
Američki pisac, začetnik krimi žanra (priča u kojoj detektiv rešava slučaj na osnovu novinskih članaka), dao doprinos žanru fantastike. Svrstavaju ga u romantizam ili realizam, oko čega postoji diskusija. Možda je najbolje reći za njegove priče da su gotski realizam, jer se bizarni i čudni događaju pokušavaju objasniti racionalno i naučno. Naravno, reč je o onome što se u prvoj polovini XIX veka smatralo naukom (priča u kojoj se čovek koji umire od tuberkuloze hipnotizuje 'mesmerovim postupkom', pa onda kada se pokuša njegovo buđenje posle 6 meseci odjednom istruli).
Osim priča pisao je i pesme. Si claro, Gavran (The Raven) je najpoznatija, Anabela Li je takođe pri vrhu (inače korišćena kao lik u jednoj epizodi Martija Misterije).
Veoma zanimljivo: U eseju pisanom 1848, objasnio je big bang 80 godina pre odgovarajuće teorije.
Ghastly grim and ancient raven wandering from the Nightly shore-
Tell me what thy lordly name is on the Night's Plutonian shore!"
Quoth the Raven, "Nevermore."
Murders in the Rue Morgue
someone call the Gendarmes
Murders in the Rue Morgue
flee before the killers go free
(Iron Maiden version)
... i ovo je prava definicija za ispunjavanja dnevne kvote od pet komada!
Najčešći komentar kada vidite nekoga na ulici koji priča sam sa sobom.
Ne znam ni kako izgleda niti gde se nalazi, ali svi roditelji je imaju. Naime, kada dete napuni određeni broj godina (optimalno 10) ona se aktivira i u očima roditelja dete više ne stari.
(Majka priča komšinici)
M: Ma ti da vidiš kada Tina i Nevena krenu u školu one idu nogu pred nogu, kiša, sneg nije bitno! Treba im sat vremena da stignu, da vidiš kako su slatke.
Majka & komšinica (smeh)
Ja: Ali mama, sa Nevenom sam išla u školu samo do četvrtog osnovne!
M: Pa?
Ja: Pa sada sam četvrti, ali srednje, pobogu!
-------------------------------------------------------------------------------------
Ja: Rekla mi je doktorka da imam jako suvu kožu i da bi trebalo da koristim tamo neku kremu, posle idem do grada da je uzmem.
Majka: Šta li će ti to.. Ti još detinju kožu imaš, evo ti pavlovićeva.
recenica koja ce uvek da te spasi kada te pozove neko sa kim ti se BAS ne prica..
Osoba N.N :Moram da ti ispricam,znas...bla,bla,bla........
Ti : E,ajde pozvacu te,imam drugu liniju..hitno je...
Mnogo priča, ali nikad ne kaže nešto vredno slušanja.
Obično čovek koji na sva usta priča kako mu je hakovan neki od internet sajtova tipa 'Myspace' , 'Facebook' itd...
- '' Brateeee, hakovali su mi Face jeb'o teeee... Gledaj! Gledaj! Neće da mi prihvati password! Vidiš, jeb'o te! ''
- '' Vidiš ovo dugme? ''
- '' Vidim, brate. ''
- '' E tu kad pritisneš, tu sve odhakuješ.''
*pritiska Caps Lock*
- '' Vidi stvarno. U jeb'o te, hvala. :D ''
(Zaboravih da pomenem da te osobe imaju izuzetno visok koeficijent inteligencije :) )
Covek koji ti ako si musko uglavnom prica istinu.
Kažemo za osobu koja većinu vremena priča gluposti, "kenja".
-Rekao mi Marko da će praviti neku feštu kod sebe na gajbi, zvaće neke bičarke sa faksa, kaže biće gotiva prava.
-Ma pusti njegovu priču, kenja garant, za isto mu služe i guzica i usta.
Uzvik detekcije baronisanja. Skraćeno od "O, jebote kakvih lovačkih priča se naslušah ovde, Sveti Oci i askurđeli".
- Ne znam sad odakle ni da počnem, a glupo mi malo ispašće da se hvalim. Uglavnom, evo samo primer jedan - kad sam bio kod Saleta Popovića na slavi, upoznao sam jedno sto tih kako ih zovete selebritija, da ne nabrajam sad, ali grandovci komplet, pa onda bilo tu i ministara, pa fudbaleri, glumci, znači svi. Kad je odmaklo malo, ja popio već dvajestak čivasa i vidim nešto me munulo u nogu dole, pogledam, a preko puta mene sedi Rada Manojlović i sve štiklom i smeška se. Izađem posle do vecea, ona za mnom u muški ve-ce, reko da li si normalna, videće nas neko, ona kaže neće, a tu baš pišo Saša Matić, posle sam mu se izvinjavao, ona navalila, reko ne smem danas posna slava, a i već sam u jednoj ozbiljnoj i dve kraće veze, kaže ona...
- Oj lovačkih!
- Evo ti Saletov broj, pa pitaj, čekaj.. Ovo mi nov telefon, stari sam dao...
- Da pogađam - Kemišu?
- Ej, kako si...
- Aj izlazi bre, treba da potrem.
slucaj zasmejavanja kompletnog drustva do suza na zalost onoga koji ga prica.
- zec, medved i vuk se dosadjuju i rese da nekoga prebiju, ovaj ne, zec i medved se dosadjuju...
- ahahahaahahahahaaaaaaaaaaaa
Kaze se nekome ko prica da mu je dosadno.
-Dosadno mi je!
-Idi ljuljaj zavesu.
Najstariji zanat.
Priča se da ga je bilo i u kameno doba.
Svojevrstan paradoks: od kad je počelo na sav glas da se priča o velikoj Srbiji to nam je država postajala sve manja i manja.
Iskvarena varijanta izreke džentlmeni ne pričaju.
Kako kod nas važi pravilo da ako se ne pohvališ ortacima da si poentirao, kao da do snošaja nije ni došlo, logično se nameće zaključak - da onaj koji glumi džentlmena, pa ne priča, samim tim ni ne prca.
Pojava se može analizirati i sa druge strane, tj. da onaj koji apstinira, i nema o čemu da priča, a da svoje "monaštvo" zabašuruje zagonetnim - džentlmeni ne pričaju o tome.
Bilo kako bilo, džentlmeni ne prcaju.
Kažemo nekome ko se stalno hvali dimenzijama svoje močuge, dok o umetanju iste u vruće i mokro nerado priča.
-Pogledajte bre šta je macan, mo'š stršljenove ubijati!
-E pajseru! Džabe ti grana, kad je stalno suva! Poslednji put si jeb'o kad je Mijatović pogodio prečku '98-e. Vraćaj tog monstruma u gaće da te ne našamaram!
-...
Najkraci put do druge strane.
Prica se da je merdevinama ipak brze!
Životna priča duvačkog orkestra iz komšiluka.
Životna priča Jelene Karleuše i prisećanje na jednu od najvažnijih životnih odluka.
-Doco, trpaj ti taj silikon u trepavice, na leto ćemo usne.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.