
Komšija ali ne običan već baš dobar komšija. Ma šta dobar, najbolji. Toliko je dobar da bi ga svako poželeo.
Kad vam crkne krava pokloni vam tele.
Kad kosi svoje dvorište zađe i u vaše.
Kad niste u zemlji skuplja vašu poštu, čak vam i račune plati.
Jednom rečju, duša od čoveka.
E sad, niko nije savršen. Svi imamo nekakvu manu. Ovaj komšija ima samo jednu manu a to je što može da pojede Boga oca.
- A bre kume, pa gde ti je čika Mirko? Stalno si ga spominjao i iz priče sam skapirao da je retko dobar lik.
- Ma, jeste, al' njega ne treba zvati u goste. Evo na primer, on da je sad ovde, ti ne bi glodao ta rebarca. Vidiš svoju ženu?
- Da, jede rusku salatu.
- Tačno tako. Da je Mirko tu moja kuma bi sad jurila zrna graška po stolu. Od hleba bi ostale samo mrvice, od ajvara tegla...
- Uh, bre. Pa bar ga zovi sutra, drugi je dan. Valja se a verovatno će ti ostati od danas.
- Da znaš da bih mogao al' poznavajući ga verovatno će doneti koje prase.
- E to je pravi domaćin. Ništa onda, vidimo se i sutra.
Peri ruke svakog dana peri pre i posle jela ruke treba prati da te na to ne opominje tvoja mati peri ruke
Peri ruke svu prasinu speri
Hladno i vrlo smtonosno naoružanje, evolutivni napredak batine. Praher je u naših domaćica postao smrtonosni predator jer su generacije žena izučavale kako da udaraju njime po tepisima kako bi izbacivale prašinu. Evolucija je na kraju preovladala da od nepokretne lovine tepiha, praher kreće da mlati po pokretnoj lovini : deci koja prave gluposti, odraslim muškarcima koji prave još veća sranja i prema drugim ženama domaćicama. Poseban vrhunac evolutivnog lanca jesu bili čuveni metalni praheri koji su mogli da lupaju koliko im duša želi po bilo čemu, pa su bili dobar deo vremena jedan od glavnih vaspitnih predmeta u srpskoj pedagogiji.
Svima se desavala situacija: Ustanes ujutru, stavis lonce za kafu, mljackas zamisljajuci istu, voda prokljuca, ti otvoris kutiju "s kafom"- kad tamo kurac, prazno! Podignes kutiju- gledas kroz nju ko kroz durbin par sekundi- PRAZNO, spustis, razmislis, udaris je par puta sa strane da otreses prasinu kafe sa zidova- podignes opet- OPET PRAZNO, JEBENI DURBIN! Gledajuci kroz njega pogled ti se "u daljini" gubi i vidis sebe kako rokas glavom o zid i cupas kosu, psujes narednih 15 min., oblacis se, onako cupav i nadrkan palis u dragstor i vec imas sjeban dan! A onda kafica i osmeh... kako je zivot lep!!!
Ono što ćeš da uradiš tek nakon što:
- opereš sve sudove
- usisaš, prebrišeš prašinu gde je skontaš (prvi put u dve-tri nedelje)
- presložiš svo posuđe, odeću, sveske, daljinske, CD-ove, novine, jabuke i sl.
- se istuširaš, obriješ
- proveriš da nema nikoga na Face-u, Skype-u, MSN-u, GTalk-u
- pročitaš Blic Online, Mondo i sl.
- promeniš wallpaper
- skuvaš kafu
Obavezno mora biti poslednji ili jedan od poslednjih dana pred ispit, kolokvijum, test ili odbranu seminarskog. I obavezno ti neko mora poslati poruku posle pola sata učenja (tj., listanja i češkanja po glavi) da odete na bazen ili da igrate PES, a ti baš hoćeš sad da štrebaš.
Piće, ženske, besna auta?... Neee... Najveće su one muke kad objašnjava svima neku jebenu teoriju a niko ga ne sluša (je li, druže, jesi li ti u nekom filmu?) i ne veruje mu. Dokazi su svima nama jasni ko dan, ali tamo neke gluperde ništa ne razumeju, opšta frka raste kao kotrljajuća grudva snega, sve je pred pucanjem... i, naravno, naš junak sve to reši u poslednji čas. Posle bi svi da mu čestitaju (izvini, brate, bio si u pravu...) a on samo obriše krv i prašinu, kiselo se osmehne i odlazi da malo dane dušom (uz piće, ribu ili krevet, ili sve ovo).
Nikolas Kejdž u novom filmu nalazi datume svih svetskih nesreća u poslednjih pedeset godina, plus neke koje će tek da se dese, ali mu niko ne veruje; nesreće se nastavljaju i, pred konačnu propast, dok se razbija da skloni porodicu na sigurno, ženska (iako upoznata sa proročanstvom) opet ima drugu ideju i 'ladno se zakucava pod kamion!
Posebna kategorija filmova u kojima se u 90% filmova neka mafija skuplja i odvede njegovog sina/ćerku u neko zabačeno skladište u vukojebini gde onda Žan Klod ide , obično sa jednim pištoljem i ubija gomile ljudi jednim metkom.. A ima i filmova gde se on bori na turnirima i protivnike trese ko sline do finala gde je uobičajeno neki napucan lik koji ga šiba i šiba i šiba i onda Žan Klod pomisli na svoju porodicu i tako te pičke materine i ustane, išamara lika, osvoji turnir, obavezno smuva neku likušu, dobije orden ili tako neku nagradu i ode i živi srećno do kraja života ..
Iako lep i dekorativan predmet, izuzetno nepraktičan. Ko će svaki dan da premešta one kockice, do đavola. A i mesece. Ja obično namestim datum kada onako generalno sredim sobu, dakle na nekih dva meseca (khm), ponekad ni tad.
Gledam da obrišem prašinu s tog čuda, kad ono prvi septembar. Zanimljivo.
Vrisak. U stan uleće nabildovani lik, bez majice, u izbledelim farmerkama, razvaljuje vrata, u ćošku stoji likuša u roze suknjici, ili bolje rečeno sa roze kaišem preko pozamašnog dupeta, majčicom kroz koju se provide bradavice, štiklama dvanaesticom, jer, jelte, svi mi volimo da nosimo udobnu obuću dok brišemo prašinu i pajalicom u ruci. Ispostavlja se da je razlog njene drame pauk. Lik skida svoju papuču broj 48 i gađa zid. Sva usplahirena jedva dolazeći k sebi likusa podiže papuču i jako zahvalna donosi je liku uz komentar-ogromna je, jao spasli ste me, kako da vam se zahvalim i onda u znak zahvalnosti kreće da mu puši kurac, bez ikakvog pitanja, uvoda, osvratanja na to da li postoje žena i deca, sifilis.
Još mogućih scenarija:
Jao kako je ovde hladno.
Izvoli moju jaknu.
Jao hvala (kreće da puši kurac)
..................................................................................
Možete da mi pozajmite usisivač, moj se pokvario?
Izvoli (kreće da mu puši kurac)
..................................................................................
Može li neko baki da pomogne da pređe ulicu.
Evo ja ću gospođo... Ne stvarno nema potrebe... Ne, nemojte... NE!!! ..... ..... ...... Ahhhhh...
Iritantan izum koji vas tjera u paničnu potragu za daljincem. U slučaju da potraga traje duže od deset sekundi,primorani ste da odete do televizora,mjenjate kanal,stišavate ton,gasite prijemnik-u zavisnosti od toga koje vam je dugme prvo palo šaka. Stepen iritantnosti je ekvivalentan sa beskorisnošću proizvoda "koji može biti samo vaš, ako odmah pozovete na broj 111222 po ekstra povoljnoj cijeni!"
1.pa čiji će da bude ako ne moj,kad sam već tol'ki keš pljun'o ?!?
2.je l' mora baš odma' da zovem?
3. broj telefona isto mora biti debilan?
4.bez "ekstra" nikako nije moglo,a?
-"Neotek jonizator ozonizator- osvježava vazduh,skuplja neug..." KLIK!!!
- Ma skupljaj kitu...
Ameri ga zovu jos i "lap dance" iliti "krilni ples", najgluplji od svih glupih americkih izuma.(kod nas se na srecu nije omodio ,al ne lezi vraze, tako sam se u pocetku smej'o na bombona pljeskavice iz Meka, kad ono..)
Musterija placa curi da mu igra naga u krilu, ide maca oko tebe al' ne sme da se pojebe.Malo podseca na Tantalove muke, samo sto Tantal ne moze da dosegne hranu i pice ,a u ovoj prici sisicze. Nepoznato je zasto u startu ne plati prostitutku koja je skuplja svega 10 $, ali bar ne izopacuje stari zanat, za razliku od ovog "placebo" seksa.
Ameri, nista vam nije sveto i sex sjebaste.
ili.. idemo dalje...ma kako god da je bilo...postalo je perfekat...
ustani...stresi prašinu sa ramena...i nastavi da koračaš napred
Kada se u kafani skuplja sumljiva masa u kojoj bi se nasao biznismen koji bi vas skratio za glavu zato sto mu se ucinilo da vam iz usta sjaji jedan zlatan zub i gde se niko prisutan ne bi setio ni vas ni bilo cega od prethodne veceri, za takvo mesto se kaze da je konak "Ko smrkne, taj ne osvane".
90' godina je na plakatima islo kao prateci tekst za zurke: "Ju Dens Folk" "Uz tri piva jedna besplatna Votka" "Zurka do jutra" "Ko omrkne, taj ne osvane".
Polno zrelo mladunče homo sapiensa, godinama se sprema za prvi seksualni odnos sa ženkom. Bezbrojni sati gledanja maratonske pornjave, besomučno šamaranje majmuna, nekoliko uzastopnih svršavanja, i onesvešćavanje mladog mužjaka znače da je spreman.
Sledeće večeri, naš mladunac kreće u pohod za pičetinom. Brojni sati treninga, sakupljanje iskustva od starijih, sve se svodi i skuplja u jedno. Izlazi u diskoteku i bacio je oko na jednu ženku. Jebanje pogledima. On je privodi na gajbu, i kreće u akciju. Jedan, dva, tri i gotov je. Isprskao je u kondom ko prskalica na Santijago Bernabeu za manje od pune minute.
Prevelika očekivanja odvode ga u depresiju, a možda i večni celibat.
Osoba koja se redovno pojavljuje u kladionicama, igraonicama i ostalim objektima gde se skuplja dokona omladina, razni Nostradamusi, roditelji kojima je prvobitna namera bila da izvuku dete iz lošeg društva, dok nisu postali stalni članovi istog, te lokalne ispičuture sa "bolesnom" majkom/bratom/decom.
Ove individue dele se, u zavisnosti od stepena dostignutog ludila, na:
1. Dosadne - Ovi će vas smoriti više od komarca hajlendera sa sinhronizovanim orkestrom vuvuzela i,
2. Zanimljive - E, zbog ovih vredi posećivati ovakve javne ustanove jer će vas neretko njihove izrečene trivijalnosti nasmejati do suza.
1. - Rešim tada da spavam. Al' rek'o neću. Šta misliš što? A? Šta misliš? Pa zajebavam te legao sam da spavam, ahahahahaha...
- E roki, aj' kobejnuj se molim te...
2. - ...Jer kako bi mi palili cigare da nema sunca i sunčevog sistema, a gasili da nema đonova? (?!?!?!)
- Jesi ti siguran da si popio sve lekiće jutros?
- A jesi ti video ove klinke, pa to sve ludo bre! Alo, pa ja bih jebao i svoju sestru, da l' me razumeš?
- Ma razumem te, kako te ne bih razumeo brate...
Izreka koja bi da bude poslovica, pošto već ne može da bude narodna mudros.
Majka: Dado, ne trči po makadamu, dižeš prašinu!
Otac: Neka ženo, pušti dijete, za dobrim konjem se prašina diže.
U životinjskom carstvu neke životinje mokrenjem obeležavaju svoju teritoriju koju čuvaju životom..dok se u teretani za obeležavanje teritorije koristi peškir..zašto?
Iako bi svako normalan pomislio da ljudi dolaze u teretanu da bi vežbali..nije tako..takva vrsta polako izumire,sve je više onih koji rade po principu 2 skleka-hemija..2 zgiba-hemija..
dakle postupak je sledeći..bace se peškiri na sprave i zatim se skuplja u sredinu kako bi se razmenila iskustva o steroidima i od kojeg te najmanje peckaju ledja i najmanje se smanjuje polni ud.
NAPOMENA:Peškir neće biti uklonjen sa sprave dok se ne završi seansa o hemiji.
A:Brate je l radiš ti ovde?
B:Radim,radim
Prošlo 20 minuta...
A:Brate ono nisi prišao spravi 20 minuta..
B:Al si dosadan pravim pauzu jbt!!!!!
A:More da se nosiš u 3 lepe i ti i teretana!!!
Mogu da shvatim kad neko skuplja markice. Ajde, lepe su i ima veoma retkih, te ima smisla praviti kolekciju. Razumem i ljude koji skupljaju razglednice, papiriće bombona, kutije cigara, jebene kondome! Ali, ono što mi ne ide u mozak su opsesije kod keva za kesama! Nije bitno jel' su plastične, papirne, da li koštaju 2 dinara, ili su se dobile kao pakovanje za novu Armani kolekciju, kese se ČUVAJU! Ni slučajno ne smeš da baciš neku, zna tačno koliko ih ima. Žute, bele, crvene, pocepane. Sve se čuva. I sve imaju svoje mesto u fioci u kuhinji. Za keve, kese jebu.
-Milane, vidi kakvu sam narandžastu našla ispred Maxija danas..!
-Daj bre kevo, baci to u džubre!
Ovi uredjaji u autobusima, dragog nam, javnog prevoza su u stanju da vam pojacaju dozivljaj voznje do neslucenih razmera. Prosto se stice utisak da doticni uredjaji rade u 2 moda:
-0 (iskljuceno) i
-MAX.
Naime, u autobusima se nalazi nekoliko grejalica koje vazduh izduvavaju horizontalno i, pored toga sto vam direktno pregrevaju noge u obuci za hladno vreme, podizu prasinu u ionako zagusljivom prostoru. Najgore su situacije kada je jutro hladno, a vi se popodne vozite. Iako se vi krecete u dukserici jer je, naravno, Sunce ogrejalo, to nece spreciti nekog preterano revnosnog vozaca da ipak ukljuci proklete grejalice (naravno, na maksimum) iako je napolju, sada vec, plus 20.
Najgore je sto nekim ljudima ovo uopste ne smeta.
Ulazim u 23ojku i, posle razmimoilazenja sa penzionerima koji su kasno shvatili da bi trebalo da izadju (pa to pokusavaju preko mene), bivam proguran do jedinog slobodnog (i plasticnog) sedista u autobusu. Razmisljam u sebi. Mora da ima neka kvaka sa sedistem kad niko ne sedi na njemu. Paznju mi odvlaci cinjenica da je vozac odpanjio grejanje i ja, onako umoran posle sedam casova, sedam na mesto posto sam vizuelnim putem utvrdio da mu nista ne fali. Po kontaktu moje zadnje loze, kroz glavu mi prolazi misao: "Ala ga je neko ugrejao, svaka mu cast!", ali dve sekunde kasnije shvatam da niko normalan ne moze ovako da ugreje bilo sta i ustajem. Kao da sam seo na vreli radijator. Za mnom seda baba, koja je usla na istoj stanici kao i ja, obradovana jer misli da sam joj svesno ustupio mesto. Pogledam ispod sedista i sve mi bude jasno. Grejac ispod sedista przi kao nezdrav. Medjutim, baba sedi i, iako se znoji i vidno joj je neprijatno, ne ustaje (zelja za mestom cini cuda). Izlazim napolje, posle par stanica, ne znajuci da l' je ludja baba ili vozac...
Kafa koju sluze u autobusima nisekspresa samo posebnim srecnicima. Najcesce nastavnicima kad voze neke ekskurzije na Palic ili Lepenski vir.
Ekspreso sprema vodja puta ili rezervni vozac tako sto u plasticnu prozirnu casu stavi kasicicu posebne instant kafe nepoznatog proizvodjaca (uvoz iz Bugarske), secer po potrebi nalije vrelom vodom iz kazanceta koje stoji ispred prvog sedista na suvozackoj strani i promesaju plasticnom kasicicom koja se po pravilu ne pere, brise se vlaznom maramicom (takodje uvoz iz Bugarske).
Posle celodnevnog truckanja nisekspresovim busem koji smrdi na visegodisnju prasinu, ekspreso deluje veoma okrepljujuce.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.