
Lik koji je nahranjen hamburgerima i nadojen koka-kolom. Urbanost mu izbija iz svakog pokreta, svake reči, svakog pogleda. Znoj mu je urban. Mokraća mu je urbana, izmet mu je urban. On je urbanost na dve noge. On je urbaniji od urbanosti.
Šmeker, baja, car, kralj, prvak u skoku u dalj. Šta god on bio u nekom filmu ili seriji, on je urban. Uvek isti, sa uvek istim forama, gestikulacijama, frazama. On je mister urbanost.
Ako je u pitanju komedija - on je tu da pokaže da može prosipati fazone i fore bolje i nadasve urbanije nego u "Američkoj piti".
Ako je u pitanju serija posvećena žiteljima sela, on je glavni baja koji je ispred vremena, prostora i svoje njive - on je urban. (Ovo sa njivama nije podjebavanje zemljoradnika i nema nikakve veze sa njima).
Ako je u pitanju horor - on je i dalje urban, čak i kada ga kolju, on krvari urbano.
Da, njegovo ime je Sergej Trifunović - čovek koji će nas spasiti neurbanosti.
U mojoj glavi živi jedan drvodelja. Pravi najdivnije lukove i drvene pregrade, rezbari neverovatne ukrase i dekoracije, a ume i da izveze pravu čipku od drvenih letvica da padneš na dupe od divljenja.
U mojoj glavi živi jedan kuvar. Kuva fantastična jela i sprema lepe kolače. Kad on nešto skuva ili ispeče, prosto ti dođe da samo gledaš i ništa ne diraš koliko lepo izgleda.
U mojoj glavi živi i jedan zidar, njegove su kule legendarne, a vitki stubovi se penju do nebesa. Građevine su mu tanane i prozračne kao da ih je pauk ispleo.
Tu živi i jedan talentovani slikar, on i još par umetnika dele studio koji su im drvodelja i zidar napravili. Odmah pored njih su i učitelj, tesar, pekar, advokat i sudija. Sa druge strane ulice živi jedan stari policajac, ali on je već pred penzijom i samo se smeška ostalima, a nikad ne viče. Pored policajca stanuje i jedna devojka, pojma nemam odakle ona tu. Samo se doselila jednog dana i ne mrda odatle. Ima punu baštu predivnog cveća.
Na samom kraju sela živi jedan vojnik pacifista, nekad je bio ambiciozan i mlad, a sad mu je samo ostala navika da ujutro porani, uradi nekoliko vežbica i pozdravi državnu zastavu. Dalje od njega, u šumici pored sela, žive par pustinjaka i dva monaha, ali oni su sasvim otkačeni i ne dolaze često u selo. Samo svrate kad je seoska slava ili neko drugo veselje.
Ja samo ponekad pozovem nekog od njih koji mi je potreban da mi pomogne. Ne umem baš da budem vešt kao oni, ali sklepam dobru drvenu klupu, sazidam čvrst ravan zid, skuvam par finih jela, nacrtam ponešto, napišem neki tekst, posadim cvetić ili voćku. Poranim samo subotom, ali ne radim vežbe jer sam len. Ponekad se i otkačim baš kao ona četvorica iz šume, ali to ne radim prečesto. Ne bih da ispadne da sam lud.
Nešto sam načuo ovih dana da se sprema svadba. Udaje se ona devojka što voli cveće za onog mladog vojnika pacifistu. Bojim se da ću morati pozvati i nekog lekara da se doseli, trebaće mi nešto protiv glavobolje...
Pelivan je rec turskog porekla,koja znaci osoba koja se bavi sportom slicnim rvanjem,samo na narodan nacin,u koznim pantalonam,goli do pojasa,namazani jestivim uljem.U srbiji se ova rec srece samo na nazivima POslasticarnica(nis,beograd,jagodina subotica,sombor...).I isparavljam predhodno tumacenje ove reci,elem;NE POSTOJI NITI JEDAN SIPTAR KOJI DRZI POSLASTICARNICU SA NAZIVOM pelivan,NEGO SAMO I ISKLJUCIVO GORANCI.I to ljudi poreklom iz jednog malog sela u Gori zvanog Zlipotok!
To je klasican zargon iz mog kraja,koristi se jos od 90-ih,koristila ga uglavnom deca sa sela kad krenu u grad u srednju skolu,pa im umesto "baki",nekako mnogo kulje zvucalo da kazu "bakara".Licno ga retko koristim,skoro nikad,kao i moja ekipa,ali i dalje je sveprisutan po celom Obrenovcu,a skoro sam cuo i novi izveden izraz od ovoga,koji glasi "bakarica",i moram priznati da mi je on vrlo simpatican.
Česta pojava kod stanovnika sela i naselja koja su u blizini nekog grada da lažiraju mesto svog prebivališta kada ih neko upita za isto.
Ako se nalazi blizu nekog grada, jednostavno zaokruži celu geografsku oblast i nazove je imenom tog grada i time lažira svoje mesto prebivališta.
Svojevrsan trijumf nesigurnosti u sebe i prostačke inteligencije koja sudi o čoveku na osnovu mesta prebivališta.
Veoma čest slučaj na internetu.
(čet negde u dubini internet jame)
Ćao! Ja sam Milan. Odakle si?
- Ja sam Dragana iz Novog Sada.
A iz kog dela?.
- Pa iz Novog Sada.
Kog dela te pitam?
-Aaa! Dela! Nisam te razumela isprva. Sa Banovog brda sam.
Aham... Kretenu, to je deo Beograda.
Obesi se!
(offline)
Škola u koju je od pamtiveka išao "niži sloj" srpskog društva. Nekada Šup, danas Teha je škola u koju idu slabiji učenici iz gradskih škola, ili učenici iz sela kojih nema ni na mapi. Tehničari su ubeđeni da im ne treba fakultet i da će maksimalno uspeti u životu sa diplomom Tehničke škole.Tehnička ima 3 smera - Elektro, Mašinski i Tekstilni. U prvi idu "potencijalni ETF-ovci", u drugi sva moguća deca koja nisu upisala normalnu školu, a u treći idu rave i glupe imbecilke (Potencijalne Donatele Versaće). Tehničari su zakleti protivnici Gimnazijalaca.
-Šta ćeš da upišeš?
-De' znam šta cu d' upišem, Tehu najverovatnije, ti? (mljac, mljac)
-Ja ću upisati Gimnaziju.
-Au bracala,de Govnaziju, mora fax posle nje il' ćeš da čistiš ulice.
-Bolje i da čistim ulice nego da idem u Tehničku.
Sređivanje gajbe i uklanjanje tragova nedavno održane žurke, obično par sati pre povratka matoraca iz posete rođaku sa sela. Rejon naročite pažnje je roditeljska spavaća soba jer bi jedan od matoraca mogao pogrešno da protumači bokserice, brus ili tange koje je našao ispod francuskog ležaja, a ne pripadaju boljoj mu polovini. Nije zgoreg ni proveriti regale, plakare i ostale budžake u kojima bi se mogao pronaći ortak ubijen k'o Nemac.
Možeš da isteraš mene iz sela, ali selo iz mene, nikada.
I zato nikada neće bedni Čivas da mi bude bolji od domaće rakije. Nikada neutralna pavlaka sa 0.0001% masti da mi bude bolja od kajmaka. Gorgonzola sa plemenitim sranjima koja se zelene nikada neće da zameni sir što ga pravi baba. Nikada neće da mi bude draža pačja džigerica od jagnjeta sa ražnja. Ni jedan Kjanti ne može da se poredi sa domaćim vinom iz pradedinog bureta. I nikada ni jedan klub sa takozvanim "kvalitetnim pičkama" neće da zameni kafanu sa konobaricom koja ima velike sise i jednu kraću nogu. Da ne pominjem makijato i tursku sa ratlukom.
Jebiga. Nije to pitanje kvaliteta, već porekla. Hteo ne hteo uvek će da mi bude draže ono uz šta sam odrastao. Nema tu nekih komplikovanih i zamršeniš psiholoških sranja, jednostavno tada nisam mislio ništa kao som jer problema nisam imao. Tako da me ti mali detalji vrate u to nekada, kada je život bio lakši. Nije da je sada težak, ali baš je bilo lepo ne misliti ništa. Čini mi se da sada kapiram one što kmeče za Brozom, jeb'o ih on u dupe komunjarsko.
Nije to patetika, nostalgični proser uz peti vinjak, srpsku zastavu i četničke pesme dok u pozadni Žika Seljak nagovara mlade bračne parove da prodaju tetkinu garsonjeru i vrate se na selo, to je samo realno stanje stvari. I mislim da ne važi samo za mene, seljaka, nego za sve. Verovatno nekome smog Londona nije isti kao onaj u Beogradu ili nekome možda nedostaje pančevački zagađen vazduh. U suštini gde god da si rođen to će te pratiti dok si živ. I to je to, povuče me rodna gruda u svačemu. Više volim da kroz prozor vidim brda i planine nego ravnicu, svaka reka po nečemu liči na Moravu a svaka šuma podseti na Šumadiju.
Ljakse koji je maznuo lovu, obično preko grane i vratio se na rodnu grudu da izigrava baju. Ime je dobio jer sponzoriše sve i svašta, a naročito projekte kao obnova seoske česme (sa kamenim lavovima), a što su ga preko grane učili da se zove obnova etno sela. Ne možeš da ga zoveš ljakse, kako bog zapoveda, nego mu tepaš onoliko koliko ti to savest dozvoljava
- što se Mica onoliko umiljava oko onog entičara?
- pusti bre, muva ga da nam uđe kintu za kombi, da ne moramo da zajmimo kad imamo svirku...
Nešto što je toliko raznoliko u Srbiji, da ponekad pomislim da vreme stoji.
Kad god prebacim:
Studio B - Seranovi
Pink - Menjam ženu
B 92 - Vesti
Košavu - Španska serija
Avalu - Neke dve budale sede u studiju i mlate
Cinemaniu - Crno beli film
Pa se posle pitaj, zašto plaćaš Total TV 900 dindži.
Dešavanje ili vest koja uznemiri veći broj ljudi.
- Rajka radodajka trudna!
- Ala, pola sela je u stanju mobilizacije.
Malo mesto u Vojvodini sa oko 2000 stanovnika.
Ime je dobilo po narodnom heroju Vukmanu Kruscicu,i veliki spomenik njemu se nalazi u centru sela.
E,sad,ono sto mnogi ne znaju,je da je Tito zarobio Djavola ispod tog spomenika,i Vukman se citavu vecnost bori sa njime(Djavolom,ne Vukmanom(on je dobar lik)).Zbog ovoga je selo tako jadno i ne privlacno itd.Ako ne verujete,dodjite i proverite!
Šansa da se nekom omogući da koristi prednosti normalnog života,ukoliko mu ekipa skupih i poznatih kostimografa,scenografa,pjevača ,glumaca,televizijske tehničke ekipe,zabavljača ,voditelja, PR-ova,menadžera i ostale estradne kabadahije uz pomoć SMS-ova i stručnog žirija i nezaobilazne publike
u studiju "pomogne" uz pomoć brižnog rođaka(obično sa sela)
Zauzvrat cjelokupnom medijskom prostoru dokle god dopire TV signal
morate izložiti vašu nesreću.Bizarniji(menadžerijski) način je "Trenutak Istine"
Umjesto toga,dajte svi po deset evra i pustite neki dobar film.
Nije u pitanju vodenica, već najgora vrsta seoske fuksetine na kojoj se jebanju učila gotovo kompletna muška populacija njenog i 4-5 susednih sela. Izgled joj nije adut, ali je zato dobre duše pa daje svima. Malo prevrela, al' ne mari. Možda ima par polnih bolesti, ali zato nema predrasude. Ona je utočište za večite seoske neženje, ali i za one oženjene kojima supruge uskraćuju pristup jer su ih majke naučile da čim rode drugo dete ne daju više pičke ni za živu glavu. Zbog toga se najveći deo potočarinih aktivnosti obavlja u potocima i sličnim skrovitim mestima, pa otuda i izraz.
- Komšija, aj' se pomerimo gore u livadu, ladna voda, ću se prehladim, a i ubi me ovo kamenje.
- Kakva bre livada, gore mi žena i tašta kupe seno, ćuti i gledaj si pos'o!
Osoba koja će čim sazna za tvoje postojanje iskopati sve o tvojoj prošlosti. Temeljno će proučiti tvoje porodično stablo, u slučaju da je nedajbožedalekobilo neko iz tvoje porodice bio lud ( u prevodu znao da živi i sl. ) , a možda su se vaši preci poznavali. Ako dodje do toga, prvom prilikom će "diskretno" napomenuti kako je njen/njegov deda živeo u selu do sela tvoje babe. U tom slucaju, svaki tvoj sledeći postupak će biti pod lupom te osobe.
- Halo?
- Jao ženo da ti pricam, onaj mali Marko doš'o kući jutros u 6! Ja ustala po 'leba, kad on se tetura kući iz taksija pijan!
- Kuku,crni on! Tak'a ti današnja omladina,ma i njegov deda bio lud bre! Taj po 3 dana nije dolazio kući, zna ga moja Rada!
- Ccccccc!
- Aj' odo' počinje mi serija ženo...
Metod glume ispraktikovan u glamuroznoj seriji Ljubiše Smokija-Dinamitaša-Heroja-Sa- Neretve Samardžića, "Miris kiše na Balkanu", gde se zbog obilja ispraznog teksta i oskudice vremena, talenta, love i svega ostalog, traži da glumac/mica što brže odvergla tekst i skloni se iz kadra, da bi se mučenje što pre okončalo i serija plasirala na ekran RTS-a, između repriza "Sela (koje) gori a baba se češlja", i "Ranjenog orla" i "Greha njegove majke".
Kad malo bolje pogledaš, i bolje je tako...
Dogadjaj (festa) u selu koji se desava jedanput godisnje... Na dan kad domacin prepeca svoju rakiju, okupe se svakakvi ljudi iz sela, kao da pomognu domacinu... Cudno je to se niko nije setio da tom domacinu pomogne oko:
-prskanja stabala
-podkupljanja sljiva
-pravljenje meke(blage) rakije gde ima mnogo vise posla nego kod prepecanja, ali rakija nije za pice...
-ciscenja kazana, ranije, luka(luse)...
-lozenja, gasenja vatre, prikupljanja drva za vatru itd...
Komisija: Gde si komso kako ide?
Domacin: Ma ide dobro, sedi popi rakijicu
K:Ma ja dosao tebi da pomognem, al ajde kad nudis...
D: Tu ti je flasa, natoci
K: Ma meka mi nesto ova stara, daj da probam novu!
D: Ma ti nabij glavu u tabarku ako oces, i idi molim te imam posla...
K: (Kao ljut, odlazi)...
Svi su to probali (bar jednom).
Sve sto vam je potrebno je motor. Nije bitno koje marke je, a ni snaga istoga, sta god koristili dobicete isti rezultat.
Ovaj zahvat se obavlja u podnevnim satima, licna preporuka je 14 h, jer tad najvise ljudi odmara te je uspeh zagarantovan.
Potrebno je da izvadite prigusivac iz auspuha, proturirate par puta u dvoristu (da ispadne cadj) i da krenete u voznju.
Vec pri prvom paljenju dobijate rezultate, naravno od najbizih osoba (roditelji).
Izlazite na ulicu i krecete jedan "krug" oko sela (preporucljivo je da ste u manjoj sredini), niste se ni vozili 10 sekundi i vec primecujete odusevljenu publiku - svi izlaze na cestu i masu vam, podrzavaju vas, cak nesto i vicu (a ko ce da ih cuje pored tolike buke), nakon 1-2 minute, izlazi odusevljena baba koja nosi sa sobom metlu i mase ispred vas - kao na moto trkama kad sudije mere vreme, tu su i odusevljena deca koja bacaju na vas kamenje (u nedostatku cveca) - kako bi vam posuli put lepim zeljama. Neki samo sede na klupama ispred kuce, klimaju glavom i secaju se svojih voznji.
Sve u svemu nezaboravan dogadjaj.
Napomena: Nije preporucljivo da odvozite dva "kruga" oko sela, jer znaju babe da potegnu i teze stvari od metle.
Eh... uhvati me nostalgija.
Spasioc, mesija, onaj koji je kao primio tvoje grehe pa ti sad mozes da gresis koliko hoces jer ti je sve oprosteno.Onaj koji je govorio jedno pa su od njegovih reci napravili hiljade knjiga sa kao pogresnim tumacenjima.
I kao samo jednu sa pravim.Onaj koji se borio za ljubav i prastanje a ne srdzbu i rat. Jevrejski reformista prokazen i razapet.Prvi pacifista.Onaj koji se spominje mnogim r'n'r pesmama.
Onaj koji je prvi rekao fuck the sistem. Onaj koji je razvalio jevrejsku trznicu i zgazio po kinti. Onaj koji je bio protiv prodaje duse.Onaj zbog koga su se ljudi ubijali dvadeset vekova posle njegove smrti.
Onaj na koga se pozivala spanska inkvizicija dok je sekla ljude na komade.
Onaj koji je ukinuo idolopoklonistvo. Onaj cije zlatne idole kupujete i gledate. Kojima se molite.
Onaj koji je propagirao mir i onaj cijim putem su krenuli svi stradalnici.
Onaj na koga se licemerni svet poziva dok cini zlo.
Vizionar rajskog sveta za koga je planirao i ljude.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.