
Postoji nekoliko koraka koje vecina kompjuterskih (ne)znalaca primenjuje:
1. histericno mlataranje misem,
iako ne postoji nijedan razuman dokaz da bi gore navedena radnja mogla da ima ikakvog uticaja, "znalac" smatra da ce to mnogo da ubrza resavanje problema.
2. X u gornjem desnom uglu(blagosloven bio),
ako nesto ne vidis nije se ni desilo (sindrom nojeve glave),
3.Alt + F4 ,
ako iksic nije upalio, prvo jos malo histericno mlataramo misem, pa onda pritisnemo spasonosne tastere ALT i F4, koji lece rak , a kamoli kompjuterski problemcic.
4.Reset-dugme,
ako Alt+F4 ne pali, onda je prema shvatanjima kompjuterkog znalca to zaista veliki problem, pa bi trebao resetovati komp u nadi da ce svi kvarovi nestati ko rukom odneseni.
5.Power on taster,
nemogucnost resetovanja kompjutera stvara neobuzdanu paniku i samo jedno pada na pamet"ma , "Iskljucicu ga rucno,sta moze da se desi!". Secanje na nastavnika informatike iz V osnovne koji govori da se racunar nikako ne smeje tako iskljuciti biva odlucno potisnuto.
6.Uticnica, zasto da ne?,
Komp je i dalje blokiran , gutamo pluvacku, zabranjene misli ponovo naviru "Uradi nesto pametno, uradi nesto pametno,uradi nesto pametno..... uradi bilo sta.... uradi nesto glupo, samo uradi nesto! Uticnica, o moj Boze , hocu , necu, hocu, necu, HOCU, HOCU, HOCU....
7.Telefonski poziv,
kada smo uveliko zeznuli stvar, zovemo ortaka koji se malo bolje razume u kompjutere nego mi:
"Hej, cao Mario, nismo se culi dugo, pa da vidim sta ima kod tebe?
"Ae... sta ti treba , da ne duzimo stvar..."
"Pa, ovako, dok sam pravio seminar za faks(?) , odjednom je bez ikakvog razloga se ugasio komp i vise nece da se upali, ne znam sta radim...
"Pa , sigurno je nesto pisalo.."
"Ae...........pa............mozda jest..."
"Sta?"
"DO YOU WANT TO DESTROY YOUR COMPUTER?"
"I..."
"Sta i....?"
"Pa, sta si ti odgovorio"
"Ne secam se najbolje....mozda....YES."
"Idiote"
" A, da probam desni klik + Refresh?"
tu, tu , tu , tu....
ili blagoteleci pogled upucen sagovorniku u pokusaju da se skapira ono sta je izaslo iz usta istog
Kad se nađeš u situaciji da ti je nešto neophodno, ali nisi siguran gde si ga ostavio. Ili si siguran da si ga ostavio na posebno mesto ali to mesto ne možeš naći. Tada kreneš u potragu, sedneš na pod, istreseš sve fioke i sve police i sve vaze i ćupove i privučeš dve tri kese za sitan otpad kojeg ćeš se ujedno rešiti. Posle duge pretrage u kojoj si pronašao sve i svašta, nasmejao se nekoliko puta i rastužio barem duplo toliko, pogledaš oko sebe i ukapiraš da nemaš pojma šta u stvari tražiš.
- Dragi, šta tražiš u tom silnom rusvaju?
- Ne mogu da se setim, ali gle što sam našao buksnu u onoj vazi što nam tvoja tetka poklonila za venčanje, požutela joj rizla skroz...
Nakon što su naši pradedovi, prešli Albansku golgotu, ovo su govorili našim dedovima kada bi oni zakukali na težak život i kako ih nešto muči, oni su imali pravo da im kažu, ja sam u tvojim godima, preš'o Albaniju, a šta si ti uradio.
Danas se ovaj izraz retko može čuti, skoro nikad, može vam ga reći deda, koji ga je čuo od svog oca ili dede.
Ali kada ovo kaže neko vašeg godišta, dobija se instant transfer blama, i želja da se istom opali šamarčina, otkud bre on zna kako je bilo prelaziti Albaniju 1915.
--------Srbija 1923-------------------------------------------------------------------------------
X- Deda, ne merem više da orem njivu, izmorih se.
Y- Ajde, ajde sinak, ti me trebaš naslediti.
X- Teško je, umoran sam.
Y- Sine ja sam prepešačio Albaniju sa samo dve šake hrane, i ti ćeš mi govoriti šta je naporno, a šta ne.
X- Dobro deda.
-------Srbija danas-------------------------------------------------------------------------------
X- Ajd na vops?
Y- Aj.
X- Au čoveče što sam umoran, evo gotova druga smena, ja ceo dan nosio džakove brašna, umroh dobro će mi doći jedan ladan zaječarac.
Y- Pa, šta je to, mislim nije toliko naporno.
X- Šta bre nije naporno, buržuju jedan, ništa teže od kašike u životu nisi podigao!!!
Y- Pa da ali naši preci su prelazili albanske planine po zimi i nisu kukali.
X- A? Kakve veze imaju oni sad?
Y- Htedoh reći, ko ne zna šta su muke teške, nek pređe Albaniju peške!
X- ŠKK? E sad ću te ubijem majke mi.
Izraz koji suptilno sprečava neprijatne situacije. Upućuje se ljudima koji ili nemaju dlake na jeziku ili su tolike dijabole da ne znaju kad šta treba reći.
- O kumovi, pa gde ste bre, niste nam bili od kako je kuma došla u našu familiju... Dobro došli.
- :Sin od domaćina: Ej ćale do kurca ako nam je ovo kuma, jebo sam je za prošli prvi Maj uz neko drvo na Kosmaju!
- Ej debilčino, ako ne znaš šta ćeš kad da kažeš, uzmi vode u usta i ćutu!
Nemoj da se izuvate, jeste li za kafu?
Doslo je ponovo vreme da moras da pazis sta pricas da nebi bio optuzen da si vasista i da ne zavrsis u TV emisiji INSAJDER.
Očajnički zaključak roditelja koji se opekao po principu: Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari!
-Kad ćeš već jednom prestati da me sekiraš?! Doktore, kako mu je? Čim sam videla hitnu odmah sam znala: on je, nema ko drugi! Pa jesam ti sto puta rekla da paziš šta radiš?!
-Dobro je, kevo...
-Nemoj ti meni dobro je! Malo malo pa napraviš neku pizdariju! Juče zelenaši, danas hitna, sutra policija, šta će onda?!
-Dobro je, kevo...
-Šta je dobro?! Eeee, šta sam dočekala! A tako si bio dobro dete... A ja glupava, jedva čekala da porasteš. Da prohodaš, da sam jedeš, da se sam okupaš...
-Dobro je, kevo...
-Nije dobro! Lepo je meni govorila moja pokojna Mileva: Mala deca piju mleko, a velika piju krv, da zapamtiš! Svaka joj je bila zlatna!
Đoku. To je Enigma. Nerešiva Rubikova Kocka sa n boja. Uz podignutu dasku od WC šolje i neispuštanja daljinskog iz ruke za vreme fudbalske utakmice još jedna od stvari koju ženski mozak nikad neće moći da razume. Pojam zamišljene linije koja se povlači sa mesta poslednjeg igrača odbrane je njima apstraktan kao što je i člankovitom crvu apstraktna sudopera. Pre ćeš naterati Bijons da ti da đane dok mrtav pijan sa polu spuštenim pantalonama, prethodno izblajhanim od sveže povraćke, dubiš na glavi nego tvojoj lepšoj polovini objasniti šta je ofsajd.
- Mare dajemo svi po hiljadarku za Darkov rođendan, pa da mu kupimo telefon.
- A što baš hiljadu, ja mislim da bi super prošli i sa 900, našli bi podjednako dobar telefon, a uštedeli bi smo 100 dinara.
- Brate, daj ne tupi ga, šta ti smeta da daš 100 dinara više!?
- Aaa, jeste pa da posle od kusura vi idete na pljesku, eee, ne može to tako!
- Ma idi bre u kurac, pre ću ženi objasniti šta je ofsajd nego tebe balvana naterati da daš hiljadarku. Ee, fukaro jedna.
Rečenica koju "frajer" upućuje devojci sa željom da skrene pažnju na svoje seksualne sposobnosti, ali, obično, spusti glavu i ućuti kada ga ta devojka pita: "A šta bi mi radio?"
Krajnji stepen junaštva, muškosti, sirove snage i ludosti je kad te taba 10 likova, ti ležiš na zemlji u krvi, grohotom se smiješ i vičeš "šta je pičke, jel ne možete jače". Jel primjećujete uticaj loših američkih filmova?
Rečenica kojom pokušavaš da uliješ samopouzdanje osobi koja nema šta da pokaže.
Opšte je poznato da u Srba tuđa muka baš i nije tako velika kao tvoja, nekako iz tvog ugla ne deluje tako strašno što je komšiji palo drvo na krov i sjebalo pola kuće. Gore navedenio retoričko pitanje je odjeb za sve te koji vam još stiskaju kurije oko i turaju nos svojim izjavama tipa "Pa šta ti je to, izbaciš četrdesetak kolica betona uz dvokilometarsko brdo"
-Matori, oceš do kladionice?
-Ne mogu, stiglo mi deset tona uglja, mora ubacim danas .
-Aj ne seri , izlopataćeš ti to za čuku, dve, pa da idemo bacimo neki tiket.
-Ma jašta, šta je pedeset po tuđoj guzici. Ajd ne mrsi nego lopatu u ruke i da si kod mene za pola sata.
Horor film, sa tobom u glavnoj ulozi. Radnja drame je sledeća:
glavni lik ima delimičnu amneziju - zna otprilike gde je bio, ali ne i šta je tamo radio, ali sluti da se time baš i ne može hvaliti..Njegovi prijatelji odbijaju da mu kažu šta se zaista izdogadjalo, ali ga gledaju sa odredjenom dozom podsmeha, što potvrdjuje da je gore navedeni bio sklon ka idiotskom i samoblamirajućem ponašanju te večeri. Prošlost ga proganja, i živi u strahu da će ga prijatelji tagovati na kompromitujuće slike (iz obesti) kada se tome bude najmanje nadao.
Prastari izraz koji se koristi u dva slučaja:
1. Kada više ljudi istovremeno razgovara i niko nikog ne razume, po sistemu jebao lud zbunjenog.
2. Kada hoćeš da se ubacis u razgovor, a ne možes da pohvataš o čemu pričaju.
Etimologija ovog izraza: Nekada davno, pročulo se u selu da je neka baba, nekom detetu, nešto rekla. A ne zna se ništa, ni koja baba, ni čijem detetu, ni šta je rekla!
Osoba A: - Pa pričam ti o njegovoj gluposti, on nije normalan.
Osoba B: - Nije bre on, nego ona!
Osoba C: - Jeste, samo što nije glup.
Osoba D: - Kako si mogao da uradiš to?
Ja: - Auuu, koja baba čijem detetu šta rekla!!
Doslednost. Kao u filmu 'Memento' zapisuj šta si sve pričao i kome i drži se priče. Ako si jednom rek'o da si opalio dve ribe opalio si dve i kad te ćale nonšalantno priupita o seksualnom životu dok cepate drva i kad se naločeš sa ortacima.U suprotnom nećeš moći da povataš kog si šta lagao. Drži se niskih cifri, da si stvarno jebač epskih razmera saznalo bi se. Kada te pitaju koje su arčene srećnice nikako neiskusno ne izgovaraj 'Ma, ne znaš je..'. To prolazi samo kod morskih golova u gostima, i to samo tad koristi. Kaži ime neke koju ljudi znaju iz viđenja...dalekog viđenja. Baš će oni da dođu kod nje da je pitaju 'Izvini,Slavice, jel' te treskao Marjan?'. U detalje ne zalazi, jer pobogu, nemaš pojma o detaljima. Pornići? Šamarao si je...ma daj. U priči se drži jedne marke kondoma, to je marka koju koristiš, ostali ti jednostavno ne odgovaraju. Imaš stav o tome. Obavezno ubaci jedan detalj kad si ispao smešan. Npr. ispao si iz kreveta tokom akcije. To i zbunjena faca prolaze. Kaži da ti se jednom nije digo. Stres jebi ga, svima se desi. Uvek iz topa izbacuj odgovore ne razmišljajući. Ako razmišljaš, lažeš. Koje boje gaće je nosila? Žute ko sisa vijetnamske kurve koja ima hepatitis. Jel je bolelo? Ne ! Jesi skinuo čarape? Ne! Jesi nevin? NE!!!
Doslednost...I zaboga...Idi jebi nešto.
Svaki čovek je univerzalan i poseban. Tako su i sponzoruše i sponzori univerzalni i posebni, na svoj način. Ukratko, sponzor radi i zaradjuje a sponzoruša troši i jebe se. Svako radi šta voli.
Dragi daj mi kintu za šoping!
- Ja radim a ti kupuješ! Fenomenalno!
Дугачак слоган, али слоган. Имао смисла у време док су се људи макар мало осећали као део државе, а држава на ту њихову лојалност колико-толико узвраћала.
Одавно није тако. Одавно човек државу доживљава као нешто што је на супротној страни, као спрегу политичара, тајкуна и осталих повлашћених категорија, машину за млевење која гледа да те самеље и исцеди и оно што немаш да би она имала ресурсе за своје паразитско функционисање. У таквим околностима, у неравноправној борби у којој је од самог рођења осуђен на пораз, нормално је што злехуди човек гледа бар да ублажи последице тог пораза.
Тако је, временом, слоган из наслова (не кривицом грађанина-појединца) изгубио сваки смисао, јер ако ти, у родољубивом заносу, узвикнеш "Државо, ево ме, реци шта треба!", а држава те гледа бело и нема појма шта си хтео да јој кажеш, онда то и није нека држава. А поготово не заслужује да ти уопште размишљаш да ли би за њу, ту и такву, могао нешто да учиниш.
Да видимо, шта је моја држава учинила за мене?
- Кад сам се родио, уписала ме је у Матичну књигу рођених;
- Кад је дошло време, позвала ме је да пођем у школу;
- Кад је дошло време, позвала ме је да одем у војску;
- После војске, дала ми је резервни распоред и зборно место;
- Кад сам се оженио, и то је уредно евидентирала;
- Звала ме је на војне вежбе, а кад је "резервни распоред" постао "ратни распоред", звала ме је и онда;
- Откако сам, по природи ствари, демобилисан, моја држава ме се сети почетком године, кад ми пошаље решења за порезе и друге дажбине разне. Ја се, са своје стране, трудим да своју државу не оптерећујем ни толико.
А и зашто бих? Кад човек погледа у каквом су стању социјалне функције државе (здравство, школство, судство, безбедност - не сумњам ја у своју државу, таман посла! Да ме неко убије, она би одмах скочила да брани мој интегритет, а за све што је мање од тога, било би стварно неувиђавно да тражим да се држава ангажује око мене), дакле, кад сагледа све то, човек неминовно дође на помисао да нису били луди они који су се расејали по белом свету. За разлику од наивног појединца из наше приче, они су на време схватили да је слоган из наслова одавно еволуирао у:
"Не питај шта држава може да учини за тебе, већ - која."
Recenica koja deluje jako bezazleno.Moj savet je da precizirate tacno u slovo sta zelite i na koji nacin!!!
-Mama,mama!'ocu novi telefon!
-U redu dobices ga.
-Idemo da ga kupimo sad odma jel?
-Cim ti stari strada...
-Ma daj bre!("slucajno" ispusta telefon sa terase,mobilni pada na beton razbija se u param parcad,a zatim preko njegovih ostataka prelazi djubretarski kamio)
-Dobro sine idemo po novi telefon.Nemoj da se nerviras zbog starog...Dobices novu Nokiu 3010.
Recenica koja je uvijek akutelna u skolama. Izgovara se veoma brzo da onaj kome se govori ne bi razumio sta se kaze. Najcesce izaziva opsti smijeh.
Smor na casu, lik iz poslednje klupe privlaci paznju drugovima oko sebe.
-Pazite ovo, pazite ovo!
-Majo, stkaesktinekuvli?
-Aa?
Opsti smijeh.
Ako je zivot da se rodis, odrastes, zavrsis skolu, ozenis i reprodukujes,zatim ostaris i umres . Sta je tu smisao?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.