
Vrhunac patetike. Štivo u koje ni djeca iz osnovne ne bi povjerovali, a autori i dalje tvrde da je većina istinita. Odlikuju se sadržajem u kome autor samog sebe nahvali najviše moguće iako je očigledno da je on obični debil koji masturbira na reklame za čarape. Glavni likovi se šablonski bez mnogo priče pojebu i pokažu svoje obostrano umijeće u krevetu. Javna tajna je zapravo da sve te priče pišu pedofili i slučajevi za posmatranje.
...Ušao sam za njom u sobu. Izvadio sam moju skromnu alatku od 25 cm i stavio ga do kraja...
Doskočica upućena gostu na slavi koji nikako da se odluči koje parče prasetine da transferuje u svoj tanjir, već neodlučno prebira viljuškom po ovalu.
Pitanje koje uglavnom sledi posle: ''Vidi sta sam nacrtao!''
Dete: "Mama, mama, vidi sta sam nacrtao!''
Mama: ''Jao, kako je leeepooo...''
(pauza)
''A sta je to?"
Replika iz starog vica (preživeo mnoge varijante) kojom je Šiptar pokušao da opravda pred MILIcajcem krađu šina sa pruge upirući prstom na svoje dete. Vremenom, ustalila se kao odgovor na baronisanje, naročito ono koje uključuje neverovatne cifre. Istovremeno je i rečenica koja kroz glavu prođe većini političara „vizionara“ pre nego što u medijima krenu da se bezobrazno razmeću brojevima.
Je li indiskretno ako Vas pitamo s koliko ste zena spavali?
Hašim Kučuk Hoki: “Jarane, slab sam matematičar, ali sumnjam da je neko u Jugoslaviji imao više žena.”
Pocetkom 80-ih, bokser s Kosova, Aziz Salihu, izjavio da je imao preko 1.100 žena!
Hašim Kučuk Hoki: “Laže Šipac, znaš šta je sa hiljadu žena spavat'? Doduše, moguće je, snaga, bokser, popularan, izdržljiv, ali to je za mene mala cifra. Ja sam tek počeo da brojim od četiri hiljade. ”
Lopata i kramp ne mogu da govore, ali bi imali dosta toga da kažu. Prislonjeni uz ogradu, zaboravljeni, svjedoci su da groblje nije tako mrtvo kako se čini i da postoji zagrobni život koji ne utiče na ljude, ali ima veliki uticaj na drveće - pogotovo bukve.
Kada bi mogli da govore, sigurno bi ispričali najčudnije stvari. Groblje više nije posjećeno kao nekad, kada su klupe bile prepune svakog vikenda. Sada se napuni tek za jesenje i proljećne zadušnice i par dana u avgustu - niko ne zna zašto. Iako rijetko, groblje i dalje priča priče.
Evo jedne od njih.
PK
Blatnjavim, uzanim putićem, približavala se baba kose povijene trakom. Bila je to Šćepa, žena pokojnog Raikonena, u redovnom obilasku groblja. Iz svog cegera okačenog o reumatičnu i drhtavu ruku, izvadila je počasti. Pivu, rakiju, koks... Ali ne i kafu.
Već duže vrijeme, gotovo svakodnevno, dolazi na ovo mjesto. U ovaj hram uspomena. Najčešće sjedi na klupi sa koje tek povremeno ustane, posmatrajući groblje drskim i blentavim pogledom. Na groblju je mnogi nisu voljeli, ni sam Raikonen, njen muž jedinac. Ograda između zagrobnog i ovog svijeta činila je da se osjeća sigurno. Ali, ne i tog dana...
Uz zaglušujuću buku i gusti dim kao od baklji potekao, otvori se groblje. Iz dima izađe neko mrtvo puvalo i stavi joj ruku na rame.
- Kimi, jesi li to ti!?
- Šćepo, sunce li ti jebem, šta ćeš ovde? Dokle ćeš više da me brukaš? Morao sam da dođem sa ove strane, da te upozorim. Neću ovde više da te vidim!
- Ali, kako je to moguće...
- Mogu da komuniciram samo sa bukvama, ali ti imaš obje drvene noge, koje smo tako vješto krili, pa to ovaj razgovor čini mogućim. Nije baš puna mreža, ali malo fali. Solidan signal.
- Znam da sam obećala da ću da odem, ali me niko neće buhuhu...
- Ima da odeš, pa makar platila da te odvedu! I skidaj tu traku iz kose! Babetina, a nosi traku!
- Evo ti, ali... šta će tebi traka kad si mrtav?
- Da podvežem donju vilicu da mi ne landara, hoće da mi otpadne dok pričam. Joj, živote, težak li si! E, tako. A, sad M'RŠ ODAVDE!!!
Šćepa steže pesnice, pusti suzu niz lice i još jednom sjetno pogleda preko ramena. Zatim ode istim blatnjavim putićem kojim je i došla, kroz groblje čije priče niko neće da ispriča… Od sramote.
Nešto slično izrazu šta je za buvu magareći kurac samo manje vulgarno. Elem, upitna rečenica kojom sputavamo i spuštamo na zemlju sa oblaka sagovornika koji je mnogo poleteo i precenio svoje mogućnosti.
- Gledaj brale ovo. Razmišljao sam kako da produžim seks sa Natašom, sramota više da budemo ko zečevi.
- I na koji si zaključak došao?
- Reče mi neko da alkohol podpomaže tome, ima pre viđanja da šiknem jedno deset komada i biću ko pravi. Šta je to za mene...
- Pa da, šta je za mačku goveđa glava...
- Šta pričaš?
- Šta šta pričam, sine ti posle deset komada kojeg oćeš alkohola možeš komotno da legneš da spavaš. Nemoj da ideš da se brukaš, da gnjaviš tamo devojku i ništa da neuradiš, još ti samo to zlo fali.
Istina u 80% slučajeva. Žene operisane od ukusa se većinom late za najskuplju stvar u radnji, ali isto tako i dame prefinjenog ukusa koje vide nešto što im se svidi, neretko otkrivaju da je to među najskupljim artiklima u radnji.
Način da nekog, posle glupog vica ili prepričavanja jedne te iste priče u novom društvu, kulturno spustite na zemlju naočigled svih prisutnih.
...a naravno, neizostavno pitanje na času analize neke narodne pesme.
"...što Milutinu do koljena biješe, Vukašinu po zemlji se vuče..."
Profesor: - I šta je pesnik time hteo da kaže?
Učenik: - Da Vule ima veći tuki od Milutina?
Pitanje koje postavlja jedan učesnik tuče u pokušaju, drugom.
Okršaj najčešće počinje zajebom: jedan je drugom slučajno razbio ogledalce, il’ ogrebao kutijicu s puderom.
Odgovor na pitanje po pravilu je: “Šta ti meni šta je bilo?!”.
Slijedi reset, i tako u krug par puta.
Na kraju od tuče naravno ne bude ništa, a u ekstremnim situacijama jedan “huligan” drugom zadene ljubičicu iza uveta u znak primirja.
Priče koje su uglavnom nastale konzumiranjem određene količine alkohola.Obično počnu između 3-4 ujutru.Dolaze sasvim spontano i niotkud u onim trenutcima kada već ne možemo više da pijemo ili kada nam nestaje pića.Mesta u kojima nestaju te priče su uglavnom mirnije varijante,ali mogu to i biti objekti u kojima se jede posle grada.Uglavnom se priča o životu,nekim starim ljubavima. Otvori se duša. Priča se o onome o čemu trezan ni rođenom bratu ni u ludulu ne bi to rekao. Ali,postoje i one druge vrste priča o kojima osoba odjednom dobije hrabrost,da je jača od celog sveta,i da se nikoga ne plaši
Vikendica,sede tri druga,i priča teče ovako nekako: "
Brate,sećaš li se ti one moje Milice? Ja sam je baš volio.Slao joj cveće nekoliko puta.I šta ćeš!? Mlad,lud! Pokušam da kresnem njenu najbolju drugaricu.Međutim,izvisim i kod jedne i kod druge.Makar da je ona njena drugarica bila nešto,Nego,eto,budala! Brate,pet godina je prošlo od toga.Još me moja duša boli zbog nje....."
Restoran na benzinskoj pumpi na kojoj se jede posle grada:
"Brate ja sam lud.Ne znaju oni još s kim imaju posla.Sutra ću da jebem mamu,onom komšiji Miloradu što je ušao pola metra u moj plac.Moji to znaju! Ćute ! Neće ljudi da se svađaju.Ima sutra da odem da mu rukama izvalim onu ogradu što je sazidao.Majmun jedan glupi..."
Uobicajeno pitanje u cajdzinicama na Kosovu. Poenta je da pod "sta ces?" spada turski caj, kisela voda ili ratluk, sve po ceni od 10 centi.
- Sta ces da popijes?
- Daj jednu colu 50 centi- odgovaras..
- Ajde ne zezaj, ozbiljno te pitam sta ces da popijes?
- Pa moze kola..
- Ma daj nemoj da gubimo vreme, reci sta ces...
- Moze jedan sokic na slamcicu 30 centi
- Jesi li ti za neko pice ili ne?
- Pa jesam... daj jednu casu kisele
- Tako reci, sta me zezas...decko, dve case kisele...
Komentar pusaca drine bez filtera na primedbu o kvalitetu bosanskog brenda.
- Sto pusis to sranje?
Molim?
- Znas li da je drina poznata kao najjeftinija i najgora cigara.
Ma ajde, sta oni znaju sta je dobar duvan.. Pripali, oseti snagu divljeg medveda.
Rečenica koju će ti reći svaki nastavnik hemije u osnovnoj školi, znao ti ili ne šta je H2O.
-"Markoviću, šta je to H2O?"
-"Voda!"
"E moj Markoviću, piješ vodu kao vo, ne znaš šta je H2O, aj na mjesto 3..."
Nikad ne znas sta da ocekujes...
A:"...i kazem ti,kupili su ga po putu kako se zakucao u kamion...A mlad je bio,steta da tako pogine..."
B:"Eeee,sta ti je zivot..."
_______________
C:"E brate,juce mi javlja ortak,na lutriji ocistio 10000 evra! EJ,10000 EVRA!!! I to igrao iz zajebancije...i dobio!!!"
D:"eee,sta ti je zivot!"
Kad smo bili mali, voleli smo da slušamo bakine priče iz detinjstva, mladosti, razne dogodovštine i anegdote. Unučići se skupe, baka sedne kraj njih i tada avantura počinje. Deca pažljivo slušaju bakine reči, ne trepću i tako do kasno u noć dok ih umor ne savlada. Bakine priče su pune nostalgije, radosti, bezbrižnosti i protkane nitima tuge jer baki nedostaju ta bolja vremena. Pa tako možemo čuti mnogo o starim dečijim igrama, o vašarima, o igrankama i dugim šetnjama. Možemo naučiti mnogo o prijateljstvu, ljubavi i poštenju. Bakine priče su uvek nove i uvek je svaka bolja i uzbudljivija od predhodne. Ponekad nagovaramo baku da nam opet ispriča onu jednu, našu omiljenu pričicu. A baka, k'o baka, ispuni svaku želju unučićima. Smeh i radost prekidaju roditelji koji ulaze u sobu i govore nam da je vreme za spavanje. Baka nam poželi laku noć i obeća novu priču za sledeći put.
Na kraju, nadamo se i radujemo unapred našim pričama koje ćemo pričati našim unucima sa istom radošću i iskrama u očima kao što je to činila i naša baka.
Sve priče koje, bez obzira na to kako počinju i kako se završavaju, u jednom svom delu moraju da pominju bliznakinje i vanzemaljce.
POČETAK: Hej, nećeš verovati šta mi se juče desilo! Krenem ti ja ulicom...
15min KASNIJE: ... i kažem ti ja - ako to nije bio NLO, onda ja stvarno ne znam šta je to moglo da bude, jer...
25min KASNIJE: ... i kažem ja sebi - pa to su bliznakinje! I onda, brate, isto kao u onoj reklami, samo još bolje! Pa smo posle...
35min KASNIJE: ... i došao kući. Eto ti, juče mi se sve to desilo.
Lovačke i ribolovačke priče, sa studentima u glavnoj ulozi.
- Sinoć sam ulovio dve ribe, ne zna se koja je bolja, obe su mi dale!
Potpuno mrtav komentar propasti nečijeg dela ili radnje. Beznadežni uzdah pretočen u reči. To nije uvreda, to je saučešće. Više produkt refleksa nego volje, ovaj uzvik se, sa značajnim akcentom na "šta" otima koliko iz saosećanja sa autorom, toliko i sa onima koji bi trebalo da pomenuto delo konzumiraju.
Blagi rezignirani revolt ljudskog etičkog osećaja prema uvredi za razum. Izgovara se dobroćudno, uz blagi osmeh.
- E, doneo sam one pesme svoje što sam ti pričao... Znaš, one što prijavljujem za "Disovo proleće".
- Aha, daj da pogledam. Što se tiče toga, ide ti na ruku što nije neka konkurencija u suštini... Hoću da kažem, najveći deo tih ljudi nema pojma čak ni da...pa ŠTA je ovo pesma?
- Šta?
- Ništa, srećno.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Šta ima za večeru?
- E, probala sam lazanje da pravim, tu su ti u rerni.
- Laz...Pa ŠTA je ovo lazanje?
- Molim?
- Ništa, ništa, nešto ja sa sobom da ti jebem mater....
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- I , doktore, znate li šta mi je?
- Pa ŠTA je ovo, tumor na mozgu. Što si dolazio kad si gotov? Samo me tako zajebavajte, jašta...
- MOLIM!?
- A?
-T...tumor?
- Pa ŠTA je ovo danas, svima mora čovek da ponavlja...Tumor, tumor, što si dosadan...
Vrlo nezgodno pitanje, ako ti ga postavlja neko ko ne upada u kategoriju od 7-77 godina. „TO“ može biti bilo šta oko tebe ili na tebi, ali zato je tu prstić da pokaže, jer nedovoljan fond reči ili manjak zdravog razuma su zapravo ključ ovog problema.
-Ajde ’rano moja, ustaj!
-Evo baba, samo još 5 minuta..
-A šta ti je to, sine?
-Koje, baba?
-Pa TO crveno!
-Beži baba u pičku materinu, šta mi diraš bubuljicu! Evo, ustao sam!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.