
Kaže se kad neko, ko je poznat kao nula i koji nema ni trunku poštovanja niti sažaljenja, uradi nešto što je na njegovom nivou.
- Pogle', eno Šomi opet liječi komplekse na Milisavu...
- Stoka.
- Malo mu je što je magarac, nego ga je još i vezao...
- A?!
- Ma krembil. Ae palimo odavde.
Dakle, drugim rečima ako vas uhvate da ste sređivali neku životinjsku vrstu, važno je da vas nisu uhvatili sa istim polom te vrste. Jer tek onda će te se naći u velikim problemima, ako jesu...
Osoba 1 : Jel' si čuo, uv'atiše Ranka sa nekom životinjom kako je dreši...
Osoba 2 : Boles', boles'. Nego reci mi da li je bila mužjak ili ženka ?
Osoba 1 : Pa što je sad pa to važno ?
Osoba 2 : Paaaaaa, vidiš ak' je bilo sa ženkom to i mogu da razumem, al' ak' je bio mužjak onda nam je Ranko bolesni peder.
Pikasov odgovor na pitanje šta ovi segmenti predstavljaju na njegovoj najpoznatijoj slici - "Gernika".
Odgovor je uslijedio nakon mnogo godina prepunih stručnih analiza, nagađanja, pretpostavki o stanju svijesti umjetnika u trenutku stvaranja slike i nebrojenih palamuđenja istoričara umjetnosti o skrivenim značenjima i dubokom smislu koji su samo oni u stanju da primjete. Ovom rečenicom Pikaso je izvrgao ruglu sve one tumače koji vide nešto čega nema.
Pikaso je bio živ, pa je mogao da odgovori, ali šta je sa pokojnim umjetnicima koji se u grobu prevrću od analiza kojekakvih stručnjaka koji izmišljaju simboliku i tamo gdje je nema, a sve u cilju samopromocije? Zašto bik ne bi mogao biti - bik?
- Predivno, kolega, PRE DIV NO! Vrhunska instalacija! Prebacićemo je u muzej odmah! Tamo, u onom velikom prostoru izgledaće još grandioznije. Dakle - bonsai drvo koje pretstavlja mogućnost prenosa nečeg ukorijenjenog, zatim, fijaker kao odraz starih vremena, na kome se nalazi monitor kao simbol naglog tehnološkog skoka i na monitoru - vibrator koji je u službi penetracije u mozak informacijama koje nam današnje društvo nameće kako bi...
- Izvinite, taj vibrator nije dio projekta. To mi je od ćere. Znate, veoma je nestašna. Sine, ljubi te tajo, 'ajde skloni ovaj vještački kurac sa instalacije, kvari mi koncepciju!
Najteže pitanje za onog ko ne zna šta želi, ali zasigurno zna šta ne želi.
-Odlučio sam.....
(roditeljima zastaje srce od sreće, pada im planina sa leđa)
...........bezbednost ne dolazi u obzir!! Mislim da farmaciju ne želim; psihologija-pa možda; nešto oko računara-'ajde, može; prostorno planiranje-nije loše; FON-i to..... ma, ima vremena, idem sad na basket!!
(roditelji venu)
Izraz koji služi da se zapitamo šta smo upravo zaboravili.
momak: Šta sam ono hteo da ti kažem?
devojka: Mora da je nešto ne bitni kada si zaboravo.
momak: Hmm...zaboravio sam........A da setio sam se, udaj se za mene!!!
Pitanje koje postavljaju nindže kada ne znaju šta da rade.
Pravi nindža uvek zna šta da radi.
Prepička o kojoj obični smrtnici mogu samo da maštaju. Omiljena je tema u muškom društvu, ali niko od njih ga nije umočio u nju. Kad se spomene, uvek neko izjavi „ko nju jebe, pa da mu popušim kurac‟.
- Brate, video sam sinoć Enu.
- Enu avion?
- Da. Juče smo sa Maretom skupili 800 dinara, kupili Tuborg u radnji, pa pravac u Stefan Braun.
- I kakva je, nisam je video pola godine?
- Ma pička i po je još uvek. Kad bih je jeb'o i u CV bih je naveo.
Tip prosjaka koji se bitno razlikuju od svojih sedećih kolega. Oni vredno skupljaju nalaze od lekara, slike Bogorodica, i smišljaju neverovatne priče koje teraju suze na oči. Obično ti pridju dok cirkaš piće u bašti i udarna sezona im je proleće/leto. Takodje se razlikuju po tome ( a to je najbitnija razlika) što kada ti pridju ne kažu "daj neki dinar" na zapovedničko-prosjački način, već pitaju, ej ali, pitaju "da li imaš neki dinar" ? Ukoliko odmah ne reaguješ, slušaćeš pola sata tužne životne priče i ogadiće ti se svaki gutljaj pića. Takodje gledaćeš nalaze od lekara, i to u fasciklama na koje je prikačena slika nekog sveca.
Prilaz br. 1:
- Dobar dan, ja sam Vaš gradjanin, da li biste bili ljubazni da priložite neki dinar, imao sam operaciju srca, i treba mi novac za lekove iz inostranstva (od tog dela čuješ samo bla bla bla)...
(Daješ deset dinara samo da ode... )
- Khm, ovaj, a da nemate još koji dinar, mislim ti lekovi su stvarno skupi... (Pokazuje levu stranu grudnog koša sa izlepljenim flasterima, inače u predelu ispod pazuha)
- More m'rš u pizdu materinu, vrati pare!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Prilaz br. 2:
- Jel' imaš neki dinar, samohrana majka, dvoje dece otac alkoholičar (izgovara u jednom dahu, pokazujući neke slike)
- Ajde nemam.
- Dooobro, ne bi da smeeeetam (tužna, sažali se faca).
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prilaz br. 3:
- Prilazi ti baba od še'set i kusur godina, hoda sa štakom, jebem li ga šta je već, i s' teškom mukom progovara: Jel imaš kh, khhhhhhhh neki kh kh khhhh, dinar, khhhhhhhhhh bolesna sam bla bla jedva idem bla bla...
- A što ti meni ne daš neki jebeni dinar!?!?!?
(odlazi pridržavajući se za stolicu, kako bi osetio taj miomiris ustajalog prdeža, posle čega ideš da uplatiš prijavu za fakultet).
Ne zagovaram laganje, nije u redu lagati. Laž je greh, no nažalost veoma je rasprostranjena i ljudi se njome svakodnevno služe, uglavnom kako bi sebi olakšali ili nekoga u svoju korist ojadili, a redje iz dobre namere. Ipak ljudi su postali podosta sumnjičavi jedni u druge, tako da sitne laži sve teže prolaze, ali ako je kreativna i dobro se plasira, ljudi se neće u suditi da ne poveruju (jebem li ga zašto). Ima i onih koje će prolaziti dok je sveta i veka:
Učiteljica:
- Miloše gde si bio na prva dva časa? Znaš da smo imali pismeni iz matematike?
- Učiteljice dok sam išao u školu, jednog dedu na biciklu je udario automobil i pobegao, morao sam da pomognem, zvao sam hitnu..Onda je došla policija pa sam davao izjavu.
- Auu..Pa kako je dedi, hoće preživeti? Svaka ti čast, dobro si reagovao. Ja mislila ti eskivirao pa si sad došao da mi prodaš neku otrcanu foru.
Ćale:
- Tata daj mi 500 dinara, treba mi..
- Šta će ti koji kurac 500 dinara, juče si mi iskamčio! Za čega?
- Pa..Znaš..Malo mi glupo da ti kažem..
- E tako ćeš i da dobiješ..
- Treba da idem sa devojkom u grad da gledamo film. Može sad?
- Sa devojkom? Pa šta ti glupo, evo ti. Čekaj evo ti crvena, šta ti je 500. I vodi je na horor, kad se uplaši a ti je zagrli, kod mame je upalilo (namiguje).
Baba:
- Baba, imaš li hiljadu dinara na zajam..
- Hiljadu! Znaš ti koliko je to para? Da se ne drogiraš?
- Ma baba kakva droga..Treba mi za školu, mama rekla da tražim od ćaleta, a ćaleta nigde nema..
- Ee vucibatine, na svoje dupe misle! Otac ti pola plate popuši i popije, kud sam ga tako nakaradnog rodila..Evo sine, je l dosta sigurno hiljadu?
- Dosta baba, hvala, vrćam ti..
- Ma šta ćeš vraćati, samo ti kupi šta ti treba, ima baba za školu uvek.
I za kraj najveća:
- Hoćeš sa mnom napolje?
- Ej rado ali ne mogu, evo baš učim.
- E jesi se setio? Uči samo, družićemo se već ovih dana.
- Aj, lepo se provedi!
Javna tajna. Urbana legenda i mit, poput onog kad ideš ulicom i nađeš 500 eura, ali pak potražiš vlasnika i vratiš mu, ili usled odrastanja u patrijarhalnoj porodici, pa po naučenom, daš ih tati da održava porodicu.
Anatomija primamljivih laži. Uvod u ”zanimljivu” priču prosečnog srpskog društva. Iako iskreno ne znam šta je toliko zabavni i ispunjavajuće u oralnom samozadovoljavanju, ali predstavlja nekakav fenomen i definitivno i izaziva čuđenje kod slušaoca, kako velikom penisu tako i savitljivosti izvođača. A svako zna barem jednog, bilo iz nečije priče ili ličnog svedočenja i svako je pokušao, ako ne u svojoj privatnosti, onda na času fizičkog vaspitanja nakon što je završio ”sveću” a pritom mu se digao gledajući Jelenu u helenkama.
Često rad nepoželjnog, dosadnog i socijalno odbačenog/neprijvatljivog lika da okupi društvo u mali krug oko sebe i time privuče pažnju. Način da pridobije publiku i u tom trenutku pažljive slušaoce zainteresuje svojom pričom i pušenju samom sebi stavljanjem sebe u treće lice. Ali! Što bi taj narator bio socijalno odbačen — upravo zbog toga što recimo, ubije u pojam sve prisutne svojom lošom oktavom pričanja!
Znam draga, i ja bih mi rado popušio. Jebena rebra! Moraću da ih se rešim.
Šta si ti radio u tom trenutku sa njim? AWKWARD!
Stvarno si to uradio? Kakvo je?
To Milane gimnastičaru! Kačimo snimak na redtub!
Hajde sad ti malo, zameni me, dobiću žvale! ...Šta, šta će ti kondom? Hajdeee, 2 minuta?
Pitanje koje radnik brze hrane postavlja isključivo lepim i zgodnim curama. "Šta ćeš od priloga" primenjuje za manje atraktivniji ženski pol.
1.
- Izvoli?
- Pljeskavicu, manju.
- Stiže. Šta da ti stavim?
- Hihi... Pa stavi kupus, urnebes, pavlaku... hihi
- Evo izvoli, prijatno. :namig:
2.
- Reci?
- Pljesku. Od 200 grama.
- Šta ćeš od priloga?
- Sve.
- Evo, prijatno. :bez namiga:
Крајност окрутности, безосјећајности, хладан као шприцер, не мари ни за шта, нема разумјевања ни за кога..
- Можда бих требао да му кажем неку тужну причу, можда ће ме исплатити, ипак ја имам троје дјеце и на социјали сам ..
- Немој се трудити, он се радовао кад је Бамбију мајка умрла.
Ona leži na plaži samo par koraka od nas. Mi sedimo, "držimo sveću" dok se ona meškolji i s vremena na vreme obrišemo bale sa krajeva usana. Ustaje i odlazi pod tuš da se rashladi, a mi je pogledima pratimo. Ona uživa kvaseći svoje telo, dok je mi preko konzerve piva gledamo i mislimo na istu stvar.
- Brate, da l' je ona svesna kako bismo je mi jebali?
- Nije loše.
- Šta nije loše?
- A šta si me pitao?
- Nemam pojma.
Mana koju picajzla nađe savršenstvu kog želi da popljuje. On ne pije, ne puši, pametan je i uvek na nivou, pa samim tim sujetnim džukcima, koji ne mogu ni noge da mu peru, predstavlja udarac na njihovu sujetu i ponos koji nemaju. Otvoren je za svaki vid komunikacije, nema predrasude, džentlmen je i šmeker, batinja tek kad ga prvi diraju, otvoren prema svima, i forsira prave slobode, sluša stranu muziku i nije primitivac kao oni, pa je odmah previše LDP.
Naravno, aludira se na grupu političara koje niko nije želeo da primi u stranku, pa su rešili da je sami osnuju stranku, u kojoj će pokazati šta je liberalnost, tako što tapšu po ramenu razne trandže, kurveštije, Jelene Karleuše i dobijaju silnu paru iz Evrope ne bi li glupe Srbe naučili šta su slobode.
-Što jedeš govna? Šta fali Marku?
-Ne znam, nekako mi je skroz... Ne znam...
-Pa što ga pljuješ onda? Onomad je i spasio onu babu da je ne opljačka bagra! Skroz je kulturan momak.
-A ne znam, nekako mi je, šta znam... Ma previše je LDP, bre!
Врхунац безосећајности. Душа му је хладна као лед, а срца нема. Поглед му зрачи хладнокрвношћу. Задњи пут је плакао, па, никада.
Сви знамо каква је реакција била на познато саопштење: "Умро је друг Тито." Плакало се од Вардара до Триглава. У 15:05 је завладала гробна тишина, а затим и хор јецаја. Тужна слика. Особа која је и тада остала равнодушна, која не плаче ни када сече лук, јер, боже мој, мушкарци не плачу.
1 - Е немој да ми цмиздриш овде кад почне "А сад адио", видећемо се можда некад. Немој молим те, расплакаћу се.
2 - Сти нормална? Па ја нисам плакао ни кад је Тито умро, а сад ћу због вас. Море терајте се колективно у три лепе, доста су биле и ове четири године што сам вас гледао, ако ме разумеш.
Uberbaronija.
Četiri reči koje su početak neke žešće lovačke priče.
Pandan od ja sam čuo da tamo, samo malo fleksibilniji zonfa. Svako zna bar jednog lika koji govori ovo čim se spomene neka tema. On zna gomilu ljudi, par njih je i valjda koks po Zambiji, a neki su igrali domine sa Stivenom Sigalom. Na tebi ostaje samo da čekaš kad će nešto da kaže i da se diviš njemu i njegovim epovima. U principu, on zna minimum jednu osobu koja je povezana sa svim mogućim ljudima i pojmovima.
-Šta je bolje, jelen ili merak?
-Ne znam baš, ali znam lika koji je popio dve gajbe meraka za sat vremena i onda vozio od Žarkova do Zelenjaka.
-E, jel imaš maramicu?
-Nemam. Al' pazi fazon, znam lika koji je zaradio doživotno snabdevanje maramicama. Kum mu radi u Palomi, al stvarno.
-Da uzmem ove pogačice?
-Mo'š, ako oćeš. Al znam lika koji je u Rumuniji negde istočno od Temišvara uzo pogačice kod benzinske pumpe. Posle pola sata je kreno da tripuje da je Dragana Mirković.
-Šta ima?
-Ništa, ali znam lika koji je...
-AMAN DOSTA VIŠE!
pitanje koje najvise iritira,pogotovo ako je doslo sa strane nekog virtuelnog prijatelja na fejsbuku,koji nema pojma ko si,nema pojma o tvom zivotu,nema uvid u stara desavanja a toliko ga,bogati,zanima sta ima novo.
marko:ee cao,mnogo si zgodna,odakle si ?
sanja:cao,hvala...
marko:...sta ima novo??
Rečenica koja prati žene kroz ceo život i uglavnom u njima budi neprijatno osećanje.
10 Godine:
-Mama, a zašto ne mogu da pojedem sladoled?
-Zato, pao je i sada je prljav.
20 Godina:
-Ne staj sad, šta ti je?
-Jebi ga, pao je, ne znam zašto.
30 Godina:
-Marko sine, pa što si sav izgreban?
-Pao je gospodjo, potrčao niz stepenice i skotrljao se.
40 Godina:
-Dobar dan, došla sam da vidim kako je moj Marko prošao na popravnom.
-Pao je, mora ponovo u treću godinu.
50 Godina:
-Pa, kakav mi je pritisak?
-Pao je, baš je nizak, nije dobro nikako.
Суптилан начин да питамо саговорника да ли је дерпе. За разлику од Сеге, која је шаком и капом објављивала игре у којима су пуцале кости, крв и лимфа шикљале на све стране, а понекад богами севнула и по која сисица или пак батак, Нинтендо се оријентисао на фемили френдли издања у којима играч контролише гадне, мале, пуфнасте, асексуалне креатуре које скакућу по геј облацима и сакупљају геј звездице и деле шећерну вуну са својим геј другарима и немају кичму. Због недовољног излагања насиљу и осталим кул, тестостероном набијеним садржајима у раној младости, клинци одрасли са Нинтендовим гејмпедима у рукама у знатном броју случајева развили су склоност ка читању књига у издању Самиздата Б92, слушању прогресивног хауса, шурењу у плинару и похађању Прве београдске гимназије.
Педерске пословне потезе компаније Нинтендо, предвођене косооким хибридом императора Палпатина и Миње Суботе, Шигеруом Мијамотом, кићење туђим, пре свега Сегиним, перјем, крађу патената и остале корпоративне свињарије не вреди ни спомињати. Свој геј имиџ, који је марљиво градио деценијама и на којем би му позавидео чак и онај плави фегет из групе 187, Нинтендо је задржао до данашњег дана, производећи конзоле као што су Wii, NDS и недавно најављени Wii U, за који се верује да ће бити толико геј да ће обрнути поларитет магнетног поља Земље и довести до масовног помора ајкула.
-Матори, диви ону раву! Отрсио бих је као покојни Слоба Славицу Ђукић Дејановић после Трећег конгреса СПС-а!
-Добро бре, стоко нерафинисана, докле ћеш тако да причаш о девојкама?
-Шта трипујеш, матори, одавно Славица није девојка, израсла је у солидну бак...
-Знаш ти добро на кога ја мислим. Мислим на сваку девојку коју си видео откако си данас изашао из куће, на сваку девојку која је икада прошла поред тебе, а о којој си вероватно помислио само како би је, парафразирам: „Зговнао курчевином, опрљио јој сенфару и нафиловао вулву свршотином као четници Бошка Буху оловом.” Знаш, и оне имају осећања.
-То су ноторне лажи! Никада не бих поменуо Бошка Буху у том контексту, риспект за човека.
-Жене, оне су много више од пуких сексуалних објеката. На пример, ова Ковиљка коју сам упознао у школи салсе, она...
-Мислим, реално брате, ја сам у његовим годинама дркао на Ксенџу и лепио слине испод столице, а он је бацао бомбе на Швабе, бранио отаџбину... Него, пусти сад то, реци ми, јеси играо ти Нинтендо као клинац?
-Јесам, што?
-И највише од свега си волео Зелду и Кирбија, је л' сам у праву?
-Јеси. Откуд знаш?
-Ма оно, лупам... Е, а баш си лепо уклопио арафатку и ту мајицу са Че Геваром.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.