
Troškovi koji se nama sa sela nameću pre izlaska u grad.
Imam 70 maraka kod sebe. (3500 dinara ). Uh, dobro je ! Da i ja jednom izađem kao hadžija. Radostan sedam u auto i krećem u grad. Imam šta i da vidim. Crvena gori ! Nadajući se da ću stići do benzinske pumpe, kontam da li da sunem 10 ili 20 maraka goriva. Moj Ford stari, troši kao najnoviji Ferari, moram 20 nasuti. U sebi psujem život i oca koji nije hteo da prodamo imanje u ovoj vukojebini, i da se preselimo u grad. Da je tako bilo sada bi mi moglo biti 10 maraka, a ovako moram 20. Jebi ga ! Uzimam telefon da zovnem drugare kad prilikom poziva čujem topao ženski glas : " Preostali iznos na vašem računu nije dovoljan za ovaj poziv. Molimo, dopunite račun " Kupujem 5 maraka dopune, kutiju Marlbora ( ne mogu Drinu pušiti u gradu ), i jedan Orbit, da mi ne smrdi iz usta ako budem prilazio macama. Skoro pa se prepolovi moje stanje u džepu. Ulaz u fensi kub je 10 maraka. Znači ostaje mi još 30. Parkiram se pored puta, palim Marlboro, i pitam se, koji ću kurac u gradu sa 30 maraka. 5 maraka je piće, da se stičćem, štekam... Odustajem ! Skrenem kod Mitra u kafanu, sabijem 4 - 5 Lavova, i idem kući.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.