
Sve učestalija pojava koja se javlja kod prodavaca. Naime u pitanju su prodavci u manjim prodajnim objektima - dragstorima, trafikama. U objektima bez većih redova kako bi prodavac mogao dobro proceniti kupca i odrediti veličinu nanesene materijalne štete. Nanesena šteta se obično javlja u vidu vraćanja pocepane novčanice (ukoliko je u pitanju vraćanje više novčanica, novčanice se presaviju na pola a dotična se stavi u sredinu). Može se javiti u vidu vraćanja drastično manjeg kusura kod dece, koja ili ne smeju da kažu da su dobila manje ili neće ni provaliti ili u vidu zanemarivanja veoma malog kusura, praveći se da je nevažan i da je njima prekopotreban zbog ljudi koji plaćaju krupnim novčanicama, kako bi im imali vratiti kusur. U najvećoj opasnosti su deca i penzioneri. U nedostatku valjanih prodavaca, začudiš se kada ti neki vrati kusur od jednog dinara, pa čak i dva, pa eto ponekad, barem ja, im kažem da mi ne treba dinar i ostavim im.
Kao četrnaestogodišnjak naručuješ pljeskavicu u lokalnoj pljeskavidžirnici, koja prema cenovniku košta 150 dinara. Nadrkani prodavac nakon tri minuta podgrejavanja (taman posla da ti ispeče novu) dobacuje izrazito glasnim tonom 170 dinara. Plaćaš, a u sebi misliš koja si pičkica ispao što ga nisi napušio i zadržao svojih 20 dinara, iz principa.
Kao starac ulaziš u prodavnicu, ne čuješ prodavca, daješ mu hiljadu dinara i poverenju, da ti sam vrati kusur. Vraća ti sto dinara manje. Odlaziš bez ikakve sumnje, pritom pozravljajući naočigled ljubaznu prodavačicu.
Dolaziš kući kao desetogodišnjak. Vraćaš više novčanica među kojima je pocepana ona od 500 dinara. Sav nadrkan ćale odlazi do prodavnice, reklamira uz prisustvo šefa. Dobija nepresavijenu. Prodavačica dobija otkaz. Ako je, i treba.
Sobni košići su bili omiljena dečja igračka, čija je prodaja naglo rasla od leta '95. do juna '97. , pa opet na leto '98. , zatim još raste 2001. , a vrhunac svoje popularnosti dozivljava na leto 2002. ... prodaja sobnih koševa je onda počela naglo da opada posle 2002. godine do dan-danas.
Da li je to zbog lošeg kvaliteta novouvezenih kineskih koševa, ili zbog porasta popularnosti tenisa, koji je malo teze preneti u spavaću sobu prosečnog drugenca, ili pak zbog nečeg trećeg, ne zna se.
zvanično saopštenje Sindikata PiPSK:
"Sindikat proizvodjača i prodavaca sobnih koševa moli našu košarkašku reprezentaciju da se malo poprave (a na dobrom su putu) , da i pripadnici ove profesije, nepravedno bačene u zaborav, mogu da zaradjuju za hleb."
Muškarci se dele na:
1) pozere
Oni čine 90% populacije muških kupača. Uglavnom su išli u teretanu tokom cele godine, pumpali se, kljukali steroidima i došli na bazen da ponosno pokažu svoje izvajano telo posle nekoliko meseci/godina predanog rada. Oni neće ulaziti u vodu, već šetati samo oko bazena. Ako i uđu u vodu, samo će izvesti jedan virtuozni skok (da pokažu kako su iskusni u vodi, jelte) i to je sve od njihovog kupanja. Eventualno će se držati za ivicu bazena zbog isticanja bicepsa i tricepsa.
Češće će posmatrati nabildovane muškarce i pitati se šta su koristili da bi se nabildovali i šta im je definisano, nego devojke. Najrazvijeniji od njih stvaraju posebno kvlt društvo gde se igra odbojka, a za to treba imati najbolje moguće telo. Neretko nose i naočare, pa čak ima i primeraka koji takvi čak uđu i u bazen.
2) društvo
Uvek na bazen dolaze sa loptom, igraju se srede, a žrtvu prskaju i dave. Jedni od normalnijih primeraka.
3) mladi tata
Čovek koji se barem 7 dana ne brije da bi ostavio što muževniji utisak. Nakon sedmog dana dođe sa detetom od 1-2 godine. Brčkaju se u velikom bazenu, tata ga sve vreme drži, ali ne toliko da se dete ne bi udavilo, već da bi istakao bicepse i tricepse. Dok drži dete, gleda unaokolo i traži mladu mamu.
4) zajebant
Lik koji će se šunjati unaokolo i gurati ljude u vodu, otimati im loptu i šutnuti boga-pitaj-gde i daviti manje od sebe.
5) takmičar
Lik koji će stalno isprobavati nove skokove, meriti koliko dugo može da izdrži pod vodom, takmičiti se sa ostalima ko će pre preplivati bazen u širinu i dužinu...
6) doš' sam da te pitam da furamo
Lik koji je tu sa ribom. Najčešće će se zavući u jedan ćošak bazena i cmakati se do mile volje, poneki put otići malo dublje. On će kao da je davi, ona će kroz smeh da ga gura od sebe uz "kretenu, hihihi".
7) ofingeri
Oni koji se okače o kraj bazena odakle posmatraju devojke i tu provedu 90% vremena. Njihova svrha je još i da ometaju ulazak i izlazak iz bazena, skakanje u vodu, kao i da te namršteno pogledaju ako ih isprskaš.
8) pičkopaćenici
Dvojica-trojica prilično ružnih i često dosta dlakavih momaka koji su previše nesposobni da išta smuvaju, te samo gledaju unaokolo i komentarišu ribe koje im posle služe kao materijal za masturbaciju. Definitivno najjadniji likovi na bazenu.
Žene se dele na:
1) pozerke
Došle su zato što su hot i imaju bujno poprsje. Išle su prethodnih mesec dana na kvarcovanje, a reći će ti da su bile na moru. Uglavnom će sedeti na ivici bazena, 2 sata prskajući stomak i mokrim rukama prelaziti preko grudi. Eventualno ako uđu u vodu, ne kvase kosu, uvek im je glava iznad vode, kao i grudi, koje eventualno dodiruju površinu vode da bi raspalile mušku maštu.
2) plivačice
Devojka koja nikad ne izlazi iz vode i koja je došla na bazen, verovali ili ne, da se kupa. Ne zanimaju je muškarci, uglavnom pliva i roni, izađe da se osunča i ode kući.
Firma koja na uobičajenu cenu proizvoda nabaci još barem 10%, čisto da bi se istaklo kako je marka. Ekstreman slučaj je "Epl", ali ima i drugih.
Kupac: Oprostite, gospodine, koliko ja vidim ova dva TV-a imaju potpuno iste specifikacije. Koja je razlika, pa ovaj drugi košta 15 000 više?
Prodavac: Razlika je u tome što je ovaj drugi "Sony".
Luksuzni i lepi automobili postaju sve brojniji, možemo ih videti na svakom trećem bilbordu, u magazinima, na tv-u, svuda po gradu i u muzičkim spotovima danas popularnih izvodjača. Svaki vozač bi hteo da ima bar jedan od njih, ali većina ljudi brzo postane svesna da će to ostati san, i da za volan porshea ili nekog besnog bmw-a mogu sesti samo ako ga iznajme u rent a car servisu, ili ako se zaposle na parkingu nekog visoko rangiranog hotela.
Ipak, postoje i automobili koji u suštini nisu tako loši, a na kraju krajeva su i dostupni - neke honde, škode, tojote ili poneki model forda. Ako si već vozač, a ne voziš ništa od gore navedenog, znači da u svom vlasništvu imaš nekog juga, zastavu, ladu ili stari model golfa, a u boljem slučaju neki bmw ili mercedes godišta '88.
Ako za nova kola nećeš da dižeš kredit, a i nema izgleda da ti utrče neke veće pare, jedini način je da malo štediš, malo više radiš, nešto novca pozajmiš, i prodaš svog old tajmera na umoru, pošto ti on više i onako neće trebati. Medjutim, ni ljudi danas nisu više baš tako naivni, sve više se razumeju u automobile, a kada im pomeneš godište i kilometražu pobegnu glavom bez obzira. Zato neki ljudi pribegavaju odredjenim taktikama :
1. Oglasi u novinama
- Pošto mnogi ljudi prodaju svoje automobile na ovaj način, bitno je da privučeš pažnju baš na svog mezimca. Pošto ti trebaju pare i nema smisla da ga prodaš bud zašto, a opširni oglasi koštaju, bitno je da u nekoliko reči svoju laverdu prikažeš u što boljem svetlu:
- Prodajem golfa dvojku, 90' godište, nije puno prešao. Limarija nova, očuvan k'o curica.
- Prodajem ford eskorta, vozio ga penzioner iz Nemačke kad dodje ovamo na odmor, u izuzetnom stanju. Cena po dogovoru.
- Prodajem bmw 520, '92 godište, cena 2200 eura, sa cenkanjem može i za 2000.
2. Oglasi na šoferci automobila
Taktika koju primenjuje sve veći broj ljudi, besplatna je,a vide je ljudi kuda god da kreneš ili gde god da si se parkirao. Oglas treba da bude duhovitog sadržaja, i obavezno mora da sadrži broj kontakt-telefona:
- Hoće da me prodaju, a dobro sam ih služio. Tel. 063 *
3. Baronske priče
Ako ste dobar trgovac, lažov i prevarant, ovcu možete pokušati da ošišate i neverovatnim pričama o dogodovštinama kroz koje je automobil prošao. To uključuje priče o tome kako je u automobilu duh, kako je korišćen za potrebe snimanja starog James Bonda, kako je pripadao Maradoni ili kako je preživeo sudar sa tenkom. Ko zna, možda i upali..
Napomena : ako za generalku već nemaš novca, potrudi se da ga upristojiš, usisaš, opereš, ofarbaš, stavi mu neki kasetofon i presvuci sedišta nekom normalnom navlakom - prvi utisak je ipak bitan. Osmeh na lice, i srećno!
Bezobrazno bogati, govnar. Kvaran kao ciganski kutnjak. Do bogatstva je najčešće stizao metodama, leva ruka desni džep i, ti meni pare, ja tebi ubijem sve ako mi ne daš. Zlo koje hoda. Posle njega dođe ti da glasaš u Srbiji.
- Milojko, znaš, smorilo me više ovo dilovanje droge i ubijanje.
- Gospodine?
- I zelenašenje...
- Da li ste dobro?! Hoćete li...
- Ne, ne dragi moj Milojko. Previše mi je monoton život. Šta mi ovaj olimpijski bazen predstavlja kad više ne mož čovek na miru da se provoza u tenku? Šta?
- Sigurno ste dobro?
- Čemu ovaj grad pored moje kuće naseljen Moldavkama? Čemu?!
- Pozvaću lekara ipak.
-Ne. Treba mi novi izazov. Hoću da se kandidujem za predsednika!
- Moram priznati da imate sve atribute. Ali, teško ćete stići do toga... Jedino da prodate dušu đavolu...
- Da mu prodam?! Koliko para imam, samo mogu da je kupim od njega. Inače, duguje mi reket za prošli mesec. Javi mu da se ne zajebava više!
Odlican potez drzave,kojim je stala na put svercerima i prodavcima petardi ,vatrometa i slicnih zajebancija....ali kada bi se zajebavali!
I pored ove zabrane sinoc je pucalo kao u Bejrutu!
....ali petarde su jos uvek manje opasne od metka ispaljenog u vazduh iz pistolja!
Niskobudzetni tetris mog detinjstva
Човек чија се мистичност може поредити само са бесмисленошћу његовог посла. Након (најмање) шест година које је провео у Сремској, овај доајен уличне трговине недавно се преселио у Кнез Михаилову улицу, где данас подједнако збуњује невине пролазнике. Лица без израза, са рукама у џеповима, стоји у месту, понекад цупка, док му читав асортиман виси са врата, окачен о дрвену плочицу. Продаје канапе за наочаре - оно што метнеш на крајеве ђозли, па не могу да спадну, или, ако се то догоди, спокојно их зауставља врат. Предмет који користе само наставнице биологије, надркане шалтерске службенице и покоји полу-доктор из дома здравља. Са оваквом циљном групом и јефтином робом која траје по неколико година, чак деценија, ЛКПКЗНУК не може да прехрани ни четвртчлану породицу, а камоли своју округласту фигуру. Зашто онда он сваког дана стоји на истом месту? Постоје многе теорије - дилује дрогу (отпада због редовних пандурских патрола), подводи курве (отпада због удаљености од Меке проституције, Пициног парка), шпијунира за Амере (отпада зато што је ретардирано), присутан је култ фетишиста који се ложе на канапе за наочаре (отпада зато што нико није осведочио успешну трансакцију између муштерије и Њега), преузео је улогу модерног Сизифа и ту је да суптилно укаже људима на учења филозофије апсурдизма (тешко, не делује као фан Камија). Шта год да је, Он ће увек збуњивати људе који су приуштили секунду да размисле о узалудности његовог посла, а за остале ће бити још једна типична улична фаца са Зеленог венца, попут Циганке Без Лица, Колопортера Хало Огласа и скупине Гурбета Који Ваљају Маркице.
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Vaistinu.Kad bi stavili neku cavu sa oblinama Pamele Anderson na paklicu drine,e pa , recimo da bi nasa duvanska industrija dosta napredovala...
Spuštalica za gospođu koja se žali na visoke cene.
Gospođa: Izvinite, koliko košta kilogram sira?
Seljak: 200 dinara!!
Gospođa: Juu, baš je skup pijac danas!!
Seljak: Nije gospođo ništa skupo samo ste se vi loše udali!!
Supruga: Dragi mislila sam da mi kupiš za rođendan nešto od swarovskog ali je preskupo.
Suprug: Nije ženo skupo samo si se ti loše udala. ti uzmem neki kurac, ne sekiraj se.
Градске улице су његов терен и он их најбоље познаје. Тачно зна које је место најпрометније, те тамо монтира своју тезгу. Појављује се средином децембра и његово деловање траје док трају и празници. После тога одлази у само њему познатом правцу и не појављује се догодине, у исто време. Носи капуљачу и велику дебелу пернату јакну у којој углавном штека робу. Вешто се крије иза прскалица, украса и сличних новогодишњих декорација. Оне му само служе као маска да би могао успешно ваљати петарде, које су му заправо примарни извор прихода. Илегала батице, мора све бити најстрожа тајна. Веома је проницљив и пажљив и увек зна да оцени када може да разоткрије свој положај како би обавио размену са муштеријом. Стално је на опрезу. Нема рекламација, ако се која упува то није његов проблем, а ти нове не'ш добити. Купујеш на сопствени ризик и не смеш ни под коју цену никоме одати где си набавио пиротехнички арсенал. Ако се којим случајем појави униформисано лице, ти мораш да палиш, а трансакција се моментално обуставља.
- Мали, пссст!
- М?
- Овамо! Треба петарди? Имам топовске ударе, мале, пиратске, оне што пуцају три пута, шта треба?
- Колико је кутија топовских?
- 250. Је л' у реду?
- Може.
- Ниси купио од мене, запамти.
--------------------
- Имате петарди?
- Пандур! Нема сад ништа, бежи! Врати се после кад оде!
- Шт...
- Нема, вози бре кад ти кажем! Сиктер!
- Добар дан гос'н милицајац, ево имам свега за украс, обрадујте дечицу овим пластичним Деда Мразом на батерије који говори: "Хо хо хо!" Ево само за вас триста!
- Не сери Дуле, знам све. Не жели то мој мали, дај ми кутију оних што рокају три пута и мени оне топовске, две кутије. Имам и ја душу! Али дај ми онако да изгледа као да их заплењујем, жена купује неке пиздарије за јелку две тезге даље.
Činjenica koju sam izneo je istinita,
ali mi se ne sviđa efekat koji je stvorila
na tvome licu pa ću da je povučem...
tj. Undo - Ctrl+Z
-Jesi li se ti to meni malo ugojila? ;)
-Šta? Gde? Jese vidi?
-Ma šalim se... Znam da se pališ pa te zajebavam:)
Ultimativni odjeb. Nakon mučki pretrpljene rasprave, legendarna rečenica "Skini mi se s kurca" odrađuje svoje. Što si se penjao, penjao si se, krajnje je vreme da siđeš.
- Aj se karamo?
- Beži bre, paćeniku neotesani!
- Š'o? Aj daš malo.
- Može. Al' dve hiljade nijedne.
- Znači, daćeš?
- Skini mi se s kurca!
___
- Shvati, prevarila sam te jer neću više da furamo.
- Ali ja te još uvek volim...
- Bez obzira.
- Nemoj mi to raditi, neću moći da živim bez tebe!
- Alo, mojne mi taj rad, baci zajeb na patetiku. Skini mi se s kurca i aj ćao, zdravo.
___
- Koleginice, još jedan katastrofalan rad. Moram vam saopštiti da ste opet pali.
- Koji K!? Tebra, imam 12 strana zajebancija, plus 16 strana slika. Kako ja padam, a ova fufica polaže, kad ne može ni olovku jebenu da drži od svojih skupocenih akriličnih noktiju, nabijem li joj ih u rč!
- Smirite se, koleginice. Ako vam nešto nije jasno, obratite se dekanu.
- Jes', da i mene zbari u zaključanoj kancelariji kao i ovu akriličnu? Kako da ne! Skinite mi se s kurca svi! Tako, kolektivno!
Особа која покушава да прода неку изразито неквалитетну ствар, а притом тражи брдо пара.
-Господине, колико вам је ова пегла? Треба ми нешто јефтино, кинеско, за кратко..
-Е, батице, та ти није нешто, да видиш ову, јутрос ми стигла из Шапца од тече, само за тебе, види! Има ово овде плаво и видиш ову малу ламп
-Али то је иста! Само се боја разликује!
-Није, бре, ова је специјална, маде ин тајван!
-Пиих, кол'ко паре? (гледа у под и гаси цигару)
-Па види, само за тебе (расколачених очију), данас 2000 динара. Јел пуно?
-Штттааа? Ало, бре, дебели да ли си ти нормалан? Како те није срамота, бре? Иди у три лепе...ја за те паре могу да купим десет таквих глупости..ајде бежи!
Glavni moto bogatih, neskromnih ljudi.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.