Sertifikat za svaku neproverenu/izmišljenu informaciju - jer ako baja sa univerziteta Lowenbrau u Schleswig-Holsteinu tako kaže, onda je to tako.
Nemci su carski narod, jer pored tolikog rada uloženog u industriju oni stignu i da po ceo istražuju koji prašak bolje izbeljuje tkaninu i koliko šoljica crne kafe dnevno treba da popijete ako hoćete da sačuvate blistavo bele nadlaktice - pa još i pošalju rezultate našim lifestyle časopisima i web-portalima. I još sve to rade u onim neudobnim belim mantilima nasmejani od uha do uha.
"Najnovije istraživanje u Nemačkoj je pokazalo da 88% muškaraca koji uveče popiju pola čaše limunade na jednoj nozi, ima duplo manje šanse da dobije disocijativnu amneziju penisa."
-U JEEE, MARIJA, IDI PO LIMUN!
Odbojkašica - Rek'o bi čo'ek zgodna,a ono pička 2 metra.
Web servis za koji svako (ko se ni malo nije dotakao programiranja) moze naci zamerku, te prigovoriti na njegovu (ne)funkcionalnost.
Ne shvacajuci da i svako od nas moze doprineti razvoju pomenutog servisa, klikom na "Predlozi bolji prevod".
(!) Obratite paznju na prevode engl<->njem<->franc
Onima koji kazu nesto protiv Google Translate-a samo kazem:
- Dati cu vam 70 reci (sto je smesno mala cifra), medju njima ce biti sinonima, antonima, homonima,... i 2-3 reci "sa ulice"; i da mi napravite servis koji prevodi recenice sastavljene od tih 70 reci (sa sve zarezima i veznicima) na npr. engleski jezik; pa cu onda ja malo da se igram "ЈезикА>ЈезикБ>ЈезикА".
Onda cemo zajedno izneti zakljucak koliko je to koristan web servis.
Uobičajen odgovor dobijen od strane operatera internet provajdera pri žalbama
- Halo, dobar dan, već dva dana ne mogu da se priključim na internet, molim vas pogledajte šta nije u redu.
- Ovde sve izgleda da je u redu, proglem je sigurno na banderi...
Uglavnom izlaze na Internet preko mobilnog. Kakav kompjuter, kakvi bakrači. Ne razumiju koncept URL-a, tj. web adrese, već kucaju ono što ih zanima direktno, što ih automatski prebacuje na Gugl... Onda im Gugl servira nekoliko linkova, a oni po pravilu kliknu na najveći klikbejt. To ih vodi na sajt nekog tabloida, koji ih truje i dezinformiše, tako da uprkos internetu, postaju manje, a ne više informisani.
Većina ne zna ciljano izaći na neki konkretan sajt, već lutaju bespućima interneta, vođeni klikbejtovima i onim što im Gugl ponudi, a i ne znaju da to ide preko Gugla.
Da izađu ciljano na Wikipediju... to im je špansko selo... čak i našu... a da ne govorim o na primjer engleskoj - en.wikipedia.org.
Iz tog razloga vjeruju u razne lažne i neprovjerene informacije koje nađu na internetu, a i ne znaju kako da iste provjere.
To sve ih ne spriječava da pridikuju omladini kako ista treba da se čuva na internetu i da ne vjeruje svemu što pročita.
NAPOMENA:
Do prije par godina boomera skoro uopšte nije bilo na internetu. Ali kako su se pojavili smartphonovi, i kako je internet postao dostupan bukvalno svakome, od tada i oni vise na netu non-stop, i ponašaju se uglavnom na gorenavedeni način. Čast izuzecima.
Aj' da ga više ne zovemo Nejaki...naš je čo'ek!
Komšija Mile, bivša super-teška kategorija, sa izrazito kratkim fitiljem.
- Ne gledaj mu pudlicu tako napadno, budalo. To je Mile, fejs-mejker. Otkad ga je Tajson dvaput bac'o na pod, nije u vinklu. Aj' ovuda, da ga zaobiđemo.
Alfanumerički karakteri koji znače samo jedno u praksi: BESPLATAN INTERNET!
Hvala komšinice!
(Par saveta za sve koji mogu da kradu net:
Nemojte biti govna pa opterećivati link ljubaznoj slatkoj komšinici kojekakvim rapidkurcima, torrentima, i ostalim sranjima, već umesto toga koristite ga za čitanje vukajlije, internet novina, fejsbuk i slične manje zahtevne stvari, i, naravno, pozovite je na kafu... zaslužila je)
Tren u kome novonastala spoznaja pobrka ustaljenu percepciju.
Sa suvozačkog mesta znatiželjno posmatram kako je jedna rečica pre par godina mogla da napravi dar-mar u Krupnju. Gradić je nadrljao u poplavama i renoviran je u rekordnom roku. Smenjuju se uglancane nove kuće i one od ranije, mahom nedovršene. U magnovenju mi se prikazao AV sa jednog balkona. Ni manje-ni više. I još mi maše.
Još je brže nestao: zamakli smo van domašaja njegovog pozdrava. Bože, stvarno sam otkačila!
Sledeći trenutak nije magnovenje: kartonski AV zaista maše sa jednog balkona.
..................................................................................................
Vozim i čujem panično "Koči!!!!!"
U magnovenju nagazim kočnicu. Usporavamo, usporavamo...u retrovizoru posmatram kako se cela kolona iza mene sabija.
A ispred nas se neka budaletina zaleće i na punoj liniji pretiče kamion koji nam dolazi u susret.
Ja nisam mogla da vidim momenat kada budaletina kreće u preticanje-moj suvozač jeste. Da sam sačekala momenat i sama se uverila da zaista treba da ukočim bilo bi veliko sranje.
Jedini nabildovani deo tela web zavisnika.
Magičan uzvik kojim su roditelji uvek uspevali da nas za tren stvore u sobi ispred televizora.
Uzrok sve manjeg broja recki po studentskim sobama, razlog zatvaranja velikog broja kafana u kojima ostavih najlepše dane svog života i glavni krivac za podrigušu i polu beli 'leb na astalu. Ujedno to je i opis 80% novčanika u Srbiji.
- Išmih brate, šta drkaš taj telefon pola sata koji kurac?
- Bacam neku defku na Vukajliju.
- Pa zar ispred podruma pića brate?
- Da. Bac'o bih ja rado iz kafane al tanak novčanik.
Kada zbog jebenog banera za Telenor, ne mogu da k'o čo'ek stisnem plus!
Čo'ek koji zna da umeće i kasete, i cedeove, i ploče, i diskete u predviđene uređaje.
- Alo, konje ne ide tu disketa!
- Otkud znam, nisam ja multimedijalni umetnik!
Hejteri su Online.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.