
То је када НАСА, схвативши да хемијска не пише у свемиру, потроши деценију рада и 12 милијарди долара да би створила оловку која пише у свемиру, води, на свакој површини и температурама до -300 степени, а Руси уместо хемијске искористе графитну оловку
Mali ali tehničar.
(medieval edition)
Клише реченица коју као клинке посвећујемо другарицама у споменару, одлично иде уз: "Пао меца с моста, за спомен је доста."
Najefikasniji lijek za slomljeno srce.
-Ej,daj mi zarezač da zašiljim olovku,slomilo mi se srce.
Nikad nisi tacno siguran cije si ti ustvari dete,mamino ili tatino.
-Jao bre sto ti je slatko ovo dete,cujem upisalo neki balet pa plese tamo?!
-AAaa,ma to zenino nije moje,heheh ja sam hteo na karate,ali ono 'oce da plese pa to ti je!
*
-Jao Slavko,pa sto se ne hvalis cujem ono dete ti osvojilo prvo mesto na republickom?
-hehehe,pa sta da ti kazem,tatina cera,sva je na mene!
Nije srce.
- Dajem ti svoje srce draga!
- Daj mi bubreg da kupim ajfon pls!
Odričan odgovor sina na mamino pitanje: "Ko je pojeo tortu iz frižidera?"
- Miloše jel' si ti pojeo tortu?
- Koju tortu mama?
- Onu iz frižidera?
- Nisam mama stvarno, što bih te lagao.
- DOSTA! NEĆU TI KUPIM BEN TENA JER ME LAŽEŠ!
Народна изрека која важи и данас, у свету компјутера.
Мада би, у овом случају свијетло оружје било мнооого корисније.
Или је срце процесор?
Мрдни канто! МРДНИ БЕ, мрднаја с памет!
Mamino i tatino mišljenje.
Ova istina nikad ne sme biti stavljana pod proveru.
Pokeraška rečenica koja se neretko koristi za trpezarijskim stolom, kao odgovor na mamino pitanje "koliko ćeš sarmi?"
-Marko, sine, koliko ćeš sarmi?
-Sipaj mi tri pa jednu.
-Sunce ti jebem jesi ti to opet počeo da igraš poker na internetu.
-Ma kakvi kevo, ništa ne brini, sve je u full-u.
Serija koju obožavamo uprkos tome što 90% vremena nemamo pojma šta se zbiva.
Bilo koji stažista: možda je pseudoneuroplastična hiperdektomija u predelu hiperkardijalne aorte.
Bilo koji drugi stažista: ne, nema ospica iza levog uva.
Bilo koji treći stažista: a beringokokusni virus koji napada parapolipeptičke mrvice u slezini?
Bilo koji četvrti stažista: onda ga ne bi svrbeo domali prst na levoj nozi. I to ne objašnjava činjenicu da mu je srce toliko slabo da će umreti za deset sekundi.
Haus: Svi ste vi idioti. To je kambodžanski grip, koji se nije na vreme manifestovao na magnetnoj rezonanci jer je pacijent jeo sladoled od malage na Kopakabani prošlog aprila. I lažov je. dajte mu mentol bombone i oporaviće se na vreme za svetsko prvenstvo u košarci.
(završna scena: Haus kod kuće svira klavir, i peva Odu radosti unatraške. Na bantu jeziku. Obožavam tog čoveka.)
Odgovor djevojčici kad vam kaže da njezino srce pripada drugom.
C: ma fin si ti meni... ali moje srce pripada drugome..
D: Ok ok... al imaš ti i drugih organa.. je l' da??
Teško gujcu pokrenuti, teže nego neku opaku boleštinu preležati, a opet svako nešto hoće, bez mnogo znojenja iste, mnogo i odmah. E, ne'š, kOlega, ne ide to baš tako! U mračnom procepu između tromosti guzice i apetita iste žive nelagoda i strah. Kurva život kad-tad čoveka opiči čamuganskom palijom po čekrli-čelenci, čisto iz kaprica da mu dokaže da baš i nije "najlepše i najpametnije oko mamino, tatin Dejo Savićević, đedov Živojin Mišić (a ne neki od onih črvenih izdajnika šjeme im se zatrlo!), i babin sudija i prešjednik mesne zajednice". Gde je teskoba gorivo, tu su ventil bes i mržnja. A kako lakše se rešiti toga, nego opljuvati na ono što čovek nije, a hteo bi da jeste. Kod Srba je to bar narocki recepat i psihoterapija vascele populacije. Repetiraj šlajmaru k'o da papovkom ciljaš Čampija, zaškilji na ono oko sumnje i prezira da iskalibrišeš snajper i opleti, šta on misli da je tu nešto bolji od tebe! Pu!
Gled'o sam na televizoru neku emisiju, jeb'o majku onaj pravi Ronaldo k'o tovljeno kezme... Nu, nu, biri, biri, dođi Ronaldo, mali Ronaldo, na klip šećerca, oć, oć.
Jebiga, naiđu sjebana vremena svakom, nemoj čoveka osuđivati, pritisak javnosti, kurve, kokaniđa, uostalom šta ti znaš o njemu, ipak je on bio Tito u svoje doba. Prekrsti se, praviću se da nisam čuo, i cuclaj to pivo kad ti je Bog dao.
Šta'e sporno?! Ja kad sam u svoje vreme ganj'o lopte, zvali me Stevo Metak. Ali bio jeben... voleo popiti, male ganjati, pobiti se... a mog'o sam glat u Zvezdi igrati, ljudi me iz Beograda dolazili gledati, pitaj ćaću svog.
Aj ne seri, taj čovek je moj stric, tvoj prvi komšija, koji je studirao u Beogradu, ali si bio nacuclan k'o čep pa si pao na zajebanciju mog budale oca i njegovog kuma da je stric predsednik Crvene Zvezde. A što se tiče talenata, i za asfaltinu Selmu sa Arizone su govorili da će biti nova Brena, a sad za pet evra peva na kurac samostalnih autoprevoznika umesto u mikrofon. Od ljudi i mesta se može pobeći, ali od onog što ti je u krvi niko nije uspeo. Može pivo?
More! E, bila jesen 82-ge, taman pred odlazak u armiju, ček, ili bi posle armije... e, da ga jebem... :rukom briše rosu sa pivske flaše, nateže pivo, dok mu jabučica titra: Čoveče, kraj utakmice za kvalifikaciju u kup SFRJ, s leva pas na mene, primim je na grudi, tap, volej, tap u rašlje. Publika na stadionu u Pelagićevu na noge, tribina od dasaka, hoće daske da se pokidaju, nešto dece spada sa drveća od euforije, druga polovina mi nudi što majke i što tetke samo da im dam dres, devetku, posle meča... e, al' su to vremena bila... :klok, klok, klok: DOBRRRAAA PIVA!... Baš se Ronaldo udeblj'o...
Izraz koji se koristi u kafani,kada krene neka pesma koja ubada u srce.
posle 10tak tura pica krece Saban Saulic - Gordana
Mare: ijaaaaaaaaaaaaaaaao JA NISAM COVEK OD KAMENAAAAAAAAAA !!! DAJTE PANCIR OVA PESMA UBADA U SRCE!!!!!!!!!!!!!!
Sinonim za, temperaturu, dovoljno nisku, da i staklo počne da cvokoće. Obično, Cikotinom, nazivamo onaj period zimske noći, kada se ništa živo ne usudjuje kretati iz straha da se ne zaledi na licu mesta. Toliko pojačan osećaj hladnoće, napolju, da kada se izadje izvan prostorija koje se greju, imamo utisak da staklo pušta zvuk nalik škripanju a mi predstavu, da nam se srce u grudima steže od hladnoće i da ce svakog momenta stati.
Za ovakvo stanje temperature, mozemo reći i "Srce puca".
- Idem kući pešaka...
- Gde ćes peške na ovu cikotinu? Srce puca!
ili
"Cikotina napolju, mis i macka zajedno spavaju."
U SVETU:
- Vidi, mama, igrao sam se sa drugarima da sam slikar, i moja nova bela košulja je sasvim umrljana ovim neizbrisivim temperama!
- Ah, srce mamino, nema veze, novi (Peril, Beril, Seril... kako god...) skinuće i najupornije fleke!
KOD NAS:
- Vidi, mama, ja jeo sendvič, i malo mi kanuo kečap, i sad neće da se skine...
- Pa dobro, idiote mali, p.... ti materina, ja samo ribam i perem i kuvam, i gde mi je hvala, a ti i tvoj otac svinja sve prospete i uništite! Dođi sad vamo, da ti ja pokažem kako se jede!
- Aaaaaa, mamaaaa, jooooj, nemoj, nemooooooj, neću nikad višeeeee....
Izgleda surovo, ali stvarno funkcioniše!
Srbin, otrgnut od majčinskog zagrljaja Zdravka Šotre, koji se potpuno okrenuo turskim sapunicama i tako nam ranio naše hrabro, orlovsko srce.
Riba koja izgledom čoveku mrači um k'o devetn'esta čaša absinta.
Telo zbog kojeg bi i evnuhu zatreptale mošnice. Prirodna lepota, ona koja budi životinjski nagon za produžetkom vrste. Ili barem pokušajem istog.
Pogubna po nervni sistem i srce. Naročito srce. Kao najgori bandit otima mu svu krv i sliva je niže, tamo gde svaka ćelija u organizmu viče daj-mi-daj-mi-daj-mi-daaaaj-mi.
- Hotel, sveće, ruže... Boli tebe uvo kad si šmekerica. Kako bilo, pričaj.
- Ne znam, ne sećam se. Znam jedino da se ona svukla i da sam ja tad bio (razjapljena usta) i da je srce počelo da trokira. Svučena da ubije brate. Kako sad stojim ovde pred tobom, ne znam... Kao da sam ubio litar rakije.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.