
Rečenica koju "frajer" upućuje devojci sa željom da skrene pažnju na svoje seksualne sposobnosti, ali, obično, spusti glavu i ućuti kada ga ta devojka pita: "A šta bi mi radio?"
Kažemo čoveku koji sve zna. Visok stepen informisanosti. Kao posle rata radio je bio jedini izvor informacija iz regiona a i šire a bejahu to glomazne ali pametne mašine.
Psihička aktivnost kod ljudi koji svakodnevno koriste prevoz jgsp-a, kada neko uđe u bus i toliko smrdi, da se tačno u različitim talasima može osetiti sve od par nedelja neopranih nogu do par meseci neopranih zuba.
- Ajde, uh, još 5 stanica... izdržaću..
- (kašalj) još 4, još samo 4...joj glupi semafor...
- (zadržavanje daha) ajde možeš ti to, još 3...
- (čeka da se otvore vrata kako bi opet udahnuo) još 2 idemooo...
- (ne samo što je zadržao dah već i žmuri jer su oči počele da ga peku) zašto nisam poneo gas masku...zaštoooo.. još 1-na
- (konačno silovito izlazi iz busa i forisira par puta duboko disanje, shvata da je u busu zaboravio torbu i kreće da trči za njim....)
Penzionisani radnik nuklearne elektrane
-Poznaješ li ti onog Slavka iz Nušićeve sa 12 sprata?
-misliš onog radio-aktivnog?
-kako misliš radio-aktivnog?
-pa penzionisani radnik nuklearke u Sloveniji,nekada je radio a još uvek je aktivan.
Nekada - upravo kako ime kaže: Radio emisija, u formi pozorišne predstave, emitovana na studentskom Radiu 202. (Besmrtni članovi IRP-a su: Neša Radulović (alijas Neša leptir), Dragoljub Ljubičić Mićko, Slobodan Bićanin Bićko i Branislav Petrušević Petrući).
Danas – ništa od navedenog.
IRP pi*kin dime, ostalo ti samo ime.
/Šalim se. Nisu ni sada loši, samo žalim za prošlim vremenima/
Upališ radio, ubodeš najkul muziku i taman što si naštelovao stanicu i odmakao ruku počinje da zuji. Ne pomaže ni premještanje radia, kung fu potezi odmicanja ruke od istog, on jebeno voli vašu ruku i ne odriče je se ni pod razno...
Osim što priča u mikrofon nema sličnosti sa televizijskim sportskim komentatorom. Posredstvom interneta predstavlja vrstu u izumiranju pa se očekuje da će se uskoro pridružiti pandama i beloglavim supovima na listi zaštićenih vrsta.
Čovek čiji jezik palaca brže nego zmijski i koji ujutru kad ustane izgovori dve, tri narodne brzalice čisto da se zagreje. Poput Zoroa, niko ne zna kako on izgleda ali nije ni bitno, bitan je glas i interpretacija. Sklon preterivanju trudi se iz petnih žila da omogući slušaocima da u potpunosti razumeju dešavanja na terenu a često meč završi znojaviji od levog krila gostujuće ekipe.
Što se objektivnosti tiče njenih tragova nema. To je provaljeno tek nakon što je par navijača ponelo tranzistor na meč i pokušalo da prati i radio prenos i utakmicu direktno sa stadiona. Utvrđeno je kašnjenje od oko pola minuta u odnosu na akciju koja je u toku.
Dešavanja na terenu: Dubinska lopta ka šesnaestercu, gužva, par igrača drugoligaškog kvaliteta se gura, u opštoj gunguli na jedvite jade centarhalf izbija loptu duboko na protivničku polovinu, nailazi napadač i šalje je nebu pod oblake dok drugi golman koristi priliku da šora iza leve stative.
Radio prenos: Kakav centaršut direktno u šesnaesterac gostiju, žestok duel napada i odbrane, kakav start, peta, lopta se odbija ka penalu, putuje, dva igrača su u klinču iiiiiiiiiiiiiii centarhalf majstoski izbija loptu daleko od gola, međutim šta je ovo na drugoj strani, efektan kontranapad, lopta do "devetke" gostiju koji trči poput vetra nezaustavljivo ka golu, šutira je spoljnim felšom iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii tik pored leve stative, golman je procenio da će lopta u gol-aut.
Bolji primer gradacije u raspolozenju od Cehovljevog cinovnika.
11:27 Vozis se gradom.Palis radio.92,9 tu ti je blizu,ostavis da ne bi slucajno napravio neki sudar.Pocinje: "Bila je nooc raniii septembar".Uzivis se,pocinjes i ti malo da se ubacujes.Zaustavljas se kod budjave prodavnice u kraju da kupis pljuge,kad unutra "paaa nee spavam i ne diiseeeem..".S osmehom komentarises smorenoj prodavacici kako je slucajnost sto slusate isti radio.Vracas se u kola zadovoljan cinjenicom da ces odslusati do kraja pesmu koja ti je ulepsala pocetak dana.
15:50 Ulazis u frizerski salon,malo ranije posto imas zakazano u 4.Ukljucen radio.Kad eto ti cuda na radiu opet "kaaakoo siii leeepaaa..".Malo zacudjeno slusas,al sad toliko ni ne maris,dosao si da se osisas pa da ides gajbi na spavanje,treba veceras izaci...
20:38 Budis se posle popodnevnog spavanja,ides da vidis sta keva radi,ulazis u dnevnu,kad ono "ii nikooomee ne govoorim ne moraju da znaju bas svi..".Pocinjes malo da se nerviras sto vec 3. put cujes istu pesmu danas,al iskuliras,treba jesti,istusirati se i izaci negde...
23:10 Kreces u grad,zoves taxi...Nisi ni usao u taxi iznutra vec cujes dobro poznatu pesmu,jebes mater i taxisti i gradu i radiu S sto ne znaju da skinu jos neku pesmu sa jebenog interneta,nego 4. put pustaju jebenog Kikija Lesendrica!!!
Srpski običaj star više milenijuma.
Očuvan još od gumenog doba.
Koreni potiču iz starog Srbskog Srbira.
Na Balkansko poluostrvo došao sa prvim konvojem izbeglica koji su proterani od tiranske ruke Sabahudina Ramzisa III Imperatora.
Običaj je preuzet od strane svih drugih nevernika i nenebeskih naroda!
Suljo Sultan (poznatiji medju nebeskim narodom kao obrezani-mali) zabranjuje ovaj običaj pod izgovorom da širi anti-islamizam i prazni kase ciganskih uličnih svirača (cigana nenebeskih) te kažnjava nebeski narod oduzimanjem svih portabl tranzistora proizvedenih u bratskoj komunističkoj Kini!
Nikola Tesla ovaj običaj donosi u ameriku, gde ga homoseksualni puritanci preuzimaju i osrknavljuju koristeći ga u predizborne kampanje i šitrenje globalizma!
Za vreme Drugog Svetskog rata milioni nedužnih Srba i nebeskih Roma polozilo je svoje živote da bi sakrili ovaj običaj od strane Fašističkih okupatora!
Te je u njihovo ime drug Tito digo najveći spomenik palim radio čestičarima u obliku trideset metara visokog 2.0 kanalnog tranzistora koji leži na petokrakoj ispred kojeg i dan danas gori večna vatra! Spomen obeležje otvoreno je od strane prvog jurišnog udarnog radio bataljona.
Na Olimpijskim igrama u Sarajevu najstariji radio tarnzistor donet iz Srbira koji se nalazio na Jugoslovenskoj zastavi obišao je celu evropu otvarajući prve OI u bivšoj Jugoslaviji.
1992. Prvom radio čestitkom: "Ne volim te Alija zato što si balija" počeo je krvavi gradjanski rat gde je nebeski narod uz pomoć izdajničke maćehe Rusije prodat američkom okupatoru za par milijardi duga! Ali ipak duh radio čestitke se širio kroz krv i prosvetljuje Serbski narod vodeći ga u istorijske pobede od Zagreba do Dunava napred i nazad par puta...
Da bi zaštitili svoj običaj RRA pravi povelju koja ulazi u ustav nebeskog Srbskog naroda u kojem stoji da je Radio Čestitka srce Srbije njen sastavni duhovni deo koji niko ne sme da oduzme, te stavljaju krvavi namet od 500 kinti koji moraju da plaćaju sve kategorije stanovništva (beskućnici, socijalno ugroženi, nezaposleni) jedini koji su oslobodjeni nameta su multi-milioneri, budzovani, jaki privatnici i direktori zaposleni u javnim službama!
Visoki nemoralni pederski haski sud u vise predmeta povlači obicaj Radio Čestitki kao poziv u rat čime je stradalo vise milijardi jadnih obrezanih i ustaških izdajica.
Ali ipak Radio Čestitka je ostala duh Srpstva iako je danas komercijalizovana.
Njenu dalju komercijalizaciju SPC pokušava da ublaži uvodeci čestitke u svoje kampove za odvikavanje od bolesti zavisnosti molitvama "Srećno batinjaje uz pesmu idem putem oka bistra razbiću ti guzu ko ministra"!
-Halo dobar dan ko je sa nama danas?
-Eeee dj`es mala ovde Miloš!
-Ćao Mišo kako si?
-Evo dobro je plaćaju se porezi radim ko kinez, čekam evropu al sve u svemu dobro je!
-Drago mi je to čuti, imaš li neku čestitku?
-Ih jadna dje da je ne´am!!!
-Pa koja će danas biti i za koga?
-Pa ´teo bi da čestitam Smak Sveta drugu Stipi iz hrvatske. A kumu Halidu iz Vilajeta srećan odlazak u Nemačku od mene i moje porodice sa pesmom Horor Bishketa "Masovna S´arana"
Patetična zdravkočoliko balaševićističko plačipistačka bulumenta koja je dobila nacionalnu frekvenciju sa koje može da bombarduje nervni sistem malog broja ljudi koji ne misle da je 'Kako posle nas da suncu vratim sjaj' remek- delo i da bi ovu povraćotinu trebalo puštati na svakih pola sata. Pored prebogatog muzičkog programa(13 pesama koje se ponavljaju istim redom iz dana u dan, ali se nekada zajebu pa slučajno pritisnu 'šafl') ova stanica zabavlja plebs i presmešnim vicevima koje je Ranković pričao Titu na ručku u Karađorđevu, kao i uvek duhovitim i nimalo iritantnim Malim Markom. Posle ovakve humorističke terapije skečevi Kursadžija će vam biti banja.
Ako vam se nešto na televiziji ili radiju ne dopada, dovoljno je da promenite program ili stanicu. E pa za ovu to ne važi jer je na repertoaru u svakom autobusu, kafiću, razglasu na pijaci, stanici tako da od Sergeja Ćetkovića, koji se poetski i polusuznim glasom nama jada kako sam kući pije Šardone dok mu devojku gengbenguju tamnoputi igrači KK Crvena zvezda, nećete lako pobeći... Osim ako se ne odselite na Divčibare, gde će vam urlikanje i zavijanje vukova u teranju biti prava muzika za uši naspram izmeta u audio obliku. Ostaje nada da će zaposlene na ovoj stanici neko da nauči kako da naprave novu listu ili da izvade CD.
radio aparat koji pušta samo specijalne radio stanice
ČRS - Černobiljska Radio Stanica
GF - Glas Fukošime
VKfKV - Veseli Kolektiv fabrike Krušik Valjevo
Odjeb pobjegulji koja hoće da se vrati u toplinu doma ostavljenog muža.
Nakon jedne u nizu svađa, mladica bježi, sa šarom torbom na leđima, u zagrljaj svoje mame... Nakon par dana, vidjevši da je ni njeni ne gledaju sa previše oduševljenja, odlučuje se na povratak, ali...
:dolazni poziv, Otpisana:
- Ćao, e moramo se naći da razgovaramo, ovako više ne ide, da riješimo nesporazume, pa da opet živimo k'o ljudi...
- Ma šta kažeš???
- Ne, ozbiljno, vidi, ja sam sve raščistila sa sobom, pa još da se međusobno rasksuramo i da nas opet Bog vidi.
- Slušaj, mogu ti i ja reći da sam raščistio i sa sobom i sa tobom. Sreća pa još djecu nismo stekli, tako da, odjebi u skokovima. Nije ti ovo autobuska stanica, pa da dolaziš i odlaziš kad ti se ćefne.
Najgora manifestacija krkanluka svojstvenog balkanskim skorojevićima, roditeljima koje neobrijanom dripcu od 35 godina, dlakavom k'o šupak sredovečne romulanske kurve, podgojenom od lenjosti, supicu donose u krevet, tepajući svojoj mukici koji je jadan morao da se probudi u podne kako bi išao na sastanke nevladine organizacije, na čijem odboru je dao svoj glas, presudnu kap na vagu vrlo teške debate da li bolje paše svetloljubičasta ili teget boja kao pozadina na plakatima aktivista za predstojeću paradu šupakmeraklija i dukatlija.
U oku brižnih roditelja suza od ponosa na sina neradnika, jerbo otac se seća kako je za vreme prehodnog rata, sa novim kapitalom mukom stečenim švercovanjem benzina preko šeme sa Miletom Štanglom iz Krnjače, prve ruke za šverc rumunskog bezolovnog do 50 oktana, preselio porodicu iz sela Međedovog Polja u grad. Seća se otac kad je on u pet ujutru morao da ustaje da se sprema za školu, bi hladna zima 70-i neke godine, u školu koja se nalazila tri brda udaljena od njegovog sela. Seća se ponosni roditelj kako je kao mlad udarnik lopatao ugalj preko studentske zadruge da kupi pet pari gaća i farke švercovane iz Trsta. Oženio se, rintao mnogo kako bi nešto stekao da sin ne mora da radi. "Ako sam ja radio i patio se, ne mora moje dete"...
Od donošenja vrućih uštipaka u krevet sve kreće. "Neka sin spava, a šta će drugo." Vremenom roditelji istrpe i drecanja sina, neka ga. Uz misao "Neka, teška su vremena, dobar je kakav je današnja omladina" tolerišu se mnoge stvari, kriterijumi se spuštaju, od sina se očekuje sve manje. Grudva survana jednom niz brdo raste sve više, baterflaj efekat u kombinaciji sa Marfijem nije zakazao. Prohtevi sina rastu, takav je svaki čovek kad mu pustiš, izgubi meru, postane ajvan. Dva nova mobilna, tri kožne jakne... Ocu biznis baš i ne cveta, ali za sina jedinca mora biti. Kad je stigla i jakna, mora i motor. Roditelji dižu ušteđevinu, deo od toga je majka planirala za nove zube socijalce, otac planirao da ide u banju da se leči od operacije kile i ukoštenja trinaestog pršljena. Neka, može to i kasnije. Deo novca se uzima od zelenaša, jebemu mater za sina mora biti.
Jutro, nevremena doba, telefon zvoni... Iz policije javljaju da je sin poginuo, naroksan belim, i podgrejan vinjakom zapucao se motorom u Fergusona sa prikolicom đubreta, koji se taman uključivao na regionalni put. Muk.
Roditelji skrhani, u crnini, idu u manastir, pale sveću, gledajući u nebo traže odgovor na jedno pitanje - "Zašto?!" Ne shvatajući da se odgovor na majčino pitanje nalazi dole, daleko od Boga i bilo čega svetog - u parčetu zemlje po kojem ljudi puze, večno gramzivi, jure za materijalnim, izgube granice, ukrmače se u svojim prohtevima. Juri se samo više, brže. A retko ko pomisli da je i jedan dan života višak, poklon koji smo dobili, makar bili Moldavska kurva, pajdoman sa železničke ili episkop zvorničko-tuzlanski....
Kao što nekima Urgentni dođe kao druga kuća, tako postoje ljudi koji se toliko često voze Taksijem 92, da se u policijskoj stanici osećaju kao kod svoje kuće.
(Čuje se u daljini zvuk policijske sirene)
Nenad: Dobro, bre, jel to opet kupe onog idiota, Relju?
Aca: Ma da, plavi taksi, po njega dolazi redovno. Kad ga odvode, prvo se ispozdravljaju sa njim, čak mu više i lisice na stavljaju, a u stanici su prestali da ga biju, kaže mi on da su mu rekli da nema vajde. Policijska stanica mu dođe kao druga kuća.
Obicno mali, veoma star i pohaban radio sa ogromnom antenom i kapljicama od farbe prosutim po njemu.''Hvata'' maksimalno 3 stanice i iz njega izlazi iskljuivo zvuk stare,izvorne narodne muzike izuzev savremenih zidara (tu vec ide turbo folk). Kvalitet zvuka bas i nije na nekom zavidnom nivou jer se sum javlja posle svake trece sekunde. Sum naravno nikada ne smeta majstorima zato sto su oni u 90% slucajeva ''zagrejani''.
Institucija koja se nije promenila poslednjih 40 godina.
Meni to odgovara. Kada me uhvati "žal za detinjstvo i mladost" putem strima pustim tu stanicu i uživam. Naročito su dobre Radio-drame. Puštaju neke dečije emisije ujutro u 07h i iste one džinglove kao kada sam bio dete. Pa to je milina. Ne znam da li će sadašnje generacije imati takvu sreću kao ja.
Sveprisutni trend. Od kretenizma traženja starije dame, galantnog gospodina, dopune i slatkog dečka na lokalnim tv stanicama se razlikuje po tome što voditelj takve poruke ne prima ili ne želi da čita. Obavezno je pozdravljanje gde swatka mawa iz naselja A pozdravlja smeđeg pantera iz naselja B, Veca-veštica preti Maloj veštici da joj ne krade nadimak, jer ga ona koristi otkad stanica jelte postoji, zatim crni zidar pozdravlja slatku pekarku iz pekare C, mama pozdravlja ćerku i njenog dečka koji su u drugoj sobi i slično.
Mama koja pegla pozdravlja sina Dragana.
Maca pozdravlja Cecu, Micu i Makicu (a zatim svaka svaku pa opet grupno)
Komšinica sa prvog pozdravlja komšiju sa trećeg uz poziv na kafu kad odvede malog u obdanište.
Pozdrav od Lakija za njegove najluđe lavove iz kladionice X
Da li je to telefon? Da li je to internet?! NE!! to je ona fina zenica koju mozete videti kada razmaknete zavese kako zmirka ka vasem prozoru, ako vasi roditelji imaju dilemu da poveruju vasoj prici da ste kuci dosli u 2-2 i 15, tu je uvek radio mileva koja se nicim izazvana nagne preko ograde izdeklamuje da je cula kapiju u 3:56 a kljuc u bravi od ulaznih u 3:58. O da to je ta nama svima poznata i draga operativka CIA odreda.
Radio Televizija Srbije je prva otkrila kako stvarno treba prodavati proizvod (u ovom slucaju uslugu). Jednostavno se cena usluge treba dodati uz racun za struju (!?!?) i primorati sve ljude da ga plate. Ako se racun ne placa ide pretnja tuzbom. E a ostali toliko para trose na glupe reklame...
P.S. Ujedno i televizija koju osim u periodu 19.30 - 20.00 niko ne gleda.
Sta ce biti sledece? Mozda ce nam jednog dana stici racun za grejanje i uz njega cemo morati da kupimo novi procesor sa 4 jezgra, ili cemo uz racun za komunalije automatski svakog meseca usvajati neko nezbrinuto dete.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.