
Izraz koji se koristi da opiše posledice nečije gluposti. On on gotovine pravi veresiju.
Glavni moto većine prostitutki.
Ne možete da pijete ili uzimate robu na crtu.
Natpis koji i danas možete da vidite kako rukom ispisan, još od Drugog svetskog rata visi na zidu starih beogradskih zanatlijskih radnjica - obućari, tašneri.
Nekako zanimljiviji način da se saopšti nekome da ništa nema na veresiju, ni vazduh.
"Čast svakome, veresija nikome" u poslovnom rečniku žigola.
Veresija u razvijenim zemljama.
To vam je 32 evra!
-Stavi mi na Vizu!
Foliranje da je gotova stvar još uvek veresija.
Novinar: Gospodine predsedniče, kad ćete dati mandat gospodinu Vučiću?
Toma: A otkud vama da ću njemu dati mandat?
Narodski izraz za prodavnicu. Svojstven mu je mali prostor, kupovina na veresiju i zvončići koji nagoveštavaju ulazak mušterije.
-Sine, 'ajde skokni do dućana po cigare.
.............................
-Što sam sad video dobru pičoku u onom dućanu zdrave hrane!
.............................
-Hoćemo li do dućana po pivo?
Не буквално изградити кућу од папира, већ узети кредит, мало позајмити од неког... Скрпити од некуд.
Скоцкати се. Задужити се. Узети новац на меницу.
Почети живот испочетка. У новој кућици. Једноставно, сленг се користи за некога ко жели да се скраси. Али под вересијом.
- Је ли, Стано? Где је Жика из потока? Нисам га видео још од летос.
- А ти не знаш!? Он је, што се каже, покрио кућу хартијом. Дигао кредит, позајмио мало од другова и скрасио се човек. Ено, жена му здрава, дете чило-вуче га за браду. Почео нов живот, шта ћеш...
Veresija. Dug. Izraz se obično koristi u lokalnim kafanama, nezaposlenost je velika pa je teško izvući mesec od socijalke do socijalke. Alkohol na đendo ne dobija svako, to se mora zaslužiti. Moraju prođi godine i godine uništavanja jetre da bi se došlo do tog nivoa. Ko ostvari pravo na đendo došao je do maksimuma u omiljenoj mu kafani, nema više mesta za napredak. Promeni kafanu i ostavi za sobom ožalošćenog vlasnika, lokalne drinkere i dug.
Drinker: Mico, ajd' natoči još jednu, po mogućnosti na đendo, nemam sad da ti platim.
Mica: M'rš bre u pizdu materinu, tek dve godine dolaziš ,a već bi na đendo. Izlazi van i ne vraćaj se dok penzija ne legne !
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Drinker: Mico daj mi samo čašu vode, popio bi i pivo al' nemam da ti platim
Mica: Ma popij pivo, dolaziš mi još od osamdestšeste, daću ti na đendo pa ćeš platiti kad stigne socijalka.
Drinker ( Nakon što popije pivo ) : Hvala lepo i doviđenja, vidimo se u nekom drugom univerzumu !
Prodavnica koja se nalazi od prilike negde u pički materinoj. Kada udjete unutra vas čeka maloletna , priglupa prodavačica ili ružna, debela matorka; takodje priglupa. Budući da nemaju kasu vaš račun ne možete dobiti. Za uzvrat mogu da vam pokažu račun na digitronu (samim tim se i hvale da znaju da računaju). Ako kojim slučajem naletite na neku noviju prodavnicu, sa fiskalnom kasom, onda ih mrzi da kucaju račun.
Što se tiče proizvoda, možete naći: -Sladoled Izi i mačo od kafe, a u nekim slučajevima i onaj sladoled od vanile u obliku teniske loptice; Zatim sok od paradajza kom je istekao rok pre dve godine; Hleb od juče; Koka kolu sa deda mrazom od prošle godine.....
Naravno svi rokovi na gore navedenim proizvodima se apdejtuju niskobudzetnim flomasterom.
Ali ona ima i boljih strana : veresija, otvarač za pivo na ulaznim vratima, okrugla cena...
Loše ti je, osećaš se kao slina, nude te svim mogućim jelima i slatkišima, a pri samoj pomisli na hranu želudac krene da igra lambadu. A kad se oporaviš, sve se vraća na staro-živeo pasulj!
-Sine, je l' hoćeš smoki, čips, banane, kivi, jagnjeće pečenje, sarme sa pavlakom,punjenu pljeskavicu, jafu, milku sa jagodom, pistaće, dimljeni suvi vrat, mandarine i kutiju krem bananica?
-Aaaaa, marš bre! Izlazi iz sobe i daj lavor...
...nekoliko dana kasnije...
-Mama, one banane od pre neki dan, je l' bi mogla da trkneš do prodavnice?
-Je l' si normalan, bre, ti? Znaš li kolika je veresija? Ne može, jedi jabuke.
Nekad poznat samo kao stolnjak, taj jedini, koji se prebacivao preko kafanskog gvozdenog stola sa jezerima od rdje tamo gde se farba sljuštila gubeći bitku trenja sa dnom pivske boce.
Danas opisuje muškarčiće, njihov izgled i delovanje. To su oni kojima je djetinjstvo dalo da slušajući priče lažljivih ispičutura stvaraju sliku o sebi. Sada, neki kao deo odrastanja, drugi kao prolaz kroz krizu, treći kao sopstvenost, pod kariranim stolnjakom, kao fasadom, kriju svoje kratke noge zbog svojih nedosanjanih snova, suludih ideja, propuštenih šansi; Ponajviše zbog gorkih kušanja neuspeha, koji ne žele ponovo gristi. Neuspeh grizeš i pljuneš, ili te grize dok trneš, dok truneš stazama nametnutnih izbora. Čuli su priče, ali je lakše ne verovati u njih.
Tutnje kroz te nove stare kafane, slušaju ljude koji im lakim rimama povladjuju. Dižu ruke i zatvaraju oči, dok im godine teku kao sati, a veresija u gazdinskim sveskama raste; pevaju o ženama, pevaju o parama, pevaju o smrti, dok tamo negde, na nekom mestu za koje negde piše da im je dom, neko ih čeka, brine zbog njihovog odlaska, ili se plaši dolaska. Neko je tražio sigurnost, nudio ljubav za uzvrat. Neki starci, neka žena, neka sitna stopala... Svi neki koji osećaju i žive ono što kažu lake pesme teških reči. Tako se stvorila nova generacija ljudi svih doba i osobina, sa zajedničkom karakteristikom da noćima lelujaju ulicama kao karirani stolnjaci na stolovima, krijući rdju, maskirajući ružnoću. Kada stolovi još više propadnu, stolnjaci se pričvrste za njih, da se ne vidi jad.
I dok neko drugi pati za njih i plaća za njih, oni čekaju da ih opeva neko. Jeftinom teatralnošću izazovu ljude da privide gorku romantiku koja širi srce. Život im jednom lupio šamar i sada pokazuju naznake otisaka celom svetu. Podižući čašu i sasipajući njen sadržaj kroz grlo, oni pletu carevo novo odelo, terajući nas da mislimo da iza svega toga postoji nešto još.
Likovi koji pri podizanju slušalice umesto "halo" izgovaraju svoje ime. To su uglavnom kvazi-biznismeni i ostale face u pokušaju.
Nisu baš neka učestala pojava, ali iritiraju u pičku materinu.
- Milane, gde da nosim ove gajbe?
- Sto puta sam ti rekao da me zoveš gazda, na šta ti to liči! Sačekaj, zvoni mi telefon. Milan.
- A Zoran?
- Ko je to?
- Ni rođenog oca više ne preoznajes otkako si otvorio prodvnicu od dva kvadrata.
- Šta je bilo, ćale?
- Hteo sam da te pitam za onu parolu na kasi "Poštovanje svakom, veresija nikom", važi li to i za mene?
- Za sve je isto.
- Jebem ti dan kad svrših u Dragicu!
- Ćale, zauzet sam imam drugu liniju. Milan.
Definitivno najnepotrebnija stvar u svinjokolju. Ova "čast" pripada isključivo osobama nesposobnim za život, te im se držanjem svinjskog repa pruža prilika da makar jednom u životu budu od nekakve koristi.
- Dečko, de uzmi napravi jedna kolica posnijeg maltera.
- Mani njega, prejebaće nešto.
- Ih, šta može da prejebe?
- Kad ti kažem!
- Dobro, ja ću onda da napravim. Evo ti pare, skokni nam po tri piva.
- Jesi ti lud? Njega salješ u prodavnicu, pa on ne zna u pare! Desetak dana su ga njegovi slali da im kupuje cigare, nikad kusur kući nije doneo, Mira prodavačica ga pelješila samo tako i od tih para njen ćale Cane Veresija imao po pešes piva dnevno.
- Jebaga?
- Kunem ti se! Pa on drži svinju za rep kad je kolju.
- Auu, pa koji će nam kurac ovaj?
Na finjaka. Gospodski. Bez upotrebe snage koja klade valja.
Na kredit. Na crtu. Na veresiju.
Na inteligenciju. Na podvalu. Ja sam za vas Zapadna Evropa.
- Sinak, kaži dragička! Od sutra počinješ da radiš.
- OPA! Konačno. Mora da je nešto na olovku, a, a?
- Jok, more. Istovar džakova.
- Ali, tata, ja sam akademski građanin...
- ... sa kupljenom diplomom. Da si se u sedam nacrt'o na poslu. Jasno?
- Đe si poš'o? To bi bilo dvajes' evra!
- Paaa, ja sam mislio kad bi moglo kako na olovku...
- Čitaj šta ovde piše!
- Veresija dozvoljena starijima od 80 godina uz prisustvo oba roditelja. Evo, grohotom se smijem. Živi su nam roditelji, al' su nepokretni.
- Ko te jebe kad si maloljetan! Kontaš - imaš pedeset tri godine, al' si maloljetan hehe.
- Pa, brat sam ti, pobogu!
- Pa, šta?
- Kažu tata ukrao... Nije tata ukrao. Sve je ovo tata na olovku stekao, sine.
- 'Nači, čale, da se ne lažemo, čkole nemaš, a nisi ni neka suva inteligencija. O kojoj olovci pričaš?
- Dođem ja na kiosk, vidim, ovi ispred mene uplaćuju sve neke kompjuterske kombinacije. Dođem na red, kažem ovom, daj ti meni da ja lično popunim. Izvadim olovku, zaokružim sedam komada - ostalo je istorija.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.