
Rasprostranjena pojava da matore drtine, solo ili u manjim grupama, redje čoporima, ispijaju kafe do besvesti u baštama ispred fakulteta dok gledaju ono što ne mogu da jebu. Onda se vrate kući, kod svojih žena, da jebu ono što ne mogu da gledaju.
Ključni razlog zašto neke profesije nisu dobro plaćene. Policajci, vatrogasci, učitelji u osnovnim i srednjim školama kao kompenzaciju imaju kao apstraktno sredstvo plaćanja čast, mušketirski kodeks i opsadni mentalitet.
- Ne mogu više ovako. Svaki dan ti je torba u glavi. Loše si plaćen, ne cijene te, dapače, mrze te. Dokle ćemo više ovako?
- Dušo, znala si ovo od početka. Ovo je plemenit poziv. Sigurnost i povjerenje.
- Dragi, kako ti se sviđam? Žarim li i palim?
- Gasio sam požar tri dana, spasio sam ti očevu vikendicu. Da si Monika Beloluči u najboljim danima, ugasila bi mi raspoloženje. Da si barem rekla budi moja voda ili Antonio, vruće mi je, jebem te nekreativna.
- Mukica.
- Kada ćemo imati svoj stan?
- Ne znam, pregovaramo sa sindikatom o povećanju plaće za 2,25 do 2,75 posto.
- Gdje ćeš s tim novcima, Rockefelleru? Hoćemo cijeli život biti podstanari? Hoćemo dignuti kredit za stan? Jamac da bude možda tvoj plemeniti poziv?!
- Ne brini se, nećemo. Kako cijene divljaju, nećemo još dugo moći biti podstanari.
- Neću živjeti opet kod tvojih.
- Ništa onda. Izbacit ćemo Džekija iz kućice pa se ti komodaj.
Тј. разговор само формалности ради. У теорији је то разговор који и не би требао да се води, јер је потпуно беспотребан, али у пракси је то скроз другачије. Осим ако нисмо неки намћори, сви ћемо ми уз смешак обавити један формални разговор са познаником кога смо срели. Битно је напоменути да се свака реч коју не чујемо од буке мора компензовати додатном количином смеха.
У кафићу/дискотеци једне суботње вечери...
познаник 1: Eј где си брате, шта има?
познаник 2: Ево. Ти?
познаник 1: Ма као изашао, Дан заљубљених и те форе, али колико видим овде је прави педербал. Али нисам ни ја бољи, изашао са друговима.
познаник 2: Хахахаха. Па да, јесте, и мени је добро. Кад си дошао?
познаник 1: Хахахаха.Е баш то, скроз.
познаник 2: Е ај видимо се.
познаник 1: Поздрав брате.
Pojava koja se može uočiti u seoskim kafanama i kafićima.Ukazuje da je nečije bitisanje u datom vremenu i prostoru sasvim nepotrebno,kako funkcionalno tako i estetski.
Najčešća misao baba i deda kada im unuk kaže da uveče ide u kafić ili u diskoteku.
Unuk: Deda daj neku kintu večeras idem u diskoteku.
Deda: Daće ti deda, ali nemoj da piješ alkohol!
Unuk: Što bre deda, jedno, dva pića, neću da se napijem.
Deda: Evo ti pare, ali nemoj da se zezaš sa tim, u pića stavljaju drogu.
Komentar na nezasite želje nimfomanke.
-Čekaj, stoj, pauza!! Nemam daha!
-A još maaalooo ljuuuubaviiii!!!
-Šta malo? Kad sam rekao da ću 31og čekati Novu godinu sa tobom, nisam mislio na Srpsku!
-A moooolim teee...
-Mrš bre! Nisam ja kurac našao na ulici! Idem napolje da ga stavim malo u sneg... Doneću i tebi malo.
Ekipa koja bez obzira na uzrast, poreklo, zdravstveno stanje, bračni status, izgled, vremenske prilike i raspoloženje ima tokom celog dana jednu jedinu temu - SEKS.
Priča se svodi na takmičenje ko će napraviti efektniju izvalu. Tema je nebitna, samo dok ima seksualnu konotaciju. Prolaze čak i gej fazoni: "Nek mi neko doda macolu, ne mogu nikako da zabijem ovu ekserčinu!" - "Ma samo se ti okreni, zabiću ti ga ja očas posla!"
U pauzama između priča eventualno se i odradi neki poslić, jer jebi ga, ne možeš da pričaš (slušaš) i da radiš u isto vreme.
Ako pored građevine prolazi neko žensko stvorenje, dolazi do potpune obustave radova i savršene tišine dok je pogledom ne isprate do kraja horizonta. Zatim kreću najbljuzgaviji komentari koje čovek može da smisli...
Radnik 1 - Uff, vidi je mamicu joj...kakva je, na oca bi skočila!
Radnik 2 - Kakve dude ima...ma pokid'o bi je k'o Džeki lanac! hehe
Radnik 3 - Kako ljulja mala...uh, sleteo bi joj sad odavde ka' Supermen!
Radnik 4 - Ma Milisave, ne treba njoj Supermen, nego Bananamen!
Ekipa u glas - Hahaaa!! Dobar, dobar!!...
Елементарна непогода локалних размера, дневна мора конобара и помоћног особља, непожељнија од посете надуваног комплетног састава Деларно Бенда.
Све почиње када свежи тата и мама неискусно реше да окушају срећу и коначно попију пиће у кафићу у друштву једног ситног детета или чак више њих. Наравно, беба која је до тада мирно спавала, буди се и иште сисе, а старији клинац користи прилику да одради свој перформанс са ждрањем шећера из кесица, те убрзо атмосфера бива захуктана попут петка-вече у Ургентном центру.
Јелоустоун парк - дивно место за одмор постаје поприште битке за Стаљинград, где, ако седите за суседним столом, лако можете добити звечку у вугла, густи сок по леђима и одваљене све три ушне кошчице.
У међувремену конобар доноси: још једну чашу воде "без леда", још шећера, крпу да побрише воду, други сок, кашичицу за кашицу, другу кашичицу (јер је прва испала) малопре бачену глодалицу (коју је плакнуо, па је враћа), а односи два нарамка влажних марамица, теглицу од кашице и трипут празни пикслу са папирићима од шећера.
И поред тога, након одласка поприште остаје усмећарено ко пети дан ЕXIТ-а.
- Дечко, да платим, било је чини ми се двеста осамдесет, мали је појео фискални рачун. Ево ти триста, па да бежим.
- Важи, хвала. Дођите нам опе... Овај, пријатно.
Poziv za glasanje je jedina stvar u domacoj papirologiji koja pronalazi put do vas ma koliko vas ne interesovalo ko ce nas jahati u naredne cetiri godine. Za razliku od svojih rodjaka izvoda iz maticne knjige rodjenih, potvrde o drzavljanstvu i dr. on je besplatan, ne ceka se citavu vecnost i ne iziskuje nadljudske napore da do njega dodjete kao na primer nova licna karta ili pasos. Stize sam na kucnu adresu i to bez greske! To je jako cudno jer je ovo jedini slucaj kada nase sluzbe dostave rade besprekorno i ne desava se da doticni papiric kasni za razliku od vecine drugih koji uredno dolaze po probijanju svih rokova ili ni ne stignu na odrediste. Ovaj majusni papiric je izvor nesuglasica pa i otvorenih svadja u komsiluku, a neretko i u citavom naselju jer poteze pitanje pripadnosti odredjenoj politickoj opciji, kojih kod nas ima, hvala Bogu, vise nego nas samih. Ne budimo na kraj srca taj papiric za neke od nas znaci da ce konacno biti asfaltiran put do kuce, prociscen odvodni kanal ili zamenjena ulicna rasveta, a da ne govorimo o ushicenju koje ce vas obuzeti ako osvetle vas mracni kraj i uz to dovedu sintere ( mada se moramo razumeti da su ovakve situacije u domenu naucne fantastike jer ne mogu se toliko zrtvovati za vas glas, ipak treba nesto od novca dobijenog na ime kampanje ostaviti za promocije (citaj prezderavanje u uskom krugu partijskih prijatelja i pripadnika) i za dzeparac jer je zivot politicki aktivnih ljudi neverovatno nepredvidiv i na rubu egzistencije). Da sve bude jos zanimljivije u periodu od mesec dana, sve do pocetka predizborne cutnje, moracete da trpite mentalne represalije na TV-u u vidu propagandnih programa koji ce vam detaljno objasnjavati zasto treba da date glas bas nijihovoj stranci i da ce vam to kao prosecnom i postenom gradjaninu dati stabilnost i perspektivu. Da zalost bude jos veca, psihicko silovanje ce se nastaviti i u postizbornom periodu po objavi rezultata i onda ce vam opterecivati mozdane ganglije time ko ce stuptiti sa kime u koaliciju iz kojih pobuda i slicno, a sve to kako bi zajahali tron na cetiri godine. Iscekivajuci ovog nezvanog gosta u vidu poziva za glasanje, koji vas neminovno ceka kao duznost svakog savesnog gradjanina, naoruzajte se zivcima debljine konpca kojim se veze krupnija stoka jer to je jedini nacin da izborite egzistenciju u vihoru izbornih desavanja.
Izraz koji se koristi za osobu koja se toliko grebe da je to neverovatno. Uglavnom voli sve što je džabe, po onom starom principu "I sirće je slatko..."
Lik1: Oćeš pivo?
Lik2: Može, što da ne...
Lik1: Pljugu?
Lik2: Hm... pa ajde, da te ne odbijam...
Lik1: Pa bre mamu ti jebem, koliko ti voliš džabalinu, to je haos! Ni sudski poziv ne bi odbio da je džabe!
Kec na pismenom.
Ćale: Šta si dobio na pismenom?
Ti: Nije još pregledala.
Три објекта од којих беже осигуравајућа друштва.
Како се које срање догоди, Мек полупају, амбасаду спале, а трафику опустоше.
Kulturno uzdizanje pred moralno srozavanje koje će nastupiti još iste večeri.
Ej,ti sa tacnom
O,Rafa pa to si ti
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Obavezni predmet na medicinskom fakultetu.
Kretenski poziv na sex.
On: Ej mala, dođi sutra kod mene na golubatinu.
Ona: Jao ne mogu, znaš ja baš ne volim da jedem golubije meso.
On: Pa nisam mislio na.....
Ona: Znam ja šta si ti mislio, mrš u pičku materinu kretenu glupi.
Stari način rješavanja nesporazuma, najčešće onih oko imovinsko pravnih odnosa na imanju i toga ko je čiju ženu.
Stradanje prilikom lova se, jel'te, karakterisalo kao nesrećan slučaj, tako da krivicu nije snosio niko.
- Lele, Milojko, stari Aksentije saznao da si mu trsio Dragicu. Evo ga ide prema tvojoj avliji, 'oće da te zovne u lov na fazane.
- Kuku! Pa šta ću sad? Još sam mlad da mrem! Ima da me upuca ko grlicu!
Omiljeno pitanje starijih članova šire i uže familije pre njihovog svečanog predstavljanja kada zovu telefonom. Prethodi mu arsenal pitanja i odgovora za čije vreme može viza da se izvadi.
M: Aaalooo dobro veče!
J: Dobro veče.
M: Kako ste? Jeste zdravo?
J: Dobro smo. Zdravi smo.
M: Ima li zime?
J: Ima
M: Kako si ti sine?
J: Dobro je.
M: Je' slušaju matori?
J: Slušaju.
M: Ima li kak'a devojkara?
J: Ima.
M: Jel znaš ko je na telefonu?
J: Ne'am pojma!
M: Ovde deda Mića iz Obrenovca jel se sećaš ti mene?
J: Ne mogu da se setim.
M: Kako bre ne znaš ja sam jednom kad si ti bio mali dolazio, uzim'o mistriju od tvog dede! DEDA MIĆA iz Obrenovca BRE!
J: Ne znam stvarno.
M: Pa sa kim ja razgovaram?
J: Sa Jovanom Ilićem.
M:...
J: Alo!?
M: Ja sam izgleda pogrešio.tu tu tu
J: Idi deda u tri lepe pizde materine prođe mi poluvreme dok se ti identifikuješ!
Zovete nekoga satima. Treba da vam vrati onih 200 evra, jer prekosutra putujete na more. Rekao vam je da će vam doneti danas, ali od njega ni traga ni glasa. Kao da je u zemlju propao. Psujete sebe što ste ceo život debil i želite da učinite ljudima, a oni to ne znaju da cene. Više vam i nije do para, već do principa. Milioniti put puštate da zvoni do kraja. I pošto tako više ne ide, jer skot očigledno neće da se javi, uzimate ženin fon, jer taj broj garantovano ne zna.
Mika: Halo?
Laza: Halo Miko?
Mika: Halo, ko je?
Laza: Laza bre. Nego...
Mika: Jao, baš sam mislio na tebe, baš sam sad hteo da te pozovem. Znam da sam ti rek'o da ćeš danas da dobiješ pare, ali u buli sam nekoj, je l' možeš da čekaš do petka?
Laza: A mislio si na mene? Što se pičko jedna ne javljaš na telefon?
Mika: Pa, znaš, nisam čuo telefon. Je l'...
Laza: A sad si čuo pička ti materina?! Koga si našao ti da farbaš bre?! Gmizavče jedan mali. Da si rodio te pare danas, ne zanima me. Prodaj telefon. Idi jebi babe, boli me tuki šta ćeš da radiš. Hoću pare, inače ću da ti dođem da te isprebijam na mrtvo ime.
Tu, tu, tu.
Laza: Kome ti spuštaš slušalicu?! Rajka, daj mi pištolj!!!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.