
Najveći sin srpskog naroda i narodnosti. Od majke Srbije i oca Sporta srpskog.
Već kao mali pokazivao je sav svoj raskošni talentat. Svi su ga voleli. Svi su želeli da ga gledaju. Bio je broj jedan. Glavno mudo. Svako selo je zbog njega izgradilo svoj fudbalski teren. Sve su ribe vlažile na njega. U međuvremenu, opila ga je slava. Novac mu je udario u glavu. Počeo je da izlazi po inostranstvu. Vreme je provodio uz političare, lopove i slične. Propadao je. Pao je na najniže grane. Kao klošar iz kraja. Svi ga znaju i sećaju se kako je nekada žario i palio, a sada je duboko u mraku koji je sam stvorio.
Za vreme njegovog lumpovanja druga deca gore pomenutih roditelja su počela da se probijaju. Starija ćerka Košarka je oduvek bila vredna, pametna i uspešna, ali na nju nije toliko obraćana pažnja. Uvek je bila odličan đak, ali Fudbal je bio ljubimac roditelja. Međutim, kada je on dotakao dno života, Košarka je postala ponos oca i majke. Na nju se ugledala i mlađa sestra Odbojka, kao i najjači član porodice, brat Vaterpolo. Nizali su uspehe na svim nivoima. Donosili su radost u kuću, što i dalje čine, a što je od skora počeo da čini i klinac zvani Tenis.
Međutim, majka i otac se sa suzom u očima još uvek sećaju uspeha najstarijeg sina, i nadaju se da će on opet biti očev ponos i majčina dika, da će opet koračati uspravno, sa visoko uzdignutom glavom i rušiti sve prepreke pred sobom. U njega se i dalje polažu najveće nade, iako to nije zaslužio. Svi potajno žele da se trgne i ustane iz kome u koju je zapao svojom krivicom i nepažnjom.
Nekada uspešni sin Rukomet je prolupao i davno pobegao od kuće, i od tada se ne zna ništa o njemu.
- Brate, plasirali se fudbaleri na svetsko, ajmo na doček!
- Ajmo! Do jaja! Ooo, ovog leta ovog letaaa, bićemo prvaci sveta!! Pali kola, idemoo!
- E vaterpolisti prvaci sveta.
- Da, video sam. Mojoj sreći nema kraja. Nego si čuo da se Seka kupa u magarećem mleku?
Reč koja vuče poreklo iz italijanskog jezika i znači: U kompletu, đuture, sve zajedno, svi, sve.
Treba da se skupimo svi i đuture da odemo tamo. Svi bre, tuto kompleto, a u pm!
Pod smelom pretpostavkom da pesnici "svi u stvari samo jedu govna" i tek rekombinuju inače smisleni sled reči do latentne neprepoznatljivosti, a u cilju prožimanja teksta nekakvom ekstraterestrijalnog mistikom drevnih asirskih zapisa u kamenu, ’90-ih godina u leksikonima i spomenarima danas punoletnog zilja rođeno je SMS pesništvo.
Sociolozi ističu da za uzrokom valja tragati u počecima Top-Shop ere i implantacije ideje Sve možete sami i od kuće. Mentalno izazvani pesnik danas za sebe skromno kaže da je samo medij, a za silu tvrdi da se koreni u Dr. Iggy-u.
Inbox:
CACA
CACA
CACA (detalji prijema: subota 26.02.2011. 03:47)
CACA
Ja uvek šansu davala sam nam,
A ti želeo si da zaboraviš me
I našu ljubav izneverio si
Sad da živim pusti me
Kada da voliš i mene ti znao ni si
Idi tiho iz života mog
Jer ne znam koliko još moćiću.
_____________________________
TV Delta, popodnevni termin za poruke bližnjima u inostranstvu:
FERIKA kada isadjes i ponovo zajedno bude mo mi ja dusu moju dacuti je si dobio cigare ljube te deca i gzim on je isto tvoj ROZIKA
____________________________
Nova poruka od MAMA:
Limuntus kupio si a ja rekla sam ti prašak za pecivo treba mi.
Kada izvadi telefon, pozove prijatelja (brata, kuma, rodjaka, mamu, zaovu, svekrvu...) i po dobijenoj vezi ugura aparat u trubu nesretnog tamnoputog trubaca, kome zbog nedostatka lufta popucaju svi moguci kapilari na obrazima.
... da bi tamo nekome prenio dio atmosfere
Dovoljan je jedan film i jedna noć u nekom porodilištu pa da shvatite da postoji velika razlika između nas i njih. Amerikanke se porode iz dva napona, jednog krika i uz tri graške znoja i to bez pomoći babice. Porođaj u američkim filmovima je toliko brz i polutraumatičan da najviše liči na pošteno sranje u uslovima polutvrde stolice. Iz svega ovoga ja sam zaključio da su naše žene ili ekstremno uske pa ne mogu ni kornišon valjano da izguraju ili su naša deca toliko glavata pa satima i danima imaju problem da se proburgijaju.
Porođaj u američkom u filmu
Porodilja: I think baby is coming. Seda na stolicu i širi noge.
Babac: Dušo vidi se glavica, gurni samo jednom i gotovo je. Zavlači glavu ispod spavaćice i između nogu porodilje.
Porodilja: AhhhOhhhhUUUUUUUUuuuuuuuuuuuuhhhhhhhhhh. Čuje se kme-kme.
Babac: Izlazi iz spavaćice i međunožja i drži okupanu, rumenu, povijenu i pregledanu bebu jer ju je u međuvremenu skenirao. Sve to saopštava majci.
U sledećem trenutku beba i majka spavaju, a babac popravlja frizuru pred ogledalom.
Balkansko porodilište
Porodilja: Imam bolove i nešto mi curi.
Babica: Idemo gore dušo, videćemo šta će biti narednih dana. Sledi opraštanje, ne pozdravljanje već pravo opraštanje.
Sat prvi: Ja: Lucky Strike ode u dim.
Sat drugi: Babica: Otvorena je za 2 prsta. Ma šta to značilo gledam u dva prsta, ali ne znam koja dva da kombinujem.
Sat treći: Babica puši, doktor jebe.
Sat četvrti: Doktor puši, babica jede.
Sat peti: Svi gledamo Noletov tenis.
Sat šesti: Doktor: Znate dete je ortodijagonalno, posteljica tangentalno, voda teče, beba se raduje a žena od bolova luduje. Dalje, mom sinu trebaju pare da istetovira Če Gevaru na obrazu i pandu na leđima a švalerka mi rekla da je neću jebati dok ne nabavim španske kuglice. Mali prilog za mir u svetu, parenje pandi i kuglice bilo bi dovoljan za sat sedmi.
Sat sedmi: Po kricima koji dopiru siguran sam da je neko upao u bazen sa piranama.
Sat osmi: Mučenik u bazenu sa piranama je konačno oglodan i smirio se.
Sat deveti: Doktor: Evo ga tvoj mali, malo je modar i uzdrhtao, ima još po neku mrljicu od krvi. Čini se zdrav. Pedijatri će ga pregledati u narednih nekoliko dana i dati ocenu. Sve što se kod žene razbucalo ili smo mi razbucali vratiće na mesto studenti kada sutra budu došli na vežbe. A da se ne bi roštilj ohladio i vino zagrejalo donesi ti to nama u satu jedanaestom.
Nizbrdica na čijem vrhu svi parkiraju krntije koje možda ne upale sutra ujutru...
Ulica u kojoj pešaci nisu dobrodošli, jer do pola se vozi neprilagođenom brzinom i bez zvuka, sve do puštanja kvačila
Ortak iz kraja koji nema pojma da igra fudbal ali je maksimalno spreman i može da trči dve utakmice napred-nazad.
Šut mu je nikakav, pas igra ne postoji, osim ako ne dodaje nekom igraču na metar od sebe ali jednostavno ga ne možeš proći. Može lopta, ali ti nećeš.
Uvek koristan igrač u ekipi lelemuda koji su dobri tehnički ali ih mrzi da trče.
Gatuzo je uglavnom mali, nabijen i izuzetno prgav. Voli da se svađa a ponekad i da se pobije na terenu.
Kada Gatuza usere neki dobar potez on je srećan kao malo dete i svi na terenu mu tapšu a kada uradi neki potez koji je van pameti i potpuno retardiran, opet svi tapšu i smeju se jer on jednostavno ne zna.
Poznata stvar grupe Bomfunk MC'S-Freestyler,ciji smo refren u osnovnoj skoli kad je pesma bila popularna,svi (svi mi iz 80 i neke) pevali upravo ovako.U zavisnosti kako gde,neki su pevali "vata mata fo" a neki "raka maka fo"...
Sesti razred kod drugara na rodjendanu:
Pocinje omiljena pesma: "Freestyler...rock the microphone...
Svi mi: "Fristajla...vata mata fo...
Simpaticna grupica od oko 20-tak mladica kojima fudbal jeste bitna stvar ali nije im najbitnija stvar u zivotu.
Manuel izlazi iz gajbe, iza zgrade Fabio, Federico i Alesandro duvaju i piju pivo.
Manuel: Dajte momci zajebite to imamo sastanak, veceras je tekma, dolazi nam Nemacka.
Fabio, Federico i Alesandro: Daj Manu, kazi treneru da ce dodjemo posle, stigo nam dobar hash iz Rima
Manuel nastavlja svojim putem, i sa Damianom nastavlja put...
Trener: Dobro jel su svi tu?
Carlo: Treneru, Davide je u skoli, oborice ga istoricarka, mora da popravi keca, a Gianluci teska glava.
Trener: A sto?
Carlo: Pa dosle sinoc neke turiskinje iz Brisela, a Gianluca i Aldo se vacarili sa nekim plavusama.
Trener: Pa dobro jel jebali nesto, i gde je Aldo do vraga?
Michele: Jesu, jesu jebali su, ali Aldo je sad morao da odveze kevu u bolnicu nece da dodje
Trener: Mauro, jel onaj tvoj komsija zna da igra?
Mauro: Treneru, on je vise basketas, al nije los.
Trener: Dobro zovi ga, on je visok, moze da cuva Klosea.
Trener: Gde nam je golman? Gde je Marco?
Manuel: Treneru, poslao mi poruku na fejs, ima hitno operaciju umnjaka.
Trener: Pa jel ce bude dobro?
Manuel: Ma treneru on je oralni hirurg, nekom klincu mnogo lose, morao da ga operise, docice kasnije
Trener: Aha dobro, a kad Mateo dolazi?
Ostali: Treneru, Mateo naso neku picku, ona neka rospija, mora da seta kuce zajedno sa njom.
Malo kasnije......
Trener: Dobro momci, samo bez divljanja, borimo se do kraja pa sta bude.
3 sata kasnije...
San Marino-Nemacka 0:8
Trener: Dobro je bilo momci, sta da se radi, Svabe su to
Fabio: Treneru, jel moz' da palimo, ceka me kurva?
Michele: Davide, 'el imas rizlu, ajmo u park?
Davide: Ne mogu imam CW na CS
Michele: Osh ti Mauro na jox?
Mauro: Ne mogu brate, na 76-ti sam level, mora picim to malo...
Trener: Bez preterivanja, trening preksutra u 17h
...svako svojim putem...
Dobri stari feudalizam. Znalo se ko kosi a ko vodi nosi i kome se kosi i kome se voda nosi. Feudalizam - "Svi na mome"
Demokratija je zamišljena kao vladavina naroda. Teško primenjiva. Uglavnom služi za manipulisanje i merenje čija je veća. Demokratija - "Svi na svome"
Feudalac u telu demokrate: Naša stranka se bori za jednakost i vladavinu prava bla bla borba protiv kriminala i korupcije bla bla bela kuga bla Kosovo bla bla Evropska unija i Rusija bla bla saradnja sa MMF-om bla bla diplomatske aktivnosti na nivou sa bla bla truć pravdu i povraćaj imovine bla bla svi na svome (u sebi; -kurac na svome, svi na mome-)
Ne, neću da pljujem juga. Dosta bre više, bemmumater. Red je da se kaže i neka lepa reč.
Dobro, možda nije najbolje napravljen. I od kad je napravljen, nije bilo poboljšanja. I možda ga mnogi sa pravom nazivaju kantom,cimentom... I možda mu grejači na zadnjem staklu stvarno služi da ti se ruke ne zalede dok guraš zimi. A ni leti neće da upali svaki put iz prve. I od opreme ima samo rezervni točak. I možda ljudi koji voze juga stvarno idu u raj jer su pakao već prošli...
Ali...
Jedina stvar za koju sam sto posto siguran je da jugo stvarno ima dušu. Jer, svaki jugić je priča za sebe. Ima nešto svoje, nešto posebno. Ima caku pri paljenju. Ima luft u volanu. Ima loš menjač. Ima dobar menjač. Ima menjač. Ima ručnu. Ima neki poseban detalj koji ga čini baš takvim: posebnim. I svi vozači ga pljuju dok ga voze, a onda, kad ode, gledaju ga sa bolom u duši. I sve to zbog toga što i on ima dušu. Jer duše uvek nadju način da se vežu jedna za drugu.
Moj jugiša je rodjen iste godine kad i ja, 1990-te. Četres'petica, crvene boje. Keva ga kupila kao polovnog nekih godinu dana pre nego što sam dobio dozvolu.
U vreme kada sam ga ja vozio, maksimalna brzina mu je bila 80. Nizbrdo. Ručnu nije imao, ali je zato imao luft u volanu od pola kruga. Prednji levi far mu je ispadao pri naglom kočenju, tako da sam na semaforima stalno istrčavao da ga vratim, pre nego što krenem dalje. Prilikom ubacivanja u treću je ispuštao zvuk zbog kog su se svi ljudi okretali na ulici.
Jednom prilikom sam sa njim umalo ušao u Gružansko jezero. Iz Stragara, za vreme neke velike kiše, vratio me je kući sa jednim brisačem. Na vozačevoj strani. Koji je iskakao sa šoferke na svakih 10-ak minuta, pa sam, po onom kijametu morao da istrčavam da ga namestim. Jednom sam kroz Glavnu ulicu provezao 7 riba na zadnjem sedistu. Legao bio jadnik do crne zemlje. Jedva je išao. U Guču sam sa njim, pod policijskom pratnjom ušao u sam centar. K'o gospodin čovek.
Pre dve godine sam kupio drugi auto. Keva ga još uvek vozi.
Danas, kada prodjem pored njega, kroz glavu mi prolaze slike svih zezanja i putovanja. A količina osmeha i sećanja nadoknadjuje sve njegove nedostatke.
Nikad me nigde nije ostavio. On nije bio auto. Taj Jugiša mi je bio drug.
Živeo Jugiša!
Nepogrešiv znak da osoba knjige nije ni prelistavala, a kamoli čitala. Ljigavi, potpuno nepotrebni crvić pored predloga u uskoj je vezi sa iskonskim strahom.
Dopisivanje:
A: JeR mogu s' tobom?
B: Ne. Idi na fb i uključi se u grupu "Svi mi koi mrzimo školu."
Neizostavni segment atmosfere ekskurzijskog autobusa. Nađe se uvek jedan pametan lik čija je keva još pametnija pa mu je napravila sendvičinu sa lepinjom i gurnula unutra 3 barena jaja. Dotični naravno sačeka par dana da aroma krene u smeru mirisa leša pa onda počne da se sladi. Iako mu svi psuju sva kolena familije i prete mu salmonelom, gospodin bez nosa i sa čeličnim stomakom izdrži da pojede pola a pola vrati u ranac da vam zagorča ostatak dana. Dok se budete vraćali kući mamurluk će vam začiniti kako miris iz negovog ranca tako i gasovi iz anusa ovoga kretena.
Revolucija na čije su se tekovine svi popišali.
"Eto sine, promeniše nam naziv ulice....nije više maršala Tita. Eeeeee, džaba smo krvarili u toj revoluciji kad se sad svi pišaju na nas. Ispada da su se svi borili protiv švaba jebote!!!"
- "Ma pusti, ne vredi se nervirati. Pišana je to revolucija......"
Ono što ti je potrebno da bi te SVI (čast izuzecima) ljudi zavoljeli. Ljudi svašta pričaju, ogovaraju, ali ako taj neko umre, onda je druga priča! ajmo svi u bezdan!
Do juče Ksenija Pajčin je bila k**va, glupača i prostakuša a danas je svi obožavaju i žale "što je svijet izgubio takvo divno stvorenje". Michael Jackson je za neke dugo bio plastična budala koja samo skakuće a onda je postao "omiljeni pjevač cijelog svijeta". Bojan Bajramovic je bio "auuu ko je ovaj starac" a nakon smrti "nikad nećemo zaboraviti legendu CG muzike"
Nije to ni osećaj, više strašna pomisao i zebnja. Bojazan da se u svakom trenutku, apsolutno svi, razbijaju od jebanja. Svi, sa izuzetkom vas.
Sedim tako kući, lepim sličice, Sverir Ignason izvučen po petnaesti put, no big deal, gledam svoja posla, planiram da stavim onaj čaj sa osamnaest biljaka, puštena kompilacija white noise od osam sati, tražim neki svoj zen posle dugog dana, i evo je:
Kao strela, prođe kroz glavu ta užasna misao. I dobar deo nje ostane u lobanji zariven, na duži period.
Neko se bre sada jebenda. Ne, precrtaj to. Svi se u ovom trenutku jebendaju. Precrtaj. Ne mogu svi, ovi ljudi na ulici koju gledam kroz prozor (a moraš panično da pogledaš kroz prozor kada dođu ovi momenti da vidiš da li je svet još uvek tu) se očito ne jebu. Ali su na putu kući, gde će to da rade. Komšija zaštitar iznad mene sada prca. Upravo sada prca onu njegovu dupatu. Skinuo je neku retardiranu seriju sa njom, tipa neki Kvantiko jebeni i na pola epizode je rešio: ''Hej, zašto ne bih ovu guzičaru malo trpao''. Likuša sa trafike gde kupujem papirne klonove Sverira Ignasona je upravo zatvorila i otišla kući, ne da kuva ručak za sutra, ne da briše prašinu, nego da se neotesano, napatvoreno, neobuzdano kara, da joj neki sasvim prosečni kurac glupavo ulazi u pičku, kilometar kurca po odnosu, dobro, ne kilometar, ali svakako daljina koju sam pešačio od škole do kuće kao klinac, a nisam blizu živeo.
Kako pada noć, misao je sve intenzivnija. Jer noć je, tradicionalno, doba za kresanje. Apsolutno sve ribe sa kojima sam bio, koje sam muvao neuspešno, koje sam želeo, upravo u sebi imaju meso, solidni komadi mesa u svim njihovim šupljinama, a to nije moje meso. Pre samo par godina sam im slao sms-ove gde ih zovem na piće, epilog: Ovog trenutka stenju pod težinom nekog drugog čoveka, šta to radiš čoveče, pa dosta si ti to radio, daj sad malo ja. Ne daje. Ni ne obraća pažnju na mene dok ne svrši. Posle me samo onako pogleda podrugljivo, kao što pogledaš nekog kada mu zalepiš najbrutalniju bandžu na basketu, a previše si velika faca da bi vikao ''BANANAAAAA, OBRIŠI SEEE'' kao orangutan.
I ne samo one, žene. Svi moji drugari sa posla, iz škole, likovi sa vukajlije upravo imaju žestoke seksove. Autor Debilko i Moronko ima seks sada. Sverir Ignason, taj vikinški nadčovek razbija svoja čelična muda o neko dupe.
Krene mi krv u glavu, vrućica neka, lice mi ima milion stepeni, odem da se umijem. Skucam par bromazepama. Jedan sažvaćem i progutam. Drugi se otopi pod jezikom. Pustim osmočasovno zujanje fena na jućubari. Ošamarim se konsekutivno jedanaest puta, jer to je moj srećan broj.
Pogledam kroz prozor. Svet je i dalje tu. I ljudi su tu. Sada izgledaju malo manje pohotno. Kriza je prošla.
Do sledećeg puta.
Trenutni pomodarski fazon, koriste ga svi, pa i školovani ljudi jer misle da će izgledati pametnije i obrazovanije. Misle da zvuče stručnije kada raspravljaju o nekoj temi, a u stvari izgledaju samo gluplje i nafuranije.
Negde sam rano shvatio taj neki smisao za neku umetnost, nekako mi je to tako prijalo, nekako čudno, nešto mi je nadošlo, neki osećaj da sam stvoren za tako nešto.
Ja, ti i mi.
Svi se mi proseravamo ciframa... "Mi smo njima toliko, oni su nama toliko"... U suštini cifra je fenomenalan mehanizam odbrane. Ako sve predstavljamo kroz cifru, sve ima manju vrednost. Nešta nije toliko bitno. Par hiljada dinara je par stotina evara...
Ponekad se pomera gore, ponekad dole da bi izgedalo lepše ili ružnije. Svi se mi konstantno svađamo oko cifara. Da li je u Jasenovcu pobijeno 700 000 ili "samo" 70 000, da li je u Srebrenici ubijeno 6 000, ili "samo" 1 200...
Cifre koristimo da ne bi morali da zamišljamo scenu. Kada neko kaže 50 miliona mrtvih u II svetskom ratu, mi vidimo mentalnu sliku petice i sedam nula... i baš toliko nam i vredi ta slika. Možda se neko zamisli i kaže to je veliki broj, ali NIKO ne može zamisliti ni 1000 mrtvih, a kamoli 50 000 000. Hiljadu mrtvih... hiljadu tela koje se raspadaju, hiljadu porodica koje plaču, hiljadu planova, želja, ljubavi, sećanja...
I sada pomnoži.
Na kraju se svi mi svodimo samo na cifru na nekoj listi.
Staljin je rekao "jedna smrt je tragedija, milion je statistika".
Ljudi ovo predstavljaju kao oličenje njegovog zla, ali u stvari to je surova istina. Sa jednom smrću mi možemo da se poistovetimo. Možemo da sažaljavamo mlad život i njegovu porodici... Milion je samo broj u našoj glavi, i poludeli bi kada bi pokušali da vidimo šta zaista znači milion mrtvih.
-------------------------------------------------------------------
Na kraju sam iznos cifre nije bitan, jer ništa nema vrednost kada se svodi na broj.
Fenomen koji nema smisla, ni dlaku kurceve logike,ali zaziveo je na frekvencijama narodnog i veseljackog tipa je to, posto radio i ovako svi uglavnom slusamo u autu, da u svim pesmama oni ubacuju motive iz filmova, rafale iz kalasnjikova, pravljenje srche do kolena, i mnoge ostale motive koji mogu da doprinesu jedino da se trgnem i userem u sekundi i momentalno uletim u jendek.
Ravan put, raspizdio si muziku, stavio naocare za sunce, jednom reciju, uzivas, boli te patka za sve.
"pppput me zoveee moram pooooci, snjeeeegovi su okoooo..RATATATATATATA BUUUUUM...ljeni!!
u momentu zalezem pod volan, i ovako sam iskompleksiran ratom, a kamoli jos to....
"voleeela sam voleeelaaa, voleeela sam gaaaa, ceka...DA PUSTAM??? PUSTAJ SINE!!..la sam cekala...."
"srce je moje violina, sto ga di...RADIO AN AN AN ANTENAAA!!!...ras kad ne znas da sviraaaas"
"poooozdravi je poooozdravi, voool..VOOOZI MISKO!!..im je ko preeee"
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.