar koji može da vas zadesi tokom puta na ekskurziju.
Euforija u autobusu. Putuje se noću. Ne da bi se izbegla gužva ili dnevna vrućina, nego da bi se u ekskurziju uračunao i dan polaska i tako vizuelno povećao broj dana iste. Svi su jedva dočekali ovaj dan i atmosfera je na vrhuncu. Ponelo se dosta alkohola, ribe su ‘oćne, nastavnici ne smaraju... ma sve je savršeno, ali ti si fokusiran samo na jednu stvar. Kako se iskenjati a da to nebude u gaće.
Vreme teče presporo, svaki minut ko svetlosna godina, zveraš u okolo i u glavi obrađuješ sve moguće opcije. Pauza bila pre sat vremena, ali nisi uspeo da se skoncentrišeš zbog velike gužve na pumpinom WC-u. Pijani ortak te nudi rakijom, ali ne smeš da potegneš da ne bi još više razljutio stomak. Pokušavaš da skreneš misli, ali ne ide, jer znaš, da ako popusti ventil, dobijaš nadimak za ceo život i nećeš kresnuti ništa u krugu od 100 km od tvoje kuće.
Tvoju simpatiju sa kojom si planirao da izađeš iz frend zone je već smuvao poglavica zadnje petorke.., ali boli te kurac. Menjao bi dva sata na Kristini Hemdriks za pet minuta mira na popišanoj daski WC šolje.
Na prvoj sledećoj pauzi izlećeš iz autobusa desetobojskim stilom i ovaj put ne oklevaš. Pošto si počastio Makedonce svojim govnima i ostavio im usrane gaće sa kojima si obrisao bulju, vraćaš se u bus i odjednom postaješ najglasniji.
Zora sviće. ŽIVELA GRČKA !
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.