
Oko njega jednostavno mora da se laze. Bilo da komsa pita gde si,ili 'pak,neka devojcica.. Mesto na kome se trenutno nalazite nikako ne sme biti otkriveno....uglavnom! laptop je,naravno,neizostavan.
komsa: o gde si mali,kako to da si online?
lik (iz spajza): ma evo dosao malo do druga pa da vidim sta imam ovde.
komsa: ajde sinovac polako. i kazi onom malom smradu Jovanu da cu koske da mu polomim sto mi se kaci na kvarno.
lik: prenecu mu obavezno!!
devojcica: hey! Pa gde si mi ti? Sta se raadi? (:
lik (sa wc solje): E cao lepa. Ma evo kuci,smaranje neko,gledam film... ti?
Visenje na fejsu po ceo boziji dan (izmedju spavanja,jedenja i piskenja naravno) i odlazak na isti taj fejs kada izadjes iz kuce konacno i odes do nekog!
(fejs chat)
-e
-e..
-sta ima?
-eevo smaranje
-ti?
-isto..
-ides negde veceras?
-sumnjam,tanak sam sa kintom nesto..
-aj svrati ako hoces
-pa aj ionako nemam sta pametnije da radim.da uzimam dvolitru?
-u moze!aj bani posle osam
-ae vidimo se
-ae..
(posle osam..)
-e 'de s' brate..
-ee
:tap tap po ledjima:
(10 minuta kasnije..)
-e aj do fejsa da ti pokazem nesto
-aj samo da odem po case
u nastavku veceri visi se na fejsu (samo u paru),cak i ako se batali svako dopisivanje i sl.,ostaje ukljucen ipak (da l' za svaki slucaj sta li..)
Sinonim za savremenog neandertalca. Jedno od najgorih stvari koje možete imati zajedničko je susret. Kako prepoznati 'Šabana':
-Odevanje, svi Šabani su šabanski obučeni, Šaban nosi trenerku iz butika po mogućnosti,a ako ne onda sa pijace (ako je sa pijace neće reći nikom da je kupljena na pijaci). Šaban nosi crne plastične naočare, što šire i plastičnije to Šaban izgleda opasnije.
-Hod, ruke obavezno odvojene od tela, laktovi pod uglom od 45 stepeni, što se ruke više klate to će Šaban izgledati opasnije. Gibanje u ramenima obavezno.
-Specifičan sleng, karakteristična upotreba reči 'brate' koja se koristi što češće, tako da prosečan Šaban u prostoproširenoj rečenici reč 'brate' upotrebi minimalno četiri puta. Ova reč se izgovara sa dugouzlaznim 'a' i maksimalno namrštenom facom.
-Fond reči, broji 18 reči, pod uslovom da je počeo da čita neku knjigu,od koje je brzo odustao. Šabanov fond reči se sastoji od: znači, razumeš, utoka, ribooo, brate, užas, fenomenalno, definitivno, jebote, ovo ono, ša, da, ne, ma daj, ne seriii.
-Tuku se čoporativno, tj sto (100) na jednog (1). Naravno, na meti su samci, slabiji, novajlije, likovi sa strane, momak s devojkom itd. Šabanski lokal - daje im krila (čitaj muda) da urade nešto što trezni nemogu.
-Facebook, prepoznaćete ga po ograničenim šabanskim komentarima i statusima, koji ukazuju na to da Šaban p**** nije vidio već neko 'i-ha-haj' vrijeme (čitaj nikada), ali da bi bio faca Šaban hoće da ostavi suprotan utisak, tj da p**** ima i legalno i ispod žita (u izobilju). Šaban na Facebook-u zavodi tako što ostavlja 'like' na svakoj drugoj slici na kojoj se nalazi ženska osoba (od 15+ godina).Kada ne dobije na taj način rezultata, onda krene na uporno komentarisanje slika tipa 'Baš si slatka', 'Dobro izgledaš', 'Fina slikica', 'Nisam znao da ima ovakvih lutkica', itd. A kad mu ni to ne da rezultata onda krene na konstantno smaranje na Chat-u...
Novogodišnja euforija, rasveta, dekoracija na sve strane. Jeeej, kako sam srećan. A da, ipak nisam. Verovatno zato što nemam više dvanaest godina i zato što je ovo period kada dobijam neke kurčeve poklone i kada mogu da bacam petarde po komšiluku bez da mi iko sere.
Mislim ono... Za poklone sam ispušio pošto sam mator konj, a sa petardama bi mogao da probam ali bi verovatno popio neku kaznu. Svejedno i da komšije ne zovu pandure gledali bi me kao debila, a realno mi se jebe više za petarde. Štaviše, sad kad vidim klince da bacaju ta govna dođe mi vazektomiju da odradim, da mi se ne omakne neki sličan debilko.
Jebi ga, činjenica je da se ne može bez te Nove godine. Vreme teče, sve se menja. Idu te slave, ti praznici... Završio si sa Aranđelovdanom, sa Đurđicom, ide sad za neki dan i Sveti Nikola. Ne voliš ta okupljanja gde si ceo dan sa familijom i gde te tri tetke koje vidiš jednom u godinu dana pitaju imaš li devojku, kad ćeš da se ženiš, kako ide faks, kad misliš decu da praviš, pa recimo iz očiglednih razloga.
Ali ta Nova godina... Pa to ti je smaranje na kub. Pustiš televizor tamo koka kola pustila novu reklamu gde irvas siluje Deda Mraza, pa onda naiđe lovac i rokne ga karabinom, a deda mu sav srećan jer je spašen daje bocu ovog osvežavajuđeg napitka. Izađen napolje i aj što ladno, nego svud bre neki kurčevi ukrasi, klinke se slikaju na nekim sankama i pod nekim ukrasima. I svi srećni nešto u pičku materinu.
Tako da, Nova godino, na kurac te nabijem. Mislim, ništa lično ali ne volim te. Više sam ti ja za neki Prvi maj. Nije iskomercijalizovan, a em lepo vreme, em se lepo jede. I nema jebenog Deda Mraza.
- Gde ćeš za novaka?
- Odjebi.
Usled proučavanja muškog ponašanja pri osvajanju ženskog pola može da se primeti sledeće: da dotična persona pokušava na sve moguće (i nemoguće) načine da osvoji suprotni pol.
Naime,muškarac kada prilazi devojci prvo kaže svoje ime i uputi neku izlizanu foru tipa "ko te prati kući?" Tada počinje klasično smaranje... Osoba muškog pola nastavlja sa svojim monologom i upućuje devojci reči koje se odnose prvo na njen izgled "tako si lepa,još bi bila lepša da si sa mnom", "imash divnu majicu", "imash predivne ochi"(pri tom vidno bulji u grudi dotične)... Onda se prebacuje na njen personaliti "kako si ti dobra osoba", "jako si duhovita,to mi se svidja"...
A onda... Onda se prebacuje na hvaljenje sebe i svojih prvo fizičkih, pa onda ostalih kvaliteta(ako se to time mozhe nazvati). Izgleda da je u muški mozak (ne svaki,naravno) ugravirano ono čuveno "jaoo kako me smorila ova jedna riba"-ovo čisto kako bi pokazao koliko je popularan, takođe u njihovom rečnuku pri pominjanju svojih fizičkih kvaliteta može se naći i reč TRENING bez obzira u kojem god bio kontekstu. Tada dolazi do kulminacije, osoba priča kako je društvena,koliko ima muških,a koliko ženskih prijatelja (pri tom naglašava da vas ne želi kao prijatelja). Ovo je klasichni hvalospev o njemu koji on sam izgovara...Kada vidi da ni na to niste pali onda se u njegovoj glavi upali jedna mala lapmica i pominje koliki mu je račun u banci,koliko keša nosi kada izlazi i sve ostalo što ide s tim sve računajući da ja je dotična oduševljena time. Ovo je klasičan očajnički potez koji se naziva "pritiskanje dugmica dok se ne vidi otkopčano dugme na pantalonama". Videvši da ni u tome nema šanse,devojci izgovara sve reči hvale (tj. samo u mozgu pritisne repeat dugme predjašnje ispričanog texta) i pokušava da zakaže sledeće viđanje.
Napomena:Ovaj text se odnosi na sve prozvane :P
Jedan od neverbalnih načina za lagani odjeb prisutnog smarača koji preti da vam rastoči živce ko mače muškatlu. Podrazumeva, naravno, zevanje u različite imaginarne tačke na nebu sa glavom pod različitim uglovima. Dodatni efekat imaju blago otvorena usta i faca kao da imate Daunov sindrom.
Lik 1 (smarač): Ijao brate da si bio sinoć sa mnom da vidiš kakvu sam cupi priveo! Pa ono se nalazi jednom u sto godina! Ja joj prvo pridjem, onako ležerno, i kažem: E lutko, imaš lajt? A ona kaže....(smaranje se nastavlja u nedogled)
Lik 2: (Obavlja pomenutu radnju već neko vreme)
Lik 1: (posle 10-tak minuta) i zatim je ja u'vatim za bulju, a guzovi k'o fudbalske lopte. Okrugli i čvrsti i... Brate? Ej, u šta gledaš? ALO!!!
Lik 2: A? Šta? Ma učinilo mi se da sam video Supermena kako u letu kara Karlu Del Ponte pa gledam da vidim da li je to stvarno ona ili neko drugi...Nema veze pričaj ti... (nastavlja da bleji po nebesima)
Lik 1: o.O'
Muškarac heteroseksualnog opredeljenja koji je dobio ovaj homoseksualni naziv zbog toga što je očigledno nekoga mnogo iznervirao ili mu nije dao to što mu je ovaj tražio . Uglavnom su to ljudi koji pred trenutak kad postanu pederčine budu nekom najbolji ortaci . Imaju i osobinu da nastave da ljudima pomeraju dupeta jer su posle prvog puta kad su i dobili ovaj naziv primetili da im se svidja da to rade i da budu takvi . Pederčina može biti svako i može to postati u svakom trenutku bez nekog posebnog truda ...
Aca-Običan lik iz kraja
Gile-Buržuj
Vujo-Apsolutno nebitan lik
Aca : "Gde si Gile šta ima ? "
Gile : "Evo brate ništa ... Kod tebe ?"
Aca : "Ma smaranje isto , evo nešto se tu cimam da završim ..."
Gile : "A šta to imaš da završiš ?"
Aca : "Ma ne pitaj,neka lova mi fali...Aj mi pozajmi brate 200 evra?"
Gile : "Auuu,brate pa nemam,potrošio sam na moru oko 2500e pa sad nemam kod sebe trenutno ništa keve mi "
Aca : "A imaš ali nećeš da daš znam te brate ceo život bili smo najbolji ortaci ..."
Potom se Aca u kraju sretne sa Vujom :
Vuja : "Gde si Coa brate ša ima?"
Aca : "Ma ne pitaj smorila me ona PEDERČINA od Gileta..."
Vuja : "A što brate , zar vi niste najbolji ortaci ?"
Aca : "Ma kakvi najbolji ortaci , PEDERČINA mala ima pare a neće da ih da,mamu mu pedersku ja malo!"
LOL :)
U periodu odrastanja kad je decacima najvazniji fudbal i igrice, a desanka sluzi samo za bacanje lopte na kos...
Bas tada devojcice krecu da dizu noge i preskacu lastis, jer su igre sa oblacenjem svojih bebica i vozikanjem u kolicima vec odavno prevazisle.
Drugim recima, devojcice psihicki sazrevaju ranije od decaka.
A tek fizicki...
Ja:-De ste decaci, samo basket, am?
Lik1(16god):-Evo malo razvaljujemo, xaxa.
Ja:-Samo udrite, mogli biste ukljucite jednom i one devojcice sto uvek stoje tu sa strane kikocu se, da i njih malo razvaljujete, khmmm...
Lik2(15godina):-Ma brate, probali smo, one su vezare, samo se smeju i smaraju.
Ja:-To smaranje morate na vreme naucite da istrpite, xexe...
Razmenjujete majice posle basketa, im delite autograme sa sve brojevima telefona, mmm?? (dva brza dizanja obrva plus ostar namig)
Lik3(mozda cak i 17godina):-To one nama posle daju brojeve...
Ja:- Opaaa! Iii? Ima neki zgoditak u gostima, mmmpfh?
Likovi1,2,3,4,5,6:- (cutanje, ravnodusno smeskanje tek radi reda, nastavljanje basketa.)
Ja: (u sebi) Ma, nije sisa za pile...
(flesbekovi secanja u glavi)
Auuu, oni su jos dobri, ja sam do petnaeste igrao celo-pola i klikere, tek posle basket...
Nama isto dolazila zenska publika, i igrale sa nama, i ... smarale...
Secam se... pricalo se da su to sve dizelasice koje se vozaju sa matorcima... Mmm...
(lamcica se pali i svalerski keeez)
...Ma bezi bre pedofilcino u pm...
To je neko ko je uvek dobro raspoložen, jer su ga pozitivna životna iskustva ubedila u to da veruje da ima sreće u životu. Večiti je optimista i sa svojim bezbrižnim osmehom zbog svog rešenog životnog pitanja, izaziva gnev kod većine svojih poznanika, koji za razliku od njega žive na granici siromaštva.
USRATOR: E, gde si matori? Šta ima?
LIK: Ma, evo me smaranje! Nema nigde posla, sve je otišlo u kurac!
U: A jesi li probao da vidiš nešto kod onog lika?
L: Ma kakvi, nema ništa od toga!
U: A ona firma što si mi pričao da je bilo dosta slobodnih radnih mesta?
L: Ništa od toga! I oni pukli! Cela država nam je u rasulu! Nema nigde posla!
U: Ne sekiraj se! Biće bolje! Uvek može nešto da se nađe!
L: Ti si skoro završio faks... Jesi li uradio šta?
U: Jesam brate! Imao sam sreće da dobijem posao u jednoj stranoj firmi!
L: Mesec dana nakon što si završio faks?
U: Tako je... Srećom, ima veze sa mojom strukom, okej su ljudi... Čak je i plata dobra!
L (kiselog osmeha): E, jesi usrator! Boli te kurac!!!
U (tapše ga po ramenu): Biće bolje i kod tebe! Samo budi uporan... Vidimo se!
Lik ostaje smoren i nastavlja da pizdi.
"Smatram da smaraju ovakve definicije, ali verujem da će nekome biti korisna" - autor
E pa ovako. Stara lična karta je istekla, a nova je obavezna jer jebi ga, ne možete više da je koristite prilikom sklapanja ugovora sa npr. bankama u vezi sa kreditima pa ste prinuđeni da vadite novu.
Odlazite u stanicu milicije, negde oko 16h, tamo vas čeka nasmejano lice dežurnog policajca kojeg najiskrenije i od srca bole đoka zbog čega ste tu. Njegovo je da bleji i gleda da li je sve u redu i da li je neko ne daj bože parkirao auto na mesto rezervisano za pandurska kola. Prilazite šalterima, gurate se sa masom zadovoljnih i srećnih sugrađana, dolazite do vrata na kojima čitko piše "nove lične karte". Hm, mora da je to, pomislićete. Upadate unutra onako bez kucanja, velite dobar dan i pomoz bog, može li lična karta ali ... vaši snovi počinju da se ruše usled odgovora: Imate li broj? Kakav bre broj? Pa gospodine ne možete doći bez broja, bla bla, truć truć, mrš u pizdu materinu (ovo naravno ne govori, jbg, ali volela bi da može i to da kaže). Vraćate se natrag savladani i skrhani bolom i tugom jerbo vađenje nove lične karte nije tako jednostavno kao što ste zamišljali, odlazite k dragom licu dežurnog pandura koji vam podrobno objašnjava da se svake noći preko puta stanice organizuje sektaški ritual potpisivanja na sveti spisak koji se ujutru u 8 uručuje gospođici koja vas je pre par minuta izbacila iz ofisa, i obaveštava da potpisivanje počinje u ponoć (!?) i traje sve do 8 kada se i poslednji potpisanik upiše. Prevaziđe li broj tih potpisa 64 (kakva slučajnost) možete samo da ga popušite i pokušate sutra.
Elem nekako se i to uspe, ne prospava se jedna noć, zakačite broj u sredini sa terminom za kasno podne, vratite se sa karticom u stanicu mupa uđete kod prijatne gospođice, metne vam kažiprst na skener napravi dve tri fotke, skenira neke papire i voila, kraj postupka. Kroz sedam dana je samo podignete i eto ga. Vaša sim kartica je kod vas.
Naravno ako ste tražilličnu kartu sa čipom. Znajući naš narod koji ne veruje u te moderne zapadno gejvropske tehničke stvarčice, malo ko se odlučio da uzima ličnu kartu sa čipom jer to zrači, mogu tako da vas špijuniraju preko satelita i tako dalje i tako dalje, u svakom slučaju smaranje je žešće i preporučujem da je ne vadite ako ne morate. Isto važi i za pasoš.
Ultimativna rečenica kojom se alfa mužijak pokušava ogrebati za snošaj od izabrane ženke.
zvuči mu tako šmekerski,nenadjebivo i ne može da veruje kada mu "poneka" (skoro pa svaka) ne padne ničice na kolena posle njegove replike.
Odvojio neku ribicu,izveo je na piće,lagana večerica(ne valja sex na pretrpan stomak!) i posle sat i po smaranje (dva poluvremena) ,odluči da krene u protiv napad.
On:-I šta kažeš,a?
Ona:-Molim?
On:-Mis'im večerica,ćapi...ovo,ono.Jesi za jednu light šetnjicu,mojom bembaricom?
Ona:-Hoćeš da odemo kod tebe,da mi pokažeš nešto?
On:-Divi je,što je talentovana.Svaka čast,seko.
Ona:-Pa,posle i ja tebi da pokažem nešto,a?
On:-Bravo,sve smo se razumeli(biće sexa!juhu!).
Ona:-Stvarno misliš da ću da posle prvog izlaska da legnem sa tobom u krevet?
On:-Pa,ne mora u krevetu,he,he,he(šmekerski kez),žemo i s nogu ili na nekom drugom mestu gde ti ogovara...
Ona:-Stvarno si uporan i maštovit.....
On:-Takav sam po celom telu.....
Ona:-Ali ja nisam večeras raspoložena za sex!
On:-Pa,što maco,ne boj se,daj samo malo....
Ona:-Alo,bre nisam raspoložena!
On:Maco nije ti valjda ribica od sapuna,ne boj se neće da se potroši,samo glavu da stavim,neće da te boli(jebački kez broj 23).
Ona:-Stvarno nisam raspoložena u ovom životu,nazovi me jedan dan od nedelje.Ćao,ljubim.
Tačnije, socijala na alternativno/sub-kulturni način. Radi se o priči osoba koje svoj vituelni stil (način oblačenja) i stanje svesti (moralno/nemoralni životni stavovi) dovode u totalnu konfuziju.
Naime, svaki "alternativac" "običnom" čoveku (osobi koja nije u svim tim podelama, barem ne po stilu oblačenja) deluje kao skup kontradiktornosti i to najviše zbog svog "socijala" stava i nametanja mišljenja da je on (taj neki alternativac) najjadniji među najjadnijima i da on, jadan, ne zna šta će biti sutra.
A stvari stoje ovako:
1) Hip-Hop/Rap socijalac: Osoba koja je fino obučena, tu i tamo neki deo garderobice je kupljen na pijaci ili kod Kineza, ali većinom je to markirana garderobica. Dosta konte izdvaja za dobru muzičku oremu (ako ima "bend" ili ako to radi rekreativno). To nikako nije "zločin", ali, problem nastaje kada ta persona visi u "kraju" sa svojim ortacima, puši "Drinu" (iako ima za Winston) i to da bi naglasio da je socijalno ugrožen. OK, neki vole "Drinu", ali... Priče se svode na teme "raspadanje", "smor", "socijala", "treba mi kinta", "nemam kinte" i td. Umesto da batali foliranje, da bude ono što jeste, on (ili ona) se uživi u stereotip "socijala hopera" i pokušava da bude u nekom kvazi-fazonu koji je isprazan.
2) Metal socijalac: Takve osobe možete videti na "trgu Republike" u BG-u (barem većinu njih). Od mase metalaca i metalki, ova podvrsta se izdvaja po tome što ima ganc novi kožni mantil, nove marinke, vojne pantalone iz "Army" ili "Urban" shop-a, majicu ili duks naručenu od oficijalnog merchendise online shop-a, i verovatno sa gomilom nekih metalnih lančića i ostalih džidža-bidža. Nije ni to "zločin". Promblem je u tome što je sva ta garderoba plaćena velikom količinom novca koji im sigurno ne manja (barem ne njihovim roditeljima). Oni, umesto da budu ono što jesu odlučuju da ostatak svog džeparca potroše na dvolitarke, "otpadajući" na trgu )ili gde već "otpadaju") a onda da svakog poznatog (i nepoznatog) smaraju za deset ili dva'es' dinđži sa sve pričom o nemanju para, socijali, smoru, pa opt o ocijali i tako bez prestanka.
3) Rock/Punk socijalac: Slično kao i kod prethodne dve kategorije, rockeri i punkeri su u nekom socijala/nemam para tripu. Nije Punk ono što je bio, ideja je ista ali druge su godine. Veliki broj pankera i dalje tera "odrpani" stil, "musav" stav ili kako god da se to nazove. Nije da nemaju da se obuku, ali oni namerno teraju priču koja više ne predstavlja bund već samo eho minulih vremena. OK čirokana, to i "futbaleri" nose sada kao extra modni detalj, ali svo to smaranje svega živog svojim "ja sam socijala" fazonom i čekanjem nekog dinara (kao da su najgori cigani koji prose po ulici) od poznanka i napoznanika je zaista jedno teško sranje. Rockeri nisu toliko "socijala attitude" istripovani, ali nisi socijala ako možeš da kupiš Skvajera a ne "limited edition" Fender.
Definicija nije generalizovanje pomenutih sub-kulturnih grupa. Ovo je samo pogled iz jednog ugla na određene pripadnike pomenutih grupacija. To je nešto slično onim ljudima (svako zna ponekog takvog) koji se stalno žale kako nemaju para, a inače im nikada ništa ne manjka. To su osobe koje se žale čak i kada ih ništa ne pitate.
Mobilni telefon u situaciji br. 1 i knjiga u situaciji br. 2 su nezamenljivi načini da se spasis od smaraca koje zelis da iskuliras a da pri tom ne upotrebiš "odjebi".
Oba metoda su vec dovoljno prepoznatljiva u narodu i na kilometar je prepoznatljiva namera, ali ipak ih u nedostatku boljeg načina svi i dalje koriste.
Situacija 1. Osoba X se krece ulicom, žuri ili ne žuri nije bitno, i kraickom oka primeti da joj u susret ide osoba Y koja ako se sretnu krece pricu od Kulina Bana koju je osoba X cula hiljadu puta i smara, smara, smara... Osoba X brzinom svetlosti trazi po dzepovima mobilni telefon i sa neverovatno zainteresovanim izrazom lica bulji u ekran kao da čita poruku u kojoj je sadržaj od ogromne važnosti ili još bolje stavlja telefon na uvo i počinje da razgovara (prim.aut. nesmotreni eskivatori mogu da dozive neprijatnost ako im bas u tom trenutku zazvoni telefon) i opet krajickom oka proverava da li je opasnost prosla. Malo u telefon, malo u objekat za eskivazu i caaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaao...Nema smaranja, nastavlja da kulira ulicom...
Situacija 2. Osoba X sedi u autobusu do prozora i snimi da na sledecoj stanici ulazi gorepomenuta osoba Y. Mesto do osobe X je prazno i krece ono standardno "samo da me ne provali i sedne do mene, samo da me ne provali i sedne do mene..", i naravno osoba Y oduševljena što je našla žrtvu za smaranje seda i kreće standardnu hiljaduputaispričanu priču. Ali, osoba X vadi knjigu iz torbe i kreće da traži stranicu do koje je stigla i caaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaao...Nema više smaranja, nastavljas da piljiš u knjigu a u sebi pevušiš omiljenu pesmu...
(eng. My little pony: Friendship is magic)
Ovo remek-djelo animacije XXI vijeka posjeduje izrazito kvalitene likove. Kako glavne, tako i sporedne.
Elem, da vam ne dužim sad o pozadinskoj priči (to bih ostavio za neki drugi put ako vam se dopadne ovaj serijal), prećiću odmah na opis 6 glavnih likova poznatih u fandomu još i kao Mane6 (eng. mane - griva; igra riječi od main 6)
Twilight sparkle
Štreberka gotičarka. Neki bi rekli i da je glavni lik u seriji mada ima epizoda u kojima se čak uopšte i ne pojavljuje.
Nju princeza Celestia, golema kobila i tiranin Ekvestrije, carstva u kojem se radnja crtaća odvija, šalje u Ponyville kako bi napisala esej o prijateljstvu.
Ona tamo upoznaje dosta šaroliku grupu ponija sa kojima se sprijateljuje a sa 5 najprisnijih koje će biti opisane u ostatku teksta čini gore pomenuti mane6.
Generalno ima problema da se uklopi u društvo mada je u suštini gotivan lik kad se naviknete na njeno smaranje značajnim činjenicama i 24/7 PMS-ovanje.
Da je autor na Vukajliji bila bi Car.
Rainbow dash
Lezba. Majke mi. Ima čak i LGBT frizuru.
Adrenalinski džanki mane6-a. Voli izazove i trudi se da se uvijek prikaže u najboljem svijetlu. Ponekad i pretjera.
Ima par kultnih rečenica od kojih je vjerovatno najpoznatija: "Ova haljina bi trebala biti jedno 20% kulja."
Samoproklamovani sinonim za mudovišnost.
Da je autor na vukajliji bila bi Bohor.
Fluttershy
Najprecijenjeniji lik u crtaću. Eeej sine, pa ako je stidljiva i smotana ne moramo svi da joj drkamo na gujscu!
Kobila je kreten majke mi. Ne razumijem ko može da je gotivi.
Dobro, ima par "oh, to je tako slatko" momenata al' inače je poželjno društvo za čo'eka kol'ko Meka i Medina za badnjak.
Čekajte malo, upravo mi je kroz glavu prošla slika gdje mazi malog zeku. Uh, povlačim sve što sam rekao. Dobrica je ona. Pregotivna je. Fluttershy volim te!
Da je autor na Vukajliji, poslije svakog posta bi ostavljala ":)" i stoga bi bila Brus.
Applejack
Rednekuša al' opet gotivna. Meni jedan od omiljenih likova a ne znam zašto.
Da je posebno interesantna - nije. Da ima naročito zanimljive epizode - nema. Da ima veliko dupe - nema.
Šta znam, valjda je najprirodnija. Pritom je generalno doživljavaju kao najboljeg ortaka i osobu koja će ti uvijek izaći u susret.
Da je autor na vukajliji bila bi nesss... doduše nesss je zanimljiv a kakvo dupe ime to me ne zanima.
Rarity
"Makse, seljanko! Makse!" To su riječi kojom bih dočekao ovu kobilu.
Mislim stvarno brate, razumijem ja da ti gledaš MTV i da dok klabinguješ piješ samo koktele ali jebemu oca mora se čo'ek nekad proveselit' malo. Pa je l' da' Bog?
Mislim da bi se na našoj estradi dobro probila obzirom da ima dobru gujscu.
Da je autor na Vukajliji bila bi Radijacija
Pinkie Pie
"Svi poniji su roze boje." Nije istina! Samo Pinki je roze poni od svih ponija koje imamo prilike gledati više od 5 puta po sezoni.
Ona je majstor za dobar štimung. Uvijek tu da podigne atmosferu na viši nivo i oraspoloži Twilight kada skapira da niko ne drka na nju.
Da živi u nekoj turbulentnijoj sredini šibala bi LSD i u pauzama varila vutru.
Da je autor na Vukajliji bila bi Ombre.
Rainbow Dash: Spavaš li?
Pinkie Pie: Ne. Ti?
Rainbow Dash: Kako bih te pitala da li spavaš da spavam?
Ne živi se lošije. Samo kupuješ više usluga za više para:
TV - nekada nije svaka kuća imala tv. Bilo ih je malo, a ljudi su se više družili, raspravljajući o važnim stvarima jer tad su se na televiziji prikazivale uglavnom važne stvari i ponekad crtaći. Danas je normalno da svaka kuća ima bar jedan tv, a na ljude koji ih nemaju gleda se ponekad kao na čudake. Pre je bilo dva kanala i dosta. Danas ih je 220, i na njima uglavnom ništa pametno:
- tv pretplata - 500 dinara
- kablovska - 750 dinara
FIKSNI - u suštini i pre ga je bilo u kućama, no danas se pretvorio u uglavnom nepotrebnu spravu zbog koje moraš da ustaneš i iznerviraš se kad zovu banke, reklamne agencije, tele prodaja i ljubazna gospoda iz stranaka, koja pred izbore dobijaju platu da bi nervirali ljude. Za uzvrat dobijaju napušavanje kurcem.
- održavanje broja - 700 dinara (šta je održavanje broja, nije poznato).
MOBILNI - nije dovoljno da imaš samo fiksni telefon. Moraš i da potrošiš tri sata mesečno svog i tudjeg vremena na pozive i poruke, i da te iste ljude smaraš muzikom koju sad možeš i naglas da puštaš, a skinuo si je sa interneta.
- ugovor za turbomegakul telefon - 1400 dinara.
- prekoračenje - proizvoljno,
INTERNET - neophod. Pored svih neproverenih informacija koje širi putem vikipedije, služi za čitanje glupih statusa, odlazak u offline mod, smaranje drugih ljudi klipovima na kojima drugi ljudi ispadaju budale, gubljenje vremena, i svadjanje sa pičkopaćenicima na forumima, ispod YT klipova, na vukajlija četu..
- pretplata - uglavnom oko 1500 dinara.
AUTOMOBIL - najveći neophod od svih prethodnih. Ne samo da su ljudi pre pojave ove čudne sprave sedeli po kućama i traćili vreme, nego im je vazduh bio zagadjeniji a od buke nisu mogli da žive. Da ne pominjem koliko se ratova vodilo po naftaškim zemljama. Metroi su besmislica, a bicikle ionako voze samo seljaci.
- registracija - oko 1500 dinara na mesečnom nivou
- gorivo, parking, kazne, popravke..Nepoznato.
Sve ukupno, više od 7000 dinara mesečno. Dobar razlog da neki od ovih troškova likvidiraš, ili prestaneš da se žališ na skupoću i troškove.
Obavezan naslov svakog sedmackog pismenog zadatka... E sad... Kad bi dali uceniku srednje skole, kako bi to izgledalo...pogledaj dole, ali citaj oba primera.
Sedmak:
Kada sam zavrsio sa skolom, odmah sam sa drugarima otisao na fudbal. Sedam dana sam ili sedeo kuci, ili igrao fudbal sa drugarima. Dobio sam poziv od tetke iz sela, da dodjem kod nje. Sve je bilo lepo, samo su mi malo nedostajali mama i tata. Ali nisam hteo da to tetka sazna. Cuvao sam ovce, to su tako divna stvorenja, imaju meku vunu, a ovnovi imaju imaju rogove. Nasao sam loptu u podrumu, i igrao sam fudbal, sam, vezbao preciznost. Bilo je lepo ali sam jedva cekao da se vratim kuci. Kad sam dosao u grad malo sam se zezao sa drugarima, i otisao na more.
Na moru je lepo ali je lepse kuci. Nasao sam lepu skoljku, a imao sam i jednu kuci, sto cini dve, pa sam je posle nekoliko dana pustio. Igrao sam tablica sa nekim finim starijim ljudima, cudno su mirisali, verovatno od mora. Ostao sam malo duze na suncu, pa sam lepo pocrneo. Mama i tata su bili sa mnom, sto je bilo veoma lepo. Zabavio sam se na moru. 12 sati smo putovali do kuce, video sam 73 tunela, bilo je zanimljivo. Vratio sam se kuci, par dana se vrzmao po gradu sa drugarima, igrali smo fudbal. I napokon leto je proslo, pocela je skola. Dok pisem ovaj sastav, gledam kako opada lisce, nastavnik me opominje, sa sigurnoscu mogu reci da je ovo bio najbolji raspust u mom zivotu.
Kako bi ucenik trece godine ovo napisao:
Kada sam zavrsio sa skolom, odmah sam sa drugarima otisao na pivo. Sedam dana sam ili sedeo kuci, ili pijancio sa njima. Dobio sam poziv od tetke iz sela, da dodjem kod nje. Sve je bilo dosadno, samo su mi malo nedostajale pljuge i riba. Ali nisam hteo da to tetka sazna. Cuvao sam ovce, to su tako morbidna stvorenja, imaju groznu vunu, a glupi ovnovi imaju imaju rogove. Nasao sam rakiju u podrumu, i pio sam ko lud, sam, vezbao sam za subotu. Bilo je smaranje i jedva sam cekao da se vratim kuci. Kad sam dosao kucim malo sam pio sa drugarima, i otisao na more.
Na moru je lepo ali je lepse kuci. Nasao sam lepu devojku, a imao sam i jednu kuci, sto cini dve, pa sam je posle nekoliko dana pustio. Igrao sam tablića sa nekim dosadnim čičama, smrdeli su, verovatno od ne kupanja. Ostao sam malo duze na suncu i pregoreo sam. Keva i cale su bili sa mnom, sto je bilo veoma lose. Smorio sam se na moru. 12 sati smo putovali do kuce, video sam jebenih 350 tunela, bilo je uzasno. Vratio sam se kuci, par dana se vrzmao po gradu sa drugarima, pili smo vodku. I napokon leto je proslo, pocela je skola. Dok pisem ovaj sastav, gledam kroz prozor kako pada neki lik, profa me opominje, sa sigurnoscu mogu reci da je ovo bio najgori raspust u mom zivotu.
Vjerovatno prva vrsta komunikacije, ali njoj relativno malo znamo. Uglavnom predstavlja skup znakova koji uključuju pokrete svij dijelova tijela: udova, glave, trupa + boje i tona glasa. Ipak, za neiskusnog mladića ovakva vrsta komunikacije u lovu na pripadnice ljepšeg pola zna da predstavlja problem. Problematika oblasti se najbolje dočarava lično-iskustvenim primjerom.
Radio sam kao konobar u lokalu sa ljetnom baštom. Radilo se u smjenama. Posla je uglavnom bilo u uveče, a prijepodne dođe neko ako se slučajno zajebe. Dakle, prva smjena je bila smaranje, em dosadno em nema nikakvog ćara.
Ipak bila je neka gospođa koja je redovno dolazila na kafu, otprilike svaki drugi-treći dan. Ponekad se zatrefila i u mojoj smjeni.
Bio je utorak, radio sam prvu smjenu. Već u 10 sati je bilo 35 stepeni, da poludiš. Gosta nije bilo ni za lijeka. Iz dosade sam čitao novine, horoskop, sudoku, pola ukrštenice, sport. Taj dan mi je jedna tema posebno zapala za oko: neverbalna komunikacija žena prema partneru. To me zainteresovalo pa sam pročitao. Ipak, ništa posebno mi nije ostalo u glavi osim da prekrštenim nogama i zapetim stopalom žena poziva na seks.
Oko 11 sati je došla ona gospođa što redovno dolazi na kavu. Donio sam joj kavu i kiselu. Malo sam se glupirao oko nje brisajući stolove.
Nije bila loša. Ništa posebno, možda 40 godina, ali načitana: sise, noge, dupe, premda nisam nikad ni birao. Bila bi mi sigurno u gornjoj polovini recki.
Posle par minuta primjetio sam da ima prekrštene noge. Krenuo sam ponovo da prelistam one novine. Međutim, pozvala me da sjedenem s njom i pitala šta ću da popijem. Nisam otišao odmah da sjedenm, nego sam odmah zakuvao jedan espreso i ponio sa sobom.
Zvala se Marijana. Pričali smo tako neobavezno, ali ona mi je bila sve jebozovnija. Pogled mi je stalno bio uperen u njene sise, ali jednom sam ga spustio prema nogama i imao sam šta da vidim: bile su prekrštene, a stoplao je bilo zadignuto prema gore. Odmah sam sjetio novina. Počeo sam da se preznojavam. Gdje? Kako? Nema kondoma? Naići će neko!? Ipak, nisam smio da propustim priliku po cijenu otkaza. Pitao sam je da li želi da joj pokažem nešto u lokalu. Pristala je. Krenula je za mnom. Usmjeravo sam je prema ostavi, a ona me je stalno zapitkivala o čemu se radi. Ušli smo u ostavu. Brzo sam zatvorio vrata. Prislonio sam je uz vrata i drapio za sisu.
Kad me žena opalila šamarom sve sam zvijezde prebrojao. Međutim nisam posustao. Drapio sam je drugom rukom za drugu sisu. Uslijedio je još jedan šamar i otprilike ovo: "Pizda ti materina balava! Šta ti misliš ko sam ja?! Majka mogu da ti budem!"
Tada je izašla. Nije više dolazila na kavu. Jebo sam mater i novinama i neverbalnoj komunikaciji.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.