Sve je to lepo, šareno, zanimljivo i ubedljivo, al' važi kraće od roka trajanja svežih šampinjona. Danas je jedna država, sutra ih je petnaest. Danas jedno ime, sutra treće. Danas je "bivša", sutra je "sadašnja", prekosutra je nema. Jebeni atlas. Ne možeš važeći ni mlađem bratu da daš na korišćenje jer će da okine geografiju na keca.
- Ko bre? Đole?! S ti normalan, pa taj ti je k'o onaj atlas sveta, danas piše jedno, sutra piše drugo, zajebi ti njega dok još imaš para i iskuliraj na vreme.
- Eeee sine... znaš li ti da je tu bila jedna jedina država sa dva'es' i kusur miliona stanovnika? Eeej bre! Sila! A danas, vidi - šareni se k'o ringišpil, nema jedne cele i normalne države... pu!
- Znam ćale, učili smo iz istorije o...
- Znaš ti moj kurac! Na učenje!
Izraz koji se koristi uglavnom za probirljivu decu, koja odbijaju da pojedu bilo šta što je zeleno, skuvano i sl.
Marko, već pola sata jede čorbu.
Mama: Ajde, Marko, pojedi više to pa da operem sudove, svi smo već završili.
Marko: Boli me duša, ne mogu da jedem.
Mama: Ma, pojedi to više, ne mogu da te gledam kako siluješ tu čorbu. Ajde, pojedi!
Posle deset minuta, čorba je i dalje u tanjiru.
Mama: Ajde, beži u sobu, da te ne vidim, zaboravio si zašto si za stolom!
Јаз у годинама сликовито представљен јазом унутар путничке кабине аутомобила.
" Си чуо ти за бруку?"
" Какву бруку?"
" Сцена брате! Уставише саобраћајци пре неки дан Мићка, са девојком..."
" Оном малецном? Јеботе, никад ми неће бити јасно како може бити клинком. Па мала нема ни..."
" Ма чекај, да завршим! Уставише га конташ, и, написаше му две казне! Једну за прекорачење брзине, и, пази сад...написали му казну што вози дете на предњем седишту!!!"
" Лажеш!?"
" Мајкеми! Мала морала одмах прећи позади!"
" Не верујем! Значи, не верујем! А фино сам му рекао! Немој!"
" Ја контам да је и добро прошао. Шта би пандури рекли кад би знали да он то јебе?"
Пензионерке схватите већ једном да је Кркобабић само презиме!
Ono što nam kažu kada stvarno jeste smešno.
Odgovor na nečiju konstataciju: Vlada će pasti.
Коментар неупућене будале кад му кажеш да студираш српски. Неупућена будала мисли да знати српски подразумева само да знаш речи (граматика и правопис су категорије које су одавно отписане) и да је тај факс губљење времена. Зато је толико разочаран што ниси студент неког језика који нико не зна, попут енглеског, шпанског. Или турског.
- Шта си уписала?
- Филолошки.
- Ааа, баш лепо, а који језик?
- Српски.
- Али већ знаш српски
- Добро, знам га, знаш га и ти. Наброј ми онда све категорије одступања од промене Л у О.
- .......
- Ћутимо..
Тужна констатација да је неко време, које нам делује јако блиско, заправо давно прошло. Време лети, а да ми то не осећамо.
- Последњи пут смо били прваци света сада већ давне 2002. године.
- Ау брате. Био сам шести разред, имао сам сутра ујутру писмени из српског. Свега се сећам као да је јуче било.
Da je ljubav surova, vecina nas je vec mogla da iskusi i shvati, a evo jednog od mnogobrojnih primera:
"Beše to jedne davne novembarske, hladne, kisne noci, ponoć samo sto je prosla, a ja se umoran šetam mračnim, mokrim ulicama ovog malog, dosadnog grada, dok mi hladni vetrovi zapahnjavaše umorne, od starosti nastale bore po suvom, opustenom, ne obrijanom licu... Odjednom, u jednoj dalekoj, zabacenoj ulici grada, slucajno spazih dobro poznatu, mesečinom obasjanu siluetu, sada već pomalo ostarele žene, kako tumara sama, pustim, ne osvetljenim ulicama... Pridjoh, malo bolje pogledah njeno senkom zamračeno lice, i kroz šapat progovorih njeno ime. Tada, kao reka što dalekim gorama pustih, hladnih, snežnih planina tiho žubori, suza se lagano sli niz moje lice, i tada, spojiše nam se usne, i ta dva, ostarela, umorna tela se stopiše u jedno! Beše to Vera, devojka zbog koje celoga života nisam voleo, devojka koja me je očaranog njenom lepotom napustila, i otišla daleko, u nepoznatom pravcu, još kada ni punih dvadeset imali nismo... Pozvah je kod mene, da uz stari, dobri, gorki ukus pelinkovca popričamo o životima, koje zapravo oboje ni ne imasmo zbog one jedne tužne, oktobarske noći davne '72... Tada, uz tihu muziku, prešli smo na krevet, i uz lagane, nama oboma poznate pokrete skinuh joj odeću, a zatim i jednim laganim pokretom ruke i brus... Pokrili smo se, i radili to cele noći, bez prekida, na razne načine... I ljubav, koju smo te noći osetili jedno prema drugome, ta strast, požuda, te emocije, nikada u postojanju čovečijem zabeležene nisu!
A onda, u sam cik zore, dok još ni prvi petlovi zakukurikali nisu, ona je, tiho, napustila moj krevet, sobu, kucu, život... I OSTAVILA OTVOREN PROZOR 'BEM JE 'USTA SVE ME UBI PROMAJA ZA'VRAT!
Šala na račun komšije koji ponovo kosi travu po dvorištu.
Prvo što će te pitati sedmogodišnjak kada vidi da držiš mobilni telefon.
Odjeb čovjeka koga su upravo izdžeparili, ciganima koji prose po ulici.
Izraz koji se odnosi na majku neke izrazito nekorisne, dosadne, promašene osobe. Često se koristi i u prvom licu.
Tehnološki hendikepirana osoba kojoj su uskraćeni širom sveta dostupni dečiji nestašluci.
-Šunsuke zašto kasniš na čas?
-Voz je kasnio.
-Da je voz kasnio javili bi na vestima. Evo ti neopravdani.
-Šunsuke zašto kasniš na čas?
-Bio je neki štrajk u centru grada.
-Štrajk se nije održao u Tokiju od 1912. godine. Evo ti neopravdani.
-Šunsuke zašto nisi uradio domaći?
-Robot-kućna pomoćnica mi ga je pocepala.
-Koju marku robota-pomoćnice imaš?
-Tošiba.
-Znači lažeš,Tošibini roboti imaju savršen softver. Evo ti kec.
-Šunsuke zašto si na tabli napisao da direktorka ima veliko dupe?
-Nisam ja i ne znam ko je.
-Znamo da si ti, tabla je prepoznala tvoj rukopis. Evo ti ukor.
Pomisao koja prođe kroz glavu svim rusofilima na pomisao da će Medvedev da ode iz Beograda.
Sedi u sobi koja počinje da mu liči na mišju rupu i čini mu se pregolema. Sutra, koje nije očekivao je tu. Mislio je lako će, ali kurac. Juče je delovalo lako. Ma nije on ni mislio o tome. Ne bi ni sada, ali debelo kuburi sa samopouzdanjem.
Samo želi da mu se vrati ravnodušnost.
Vraća se sa fakulteta. Saznao je da je pao ispit, samim tim i godinu. Kako svojima da kaže da jedinu svoju obavezu nije ispunio, dok oni prebrojavaju žuljeve na rukama od motike da se razonode.
Gleda na telefon. Nije poslala poruku. Kučka, boli je kurac za njega! Lupa mu srce. Žao mu je što je to rekao. Ali kako ga se ne seti?
Opet ga boli glava. Često ga boli.
Kiša? Maločas je bilo sunčano! Kako nije video oblake?
Pljušti, sav je mokar. Pored njega stoji neka otmena gospođa u bundi, za sobom vuklja psa.
Jednog od onih modnih pasa. Sa frizurom, pedikirom, manikirom...
I pas ima jebenu KABANICU!! On kisne, ali pas IMA KABANICU! Kako bi šutnuo tu džukelu pod auto!
Ali, nije pas kriv? Jadna džukela ništa ne zna. Ali, nije ni jadna! On je jadan...
Što više razmišlja, to shvata da nula ima veću vrednost.
Samo da one glavobolje nisu opasne.
Do sada je bilo sivo. Više nije. Prošarano je i crnim.
Криминални ум (контрадикцио ин адјекто) који замишља да ће лакше измислити већ некакво решење кад буде гоњен и прикљештен на основу кривичног дела или било каквог недела, неголи сада док се још не зна ни да он постоји на свету.
Пример 1:
А: Јао види трафика! Ајд је опљачкамо.
Б: Не знам, нисмо то никад радили...
А: Сад ми паре требају!!
Б: Ако нас увате?...
А: Смислићу већ нешто...
В: Ајде момци овамо, пружи руке...
А: Како сте нас тако брзо нашли?
В: Хе, па шта ти мислиш? Мора и полиција да заради плату. Ви нам пуните бувару.
Пример 2:
А: Пошто нам кило пиринџа?
Б: 145, газда.
А: Ај подигни на 200, рат је...
Б. Али сав се ужего, газда, кесе да прсну...
А: Смислићу нешто, само дизај.
В: Мандатна казна, и да почистите ово зрневље и уклоните све мишеве и врапце и све ово са истеклим роком трајања да се хигијенски уништи.
1.Važne odluke je ponekada dobro ne doneti odmah,već malo bolje razmisliti o njima,kada se strasti smire.Bolje je da odluka bude produkt razmišljanja nego rezultat uzburkanih osećanja.
2.Tokom dana ljudski organizam se opterećuje na razne načine,tako da se umara i opada sposobnost donošenja odluka.Zato je dobro važne odluke ne donositi uveče već ujutru kada je organizam svež.
Pretpostavljaš da se nalaziš u nekom lokalu sa ljudima koje možda poznaješ.Zbog količine omamljujućih sredstava u sebi nisi baš siguran ni gde si ni sa kim si,a takođe ni koordinacija pokreta ti nije baš najbolja.Razmišljaš da li si u stanju da ideš kući,gde je to uopšte i kako da to izvedeš.Onda se setiš izreke "Jutro je pametnije od večeri",i odluku ostaviš za kasnije.
Kada otvoriš oči nalaziš se u svojoj sobi,u svom krevetu.Pokušavaš da dohvatiš telefon i razmišljaš koga da pozoveš da se raspitaš o tome otkuda ti tu?
Jutro je pametnije od večeri.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.