
Redak ali fatalan zajeb, oličen u pojavi da se dva ortaka slučajno obuku isto (ili gotovo isto) za grad. Naravno, šanse za prilaz suprotnom polu postoje samo ako se nastupa odvojeno, ili ako se naleti na bliznakinje.
M: Hahaha, gle kakvi ste Teofilovići, jeste li vi od istih roditelja il' vam je samo teča isti!?
N: Daj brate, otkud sam znao da će i on da obuče tamne farmerke i belu šulju, i nemoj još i ti da me cimaš, hteo sam da plačem kad nas je neka bakuta startovala za autogram.
Doseljenici u grad koji su došli sa brda, tj. "skotrljali se u grad" zajedno sa kamenjem i sa sobom ponijeli i brdsko planinske manire. Lako ih je pronaći u državnim institucijama i šalterskim službama kako zagorčavaju život normalnom stanovništvu.
Troškovi koji se nama sa sela nameću pre izlaska u grad.
Imam 70 maraka kod sebe. (3500 dinara ). Uh, dobro je ! Da i ja jednom izađem kao hadžija. Radostan sedam u auto i krećem u grad. Imam šta i da vidim. Crvena gori ! Nadajući se da ću stići do benzinske pumpe, kontam da li da sunem 10 ili 20 maraka goriva. Moj Ford stari, troši kao najnoviji Ferari, moram 20 nasuti. U sebi psujem život i oca koji nije hteo da prodamo imanje u ovoj vukojebini, i da se preselimo u grad. Da je tako bilo sada bi mi moglo biti 10 maraka, a ovako moram 20. Jebi ga ! Uzimam telefon da zovnem drugare kad prilikom poziva čujem topao ženski glas : " Preostali iznos na vašem računu nije dovoljan za ovaj poziv. Molimo, dopunite račun " Kupujem 5 maraka dopune, kutiju Marlbora ( ne mogu Drinu pušiti u gradu ), i jedan Orbit, da mi ne smrdi iz usta ako budem prilazio macama. Skoro pa se prepolovi moje stanje u džepu. Ulaz u fensi kub je 10 maraka. Znači ostaje mi još 30. Parkiram se pored puta, palim Marlboro, i pitam se, koji ću kurac u gradu sa 30 maraka. 5 maraka je piće, da se stičćem, štekam... Odustajem ! Skrenem kod Mitra u kafanu, sabijem 4 - 5 Lavova, i idem kući.
Devojka koja se sprema da izađe u grad našminkana, sređena i lepo obučena. Međutim, jedini problem je što je priroda bila nepravedna prema njoj, te se nalazi u invalidskim kolicima.
- Dušo, jel dolaziš u grad?
- Da, evo sad će mama da me dotera.
Skupina muskih i zenskih jedinki kojima je omiljena pesma "S namerom dodjoh u veliki grad"
S namerom dodjoh u veliki grad
ostade za mnom moje rodno mesto
na rastanku majka grlila me dugo
cuvaj se sine i pevaj nam cesto
A ja sam poceo da lutam
ja vise ne znam s kim
vencav'o sam se i razvodio
s produkcijskom kucom velegradskom
Stanov'o sam negde na kraju grada
trosio saletove (zamalo) poslednje pare
gledao sam raskos i srecne ljude
setio se majke i kuce stare ... itd
Izlazak u isti nije kao izlazak u grad ( kafane, diskoteke, žurke, splavovi) , može biti i obična šetnja, cirkanje piva u parku, noćni obilazak parkova, klasična bleja na nekom određeno neodređenom mestu.
01:14
Zvrrr..
Halo?
- Matori, ne spavaš?
Jok, ne spava mi se..
- Ni meni, ajmo do dgra..
Ajde..
Izraz koji se kaze kada nas neko zove u grad, a mi ne zelimo sa istim da izadjemo...
N: e braticu ajde u grad...
J:(brojim pare) brate nemam ni prebijene pare, ne mogu.
N: brate nadji nesto malo, i dam ti ja malo imacemo.
J: (stigao do 1500) brate nemam dinara, a i niko mi nije kuci...
N: Ok nema veze, cujemo se neki dan.
J: Ajde vidimo se
(zovem nekog drugog i s'njim izlazim)
To će vam garantovano baba reći pre izlaska u grad.Uz to naravno ide pola sata priče o štetnosti droge.
baba:sinko gde ides
unuk:idem baba u grad
baba:ne uzimaj ništa od nepoznatih,daće ti onu bombonu sa drogu pa će posle biti jako gadno
unuk:e baba kad bi davali tako te bombone bilo bi lepo, a danas moraš da ih platiš i to 20 evra
baba(pada u nesvest)
Odgovor na pitanje tvog druga koji te je pitao da li je tvoj drugi drug išao u grad ili ti neku pijanku.
-E brate, jel išao Boro u grad sinoć?
-Išao je tako što je gledao jutros Žikinu Šarenicu.
-Auuu, sto posto mu keva saznala za keca...
Keš za cugu pri izlasku u grad.
A: Ajd večeras s nama u grad?
D: Ma, tanak sam nešto s kešom?
A: Ma samo ti dođi, skupiće se neki fond pio, ja imam desetak jevreja, Makiju tetka došla iz Švice i dala mu 50 jevreja, Džoni na kladionici ulovio 30, i dosta.
R: Joj, brate ja više ne mogu pivo piti. U grlu mi stoji piva. Ja bi nešto drugo pio.
M: Kao na primjer?
R: Kako stojimo sa fond pio?
M: Imam jos desetak jevreja i još neku siću!
R: Onda daj nam onda naruči po jednog duplog šetača da presječemo i da bježimo odavde.
Lik koji uplati tiket 2h pre polaska u grad. Sa nadom da ce dobiti na istom i sa istim novcem izaci u grad. I ujedno vratiti ortaku kintu koju je pozajmio predhodne nedelje jer mu nije bio prosao tiket.
U vojnickom zargonu nekadasnji naziv za pripadnike mornarice, od strane ostale vojnicke populacije, koja je imala srecu ili nesrecu da ne sluzi ovaj rod vojske.
Nadimak je potekao iz toga sto se u leto prilikom izlaska u grad, moralo izlaziti u karakteristicnim belim uniformama i onim letecim tanjirom od kape. Naj omrznutija stvar kod jednog mornara, jer je morala biti idealno cista i ispeglana da bi oficir mozda pomislio da ga pusti u grad.
Izlazimo u grad. Jos nismo ni odmakli od pristanista, kad nam u susret idu plavci iz neke raketne. Padaju preki pogledi i pizdarija je na pomolu. A ovi moji jos nervozni, mesec dana pod uzbunom, niko kap alkohola nije okusio. Jedva cekaju da se oduzmu.
-Gde ste duhovi? Neka igranka na groblju kad ste se tako lepo obukli...
Naravno, izbija tuca. Ne zna se ko, pije ko placa. Ali vidis ko je beo, ko je plav, pa znas koga da mlatis.
Epilog...
Mi se vracamo izubijani nazad na brod jer je sve video dezurni sa broda, a one gresnike odvodi vojna murija. Sutradan saznajemo da smo mi imali srece, a oni nisu...
One jadnike jos i murija omlatila, onako usput
Grad u Nemačkoj za koji polovina našeg stanovništva zna po fudbalskom timu iz istoimenog grada problem je u tome što polovina ljudi koji znaju za ovaj grad ne mogu da izgovore njegovo ime kako treba
Lik 1: Eee tebra kakvu sam tekmu juče gledao Hofenhajm Meneglabah
Lik 2: Koja ti je ova druga ekipa ???
Lik 1: Ma brate kako ne znaš za Moneglabah
Lik 2: Ma bre ne znam jbt on
Lik 1: Pa brate oni su ti fudbalska ekipa sa najdužim imenom na slovo M
Lik 2: Ma da se teraš ti u pičku materinu to ti je Borusija iz Menhengladbaha nauči već jednom
Lik 1: Da da brate Borusija Moneoglabeh nisam mogao da upamtim onaj prvi deo imena hvala ti
Tihuana je grad na krajnjem severozapadu Meksika na samoj granici sa SAD sa čije strane granice se nalazi grad San Diego. Između ostalog ovaj grad koji danas ima više od milion stanovnika poznat je po svojim bordelima u kojima su glavni klijenti Amerikanci, koji su to ovekovečili u mnogim svojim filmovima tzv. B kategorije. Otuda se, u žargonu, za nekoga ko se puno oznojio kaže, da se oznojio kao kurva u Tihuani.
A:”Batice, snimi Saleta. Odigrao je jedan basket, a mokar je kao da se tuširao.”
B:”Da brate, oznojio se k’o kurva u Tihuani!”
Grad sa mozda najlepsom klimom u Srbiji. Tzv, `ruza vetrova`, cist vazduh, planina Javor u blizini. Preporucuje se ljudima sa hronicnim zdravstvenim problemima, tipa alergija, astma i sl. da dodju nekih desetak dana na leto ili prolece ovde. E sad, grad kao grad, nema bas mnogo zivota, ali ako zelite bas da se odmorite, naspavate i uzivate u prirodi, dodjite u Ivanjicu.
P.s. ceo zivot zivim u Bg, u Ivanjici sam bio samo na kosarkaskim pripremama!
Naoružan domaćim sirom i kajmakom, nekoliko niskobudžetnih pašteta kupljenih na sniženju u lokalnom marketu, kesom debelih termo-čarapa, odjećom i obućom, natrpranim u putnu torbu tako da nema mjesta ni da se igla provuče, naš junak se zapućuje na put ka velikom gradu. Na rastanku majka, uz suze koje vlaže njeno lice kao izvor Save, prosipa bukal vode za njim, a ćaletu oči blistaju od ponosa.
U džepu ima para tek toliko da može fino da jede i ako mu nešto ostane da može da izvede djevojku u grad. Naravno, kao i većina seoske djece, on nije sin budžovana pa da može da se rasipa. Na nogama nosi kineske Abidas patike kupljene na obližnjoj Arizona pijaci za 20 maraka (oko 1000 dinara) od para koje je ćale zaradio prodavši sijeno. Noseći tešku torbu u, od cijepanja hrastovine, nažuljanim rukama, naš mali čovjek stiže u velelepni grad gdje studira. Stanuje na kraju grada, zabačen od svih dešavanja, jer je kirija dosta manja u odnosu na centar grada. Živi sa nekom gluhom babom s kojom voli da se slatko nasmije i koja mu, tu i tamo, ispeče svoj specijalitet - gurabije.
Marljiv je student, u indeksu je osmica najmanja ocjena, a u društvu je prava legenda. Svi ga vole, cijene i poštuju zbog njegove volje i želje za napretkom. Kod gradskih djevojaka, koje su navikle na materijalizam, slabije prolazi, ali na svu sreću, kolegice seljančice, koje namirišu njegove feromone na kilometar, hrle mu u zagrljaj. Veoma često, ljudi kao naš junak, uskoro postaju velike ličnosti, asistenti, profesori ili pak doktori.
A zna se desiti da seljak prvi put vidi grad, pa se izgubi u njemu k'o Hadžira u grahu, pa poslije pjeva onu Šabanovu: "S namerom dođoh u veliki grad".
Od autobuske pa dole. Divlji zapad. Mesto gde se burek jede u ''pola 'leb''. Mesto gde pitanje ' Jel ima neki problem?' znači da problem bez obzira na negativan odgovor postoji. Mesto gde 'Pa aj će ti ga rešimo problem' predstavlja radikalno rešenje istog. Mesto gde svaka ulica ima svoj cirkular. Mesto gde će te prebiti desetorica istovremeno i biti jako zbunjeni ako ne ideš 'od kuću do kuću' da se svetiš pojedinačno. Mesto gde te frizer zove 'komšo' i 'brače' i zna samo 2 frizure 'tarzanku' i 'jebi kevu sa strane, gore ispoštuj'. Mesto gde se posle teretane mahinalno pipaš za sisu da vidiš 'rasne li'. Mesto gde pitanje 'Što je bilo be' uopšte ne zahteva odgovor šta je u stvari bilo.Mesto koje nema nijedan kafić (Djurina puNpa se ne računa). Mesto gde se kuneš rečima 'Da ne'am majku u pičku'. Kraj čiji pripadnici u grad idu 'čoporativno'.Mesto gde postoje ispraćaji za civilno služenje vojnog roka. Ne, to nije Durlan, nije ni mini Zemun. To je DV. Kraj koji volim.
Grad u jugoistočnoj Srbiji, poznat po svom karakterističnom dijalektu, Pirotskim ćilimima, fabrici Tigar, kugli sladoleda od 3 dinara...stanovnicima koji su toliko škrti da od njih ne možeš dobiti ni sidu.
Sin Piroćanac pita si tatka : Tatoo, daj mi 300 dinara za grad??
Tatko : A sine?? Kolko?? 200?? Ma šta će ti 100 dinara be...
Cesta reakcija tinejdzera na pitanje "HOCES U GRAD" a kada znaju da ih roditelji nece pustiti.
Milan- Marko ae u grad veceras,ide ceeeeeeeelo nase drustvo,napokon smo se svi skupili.
Marko- Jao stvarno bih hteo nego idem kod brata veceras.
Milan- Kod kog brata?
Marko- Pa kod onoga sto je prosli put bio sa nama u gradu,ono kad sam se napio(pa u sebi-kad su me kaznili)
Milan-AAAAA pa uzeo je njemu Dusan broj prosli put i zvao ga,ide i on sa nama.
Marko-Iiii ooooon ide???Auuuuu onda sam pogresno razumeo roditelje mora da idemo kod drugog brata.
Milan-Ti sa roditeljima ides kod brata???
Marko-Ma ne onda mora da idemo kod bratanca mog malog,sigurno je to.
Milan-Kakvog bre bratanca,ne lupaj nemas ti to.Ajde bre sa nama u grad.
Marko-Jao hteo bih nego se sutra isto rano mnogo budim pa moram da se naspavam.
Milan-Mora SAMO da se umre,zato ne lupaj nego polazis sa nama.
Marko-AAAAA ovaj grip sto vlada, danas me nesto grlo bolelo pa ne bih da rizikujem da se razbolim ili sto je jos gore da vas razbolim.
Milan-Ma ako treba svi ce da lezimo u bolnici samo ti ides sa nama.
Marko-A brate ja nemam pare da izadjem i veceras.
Milan-Ajde ajde mi cemo da ti damo nista se ne brini.
(u pozadini se cuje ocev glas)
Otac-MARKO SPUSTAJ SLUSALICU KAZNJEN SI!!!!!!!!
Marko-E evo zove me otac na kraju idem kod babe i dede u selo i nisam tu mesec dana,zvacu te kad dodjem.
Quito- Glavni grad Ekvadora, države u Južnoj Americi. Zbog svog "smešnog" imena predmet prikrivenog podsmeha među učenicima sedmog razreda, koji su, barem u moje vreme, tek tada ulazili u otkrivanje misterije posedovanja nečega što se slično zove.
Pored Kita, popularna su bila i ostrva Kurija-murija u Adenskom zalivu, pa oblast Kurdistan i stanovnici Kurdi, vrh Rudnika zvani Veliki Šturac i vazda smešna Tunguzija.
Nastavnica: 'Ajde ti nama Miloše reci glavni grad Brazila.
Miloš: Hmmm Buenos.......Brazilija!
Nastavnica: hmmm praviću se da nisam čula ono prvo, a Ekvadora?
Miloš: Pa...ovaj...kako da kažem...Kito.
( opšti smeh u razredu )
Nastavnica: Tišina! Šta je smešno? 'Ajde nađi Kito na karti.
Miloš ( vidno preznojen prilazi karti i počinje da pretražuje poput komandosa ): Pa Kito je.....
Dežurni šaljivdžija: Odmah pored Tunguzije, malo ispred nje!
( ponovo opšti smeh, čas se otrže kontroli i sledi 10-ominutna govorancija o tome kako nije lepo dobacivati i kako ništa nije smešno )
U međuvremenu zvoni i Miloš, sav srećan što se izvukao, poljubio bi i Kito i Tunguziju, samo kad bi znao gde su na karti...
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.