
U vojnickom zargonu nekadasnji naziv za pripadnike mornarice, od strane ostale vojnicke populacije, koja je imala srecu ili nesrecu da ne sluzi ovaj rod vojske.
Nadimak je potekao iz toga sto se u leto prilikom izlaska u grad, moralo izlaziti u karakteristicnim belim uniformama i onim letecim tanjirom od kape. Naj omrznutija stvar kod jednog mornara, jer je morala biti idealno cista i ispeglana da bi oficir mozda pomislio da ga pusti u grad.
Izlazimo u grad. Jos nismo ni odmakli od pristanista, kad nam u susret idu plavci iz neke raketne. Padaju preki pogledi i pizdarija je na pomolu. A ovi moji jos nervozni, mesec dana pod uzbunom, niko kap alkohola nije okusio. Jedva cekaju da se oduzmu.
-Gde ste duhovi? Neka igranka na groblju kad ste se tako lepo obukli...
Naravno, izbija tuca. Ne zna se ko, pije ko placa. Ali vidis ko je beo, ko je plav, pa znas koga da mlatis.
Epilog...
Mi se vracamo izubijani nazad na brod jer je sve video dezurni sa broda, a one gresnike odvodi vojna murija. Sutradan saznajemo da smo mi imali srece, a oni nisu...
One jadnike jos i murija omlatila, onako usput
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.