
to je nesto sto se najcesce moze videti u americkim filmovima, jer ni jedan njihov film ne prolazi bez toga... obicno Ona sedi kuci, dok je njen dragi zove da joj se izvini za sve sto je bilo, i da joj naravno kaze da je voli...ona se ne javlja na telefon, jer u scenariju pise da ne sme to da uradi, jer ce propasti ceo film... On prica razne price, a ona (opet po scenariju) place... jako dirljive scene...
Opis ekstremno glupe devojke koju čak i snovi žele da ukradu. Devojke koja je alergična na inteligenciju.
"Ej, pozivam te na Lazarevu Subotu kod mene, obavezno da dodješ!"
" eheheheh grok grok hehe, doći cu. A koji je to dan?"
Pesma koju pevuši radosna sekretarica pošto izađe iz kancelarije generalnog direktora.
Kada sekretarica, bolje "skida" direktorov potpis sa kartona deponovanih potpisa, nego on sam.
Marija je sekretarica, a Zoran direktor.
Šef:”Gde je Marija, treba da se potpiše nalog za isplatu?”
Stefan:”Izašla je, ali tu je Zoran.”
Šef:”Uh, valjda ovi u banci, neće proveravati .”
Kriterijum koji odredjuje koja ce sekretarica biti zaposlena.
-Direktor: Sta znate?
=Ruzna: Kucam 1000 otkucaja u minuti, govorim tecno engleski, kineski, sluzim se italijanskim, znam celokupnu vujakliju napamet...
-Direktor: Lepo, lepo, a jel znate da svirate kontrabas?
=Ruzna: Kontrabas, pa ovaj ne znam ali naucicu, ali sta ce meni kontrabas?
-Direktor: Uuu, veliki propust znate po zakonima EU sekretarice moraju da znaju da sviraju kontrabas, banketi, prijemi, razumete. Primio bi ja vas ali propisi su propisi.
=Ruzna: jel mozda kriv moj fizicki izgled, mislim ja sam svesna da nisam atraktivna?
-Direktor: Ma nee vi ste meni cak sta vise privlacna dama, nego znate propisi.
Ruzna sva srecna odlazi iz kancelarije
Lepa ulazi u istu( full riba, minic, guza, sifoni)
-Direktor: Ooo gospodjice, dobar vam dan, sedite hocete popiti nesto?
=Riba: Pa znate ja ne pijem ali moze liker od jagode.
-Disha: ma naravno kako je vase ljupko ime?
=Riba: Daliborka, a sto pitate?
-Disha: Divno ime, pa da vas upisem primljeni ste.
Parola kojom se vode prsate kandidatkinje za mesto sekretarice, svesne činjenice da šefovi međusobno ne pričaju o masterima i kursevima koje je ista završila, već da li je pogodna za fircanje, da li dobro to radi i koji broj sisobrana nosi.
- Ja sam masterirala finansije, a ti?
- Ja imam dve petice, kontam da će biti dovoljno.
Сасвим обичан дан једног директора који је запослио нову секретарицу.
Sekretarica koja sedi preko puta šefa sa raširenim nogama.
Sekretarica koja voli misionarsku pozu.
Sekretarica koja svakodnevno na random mestu ima odnose sa svojim šefom.
Da nije sekretarica, neki direktori ne bi u kancelariji nista pipnuli.
Kad sekretarica ne da generalnom,pa se on onako nadrndan spusti u personalno.
Radnik 1:Evo ga dolazi opet sav nervozan.
Radnik 2:Aj bacaj tu kafu i trk na posao.
Radnik 3:Gotovo je,video vas je da pricate i ne radite,sad ce sve da nas postroji i da nas jebe.
Siguran znak da će sekretarica koja je ušla u uži izbor dobiti radno mesto.
Uviđavna direktorska konstatacija, nakon koje novozaposlena sekretarica naprasno počinje svoj posao obavljati zaista kvalitetnije.
- Koleginice, ovi papiri nisu oni koje sam tražio, moraćemo da poradimo na vama.
- Jao, žao mi je. Nego, direktore, pala vam je hemijska ispod stola.
- Znam.
5 minuta kad prezaposlena sekretarica može da predahne od posla, tako što ode u susednu kancelariju i popuši svom šefu.
Zvuk koji ispušta vaša prva sekretarica na onim telefončićima od plastike što su se u vreme kad su bili popularni prodavali za 50 dinara (naravno "made in China"). To su oni telefoni koji su umesto displeja imali zalepljenu sličicu, a osim sekretarice, tu su bile i melodije klasičnog zvona, lavžea, brzog biranja, kao i monofone melodije "Marry had a little lamb".
I dan danas se ne zna šta to ta sekretarica kaže kad izgovori to "tetepju". Neki misle da kaže "thank you" ili "can I help you". Ali pošto je kineski proizvod, nije islključeno da nešto kaže i na kineskom.
Primanja kojim se najviše raduje sekretarica. Ujedno i najviše prima.
Bušenje rupa u poslu tamo gde ne bi trebalo da ih bude.
Učestalo kod građevinara, ali i sekretarica.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.