
Opis dominantne devojke koja voli da pruža handjoob.
Новопазарски нарко бос, који иде од клуба до клуба и узима харач, илити пазар од свих, у замену за протекцију.
Slika koja ce obradovati svako dete. Vidite nasmejanu majku kako vam mase sa nekoliko crvenih novcanica pred ocima. Odmah vam na pamet pada odlazak u centar grada, kupovina odece, obuce, igracaka ako ste mali, video igara ako se gejmer. Cak se ponadate da cete svratiti do McDonalds-a na sladoled. I taman kada zamislite sebe kako se zadovoljni vozite kolima kuci, sledi razocarenje. Crvene novcanice nisu namenjene vama, nikada nisu ni bile. Saznajete da treba ici do poste i platiti racune, ili odneti novac ujka Peri, jer se cale ponovo zaduzio proslog meseca da bi platio auspuh na Zastavi, koji je deseti put puko na istom mestu.
Dolazim kuci. Ceka me keva sa 1000 dinara.
Ja: "Oooo Mama, cemu ti izlivi velikodusnosti?"
Smeskam se i krecem da uzmem novac. Keva brzo pomera ruku van mog domasaja.
"Ne zanosi se bre! Tebi cu da dajem pare. Idi do prodavnice i uzmi kilo secera, dve pakle Klasika za mene, 2 piva i Drinu za oca."
Mrzovoljan uzimam novac, navlacim patike i izlazim iz kuce. Jedina uteha mi je sto mozda od kusura skrpim kintu da uzmem i sebi jednu paklu. U tom trenutku zacujem kevu sa prozora.
"I nemoj da nisi vratio kusur!"
Шаљиви израз којим желимо да нагласимо сво своје одушевљење изгледом ногу одређене припаднице лепшег пола.
Гокси: "Јаој, брате... ево је Маја... ух, како добру ногу има, права ми је газела! Је л' видиш, мајке ти?"
Мики: "Видим, синак, видим... и сваки пут кад видим, просто не могу да верујем... како добре ноге има, на рукама би требала да иде... да их не "троши"!"
Najjeftiniji puš ap
Оно што кажемо кад нас ненормално измасакрирају комарци по једном делу тела.
-Види ми ногу,ко Брајева абецеда,да прође слеп рукама,прочитао би нешто !
Karakteristika muškaraca starijih od šezdeset godina. U jednom trenutku svog života, iz neobjašnjivih razloga, prosečan srpski deda prilikom izlaska u šetnju/supermarket/poštu, prestaje da ruke drži pored tela ili u džepovima, već ih jednu u drugoj postavlja na donji deo leđa i tako se kreće gradom sam ili sa ortacima.
Ноћ је ткала своју таму, мекшу од свиле, њежнију од додира заљубљене жене, тамну... као најмрачнији кутак душе. Два фењера су кварила њено ткање. Држао сам један од њих. Двоје су непомично лежали пред мојим ципелама.
Хладан челик винчестерке додиривао ми је потиљак. Глас хладнији од тог челика ми је рекао:"Копај." Смирено. Као да се ништа није десило. Као да литри крви нису натапали траву и омекшали земљу.
Лопата бјеше тешка. Тежа од планине. Само да је подигнем, било је достигнуће. Требало је пар сати. Копао сам. Свом снагом. Као да сутра не постоји. Три раке, тако је рекао. Испаде да сутра није постојало.
Враћао сам земљу гдје је била. Опет хладан додир челика. Само... Овај пут је друкчије. Сабласно хладан глас. Врела цијев винчестерке.
"Идем на југ, а ти... Не знам гдје ћеш завршити."
А само сам питао...
Cirkuski žongler se posvetio kuvarstvu.
Реченица безброј пута до сад поновљена главним ликовима у холивудским "One Man Hero" филмовима, која добија своју шаљиву димензију ако је прочитате у неком од мушких тоалета у нашим школама или на факултетима.
Uobičajena reakcija svakog pešaka kome izleće pritajeni organ reda i saopštava da mora da plati kaznu od 5000 din jer je zakoračio na crveno, ili van pešačkog.
Skoro uvek je propraćena izrazom lica punim bolne agonije i neverice.
Celi proces može da potraje i pošto organ reda uredno ispiše i uruči kaznu, i smireno i lagano odšeta dalje. Tad se naš pešak, pored pomenutih reakcija, još i vrti u krug, tražeći negde nekoga, bilo koga, ko će mu reći da je sve samo ružan san....
Основно правило на вашарима.
Kažeš kad u prostoriju uđe sredovečan čovek pod uticajem trenda, sa frizurom koja je gelom modelirana na špiceve kao da su mu ekseri pozabijani u vugla, a njegov vršnjak, ljušteći osmu lozu, sa ustravljenim izrazom u očima zavapi: "Šta se njemu dogodilo s kosom?"
Po američkim filmovima , siguran znak da ćete se smuvati, oženiti i imati dvoje predivne dece sa istom.
Odgovor kurve u javnoj kući, na reakciju preplašenog klinca koga je otac doveo na skidanje nevinosti.
Stilska figura kojom se opisuje planinsko selo. Tačnije, vrlo planinsko selo.
- Brate ovaj naš narod nije normalan, ali potpuno! Bio sam na sahrani ortakovog ćaleta, ostavio u amanet da ga sahrane u rodnom selu. To ti je neka pripizdina u I, ono između Bosne i Hercegovine, koze pod ručnom pasu, taj rad... I znaš kako se selo zove?
- Nem pojma.
- Dobro polje! Ej, poooolje! A mrtve uspravno saranjuju!
- Jebiga tebra, takva im konfiguracija. Ne znam samo kako im napajanje ne rikne. Treba svaki dan i uzbrdo!
Pojava vidljiva prilikom snošaja sa cupikama teškim jedva 50-tak kila, vižljastim kao mačići, koje prevrćeš po rukama, nosaš ih na kiti uz stepenice, obrćeš ih naglavačke za stojeću šezdeset devetku... a kad treba da iz gepeka izvučeš vreću cementa od 50 kila da bi na ujakovoj terasi u Čortanovcima zakrpio popucali beton kičma ti puca i stenješ "Pu, pedeset vam majki jebem svima koji ste ga pakovali tako!"
Ovim se potvrdjuje ona stavka da ti je dzaba veliki ako ne znas da ga koristis.I sa malom "puskom" mozes da napravis veliku stetu.
....a najbolje ako imas "rucni top" i GPS ifrared super ultra elektroniku zakacenu na njega........
Сигурна смрт. Метак је у цеви, дуван у плућима, а душа у носу. Неиживљена чета крви гладних бандита(који су изгланцали меткове које ћеш појести за који трен, док су јутрос сушили још једну боцу наградне текиле) чека да испустиш последњи дим и да ти напокон опали метак у чело.
1: "Зашто си се прилепио уз Михаила? Ти знаш да су њему на факсу ставили повез на очи, дали последњу цигарету а да је он скинуо сомбреро и држи га у рукама!"
2: "Шта сереш!?"
1: "Слушај мали, он ће да рокне годину, није дао ниједан испит, а ти како хоћеш, можеш да притрчиш код њега када буде издисао последњи дим да му подигнеш сомбреро који му је испао јер се усрао, а можеш да одјебеш кретена, средиш се и одрадиш годину како треба..."
I onda pipaju leba u maksiju.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.