
Pohvala koja se upućuje nakon odlično obavljenog posla, retko izgovarana od osobe mlađe od 65 godina.
Moja baba (meni): U sine, baš si sredio kuću, mo'š da se ženiš!
-
Moja baba (komšinici): Jovana, kafu spremaš tako da se mo'š udaješ!
Kulturniji način da igrač kaže jebe mi se. Prava kulijana. Živeti život u laganeze stilu. Moto iskusnih šmekera koji znaju da stvari kad tad same legnu na mesto. Naravno, koliki god da si Bogotac, moraš da imaš i neku vezu.
-Motika brate, sredio sam nam neki hors, pali makinu i furamo u Zemun.
-Polako batice, šta si se navrzo. Imam još pola rogonje, a znaš da je mlako pivo ko pornić na radiju.
-Diži se bre, prodaće robu nekome drugome, liku je frka za pare.
-Opušteno batice, nek se krčka. Kad mu dogori do noktiju, cimaće on nas.
To se upucuje uglavnom osobama sa kojima se nikada ne biste druzili i dop je jedini uslov.A posto ste i vi govna,niko,pa cak i da je vece govno od vas,se ne bi navuk'o na dop.
Izreka koju su mnogi studenti pogrešno shvatili.
Deviza sljama covecanstva. Jebe mu se kako je ostalim ljudima, bitno je da je njemu dobro, da on ima a pri tome ocekuje da ga ostali shvate, da mu se dive i da budu u sluzbi njegove devize.
Biti maksimalno upadljiv kada se nadješ u tudjoj sredini do te mere da ljudi i ne pomišljaju da si stranac. Ponašati se kao da ti je to mesto ćaćevina i da si tu od rodjenja. Samo bahato torima, ti si nekrunisani princ grada, za tebe nema barijera i svaka je riba tvoja. Kad si u Jagodini ponašaj se kao da ti je Palma stric a kad si u Banjaluci kao da ti je stari sa Dodikom na "Kako žena, djeca!?!". Neupadljivost je za jajare i kukavice. To je uglavnom izvodljivo u većim sredinama, jer u malom mestu se sve zna pa možeš lagano da udariš nekog nosom u lakat.
- Gledaj ove bosanćerose ala su se nakotili po Beogradu.
- Boro šta kenjaš ti ?
- Šta šta kenjam ?!? Uništiše nam grad sa svojim seljaklukom, sve smrdi.
- Pa odakle si ti došao čobane jedan Romanijski ?
- Dobro bre Mika, ja ovde znam reda i izgradio sam ime.
- Jes, uvalio se u stranku ko i ja i sad si ministrov vozač.
- I to je nešto.
- Aj ne seri i stavljaj rotaciju, sad će semafori. Mrzi me da čekam.
- To buraz, kad si u Rimu ponašaj se kao da si Toti.
Krajni stadijum pospanosti, mnogo gore od pijanstva. Manifestuje se lluljuškanjem, stalnim zevanjem, nepovezanim i nerazumljivim rečenicama. Neretko i situacija u kojoj neizmerno pokušavate da ubedite partnera/cimera/rođaka da ne dosađuje svojim zanimljivostima koje su doživeli u toku dana.
- E, znaš šta mi se danas dogodilo?
- Pičke, krem, ajd polazi. Vaaahhhhh! Šta si rekao?
- Danas mi se nešto dogodilo.
- Ne znam i ne zanima me.
- A što?!
- Ne mogu da slušam tebe i da gledam krem i mazim perje u isto vreme.
- Šta pričaš??
- Sklapa mi se dupe koliko mi se spava a kamoli oči. Razumeš sad??
Ime koje se vrlo često daje ženskoj deci.
(subota veče)
- Kako se zoveš?
- Imam dečka!
Спасти се од параноје и... аааа јебу се а мене не зову ! Углавном, наћи излаза из чемера и јада живота у који си упао јер.... курве мени не дају, а јебу се свима осталима ! Суочити се са самим собом и схватити... протраћио сам живот ! Пробати да савладаш своје страхове и... ФОРЕВЕР АЛОУН ! Друштвена апатија у коју западнеш... да ли да се убијем ко пичка таблетама или кобејнујем ? Док се не извучеш нема излаза за тебе... живећу ко скитница испод Бранковог и воајерисати на парове док се јебу у шумици код музеја !
Misao kojom se vode radnici sa višegodišnjim stažom. Sa posla svaki put treba doći u isto vreme, bio štrajk, suša, državni praznik ili 5. oktobar.
Razlog je jednostavan i ima dvojako obrazloženje. Prvo, ako dođeš pre ili posle žena će da te pita ili gde si bio do sad ili zašto si pobegao ranije. Drugo, ako dođeš ranije možeš suprugu da zatekneš kako radi nešto što ne treba. Ne treba kvariti, što se ne sazna, nije se ni dogodilo.
-Vukašine! Hajdemo, rekao šef da smo slobodni, sinu mu prvi rođendan!
-Neka, neka, ostaću ja do pola 4, moram da isečem šper ploču.
-Kakav si čovek, samo bi da radiš, umrećeš od napora!
-Nema veze, bar imam dugotrajan brak, he he, 'ajd uzdravlje.
Verbatim, Maksel, Prinko sa velikim flomasterom napisanim Miks preko celog.
Ne znate odakle vam, al' kroz maglu se sećate da vam ga je doneo drugar, a njemu je dao Đole sa Zvezdare, a njemu Giga iz Zemuna jer su išli zajedno u školu.
Sadrži par foldera narodnjaka, slike nekih ljudi, jedan folder sa *ne znam možda sam i ja nekad bzbz zlostavljao*,*ima pacovi 4 kile komad ko zec*,*aluminijum! MARINIJA* i folder sa hiljadu pornića od 12 sekundi. Bez kutije. Stavljate ga u cd-rom 4 godine posle, kada tražite drajver za grafičku negde po fijokama.
Modernizovana verzija ko kosi a ko vodu nosi usmjerena na porodično uređenje. Preko nje se ukazuje na nivo hijerarhije koja postoji u fundamentalnoj društvenoj jedinki. U ovoj formi uključeni su i novi podskupovi onoga šta se sve danas zove porodica/civilna unija, tako da se u izrazu mogu pronaći svi, od holandskih gejeva pa do haremske unije Maoče Donje.
- Matori, ja sam gladna!
- Drago mi je Gladna, ja sam Milovan. Imaš mater u kujini, njoj to pričaj.
- A jooooj, a baš sam gladna, a ti praviš onaj pirinač za prste polizati. Šta kažeš, tajo!
- Radisava, dolazi der ovamo!
- Šta je bilo, šta se dereš?!
- Idi der obuci one haltere što imaju na tavanu, one iz mladosti. I dok to radiš, nazovi si dragu gospođu mamicu i reci joj da dođe kod nas i da usput upali svijeću pokojnoj ti babi Milici.
- Šta te to odjednom spopalo, Milovane dragi?
- Pa ima sad svima sistematski da vam jebem mater, počev od tvoje ćerke. Čovjek jednom eksperimentiše sa Kublaj Kan rižotom u umaku od račića i vi odma' mislite da sam ja neki Džejmi Oliver iz fast fud industrije. Od sad u ovoj kući ima da se zna ko se brije a ko se depilira, sunce li vam jebem žarko.
"Nemam sutra obaveza" na filozofski način.
- Odo' na spavanje.
- Pa ponesi telefon, što ga ostavljaš ovde?
- Neka ga, sutra je nedelja, nije mi potreban alarm, ima da spavam dok se ne probudim.
Shodno uvreženom verovanju da su roditelji svetinja, majku mi ne diraj, nema veze što me bila ko vola u kupusu i razvila kod mene Edipov kompleks, a ćaleta isto štujem ko Boga, iako je mislio da umesto sina ima blizance, jer je bio naroljan većinu mog detinjstva. E ako on ne može da mi se dere, nećeš ni ti, ti jasno to bre a????
- KOJI KURAC OSTAVLJAŠ PRLJAVE ČARAPE PO STANU, RETARDU JEBENI O MAJKO SVETA ZA KOGA SAM SE JA UDALA
- Vidi, draga, ja tebe stvrno volim, ali MENI SE MOJ ROĐENI OTAC NE DERE, PA NEĆEŠ NI TI, JE L' TI JASNO TO ili da te uverim jednim krošeom?
Drugi izraz za "veži pojas".
- Pali brzo makinu, kasnimo u diskoteku.
- Ma nema frke, krećem ja čim se ti ogrneš sa pet 'iljade. Neću da pare koje sam namenio za flasu Džeka dam muriji.
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Popularna poštapalica među decom. Izmislio je neki pacifista, kao najbolji način da se prekine nasilje izazvano tenzijom među polovima.
U poslednje vreme i na većoj razmeri, može slobodno da se primeni na novonastale nacije iz balkanskih ratova devedesetih i njihovu uzajamnu ljubav izraženu davanjem najviših ocena koje upućuju jedni drugima na takmičenju za Pesmu Evrovizije, poput dunutih poljubaca...
-A ćuj stari, kak je ful dobra on pjesma od Marije Šerifović, ne? 12 poena!
Takmičenje u lepoti, na kojem se nikada ne pojavljuju konkurentkinje sa Marsa, Jupitera, Venere i drugih planeta iz ili izvan našeg Sunčevog sistema.
Nije utvrđeno da li ga bojkotuju, ili su jednostavno neobaveštene.
Posprdna rima cinične motivacije i maltene savršen nije-nego na ono čuveno "Mi smo samo dobri drugovi" proseravanje rendom lika i likuše, koje će čak i na samo naznaku pitanja "o prirodi njihovog zajedničkog provodjenja vremena", poput refrena iz rendom njanjave baladice Govnara od Panonije oboje vrteti gotovo do imbecilnosti...ili, barem, dok im ne poverujete.
Jer - njih dvoje se zajedno šetaju, uče Metodologiju 2, menjaju mirišljave sličice JK, hrane njegovog kunića utorkom (nije metafora za seks; prim.prev.), piju kafu na njenoj terasi u Blokovima...ali se među njima iz do objave ovog teksta javnosti nepoznatih razloga još nije desila ta toliko očekivana razmena telesnih tečnosti (jeste metafora za seks). Mis'im - zašto bi, koj moj, inače toliko blejali đuture???
Pitanje postavljaju pretežno muški zagovornici teze da "muškarac i žena nikada ne mogu biti samo dobri prijatelji...sem ukoliko je jedno od njih gej", dok odgovor pružaju najčešće ženski protagonisti ljudskih kompleksa, doduše reči bez ali zato dobro na'ranjene sopstvene nesigurnosti dahtanjem ovih gore.
Kako li je sve počelo, pitam se...
Edenski Vrt, par dana posle Adamove operacije na rebru...
- Pomaže Bog, Adame!
- Hmm, stvarno ne znam kako da ti odgovorim na to, Oče...
- Hehe, moraćemo onda nešto pod hitno da preduzmemo povodom tvog smisla za humor, momče! Uostalom, nisam zbog toga ni sišao dole, nego...Kako napreduješ sa Evom, hehe? Kako ti se dopada, a?
- Uuu, super je, Oče, za kratko vreme smo postali baš dobri drugovi!
- Ehehe, pa to mi je i bila namera...Neke aktivnosti zajedno, nešto?
- Kako da ne! Skupljamo zajedno plodove, hranimo mog kunića i njenu zlatnu ribicu, dobacujemo se sa kokosom, trčimo kroz šljivike i livade...pre neki dan smo napravili šator od listova banane...i tako.
- Znači "mi se šetamo al' se ne rešetamo" fazon?
- Molim?
- Opalim te golim. Slušaj, debilu prepotopni: ja ti nisam uzeo jedno rebro da bi ti sa njim posle igrao monopol ili lovio paukove plastelinom po komšiluku. Žensko je, jebemumiša, zar nemaš ništa uzbudljivije s njom da radiš?!
- Pa, ima ta tura po rajačkim pimnicama pa sam mislio da...
- A vuk je pritom već odavno bacio oko na nju, vidim ga kako se noću mota oko vrta dok ti gledaš mrtvi "Grejs Anatomi". O implikacijama tog genetskog inženjeringa ne želim ni da razmišljam, pa te molim da prestaneš da drkaš onu stvar i upotr...
- Da prestanem šta da šta??
- Jebeno svemu moram da te učim...Ajde, gledaj tamo...
- Gde da gled...:RK!: Aaaaaa, pa to booooliiii!!!
- E tako ćeš ti sutra Evi...samo u nižu od dve rupe, hehe.
Kažemo kada nivo urina predje sve moguće granice pa počnemo da haluciniramo da nam se ustvari sere.
A ponekad nam se zaista i sere u isto vreme.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.