
Iako smo u prethodnim delovima već bili duboko zagazili u područje običaja koje imamo zadovoljstvo da delimo i sa ostalim stanovnicima ove naše blagodarne planete, ipak ću vas zamoliti da se najmanje još jednom sastanemo unutar granica ove naše blagodarne države i proučimo jedan od najlepših, najduhovnijih i definitivno najređe praktikovanih rituala u čitavom folkloru naroda serbskog.
Elem, iako oficijelno “neobeležen” u crkvenom kalendaru i nezaveden čak ni pod tačkom “Razno” u pomalo izgriženoj ali svejedno dostatnoj dokumentaciji Etnografskog Muzeja u Beogradu, pomenuti ritual se ipak kako-tako dâ proglasiti postojećim, za šta postoje minimalni ali dovoljni dokazi. Oni se, naime, nalaze u svakom od nas, duboko pohranjeni u predelima podsvesti za koje nismo ni znali da postoje, sakriveni od okružujuće nas javnosti kao najveća tajna ikada čuvana. Treba samo malo džarnuti tu i tamo da bi izbledela sećanja ponovo dobila boju i sjaj vremêna u kojima su i nastala...
Sećate li se?
Ukoliko i ne uspevate u tome, trud je ono što se ceni. Uostalom, iako su reči iz naslova terminologija poznata svakom iole obaveštenom homo-sapiensu ( pa, čak i onom koji ne želi da upiše Filozofski Fakultet u Nišu; prim. prev. ), ko može da vas krivi što niste u poziciji da se setite jedne od ukupno tri ili manje večeri u 16-ogodišnjem državnom obrazovnom planu, u kojima ste sa jebenom školom otišli na neki od pomenutih hepeninga i na pljeskavicu/picu posle? Pre ćete se setiti te pljeske u Makedonskoj ( jebiga, zatvorili ih posle zbog opšteg trovanja mesa/mesom ) nego što ćete ponovo proživeti “akciju oplemenjivanja duha” kojoj ste isključivo telesno prisustvovali par minuta ranije. Ko ima obraza da vam uopšte zameri na tome što u državi koja je donedavno bila u kandžama Komunizma ( a, čini se, i dalje je ) nemate ili imate skoro NIKAKVU mogućnost da ukoliko imate pare za bacanje ( a trebalo bi da ih imate ) iste potrošite na vrhunska dela umetnosti, stvorena od strane vrhunskih umetnika radi vrhunskih dometa, a potom sve to namah zaboravite?I ko sme da se usudi da vam kaže da TA devojka nije bila vredna vaše žrtve i odlaska na “Labudovo Jezero” ili “Rigoleto” ( Đuzepe Verdija, ne “želudca” ), iako vam posle nije dala željeni organ?
Mislio sam na “srce”, baj d vej...
Bilo kako bilo, situacija nije alarmantna. Postoje i drugi vidovi prokletog zabavljanja duha, običaji koje možete izvoditi u sopstvenoj kući, pred sopstvenim ekranom sa određenim priključkom, bez i najmanje opasnosti da vam se pridrema ili da vas neko opomene ( da ne kažem, "prikenja" ) što blebećete telefonom usred jebenog Trećeg Stava Treće Simfonije nekog mrtvog Ješe. A i balerine nemaju sise, reala...
Za druge ne znam, ali za nas Beograđane, zgrada “Narodnog Pozorišta” će i dalje biti estetski prijatno zdanje u centru grada oko kojeg obigravamo k’o Đavo oko krsta, dok će se pojam “Kolarac” verovatno zauvek vezivati za piceriju u istoimenoj ulici, sada zatvorenu zbog trovanja hranom. Najvažnije da um nije zatrovan. Ne znam šta bismo onda radili, jebote...
Nocna mora onih koji prvi put instaliraju neku igricu.
Upitno utesna recenica koju izgovaramo u glavi kada vidimo da neko ucini nesto sto znamo da mi ne bismo smeli.
Saobracajac zaustavlja auto u kome su 2 devojke. Dok ih on legitimise i vucara, lik laganim hodom prilazi suvozacevom prozoru, nasuprot saobracajca, nasloni se i sa grimasom kauboja veterana izgovara: Jeli cure, e'vas smara ovaj nesto?
Једини начин да у Србији доживите статус исконске звезде или свеца.
Да сам Тоше или Дача, пичке би ме облетале.
Defkinicija pisana za mizuno trofej 2
Krava.
Ne pada iver daleko od klade. Tako sam i ja. I pradeda, i deda, i otac...šta je drugo moglo da bude?! Da budem astrofizičar? Naravno, i ja sam postao alkos relativno rano, sa šesnaest. Kažem relativno jer je otac počo da pije sa trinaest.
Kakve sad gospođa Mirković ima veze sa mojim alkoholizmom. Ima i tekako. Zbog nje sam prestao da pijem. Evo kako je bilo...
Gazda kafane je doveo Draganu da peva. Bili su to počeci njene karijere. Bila je neugledna, obučena u neke dronjke koji su pozivali prisutne da je isprskaju sadržajima svojih mošnji. Iskreno, meni se gadila. Nit' je nešto pevala, nit je imala sisu. Seljače jedno nedoprcano, klasika. Dala pičke nekom manageru i doveo je on kod Raleta u kafanu da nam krešti. Za vreme nastupa unosila se u facu gostima. Poneki pajvan joj je zakitio zakržljale grudi sa zgužvanom novčanicom...Bilo je to zaista jadno.
Pio sam vinjak, k'o i obično. Dok sam mahao konobaru da ponese još jednu turu, uvalila mi se u krilo. Probao sam da je uvatim za dupe i da je odgurnem, ali nisam imao za šta. U krilu mi je bila fosna jebem ti panaiju. Rekao sam joj: "Diž' se perava!". Uplašenog pogleda je ustala i nastavila da peva, a od bakšiša je dobila malo vinjaka na poderanu hulahopku.
Gospođica Mirković je brzo uspela svojim vokalnim sposobnostima da rastera društvo. Ostalo je još par gostiju vernih kafani. Kad je završila nastup dotična je polako došla i sela za moj sto. Iz usta joj se širio nesnosan zadah. Šta je jela sunce ti jebem. Rekla mi je da sam interesantan, a ja sam njoj rekao da je jedino interesantno moj kurac u njenim ustima. Ponudila mi je da proverimo. Otišli smo u špajz od kafane. Klekla je i počela. Iz ptičije perspektive imao sam uvid u kilograme peruti koje je skladištila njena masna kosa. Jebavo sam ja i gore, pomislih u sebi. Nisam se ni snašao, a već posle par minuta guzio sam je na gajbama valjevskog. Imam osećaj da je sa dlačurinama između nogu mogla da isplete džemper za krokodila. Dalje se nešto i ne sećam, ili ne želim da se sećam. I dan danas me strah da sam je poljubio.
Otad više ne pijem.
Krava.
BMX је шмекерски и има ту линију као кросерица али поника има контру и може да направи пајканца, уз то још има и динамо и онај гепек за седење позади, а то је, морате признати, велика предност.
Питање којим апсолвенти књижевности натерују црвенило на образе а збуњеност у главу новопридошлим бруцошима, нарочито бруцошкињама са села......
Је ли, колегенице, како се правилно ословљава женски хипик?
Konstrukcija koja nam omogućava da nesmetano kažemo upravo ono što, navodno, ne želimo reći.
Ovaj dečko je malo plitak, da ne kažem retardiran.
---
ili ovako.
Питање које упућујемо јебозовној професорки кад каже да данас испитује по дневнику.
Професорка згодна милфуља: Ђаци, данас испитујем по дневнику.
Напаљени ђак: Професорка, а је л' 'оћете од напред или од позади?
Професорка згодна милфуља: Боље од напред, данас се нисам клистирала.
Pitanje koje su nam postavljali roditelji tokom 90-tih koje bu nas ostavljalo u dilemi... Takodje odraz zivotnog standarda u to vreme.
Kada je Bog Adamu podario pišu, dobro je učinio; sa svojim baršunastim visuljkom Adam je po vasceli dan landarao po Rajskom Vrtu i razdragano zapišavao rajsko cveće, drveće i ono treće i ništa nije moglo pomutiti njegovu sreću. Onda je Svevišnji stvorio žene. Tačnije - jednu, zvučnog imena EVA. I prvo što je pomenuta Eva uradila - pre nego što je, naravno, stigla da zajebe stvar sa zmijom – ticala se upravo one stvari koja je Adamu pričinjavala to najveće od svih muških zadovoljstava a tu ne mislim na biološko-enzimsku epilaciju nogu i kurca.
Zbunjen, nezaštićen i iznenađujuće hipnotisan Evinim bujnim poprsjem i još neeksploatisanim žbunićem, Adam je prekinuo žuti mlaz koji je do tada proizvodio, pažljivo otresao svoj ponos i, poput kakvog zeca, poslušno čučnuo kraj jedne sveže iskopane rupčage u zemlji kraj koje je na drvenoj tabli krupnim slovma pisalo “טואלט”.Žmirkajući i dalje u zgodnjikavo rebro koje ga je zadovoljno posmatralo sa visine, Adam je shvatao da se dešava nešto veliko ali šta tačno nije još bio kadar da spozna.
Ubrzo se dogodila i ta čuvena afera “Jabuka” koja je rezultirala Gospodnjom šut-kartom u jednom pravcu i surovim teškim životom kakvim i dan danas poznajemo. Adam je sebi napravio papuče i prijale su mu. I rebro je bilo zadovoljno. I papuče su bile tesne. I danas su. Jebiga.
- MILOVANE, KOLIKO PUTA TREBA DA TI KAŽEM DA PIŠAŠ SEDEĆI??!!
- Ma, jesam, jesam...Možda mi je, ovaj, samo malo kanulo...
Najcesce pitanje mame kad ti sipa supu.
Ниско баждарени алкохоличари,који се никада не трезне.
Једном се напију,па само доливају.
Најрентабилнија група алкохоличара,мало троше,ко јапански аутомобили,само колико да долију.
У посети код другара на селу:
Другар:-Ово је мој ујак,Пера Јапанац.Не обраћај пуно пажњу на њега.Он се напио још '92.
Ти:'92.?
Другар:-Ма,попиздио је кад су нам увели санкције и кад су вратили репрензентацију са европског.
Ти:-Па што му не кажете да је пао Слоба,да нема санкција....
Другар:-Како кад је доливач,а приде и ниско баждарен!
Ти:-Срећа ваша,лак је за одржавање,прави Јапанац.Мало троши,а лепо се носи.
Опција која обичном смртнику гарантује 50 % шансе да сто посто добије ово друго.
Све су узели они који све већ имају.
- Ено Цеце, са' ћу да јој тражим!
- Си луд ?!? Где теби да да?
- Сад ми је прилика да је питам. Солира цело вече.
- Диви оног шабанаџовића што јој шаље цугу цело вече у сепаре. Има вратину ко руднички бик. Најебаћеш, бре.
- Ко рескира тај добија, што би рекао Дел Бој. Идем на све или ништа, брате!
- То ћеш и да добијеш, ако не и нешто више.
Обичне животне ситуацији које нам се дешавају сваки дан, али сваки пут имамо само по једну шансу да их искористимо.
Ја сам се заљубио! Погледај ону девојку, која хода ка нама, не застајкује и земљу не додирује!
-Сад је стартуј или никад!
Pitanje koje ogroman broj ljudi postavi kad vidi blizance, mada većina ne zna šta to znači.
Pitanje koje kurva postavlja klijentu neposredno prije teslačenja.
Ložana neviđena na devojku koja dolazi chryslerom 300c na nastup da nam objasni kako nam novac i materijalna zadovoljstva nisu potrebna je oličenje vrhunskog licemerja.
Na stranu to što u poslednjih mesec dana zaz izlazi i iz slavine kada odvrnemo vodu, i što se na nju lože kako hipsteri ništa manje ni swatke mawe koje bi u praksi za jedne čizmice i kevu rođenu prodale ali zato u teoriji stogo zaz varijanta.
Ja želim ljubav, slobodu i da me na prangiju nabodu :DDD
Vecno pitanje na koje je pravi odgovor oslanjajuci se na ljudska iskustva: bezgresno zaceta kokoska koju je oplodio sveti duh.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.